Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dobar savjet titule vrijedi

Objavljeno prije

na

Crnogorski premijer dobio je u danima teške ekonomske krize pojačanje – Petra Ivanovića, doktora ekonomije, koji je, pored ostalog i predavač na donjogoričkom fakultetu Mila Đukanovića i Veselina Vukotića. Osim Ivanovića, u Đukanovićev kabinet ušla je i nova savjetnica za spoljnu politiku – Ana Vukadinović. Doskorašnja šefica Sekretarijata za evropske integracije nema mrlja u biografiji. Prerastanjem Sekretrarijata na čijem je bila čelu u Ministarstvo za evropske integracije koje je preuzela Gordana Đurović – Vukadinovićeva je ostala neraspoređena. Njeno dovođenje u Đukanovićev kabinet mnogi tumače kao dobar potez. VIŠESTRUKI POVRATNIK: Dosadašnji Đukanovićev savjetnik za ekonomske odnose sa inostranstvom i privatizaciju Vojin Vlahović preuzeo je mjesto šefa premijerovog kabineta.

Vlahovića crnogorska javnost pamti iz vremena kada je bio važan faktor u Savjetu za privatizaciju. Bio je sekretar Savjeta kada se to tijelo najviše pominjalo u medijima zbog raznoraznih privatizacionih afera.

Bio je i u upravnim odborima HTP Boka AD Herceg Novi, predsjednik Upravnog odbora Montenegrobonusa Cetinje, direktor Turističke organizacije Crne Gore… Savjet za privatizaciju imenovao ga je prije dvije godine i za člana Tenderske komisije u kojoj je sjedio zajedno sa Bojšom Šotrom iz Eurofonda kojeg kontroliše Vesko Barović, esdepeovcem Raškom Konjevićem, Vladimirom Vukmirovićem, bivšim predsjednikom Privredne komore Crne Gore….

Nakon što se dokazao u vrijeme burne privatizacije Vlahović stiže do šefovanja prvim kabinetom. A već je jednom, za mandata Filipa Vujanovića, bio na tom mjestu. Čak je 2001. godine bio istovremeno i pomoćnik generalnog sekretara Vlade. Bogata privatizaciono – savjetnička karijera.

Književnik Pavle Goranović i dalje ostaje premijerov savjetnik za kulturu. Ipak, i pored pominjanja novih imena još je upražnjena stolica savjetnika za odnose s javnošću. Aleksandar Eraković, bivši novinar a od 2007. do nedavno premijerov savjetnik, našao je novo uhljebljenje. Postao je ambasador u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Eraković nije jedini savjetnik koji je otplivao u diplomatske vode. Sa diplomatskim pasošem u džepu put Zagreba se otisnuo i Goran Rakočević, koji je bio i premijerov i predsjednikov savjetnik.

Iza Rakočevića stoji poduža radna biografija. I beogradsko i podgoričko poglavlje su zanimljivi. Jedna od „najsjajnijih” tačaka je rukovođenje Televizijom Crne Gore, koje je ostalo zapamćeno po enormnim gubicima koje je ta kuća napravila za vrijeme njegovog mandata. Osim dugova – tada je gomilan i višak zaposlenih.

Oprobao se osvjedočeni Đukanovićev i Vujanovićev savjetodavac i u ministarskoj fotelji. Kako i dolikuje – bio je ministar kulture.

Kada su ga ispraćali u Zagreb – Milan Roćen, aktuelni ministar spoljnih poslova, začepio je usta onima što su Rakočevića ogovarali, prozivali za nepočinstva i sumnjali u njegove diplomatske sposobnosti: „Pet godina je bio spoljnopolitički savjetnik Predsjednika Crne Gore”.

Zna Roćen šta znači dobar savjet. I sam ih je dijelio.

Od 1997. do 2003. Roćen je bio Đukanovićev spoljnopolitički savjetnik, 2003. glavni politički savjetnik, a nešto kratko 2006. vojni savjetnik. Sada čovjek može i u praksi da pokaže šta zna.

BESPLATNO SAVJETUJE: Neko karijere radi, neko bi da zaradi, a ima i onih koji savjetuju – gratis.

Sredinom ovog mjeseca Administrativni odbor Skupštine Crne Gore nije bio načisto šta da radi sa Raškom Konjevićem. Hoće čovjek da bude i šef kabineta i glavni savjetnik predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića, a uz to i profesionalno – poslanik. Komisija za utvrđivanje konflikta interesa konstatovala je da Konjević ne krši zakon ako mu se zadovolje sve te ambicije – pošto za obavljanje dužnosti savjetnika neće dobijati novčanu nadoknadu. Džabe će udjeljivati savjete predsjedniku parlamenta.

Koliko i kako naplaćuje savjetodavstvo Vuk Bošković – tačno se ne zna. Ali ono što je jasno jeste da je od 2003. bez prekida na mjestu savjetnika Predsjednika Crne Gore i to za – nacionalnu bezbjednost. Vujanović, valjda, najbolje zna koliko mu Boškovićeva riječ vrijedi i znači.

Bio je Bošković i načelnik Centara bezbjednosti u Bijelom Polju, Cetinju i Podgorici. Od decembra 1994. do januara 1998. godine načelnik Uprave policije u MUP-u Crne Gore, a od 1998. do 2001. godine pomoćnik ministra unutrašnjih poslova. Potom savjetnik predsjednika Vlade za unutrašnju bezbjednost. Od maja 2003. godine ne napušta kabinet u centru grada i udobnu fotelju savjetnika Predsjednika države.

POSLJEDNJI POSAO: Tridesetdevetogodišnjem Goranu Žugiću mjesto savjetnika za nacionalnu bezbjednost tada predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića – nije donijelo ništa dobro. Ubijen je 31. maja 2000. godine, nešto prije ponoći, ispred svog stana u Podgorici. Važio je za jednog od najbližih i najpouzdanijih Đukanovićevih saradnika. Bio mu je savjetnik za nacionalnu bezbjednost od marta 1998. godine, a prije toga bio je načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom i Podgorici.

Imali smo mi i uvoznih savjetnika. Američki biznismen i profesor Steve Hanke, poznat kao idejni tvorac dvovalutnog monetarnog sistema u Crnoj Gori, bio je i savjetnik predsjednika Mila Đukanovića. On je 2000. godine uhapšen u Baltimoru zbog sumnje da je pronevjerio 1,5 miliona dolara. Ne treba zaboraviti ni da je Vujanovićev savjetnik, u vrijeme kada je bio premijer, bio i Vojin Lazarević, visoki funkcioner i jedan od finansijera Narodne stranke, dok je na njenom čelu bio Novak Kilibarda. No, od tih savjeta, kako stoje stvari, bilo je bolje savjetodavcu nego Vujanoviću i onima čiji je premijer bio. Lazarevićev EFT je bio glavni partner Crne Gore, ekskluzivni uvoznik električne energije. Lazareviću se posrećilo, pa je nakon odlaska iz Vujanovićevog kabineta odletio u London i u posjed uknjižio dio firme koja na Balkanu okreće stotine miliona!
Danas po kabinetima predsjednika države, Vlade i Skupštine sjede ljudi najrazličitijeg obrazovanja, biografija i ambicija. Od onih kojima je najlakše i najunosnije da u udobnosti otmjenih kabineta zamazuju oči i sebi i drugima i polako se, bez mnogo truda i rada, tiskaju u diplomatiju ili do neke ministarske fotelje – pa do mladih i ambicioznih koji znaju svoj posao i predano ga rade.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo