Povežite se sa nama

Izdvojeno

REFORME POČELE OD PROSVJETE: Šakom o katedru

Objavljeno prije

na

Mjesečne plate kompletnog osoblja jedne podgoričke osnovne škole jednake su godišnjoj zaradi jednog ministra ili poslanika. Naravno, ne računajući sve druge privilegije koje ih sljeduju. Pa da onda neko kaže da je najava štrajka ucjena

 

Kakva je to škola kada učenik jedva čeka da izađe iz nje, pitao je direktore škola premijer Zdravko Krivokapić na prošlonedjeljnom sastanku. Odgovor nije dobio jer je držao monolog, začinjen prijetnjama, vikom i lupanjem šakom o govornicu. Premijer se tu osvrnuo na razne pojave u školstvu a posebno je odjeknula njegova preventivna kritika štrajka. „Ako se taj štrajk desi, a na osnovu informacija koje ja imam najverovatnije može, onda je to još jednom opstrukcija ovoj Vladi”.

Samo par dana ranije premijer, ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta i ministar finansija razgovarali su sa predstavnicima Sindikata prosvjete o tome da li i na koji način država može stimulisati rad prosvjetnih radnika tokom pandemije. O štrajku nije bilo ni pomena. „Prijetnji sa naše strane nije bilo. Niti ucjena”, izjavio je potpredsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Nikolaj Knežević.

Iz jednog od najmoćnijih sindikata, koji predstavlja preko 10.000 zapošljenih u obrazovanju, saopštili su da su na žalbe vladinih zvaničnika da su zatekli rasulo i praznu kasu odgovorili da su svjesni situacije i da nijesu došli da razgovaraju o povećanju plata.

„Što se štrajka neposredno tiče, premijer je vjerovatno mislio na takozvani bijeli štrajk. Kada kolege kroz bolovanje i smanjen intenzitet rada žele da skrenu pažnju na svoj status. Ako je na to mislio, pogrešnu je adresu odabrao. Štrajk sam ja pomenuo još u septembru kao mogućnost neotpočinjanja nastavne godine. Žao mi je što taj moj predlog nije dobio većinu u sindikalnim organima“, kaže za Monitor Slobodan Savović, predsjednik Gradskog odbora Podgorica i član Glavnog odbora Sindikata prosvjete. On ističe da je sindikat prosvjete od početka konzistentno tražio rješavanje istih pitanja.

„Pregovori se nastavljaju, to je sigurno. Pored zahtjeva koje smo ostvarili u pregovorima, ostaje u fokusu valorizacija rada preko norme. Tražili smo i od ‘onih’ i od ‘ovih’ definisanje uslova pod kojim ulazimo u ovu novu realnost. Škola, đaci i nastavnici pogođeni koronom neće se skoro vratiti u normalu“, ističe Savović i objašnjava da još nije definisan glavni uslov a to je naplata časova preko norme.

Tu se matematika Vlade i sindikata ne slaže. Premijer računa ovako: „Nemojte mene da dovodite u situaciju da je 30 minuta jednako 45 minuta, sadržaj vam je smanjen 20 odsto. Napravićete normalnu računicu šta je 18 časova norme a šta je 40 sati radne nedelje“. Iz Sindikata su mu odgovorili:   „Nema te matematike koja može reći da je 40 časova po 30 minuta direktne nastave, isto što i 20 časova po 45 minuta, u normalnim okolnostima. Koju god operaciju da primijenimo, to mora biti uvećana norma ili prekovremeni rad“.

Prema zakonima o obrazovanju, nastavnici su dužni da u okviru četrdesetočasovne radne nedjelje izvode nastavu (norma časova) od 18 do 20 časova. Nastavnicima je u kovid uslovima nametnuta sedmična norma od 25 do 30 časova. Nedavno su iz Udruženje nastavnika društvene grupe predmeta tražili od resornog ministarstva da upozori direktore da se zakoni poštuju.

Premijera ljuti i činjenica da je Sindikat prosvjete 30. oktobra prošle godine vladi u tehničkom mandatu predložio nekoliko modela po kojima bi njihov dodatni rad mogao biti valorizovan. Među predlozima su stimulans od 10 odsto na zarade tokom trajanja pandemije ili linearno uvećanje zarada za pet odsto i dodatnih pet odsto za one koji dio nastave drže onlajn, a dio u učionici. Odlazeći ministar Damir Šehović bio je voljan da na sve pristane. „Taj koji vam je to obećao neka vam to ispuni. Nemojte nas ucjenjivati“, odgovara sada Krivokapić.

Za sada se završilo na tome da su iz sindikata pozvali premijera na dalje pregovore kazavši mu da ne ucjenjuju, ali da neće ni ćutati o tome da prosvjetni radnici obezbjeđuju zaštitne maske i kompjutere na radnom mjestu.

„Ogroman teret tokom pandemije pored ljekara pretrpio je i nastavni kadar u školama, jer se učenju na daljinu pristupilo bez adekvatne pripreme u inače zastarjelom obrazovnom sistemu”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona ističe da je štrajk legitimno i legalno sredstvo za ostvarenje boljih uslova rada svih, pa i nastavnog kadra i to im se ne može osporiti. „Ova Vlada mora naći način da im uslove rada učini boljim, a ne da im premijer prijeti ograničenjem prava iz rada koja imaju i drugi. Mislim da su i očekivanja prosvjetara bila da će upravo premijer koji dolazi iz obrazovnog sistema imam mnogo više razumijevanja za njih i njihove probleme. Vlada treba da otvori dijalog sa prosvjetnom zajednicom i da zajedno dođu do modela koji je prihvatljiv za obje strane, a zatezanjem tih odnosa najviše gube oni su u središtu tog sistema – učenici“.

Premijer je u ekspozeu obećao mnoge promjene u ključnoj oblasti za budućnost: Unapređenje obrazovnog sistema, Obrazovni sistem i kvalitet stečenog znanja je mjera razvoja jednog društva, Poboljšavanje uslova rada, Postavljanje u centar učenika, Aktivnosti za poboljšanje kompetencija nastavnika, Transparentnost, Onemogućavanje korupcije i mita, Da naši nastavnici imaju dostojanstvo profesije, Jak sindikat, koji brani radnika, a ne poslodavca i državnu upravu, Dijalog, Otvorena vrata. Iz Sindikata su citirali ove najave i istakli da svaku potpisuju.

Za sada smo dobili spajanje prosvjete sa još tri resora. Iz CGO-a izražavaju bojazan da se tako obrazovanje gubi iz fokusa. „Mi smo do sad vidjeli nekoliko odluka koje su bile usmjerene na kadrovske promjene, i pozdravljamo razrješenja kontroverznih direktora obrazovnih ustanova Radmile Backović, direktorke JPU ‘Dragan Kovačević’ u Nikšiću i Veselina Pićurića, direktora Srednje elektrotehničke škole  ‘Vaso Aligrudić'“, kaže Kaluđerović i dodaje da se nada da će ministarka Vesna Bratić „u skladu sa zakonom, razriješiti sve one za koje postoje razlozi ali i da će spriječiti novi talas partijskog postavljenja direktora. Ukoliko se to ne desi, imaćemo istu situaciju kao ranije, samo sa direktorima drugih partijskih knjižica“.

Nevolje u obrazovanju su kompleksne i višedecenijske. Status predavača je samo jedan od mnogobrojnih problema. Monitor je pisao da su prosvjetni radnici nerijetko podstanari ili žive u roditeljskim stanovima. Vlada je od 2009. do 2018. godine za stambeno obezbjeđivanje već obezbijeđenih funkcionera potrošila više od 13 miliona eura. Tako su funkcioneri sa zaradama od po nekoliko hiljada eura, uknjižili još po jedan stan. Uz rate od 40 do 70 eura. Prosvjetna zajednica organizovala je 2019. godine protest, tražeći da profesori sa 20 i više godina staža dobijaju stambene kredite po uslovima koji su važili i za, na primjer, ministra  Šehovića. On je za svega 20.000 eura dobio stan od 89 kvadrata u Podgorici.

Prosječna plata u obrazovanju, prema podacima Monstata, uvijek je bila ispod državnog prosjeka. Za sedam godina od 2012. do 2019, povećala se za čitavih 47 eura, sa 451 na 498 eura. „Plata je sa prošlogodišnjom korekcijom koeficijenata u obrazovanju i očekivanim na januarsku platu izjednačena sa državnim prosjekom. Što je i dalje van pameti ako se hoće ostvariti značajnija uloga u društvu”, ističe Savović.

Monitor je pisao i o tome da Ministarstvo prosvjete mjesečno izdvaja za zarade za jednu osnovnu školu u Podgorici – 63.000 eura. Jedna osnovna škola sa platama kompletnog osoblja jednaka je godišnjoj zaradi jednog ministra ili poslanika. Naravno, ne računajući sve druge privilegije koje ih sljeduju. Pa onda neko kaže da je najava štrajka ucjena.

 

PETAR ŠPADIJER, PROSVJETNA ZAJEDNICA CG
Prosvjeto, i Bogu si teška

Tmurno i kišno nedjeljno jutro. Idealno za spavanje. I svi spavaju, kako i dolikuje. Budni su samo prosvjetari.

Neki od njih rade danas. Snimaju časove za onlajn nastavu. No, snimanje je samo kruna višednevnog rada. Ne može se pred kamere trupačke. Mora se predavanje pripremiti, vizuelno urediti. A to je posao koji traje bar dva-tri sata po predavanju, i to samo fizičkog posla – izbor fotosa i crteža, njihova obrada, priprema pratećeg teksta, dizajniranje prezentacije… Sva ova priprema odvija se paralelno sa pripremom i realizovanjem redovne nastave.

Snimanje se odvija (bar za mene) u drugom gradu, do kojeg se mora doći. O trošku nastavnika, naravno! Održani časovi će možda biti plaćeni, a možda i neće. Niko od nas, učesnika, ali ni kolega koji su nam pomagali, nije se o tome raspitivao, niko nije potpisao bilo kakav ugovor. Pozvani smo, zamoljeni da održimo časove, i mi smo pristali.

Puštite prosvetare na miru. Nije to samo ono kad dovedete đecu u školu i kad ih vratite. To je mnogo više i mnogo duže – i u okviru dana i u okviru godine. Pa i da je samo to! Koliko puta ste za vlastito dijete rekli „ne mogu mu ništa“, a mi radimo sa tridesetoro takvih kojima vi ne možete ništa. Mi možemo! Mi moramo! Pri tome, svoju djecu gurajući u drugi plan. A i to se zaboravlja, to da su i prosvjetari ljudi koji imaju svoje porodice, svoju djecu.

I ne prihvatam komentare „ne rade svi tako“. Imenujte neradnike, prijavite ih, neka ne kaljaju časnu pofesiju. Većina zaposlenih u prosvjeti radi najpoštenije i najbolje što mogu, od pojave epidemije često i do granica fizičke izdržljivosti,  ne razmišljajući o zdravstvenim rizicima.

I zato ne pristajem na paušalne generalizacije prosvjetara. Ljudi u prosvjeti to ne zaslužuju.

 

SNEŽANA KALUĐEROVIĆ, CGO
Prioriteti

Prvi prioritet Vlade mora biti obezbjeđivanje jednake dostupnosti obrazovanja svim učenicima (dostupnost internetu, kompjuterima…).

Drugi prioritet jesu neophodne brojne obuke svih nastavnika kako bi se trenutni proces nastave olakšao svima.

Naravno, treći i ne manje važan prioritet jeste da se u nerealnim uslovima nastave smanji opterećenje nastavnog kadra obavezama makar u dijelu administracije.

Četvrti prioritet jeste da se učenicima sa posebnim obrazovnim potrebama omogući pristup nastavi u odnosu na trenutno stanje pandemije.

Peti bi bio uvećanje budžeta za usavršavanje stručnih kadrova.

Osim ovih prioriteta koji adresiraju goruće potrebe, mora se hitno pristupiti i izmjenama zakonodavnog okvira iz oblasti obrazovanja, a prije svega Opšteg zakona o obrazovanju, a posebno u dijelu izbora direktora da bi se ovaj proces vratio u škole i lokalne zajednice a samim tim uvećala odgovornost i kvalitet, ali i podržao razvoj kritičkog mišljenja u školama. Naravno, potrebno je i kontinuirano raditi na unapređivanju uslova rada u školama i materijalnog statusa prosvjetnih radnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo