Povežite se sa nama

OKO NAS

MUKE SA SJEVERA: ĐACI BEZ AUTOBUSKOG PREVOZA: Stopom do škole

Objavljeno prije

na

Problem đačkog prevoza aktuelizovan je kada su se novoj Vladi javno obratili roditelji iz  Murine, čija djeca pohađaju srednje škole u Beranama i Andrijevici. Slični problemi muče i mještane Rožaja, Plava, Bijelog Polja i nekoliko MZ sa oboda opštine Berane

 

Radosav Adžić iz Rožaja ima troje djece koja pohađaju Srednju medicinsku školu u Beranama i svakoga dana, ako ne stopiraju, on ih prevozi do tamo i nazad, u oba pravca. A to je šezdeset kilometara. On nam objašnjava da je ove godine situacija dodatno otežana zbog pandemije, pa troje djece ide u tri različite smjene, a đačkog prevoza nema. „Jedan od privatnih prevoznika nam se ponudio i traži po djetetu šezdeset eura za mjesečnu kartu. To znači da meni mjesečno treba samo za karte sto osamdeset eura, sve da im ne dam ni za po kiflu za užinu“, žali se naš sagovornik.

Više od pedesetoro djece svakodnevno putuju iz Rožaja u neku od srednjih škola u Beranama. Oni i njihovi roditelji se nadaju da će se pitanje učeničkog prevoza u ovom regionu riješiti brzo.

„Nadamo se da će država učiniti nešto da u dogovoru sa opštinama pomogne u plaćanju prevoza. Tako je ranije funkcionisalo dok je taj prevoz postojao, a problem se javio prije dvije, tri godine i od tada muku mučimo“.

Berane ima najbolji izbor srednjih škola u ovom regionu, a tamo je i Visoka medicinska škola. Među srednjim školama je posebno popularna Srednja medicinska, koje u Crnoj Gori, osim u Podgorici, ima još samo u Beranama.

Problem đačkog prevoza aktuelizovan je kada su se novoj Vladi javno obratili učenici iz Murine i njihovi roditelji. Roditelji učenika iz ove varoši koji pohađaju srednje škole u Beranama i Andrijevici uputili su apel Ministarstvu prosvjete, odnosno Vladi Crne Gore, da hitno riješe pitanje prevoza njihove djece jer im, kako kažu, ne preostaje ništa drugo osim da stopiraju da bi došli na nastavu.

Učenika koji sa tog područja dolaze na nastavu u Andrijevicu i Berane ukupno ima šezdeset, od čega je najveći dio iz Murine. Predstavnik roditelja Momčilo Đukić objašnjava da je manji broj djece iz Plava i Gusinja, kao i iz sela Ulotina i Gornje Luge, koja pripadaju opštini Andrijevica.

„Svi oni će morati da stopiraju da bi došli u školu. Zar to nije ružno i opasno, posebno za žensku djecu. Neka se svako stavi u položaj roditelja te djece, i shvatiće kolika je i kakva naša briga“, kaže Đukić.

Osnovni problem, objašnjavaju zabrinuti rodietelji, je u tome što je ove godine istekao ugovor koji je prethodna Vlada napravila sa jednim autoprevoznim preduzećem iz Plava. „Oni su vozili našu djecu do početka pandemije, a za to su im plaćali Vlada 25 odsto, Opština Plav 10 odsto, i ostalo mi roditelji. Cijena mjesečne karte je u ukupnom iznosu bila 75 eura. To nije malo, ali je bilo kako takvo rješenje i ako bi se ponovo našao neki takav model, mi bi bili izuzetno zadovoljni“, kaže Đukić. On kaže da je od Murine do Berana 45 kilmetara u jednom pravcu, i da su se neki od roditelja koji imaju automobile izlagali velikom trošku da svakodnevno vode djecu do škole i nazad.

Potpredsjednik opštine Berane Marko Lalević smatra da je ovo postao ozbiljan državni problem, jer će se, kako kaže, ako se ovako nastavi, sjever Crne Gore raseliti.  On je podsjetio da su se Opština Berane i predstavnici MZ Štitare, Bubanje i Lubnice obratili pismom ministarki prosvjete, nauke, culture i sporta Vesni Bratić tražeći da se riješi prevoz đaka iz ovih mjesnih zajednica sa teriotorije Berana. Napisali su da su se u toku prošle i pretprošle godine više puta bezuspješno obraćali bivšem ministru prosvjete vezano za probleme sa prevozom učenika osnovnih škola sa prostora ovih mjesnih zajednica. „Đaci prvaci i osnovci koji pohađaju osnovne škole u Lubnicama i Štitarima već skoro dvije godine pješice ili privatnim kolima svojih roditelja odlaze na časove. Već nekoliko puta bivši ministar se oglušio na zahtjeve za dodjelu kombi vozila pomenutim školama kako bi se riješio problem prevoza učenika, a samim tim i obezbijedio opstanak tih seoskih školi, stanovnika na tim prostorima i nastavnog kadra u njima”, navode oni u pismu koje su dostavili Vijestima.

„U 2019. godini je zbog dotrajalosti školskog objekta u Rujištima nastava bila izvođena u privatnoj kući predsjednika mjesne zajednice, ali je i to područno odjeljenje ukinuto. U ovim okolnostima stanovnici ovih mjesnih zajednica su došli u situaciju da trideset troje djece  koja pohađaju osnovnu školu u Štitarima, dvadeset osmoro djece u školi u Lubnicama, I dvanaestoro djece koja putuju u srednje škole u Beranama, nemaju izbora i biće prinuđeni da se odsele i smještaj potraže u gradu kako bi njihova djeca nesmetano i uredno mogla da pohađaju nastavu u gradskim osnovnim i srednjim školama. Tako bi se ugasile još dvije seoske škole, a sa njima polako i život u tim selima”, pišu oni.

„Već dva puta je Opština raspisala konkurs za dodjelu linija prevoznicima, koji prevoz putnika obavljaju u prigradskom saobraćaju. Na oba raspisana konkurs nije se javio nijedan prevoznik,  jer je zbog finansijskih gubitaka neisplativo vršiti prevoz na tim seoskim linijama zbog malog broja putnika”, navodi se u pismu. Uz podsjećanje da Opština Berane iz svog budžeta obezbjeđuje velika sredstva da bi svim osnovcima od prvog do devetog razreda na teritoriji opštine omugućila besplatne udžbenike, za koje svrhe je u proteklih sedam godina za tu namjenu izdvojila preko 550.000 eura. „Ministarstvo prosvjete je neposredno prije vašeg stupanja na dužnost preko Uprave za imovinu sprovelo postupak javne nabavke vozila za prevoz učenika koji žive u ruralnim predjelima Crne Gore. Napravljen je predlog škola koji će dobiti novih 30 kombija po opštinama. Na tom spisku, ako je tačan i vjerodostojan, nalazi se samo jedna osnovna škola sa teritortije opštine Berane, JU OŠ Polica kojoj se dodjeljuje vozilo (8+1), i nema očekivanog kombi vozila za đake osnovnih škola u Lubnicama i Štitarima”, pišu Beranci ministarki. Oni se nadaju da će ministarka Bratić imati razumijevanja za učenike i nastavnike iz ovih mjesnih zajednica koji žele da uče, rade i žive u svom selu. „Uz svu pomoć Opštine Berane nećemo dozvoliti gašenje tih škola i iseljavanje stanovništva zbog tog problema. Samo dva kombi vozila za ove dvije škole bi riješilo sve probleme učenika, nastavnika i njihovih roditelja”, upozorili su u zajedničkom pismu ministarki prosvjete predstavnici Opštine Berane i tri mjesne zajednice, Štitare, Bubanje i Lubnice.

Kriza u vezi sa đačkim prevozom na teritoriji Berana i susjednih opština uveliko je povezana sa propadanjem najvećeg autoprevoznog preduzeća na sjeveru države, beranskog Simon vojaža, koji je ranije ukinuo mnoge lokalne polaske, dok danas zbog generalnog štrajka i potpunog kolapsa kompanije, ne održava nijednu autobusku liniju. To za posljedicu ima činjenicu da se ne samo učenici, već i svi građani ovog regiona, ako nemaju sopstvene automobile, teže prebacuju do susjednih gradova nego do mnogo daljih destinacija za koje postoje redovne linije drugih autoprevoznih preduzeća.

Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, iz Ministarstva prosvjete, kulture, nauke i sporta najavljuju da će ubrzo biti riješen problem prevoza učenika iz Murine, kao i da će preispitati raspodjelu kombija na koju su se žalili iz Opštine Berane. Još uvijek nema najava kako će se riješiti prevoz učenika iz Rožaja. Takođe i prevoz učenika i studenata iz Bijelog Polja koji pohađaju srednju i Visoku medicinsku školu u Beranama.

                              Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo