Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Provincija za džeparac

Objavljeno prije

na

Univerzitet Donja Gorica raspisao je ove sedmice konkurs za postdiplomske studije na Fakultetu pravnih nauka i Humanističkim studijama. Da je kojim slučajem u oglasu izostao logo premijerove obrazovne firme, teško da bi i najoštrije oko uspjelo da primijeti da se ne radi o studijama na državnom univerzitetu. Prosto: većina predavača na Univerzitetu Donja Gorica angažovana je i na Univerzitetu Crne Gore. SAMI PROTIV SEBE: Profesor Radovan Vukadinović, najavljuju iz UDG-a, biće rukovodilac studija Međunarodni odnosi i Američke studije. Vukadinović je istovremeno kao gostujući profesor nekoliko godina angažovan i na Fakultetu političkih nauka državnog Univerziteta. Vukadinović je, inače, penzionisani profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

Na studijama kojima će Vukadinović šefovati predaju: Ilija Vujačić, dekan Fakulteta političkih nauka u Beogradu, od osnivanja angažovan na državnom FPN-u Podgorici. Tu je i ugledni beogradski profesor Đuro Šušnjić, koji će predavanja držati i studentima državnog univerziteta, ali i studentima na UDG-u.

Na specijalističkim studijama UDG-a predavaće još jedan ugledni beogradski profesor – Branko Lubarda. Lubarda, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, takođe predaje na Fakultetu političkih nauka na Univerzitetu Crne Gore.

To nije sve: na spisku onih koji istovremeno predaju i na UDG-u i na Univerzitetu Crne Gore su i Ćedomir Čupić, profesor Beogradskog univerziteta i njegov kolega Vučina Vasović.

Osim profesora sa strane ima i ovdašnjih uglednih imena. Tako na Univerzitetu Crne Gore i UDG-a, ako su tačni podaci sa sajtova oba univerziteta, predaje i akademik Mijat Šuković.

NEPRIRODNO, ALI VRIJEDI: ,,Nije prirodno da naši profesori predaju i kod privatnika, ocijenio je nedavno rektor državnog univerziteta”, Predrag Miranović.

Miranović je objasnio da je Senat državnog univerziteta donio odluku na osnovu kojeg su gostujuća predavanja profesora državnog univerziteta dozvoljena van granica Crne Gore, uz saglasnost univerzitetskih vlasti, ali da su se ,,negativno” odredili prema tome da predaju i na privatnim univerzitetima u Crnoj Gori. ,,Ne može se igrati i za Budućnost i za Zetu”, htio je rektor da narodu približi problem konflikta interesa kod profesorskog zanimanja.

Profesori beogradskog i zagrebačkog univerziteta otuda nijesu obuhvaćeni odlukama državnog univerziteta. To što dobijaju honorar i od državnog i od privatnog premijerovog univerziteta nije nezakonito. Ne moraju da strepe od kazni iz Miranovićeve kancelarije.

Jesu li kazne stigle one koji su je zaslužili po propisima univerzitetskih vlasti, ne zna se. Rektor Miranović je, kaže, otkrio da dvojica profesora rade i na UDG-u i najavio njihove otkaze ukoliko se, kako su ,,mu obećali”, ubrzo ne odluče za samo jednog poslodavca. Miranović nije htio da otkrije imena dvojice profesora.

Dekan Ekonomskog fakulteta Milorad Jovović upozorio je skoro da ,,na Senatu vodi bitke da dokaže da nije logično da pojedini profesori predaju kod konkurencije”, te da u Senatu nemaju mnogo ,,razumijevanja” za njegove ideje i upozorenja.

ASISTENTI NA BRANIKU NAUKE: Iako beogradski i zagrebački profesori nijesu u sukobu sa zakonom, njihovo istovremeno gostovanje na državnom i na privatnom univerzitetu u Crnoj Gori otvara jedan drugi problem: kvalitet nastave.

Kako jedan čovjek, a da nije Sport Bili, može tokom pet radnih dana držati časove u Beogradu, Zagrebu, na dva podgorička univerziteta, i skoknuti do kakvog evropskog čuvenog fakulteta?

Neke od njih su zbog ,,naučnog tezgarenja” prozivale kolege van Crne Gore. Tako recimo profesor Radovan Vukadinović, osim na dva univerziteta u Podgorici, predaje i na Sveučilištu u Mostaru.

,,Na studiju Politologije imate prof. dr Radovana Vukadinovića, koji će „nositi kolegij”, dočim će taj kolegij zapravo nositi njegov novak, ili asistent, koji je diplomirao novinarstvo, pa stoga za ‘međunarodne odnose’ uopće nije kvalificiran”, pisao je nedavno o tom problemu Vukadinovićev kolega Dražen Pehar.

Tamošnje obrazovne vlasti su, uz razumijevanje da Mostar nema dovoljno osposobljenog kadra, naredile da se problem mora riješiti ,,s obzirom da se takvi profesori ne mogu u potpunosti posvetiti studentima”.

Većina profesora koji dolaze iz Beograda i Zagreba, na oba podgorička univerziteta imaju i po nekoliko predmeta, te po 45 časova po semestru.

UKRAS NA REVERU: Studenti sa državnog univerziteta objašnjavaju da većinu tih profesora viđaju tek dva puta mjesečno, dok najveći dio posla odrađuju asistenti. Nerijetko, objašnjavaju oni, profesori gradivo ne prilagođavaju crnogorskim prilikama, odnosno nijesu upoznati sa ovdašnjim razlikama u odnosu na Zagreb, Beograd, Mostar….

,,Naravno da je fizički nemoguće postići da se bude na dva, ili tri univerziteta sa tolikim brojem časova, onda se sav posao prebacuje na saradnike i asistente”, potvrđuje jedan od saradnika sa državnog univerziteta.

Izuzev problema nedostupnosti studentima, zbog zakonitog ‘tezgarenja’ beogradskih i zagrebačkih čuvenih profesora državni i Univerzitet Donja Gorica počinju ličiti jedan na drugi (bar kad su u pitanju društvene nauke). A ova bi dva univerziteta, lijepo je to primijetio rektor Miranović, trebali biti konkurencija.

Neko bi pomislio da ni osnivačima UDG-a, premijeru Milu Đukanoviću, profesoru Veselinu Vukotiću i Draganu Vukčeviću nije u interesu da liče na državni univerzitet. Pogotovu što je ovaj džabe, ili se duplo manje izdvaja za školarine. Ugledna beogradska i zagrebačka profesorska imena dobro dođu kao demokratski ukras. A profesorima nije zgoreg dupli džeparac u provinciji.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo