Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Druže Tito, tebe Srbi lažu…

Objavljeno prije

na

Medijske munje i gromovi potresaju javnost Srbije (u kojoj se, navodno, još krije Ratko Mladić), nakon što je objavljen dio arhiva o hapšenju Dragoljuba-Draže Mihailovića. U jednoj od glavnih uloga se našao Jovo Kapičić, prvi general jugoslovenske UDBE (Uprave državne bezbjednosti) koji je učestvovao u hapšenju. U činu potpukovnika, Kapičić je početkom 1946. na širem području Višegrada, koordinirao djelovanje vojnih i policijskih snaga koje su lovile vođu četničkog pokreta. Nakon što je Mihailović uhapšen, Kapičić ga je doveo u Beograd, gdje je sredinom 1946. održan sudski proces – prenošen i preko radija – na kojem je osuđen na smrt strijeljanjem. General Kapičić tvrdi kako je Mihailović, od trenutka hapšenja, bio u nadležnosti srpske a ne jugoslovenske OZNE (Odjeljenja za zaštitu naroda, preteče UDBE), kojom je rukovodio Slobodan Penezić – Krcun. Pretpostavlja se da je srpska OZNA, nakon sudske presude, obavila tajnu egzekuciju i sahranu Mihailovića.

Misterija se odnosi na mjesto gdje je Mihailović pokopan. Nagađa se da se grobnica nalazi na području Beograda: Adi Ciganliji, Lisičjem potoku, Starom sajmištu…

Srpske vlasti su oformile posebnu Državnu komisiju za pronalaženje posmrtnih ostataka komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini. Otvoreni su arhivi tajnih službi, BIA-e (Bezbjednosno-informativne agencije) i VBA (Vojno-bezbjednosne agencije). Izgleda kako nema bitnijih pomaka, jer arhive tajnih službi ne daju odgovor na pitanje gdje se nalazi Mihailovićev grob.

METEOROLOZI I ,,ČETNICI”: General Kapičić kaže da nije ni sudio, ni tužio, ni ubio, ni sahranio Mihailovića, ali kako bi ga ,,da su meni rekli da ga strijeljam – strijeljao, kao što bih strijeljao samog sebe kad bih izdao svoju zemlju”.
,,Neću da umrem kao lažljivo pseto. Ja ne brojim godine, nego dane. Vjeran sam idealima moje mladosti i mojim mrtvim drugovima!”, kaže general Kapičić za Monitor. Sve i kad bi imao saznanja o mjestu sahrane Mihailovića, tvrdi kako ga ne bi otkrio ni po koji cijenu, jer je ,,Mihailović u grob stavio i srpski narod”.
Kapičić je jedini preostali, živi, visokorangirani svjedok događaja oko hapšenja Mihailovića. Do 1962. nije bilo nikakvih vijesti o tome na koji način su se nove jugoslovenske vlasti dočepale svog smrtnog neprijatelja, sve dok beogradska Politika nije objavila feljton Kako je uhvaćen Draža Mihailović.
Nakon što je Nikola Kalabić, komandant četničke Gorske garde, krajem 1945. vještom obavještajnom igrom namamljen da iz šume dođe u Beograd, gdje je uhapšen – otpočele su pripreme za hvatanje Mihailovića. Kalabić je, po svemu sudeći, postao saradnik OZNE.
Grupa oficira OZNE, njih ukupno 12-orica, bila je u konspiraciji izolovana u jednom stanu u Beogradu. Tu su, osim zapuštanja kosa i brada, takođe od Kalabića ,,učili” četničke običaje. Grupa ,,četnika”, uključujući Kalabića, potom je prebačena na teren. Kapičić je sa svojim ljudima, sedmoricom drugih operativaca OZNE, bio maskiran u meteorologe i radio vezom iz Višegrada i okoline raspoređivao vojne i policijske snage kako ne bi poubijali ,,četnike”.
Preko javki ,,četnici” su stupili u kontakt s Mihailovićem koji je prepoznao Kalabića. Prihvatio je njegov prijedlog da krenu za Srbiju gdje je, navodno, narod nestrpljivo očekivao njegov povratak i ,,nastavak borbe sa komunistima”. U noći između 12. i 13. marta 1946. uhapšen je Mihailović, dok je veći dio njegove pratnje ubijen u obračunu na licu mjesta. Mihailović je navodno uzviknuo: ,,Šta bi, braćo Srbi!” Svi ,,četnici”, oficiri OZNE, zbilja su bili listom Srbi.
,,Sa džipom, na putu Dobrun – Priboj, u blizini Višegrada, sačekao sam naše ‘četnike’ koji su doveli Mihailovića. Pojavili su se ubrzanim korakom iz šume, preko jedne kosine. Mihailović je bio blijed kao kreč. Na putu do Beograda stali smo u Užice, gdje smo kupili hranu. Ponudio sam Mihailoviću hranu, on je odbio. To je bio čitav razgovor tokom puta”, kaže Kapičić.

SPALJENI ARHIVI: Otvaranje arhiva tajnih službi potvrdilo je ,,komunističku istoriografiju” o načinu na koji je Mihailović uhvaćen, kao i iskaze generala Kapičića. U arhivu srpske BIA-e je pronađeno desetine depeša sa izvještajima o komunikaciji radio-vezom grupe koja je bila zadužena za hvatanje i centrale OZNE za Srbiju i Beograd. Najveći broj sačuvanih depeša je iz perioda od nekoliko dana uoči hapšenja, uključujući Kalabićeve depeše (koje je potpisivao pseudonimom Čika Pera). Zasluge za hapšenje Mihailovića dobilo je 12 operativaca OZNE Srbije, koji su odlikovani i unaprijeđeni, dok je vijest o hapšenju 24. marta 1945. u tadašnjem parlamentu objavio Aleksandar Ranković, u to vrijeme jugoslovenski ministar unutrašnjih poslova.

Dvije decenije kasnije, 1966. godine, Ranković je smijenjen na plenumu Centralnog komiteta SKJ pod optužbom da je UDBA – koju je, iako formalno potpredsjednik države, i dalje kontrolisao – postavila prislušne uređaje u Titovoj rezidenciji. Događaj je u vezi sa aktuelnim pokušajima da se utvrdi lokacija Mihailovićevog groba. Kapičić je od 1946. bio Rankovićev pomoćnik, a od 1956. ambasador u Mađarskoj i Švedskoj, do 1963. godine. Nakon smjene Rankovića, Tito je planirao velike čistke unutar UDBE i pozvao je Kapičića, koji je u to vrijeme bio penzioner, da preuzme jugoslovensku tajnu službu.
,,S Titom sam razgovarao u njegovoj rezidenciji u Užičkoj ulici. Nikad u životu ga nijesam vidio takvog – bio je uzbuđen, ljut. Razgovoru je prisustvovala i Jovanka Broz. Poveo me u njegov kabinet i pokazao neke kablove. Kazao sam mu kako ne vjerujem da ga je Ranković prisluškivao, da je to nečija podvala”, rekao je Kapičić izvještaču Monitora.
I bez Kapičića, UDBA je pročešljana uzduž i poprijeko, ne samo kadrovski. Dokument koji se sada nalazi u beogradskom Arhivu Jugoslavije (АЈ, SIV, 130, fas.br..558 – 1969. SSUP SDB, strg.pov.01. br. 42., 5. februar 1969.) govori o tome kako je obavljena velika revizija materijala tajne službe. Naime, na dan pada Rankovića, 1. jula 1966. godine, jugoslovenska UDBA je imala ukupno 2.754.923 personalnih dosijea ili, u dužini, oko 12 kilometara povjerljivih materijala! Dokumentacija je, odlukama posebnih komisija, narednih godina manjim dijelom ustupljena arhivskim ustanovama a najveći dio je spaljen, ukjučujući i dio dokumentacije o hapšenju i pogubljenju Mihailovića.
Srpska BIA – čija je delegacija ove godine položila vijenac na spomenik Mihailoviću na Ravnoj Gori – dostavila je tamošnjem tužilaštvu dokumentaciju kojom se potvrđuje da je ,,iz arhivskog fonda uništena dokumentacija koja je u datom političkom trenutku predstavljala balast za službu”. U jednoj bilješci od 19. maja 1969. godine navodi se da je uništena cjelokupna dokumentacija, podaci za lica kojima se tajna služba bavila, materijal u vezi sa raznim operativnim akcijama, veći broj skripti i kartoteka ,,o neprijateljskim i na smrt osuđenim kolaboracionistima okupatora”. Zapisnici od 14. i 31. jula 1966. godine, neposredno nakon pada Rankovića, ukazuju da su kase sa arhivskim materijalom otvarane, zatvarane, a potom i zapečaćene, kao i da su tom prilikom uzeti Materijali sa primjedbama druga Rankovića.

STARI, NE BRINI: Ironija se ogleda u činjenici da su i Ranković i nekadašnji šef OZNE Srbije Krcun Penezić, poput Mihailovića, naknadnim tumačenjima dobili status ,,žrtve antisrpske zavjere”. Na sahrani Rankovića avgusta 1983. na beogradskom Novom groblju se okupio, tvrdi se, 100.000 ljudi – što je bio prvorazredni politički skup u praskozorje obnavljanja srpskog nacionalizma. Za smrt Penezića, u automobilskoj nesreći novembra 1964, postoji, iako ničim dokazana, tvrdnja kako je ,,poginuo pod sumnjivim okolnostima”. U Penezićevom automobilu, koji je jurio 130 km na sat, nalazio se u Svetolik Lazarević, šef grupe ,,četnika” iz OZNE koja je uhvatila Mihailovića.
Književnik Dobrica Ćosić (vidi boks) bio je blizak i sa Rankovićem i sa Penezićem. Kasnije je ispričao: ,,Krcun je jednom, u pripitom stanju, u Plavom vozu, na putu za Zagreb, rekao Titu: ‘Stari, ne brini za sebe dok smo ti mi Srbi verni'”.
Iako dio Srba sada voli da zapjeva Druže Tito tebe Srbi lažu/Oni vole đenerala Dražu Titova grobnica, Kuća cvijeća, još uvijek je u Beogradu.

 

Dobrica Ćosić 1946. optuživao Dražu za ,,nebrojene zločine”

Kao izvještač magazina Duga Dobrica Ćosić je prisustvovao suđenju Dragoljubu Mihailoviću. Evo izvoda iz njegovog članka: ,,Godine 1943. na zboru u Župskom Stupnju, u kome su četnici zaklali mladića zato što je voleo partizane, rekao sam seljacima i njegovoj majci: ‘Vi ćete suditi izdajnicima!'… I, evo, ovog sunčanog junskog jutra misao i želja miliona ljudi biće stvarnost… Banditi daju generalije. Šta me se tiču! I petogodišnje siroče iz Vranića i nepismena starina iz Foče zna ih po grobovima… Za unakaženu Milančetovu detinju dušu, za ubijenu radost igre i srećnog dečaštva optužujem Dražu! Javni tužilac čita… Njegova optužba nije ni hiljaditi deo onoga što mi osećamo. Optužba o tome ne govori. Optužujem. Sada više ne znam šta je važnije, šta je strašnije. Deset, sto, hiljadu nebrojenih zločina njegovih…” (Duga, br. 47, 20. jun 1946. godine).

 

Od Gaete do Nobelove nagrade

Od kraja 1980-ih Jovo Kapičić se našao u središtu polemika na istorijske teme. Rođen je 1919. u kampu Crnogorske vojske u Gaeti (Italija). Njegova biografija je neodvojiva od sobitija 20. vijeka.
Kapičićeva predratna, izuzetno zgodna djevojka Davorjanka – Zdenka Paunović, bila je Titova ratna sekretarica i nevjenčana supruga do svoje smrti 1946. godine. Kapičić se oženio sa Milom, kćerkom Jovana Ćetkovića, 1918. poznatog unioniste i autora knjige Ujedinitelji Crne Gore i Srbije (1940). Optuživan je Kapičić da je bio jedan od glavnih protagonista Golog otoka. Polemisalo se i o njegovoj ulozi oko ubistva Krsta Popovića (1947), koji se nije odazvao na pozive Kapičića da se preda.
Vještina i lična hrabrost preporučile su Kapičića da još 1941. godine postane politički komesar Lovćenskog partizanskog odreda. Učesnik je svih najtežih partizanskih borbi i odlikovan je Ordenom narodnog heroja.
Manje poznati su drugi aspekti Kapičićevog neobično bogatog životopisa. Bio je 1945. glavni obavještajac u Ambasadi DFJ u Parizu kojom je rukovodio poznati srpski pjesnik Marko Ristić. Iz Skoplja je – na liniji tadašnje Titove zamisli o stvaranju ,,Velike Jugoslavije” od Trsta do Soluna – koordinirao akcije grčkih komunističkih ustanika (pokret ELAS, pod komandom Markosa Vafiadesa, uz podršku etničkih Makedonaca iz Egeja) protiv britanskih trupa i njoj lojalnih grčkih saveznika. Kao saradnik, po liniji propagande, tada mu je bio dodijeljen jedan drugi poznati književnik – Mihailo Lalić. Krajem 1940-ih Kapičić je, ispred UDBE, rukovodio timom naučnika, uključuju akademike Pavla Savića i Ivana Supeka, na projektu stvaranja jugoslovenske atomske bombe. U najvećoj diskreciji je bio na terenskim istraživanjima u Makedoniji u potrazi za rudom uranijuma. Neposredno po vojnoj intervenciji SSSR-a, Kapičić je 1956. upućen u Mađarsku za ambasadora, gdje je postavio obavještajnu mrežu. Na istom zadatku je, kao ambasador, bio u Švedskoj, gdje mu je, u poslovima nadziranja ,,neprijateljske emigracije”, pomoćnik bio Vladimir Rolović (ustaše su ga ubile 1971). Kapičić je bio zadužen i da svi aspekti dodjeljivanja Nobelove nagrade Ivu Andriću 1961. budu odrađeni bez greške…

 

DR ZVEZDAN FOLIĆ, ISTORIJSKI INSTITUT CRNE GORE
Draža i Pavelić su personifikacije zla

MONITOR: Što je glavna karakteristika četničkog pokreta?
FOLIĆ: Kolaboracionizam je od jeseni 1941. godine bio konstanta u djelovanju četničkog pokreta. Saradnja sa njemačkim i italijanskim okupatorom se ni u kom slučaju ne može pravdati ,,egzistencijalnim razlozima” jer su fašističke represalije bile usmjerene prema svim rodoljubima u Jugoslaviji, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. I sami četnici su se nemilosrdno obračunavali sa svojim sunarodnicima.

MONITOR: Postoje li razlike u djelovanju četnika u Srbiji i Crnoj Gori?
FOLIĆ: Četnici su se pridržavali Instrukcija koje je decembra 1941. godine sačinio njihov vođa Dragoljub Mihailović, u kojima je naglašeno stvaranje etnički čiste Srbije u okviru jedne jugoslovenske države. Postoje izvjesne razlike u odnosu četnika prema okupatoru na prostorima Srbije i Crne Gore. Četnički odredi u Srbiji su u avgustu i septembru 1941. godine oslobodili Loznicu, a zajedno sa partizanskim jedinicama i još par drugih mjesta. Ubrzo su utonuli u mračne vode kolaboracionizma. Suviše kasno su pokušali da se rehabilituju oktobra 1944, kada su sadjejstvovali sa trupama Crvene armije u borbama kod Kruševca i Čačka. Četnici u Crnoj Gori su, osim u jednom slučaju, bili lojalni okupatorima. Oni su, obuzeti mržnjom prema nepravoslavnom stanovništvu, otvorili vatru na italijanske vojnike, koji su u januaru 1943. godine pokušali da zaštite Muslimane u bjelopoljskom srezu od četničkog masakra. To su bili prvi i jedini četnički hici na okupatorske vojnike.

MONITOR: Da li je Dragoljub Mihailović bio ratni zločinac ili antifašista kako se sada tvrdi?
FOLIĆ: Postoji pregršt dokaza koji rječitije od svega govore o Mihailovićevom kolaboracionizmu, surovim mjerama preduzetim prema političkim protivnicima, zločinima nad nesrpskim stanovništvom. Pored Ante Pavelića, vođe ustaškog pokreta, Mihailović predstavlja personifikaciju zla u Jugoslaviji 1941-1945. Srpski oficiri koji su uhapsili Mihailovića zaslužuju poštovanje zbog svoje hrabrosti, umješnosti, rodoljublja, a njegovo proglašenje za ratnog zločinca apsolutno je utemeljeno i validno.

MONITOR: Da li se, s obzirom na službeno izjednačavanje partizanskog i ravnogorskog pokreta u Srbiji (kroz boračko-penzijska primanja, preko novih udžbenika istorije, itd) može postaviti dilema: Ko je u Srbiji pobijedio 1945. godine?
FOLIĆ: U Srbiji, kao i u Jugoslaviji,1945. pobijedili su antifašisti. Nažalost, 60 godina docnije većina političkih snaga u Srbiji je iz ideoloških i pragmatičnih razloga nasilnom analogijom izjednačila antifašiste i saradnike okupatora. To je eklatantan primjer obesmišljavanja istorije, njene zloupotrebe i manipulacije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo