Povežite se sa nama

Izdvojeno

REFORME POČELE OD PROSVJETE: Šakom o katedru

Objavljeno prije

na

Mjesečne plate kompletnog osoblja jedne podgoričke osnovne škole jednake su godišnjoj zaradi jednog ministra ili poslanika. Naravno, ne računajući sve druge privilegije koje ih sljeduju. Pa da onda neko kaže da je najava štrajka ucjena

 

Kakva je to škola kada učenik jedva čeka da izađe iz nje, pitao je direktore škola premijer Zdravko Krivokapić na prošlonedjeljnom sastanku. Odgovor nije dobio jer je držao monolog, začinjen prijetnjama, vikom i lupanjem šakom o govornicu. Premijer se tu osvrnuo na razne pojave u školstvu a posebno je odjeknula njegova preventivna kritika štrajka. „Ako se taj štrajk desi, a na osnovu informacija koje ja imam najverovatnije može, onda je to još jednom opstrukcija ovoj Vladi”.

Samo par dana ranije premijer, ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta i ministar finansija razgovarali su sa predstavnicima Sindikata prosvjete o tome da li i na koji način država može stimulisati rad prosvjetnih radnika tokom pandemije. O štrajku nije bilo ni pomena. „Prijetnji sa naše strane nije bilo. Niti ucjena”, izjavio je potpredsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Nikolaj Knežević.

Iz jednog od najmoćnijih sindikata, koji predstavlja preko 10.000 zapošljenih u obrazovanju, saopštili su da su na žalbe vladinih zvaničnika da su zatekli rasulo i praznu kasu odgovorili da su svjesni situacije i da nijesu došli da razgovaraju o povećanju plata.

„Što se štrajka neposredno tiče, premijer je vjerovatno mislio na takozvani bijeli štrajk. Kada kolege kroz bolovanje i smanjen intenzitet rada žele da skrenu pažnju na svoj status. Ako je na to mislio, pogrešnu je adresu odabrao. Štrajk sam ja pomenuo još u septembru kao mogućnost neotpočinjanja nastavne godine. Žao mi je što taj moj predlog nije dobio većinu u sindikalnim organima“, kaže za Monitor Slobodan Savović, predsjednik Gradskog odbora Podgorica i član Glavnog odbora Sindikata prosvjete. On ističe da je sindikat prosvjete od početka konzistentno tražio rješavanje istih pitanja.

„Pregovori se nastavljaju, to je sigurno. Pored zahtjeva koje smo ostvarili u pregovorima, ostaje u fokusu valorizacija rada preko norme. Tražili smo i od ‘onih’ i od ‘ovih’ definisanje uslova pod kojim ulazimo u ovu novu realnost. Škola, đaci i nastavnici pogođeni koronom neće se skoro vratiti u normalu“, ističe Savović i objašnjava da još nije definisan glavni uslov a to je naplata časova preko norme.

Tu se matematika Vlade i sindikata ne slaže. Premijer računa ovako: „Nemojte mene da dovodite u situaciju da je 30 minuta jednako 45 minuta, sadržaj vam je smanjen 20 odsto. Napravićete normalnu računicu šta je 18 časova norme a šta je 40 sati radne nedelje“. Iz Sindikata su mu odgovorili:   „Nema te matematike koja može reći da je 40 časova po 30 minuta direktne nastave, isto što i 20 časova po 45 minuta, u normalnim okolnostima. Koju god operaciju da primijenimo, to mora biti uvećana norma ili prekovremeni rad“.

Prema zakonima o obrazovanju, nastavnici su dužni da u okviru četrdesetočasovne radne nedjelje izvode nastavu (norma časova) od 18 do 20 časova. Nastavnicima je u kovid uslovima nametnuta sedmična norma od 25 do 30 časova. Nedavno su iz Udruženje nastavnika društvene grupe predmeta tražili od resornog ministarstva da upozori direktore da se zakoni poštuju.

Premijera ljuti i činjenica da je Sindikat prosvjete 30. oktobra prošle godine vladi u tehničkom mandatu predložio nekoliko modela po kojima bi njihov dodatni rad mogao biti valorizovan. Među predlozima su stimulans od 10 odsto na zarade tokom trajanja pandemije ili linearno uvećanje zarada za pet odsto i dodatnih pet odsto za one koji dio nastave drže onlajn, a dio u učionici. Odlazeći ministar Damir Šehović bio je voljan da na sve pristane. „Taj koji vam je to obećao neka vam to ispuni. Nemojte nas ucjenjivati“, odgovara sada Krivokapić.

Za sada se završilo na tome da su iz sindikata pozvali premijera na dalje pregovore kazavši mu da ne ucjenjuju, ali da neće ni ćutati o tome da prosvjetni radnici obezbjeđuju zaštitne maske i kompjutere na radnom mjestu.

„Ogroman teret tokom pandemije pored ljekara pretrpio je i nastavni kadar u školama, jer se učenju na daljinu pristupilo bez adekvatne pripreme u inače zastarjelom obrazovnom sistemu”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona ističe da je štrajk legitimno i legalno sredstvo za ostvarenje boljih uslova rada svih, pa i nastavnog kadra i to im se ne može osporiti. „Ova Vlada mora naći način da im uslove rada učini boljim, a ne da im premijer prijeti ograničenjem prava iz rada koja imaju i drugi. Mislim da su i očekivanja prosvjetara bila da će upravo premijer koji dolazi iz obrazovnog sistema imam mnogo više razumijevanja za njih i njihove probleme. Vlada treba da otvori dijalog sa prosvjetnom zajednicom i da zajedno dođu do modela koji je prihvatljiv za obje strane, a zatezanjem tih odnosa najviše gube oni su u središtu tog sistema – učenici“.

Premijer je u ekspozeu obećao mnoge promjene u ključnoj oblasti za budućnost: Unapređenje obrazovnog sistema, Obrazovni sistem i kvalitet stečenog znanja je mjera razvoja jednog društva, Poboljšavanje uslova rada, Postavljanje u centar učenika, Aktivnosti za poboljšanje kompetencija nastavnika, Transparentnost, Onemogućavanje korupcije i mita, Da naši nastavnici imaju dostojanstvo profesije, Jak sindikat, koji brani radnika, a ne poslodavca i državnu upravu, Dijalog, Otvorena vrata. Iz Sindikata su citirali ove najave i istakli da svaku potpisuju.

Za sada smo dobili spajanje prosvjete sa još tri resora. Iz CGO-a izražavaju bojazan da se tako obrazovanje gubi iz fokusa. „Mi smo do sad vidjeli nekoliko odluka koje su bile usmjerene na kadrovske promjene, i pozdravljamo razrješenja kontroverznih direktora obrazovnih ustanova Radmile Backović, direktorke JPU ‘Dragan Kovačević’ u Nikšiću i Veselina Pićurića, direktora Srednje elektrotehničke škole  ‘Vaso Aligrudić'“, kaže Kaluđerović i dodaje da se nada da će ministarka Vesna Bratić „u skladu sa zakonom, razriješiti sve one za koje postoje razlozi ali i da će spriječiti novi talas partijskog postavljenja direktora. Ukoliko se to ne desi, imaćemo istu situaciju kao ranije, samo sa direktorima drugih partijskih knjižica“.

Nevolje u obrazovanju su kompleksne i višedecenijske. Status predavača je samo jedan od mnogobrojnih problema. Monitor je pisao da su prosvjetni radnici nerijetko podstanari ili žive u roditeljskim stanovima. Vlada je od 2009. do 2018. godine za stambeno obezbjeđivanje već obezbijeđenih funkcionera potrošila više od 13 miliona eura. Tako su funkcioneri sa zaradama od po nekoliko hiljada eura, uknjižili još po jedan stan. Uz rate od 40 do 70 eura. Prosvjetna zajednica organizovala je 2019. godine protest, tražeći da profesori sa 20 i više godina staža dobijaju stambene kredite po uslovima koji su važili i za, na primjer, ministra  Šehovića. On je za svega 20.000 eura dobio stan od 89 kvadrata u Podgorici.

Prosječna plata u obrazovanju, prema podacima Monstata, uvijek je bila ispod državnog prosjeka. Za sedam godina od 2012. do 2019, povećala se za čitavih 47 eura, sa 451 na 498 eura. „Plata je sa prošlogodišnjom korekcijom koeficijenata u obrazovanju i očekivanim na januarsku platu izjednačena sa državnim prosjekom. Što je i dalje van pameti ako se hoće ostvariti značajnija uloga u društvu”, ističe Savović.

Monitor je pisao i o tome da Ministarstvo prosvjete mjesečno izdvaja za zarade za jednu osnovnu školu u Podgorici – 63.000 eura. Jedna osnovna škola sa platama kompletnog osoblja jednaka je godišnjoj zaradi jednog ministra ili poslanika. Naravno, ne računajući sve druge privilegije koje ih sljeduju. Pa onda neko kaže da je najava štrajka ucjena.

 

PETAR ŠPADIJER, PROSVJETNA ZAJEDNICA CG
Prosvjeto, i Bogu si teška

Tmurno i kišno nedjeljno jutro. Idealno za spavanje. I svi spavaju, kako i dolikuje. Budni su samo prosvjetari.

Neki od njih rade danas. Snimaju časove za onlajn nastavu. No, snimanje je samo kruna višednevnog rada. Ne može se pred kamere trupačke. Mora se predavanje pripremiti, vizuelno urediti. A to je posao koji traje bar dva-tri sata po predavanju, i to samo fizičkog posla – izbor fotosa i crteža, njihova obrada, priprema pratećeg teksta, dizajniranje prezentacije… Sva ova priprema odvija se paralelno sa pripremom i realizovanjem redovne nastave.

Snimanje se odvija (bar za mene) u drugom gradu, do kojeg se mora doći. O trošku nastavnika, naravno! Održani časovi će možda biti plaćeni, a možda i neće. Niko od nas, učesnika, ali ni kolega koji su nam pomagali, nije se o tome raspitivao, niko nije potpisao bilo kakav ugovor. Pozvani smo, zamoljeni da održimo časove, i mi smo pristali.

Puštite prosvetare na miru. Nije to samo ono kad dovedete đecu u školu i kad ih vratite. To je mnogo više i mnogo duže – i u okviru dana i u okviru godine. Pa i da je samo to! Koliko puta ste za vlastito dijete rekli „ne mogu mu ništa“, a mi radimo sa tridesetoro takvih kojima vi ne možete ništa. Mi možemo! Mi moramo! Pri tome, svoju djecu gurajući u drugi plan. A i to se zaboravlja, to da su i prosvjetari ljudi koji imaju svoje porodice, svoju djecu.

I ne prihvatam komentare „ne rade svi tako“. Imenujte neradnike, prijavite ih, neka ne kaljaju časnu pofesiju. Većina zaposlenih u prosvjeti radi najpoštenije i najbolje što mogu, od pojave epidemije često i do granica fizičke izdržljivosti,  ne razmišljajući o zdravstvenim rizicima.

I zato ne pristajem na paušalne generalizacije prosvjetara. Ljudi u prosvjeti to ne zaslužuju.

 

SNEŽANA KALUĐEROVIĆ, CGO
Prioriteti

Prvi prioritet Vlade mora biti obezbjeđivanje jednake dostupnosti obrazovanja svim učenicima (dostupnost internetu, kompjuterima…).

Drugi prioritet jesu neophodne brojne obuke svih nastavnika kako bi se trenutni proces nastave olakšao svima.

Naravno, treći i ne manje važan prioritet jeste da se u nerealnim uslovima nastave smanji opterećenje nastavnog kadra obavezama makar u dijelu administracije.

Četvrti prioritet jeste da se učenicima sa posebnim obrazovnim potrebama omogući pristup nastavi u odnosu na trenutno stanje pandemije.

Peti bi bio uvećanje budžeta za usavršavanje stručnih kadrova.

Osim ovih prioriteta koji adresiraju goruće potrebe, mora se hitno pristupiti i izmjenama zakonodavnog okvira iz oblasti obrazovanja, a prije svega Opšteg zakona o obrazovanju, a posebno u dijelu izbora direktora da bi se ovaj proces vratio u škole i lokalne zajednice a samim tim uvećala odgovornost i kvalitet, ali i podržao razvoj kritičkog mišljenja u školama. Naravno, potrebno je i kontinuirano raditi na unapređivanju uslova rada u školama i materijalnog statusa prosvjetnih radnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

POTPISAN TEMELJNI UGOVOR IZMEĐU VLADE I SPC-a: Ispalo, tako, kako je ispalo 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Patrijarh SPC-a  Porfirije i njegovi saradnici su prebačeni, opet helikopterom, iz Beograda u kamp specijalne policijske jedinice na Zlatici odakle su ih domaćini, opet pod teškom pratnjom, doveli u Blažovu vilu. Kritičari, oponenti i javnost  su dovedeni pred svršen čin. Sami čin je kulminacija godina i decenija debata i oštrih prepirki o ulozi i mjestu Srpske crkve u javnom i političkom životu Crne Gore

 

U srijedu ujutro je osvanula vijest da su u Vili Gorica predsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović i njegova Svetost patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije Perić iznenada i konačno stavili potpise na Temeljni ugovor (TU) kojim se uređuju odnosi između države i većinske crkve u Crnoj Gori. U tu svrhu patrijarh i njegovi saradnici su prebačeni, opet helikopterom, iz Beograda u kamp specijalne policijske jedinice na Zlatici odakle su ih domaćini, opet pod teškom pratnjom, doveli u Blažovu vilu. Glavni domaćin, predsjednik Vlade, je 31. jula izjavio da je informacija da će Temeljni ugovor biti potpisan 3. avgusta zapravo „dezinformacija“ kao i da sami datum još nije bio preciziran. Na jučerašnjem presu je kazao  da nije znao datum već je očekivao 6. ili 14. avgust ali je ispalo tako kako je ispalo.

Tehnički čitava operacija je izvedena maltene besprijekorno. Kritičari, oponenti i javnost  su dovedeni pred svršen čin.  Sami čin je kulminacija godina i decenija debata i često oštrih prepirki o ulozi i mjestu srpske crkve u javnom i političkom životu Crne Gore.

Ubrzo je stiglo saopštenje Demokratske patrije socijalista (DPS) i njenih satelita kojim se traži izglasavanje nepovjerenja Vladi radi „zaštite vitalnih državnih interesa Crne Gore“ i očuvanja „šansi da naša zemlja krene putem evropske integracije“.  Vlada je optužena da je „stavila odnos sa SPC-om u prvi plan“, da je „dovela do podizanja tenzija u društvu“ te da je izgubljeno vrijeme za kvalitetno ispunjavanje obaveza iz evropske agende“. Dostavljeni su potpisi 36 poslanika, bez Bošnjačke stranke (BS) i Albanske koalicije. Da bi oborili Vladu DPS-u će trebati i makar jedna glas iz stare parlamentarne većine. Iz Vlade i URA-e je odgovoreno da je ugovor sa SPC-om  „formalno-pravno marginalno pitanje koje određenim političkim strukturama dugo vremena služi kao koristan politički alat za destabilizaciju i polarizaciju društva“ te da se treba okrenuti životnim pitanjima, suzbiti kriminal i ubrzati evropske integracije. URA je podsjetila da je u junu navršeno 10 godina od početka pristupnih pregovora s Evropskom unijom (EU) i da za čitavih 10 godina, Crna Gora je, kao najuspješniji pregovarač, uspjela privremeno zatvoriti samo 3 od 33 poglavlja.

Ove godine se navršava i 10 godina od Temeljnog ugovora koji je kao prijedlog DPS-ovoj Vladi tada dostavio pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović. Iz crkve je rečeno da na taj dokument, koji je inače bio puno povoljniji za crnogorske državne i nacionalne interese, nikada nije odgovoreno. Ugovor je trebao potpisati mitropolit Amfilohije u ime Episkopskog savjeta Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Mnogi analitičari smatraju da je lideru DPS-a, sedmostrukom premijeru i dvostrukom predsjedniku zemlje Milu Đukanoviću više odgovaralo da drži pitanje odnosa sa SPC-om otvorenim i da koristi i podgrijava podjele u društvu kako bi lakše vladao. Đukanović je prve predsjedničke izbore 1997. godine dobrim dijelom dobio zahvaljujući podršci mitropolita Amfilohija koji mu je prije toga upriličio i posjetu Patrijaršiji u Beogradu i slikanje sa tadašnjim patrijarhom Pavlom. I referendum za nezavisnost 2006. godine je prošao bez problema zahvaljujući cetinjskom mitropolitu koji je upadljivo ostao po strani odbijajući da javno podrži blok za ostanak u zajednici sa Srbijom. Mitropolit je dosljedno pomagao režim uvijek skrećući zapaljivim izjavama fokus sa gorućih životnih tema na identitetska pitanja i tumačenje prošlosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo