Vlasti su nakon pada DPS-a više puta bile kategorične da ne žele saradnju sa Đukanovićevom strankom dok se ne reformiše. Razumno je ne sarađivati sa nereformisanim DPS-om  u vezi  borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, vladavine prava. No, saradnja svih sa svima kada je u pitanju nesporan opštedruštveni interes, poželjna je i obavezujuća. Sporazum o popisu pokazao je  put

Važna je vijest –  tenzije oko predstojećeg popisa stanovništva, spuštene su. Ove sedmice stranke opozicije i predstavnici manjina potpisali su Sporazum o popisu sa premijerom Spajićem. U dokumentu se ne navodi datum njegovog sprovođenja, pošto su  potpisnici od premijera tražili da treba predvidjeti mogućnost pomjeranja njegovog početka za nekoliko dana, u interesu kompletiranja svih dogovorenih uslova. Planirano je da popis bude sproveden od 30. novembra do 15. decembra ove godine.

Sporazum su potpisale  Demokratska partija socijalista, Socijaldemokrate,  Bošnjačka stranka  i predsjednici šest vijeća manjinskih naroda –  Momčilo Vuksanović (Srpski nacionalni savjet), Suljo Mustafić (Bošnjačko vijeće), Faik Nika (Nacionalni savjet Albanaca), Zvonimir Deković (Hrvatsko nacionalno vijeće), Sabrija Vulić (Savjet Muslimana) i Mensur Šaljaj (Romski savjet).

Sporazumom je predviđena kontrola unosa prikupljenih podataka, izrada softvera za njihovu provjeru i zabrana partijama da sprovode popisnu kampanju  i proširivanje popisne komisije sa dva člana opozicije i predstavnikom manjinskih naroda. Ukratko: sve ono što je ranije tražila  opozicija, prijeteći bojkotom procesa.

Opozicija je bojkot najavila za vrijeme vlade Dritana Abazovića, nakon što nije prihvaćen njihov zahtjev da se popis odloži  kako bi se uspostavili svi mehanizmi njegove kontrole. Bilo je optužbi da se radi o inžinjeringu i “prevarnom procesu”, čiji je cilj etnofederalizacija Crne Gore, odnosno pretvaranje Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu”. Organizovani su protesti, situacija se zaoštravala…

Bez obzira na to da li su argumenti prethodne vlade da DPS uobičajeno koristi identitetske teme radi podizanja tenzija, bili na mjestu, ona nije pokazala spremnost da komunicira sa opozicijom u javnom interesu. A spuštanje tenzija i popis organizovan uz što bolje mehanizme kontrole je   interes svih. Cijelog društva. Tu je bitka za posebne  partijske i  političke interse, mogla donijeti samo štetu Crnoj Gori. .

Vlasti su nakon pada Demokratske partije socijalista  više puta bile kategorične da ne žele saradnju sa Đukanovićevom strankom dok se ne reformiše. Razumno je ne sarađivati sa DPS-om dok se ne reformiše kada su u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, borba za vladavinu prava….Nije  čudo što je Abazovićev eksperiment manjinske vlade, uz podršku DPS-a koja je trebalo da reformiše društvo i pokrene procese, propao.  Ta ideja je u startu bila osuđena na propast.

No, saradnja svih sa svima kada je u pitanju ostvarivanje konsenzusa o opštedruštvenom, zajedničkom intresu, ne samo da je razumna, nego je i  obaveza. U procesu preboražaja, ne može se  isključiti bio koji segment društva.  Uostalom, isključivanje je  bio Đukanovićev način.  I njega se treba odreći.. I to ne samo u DPS-u. Nego i kod onih koji su došli nakon Đukanovića.

Dogovotr oko popisa pokazao je put.  Bilo bi neodgovorno i od jednih  i od  drugih  da taj model ne poživi. Nakon potpisivanja Sporazuma, premijer Spajić je saopštio da „nema potrebe da se popis odugovlači“, misleći na to da će početi 30. novembra. Opozicija je, opet, iako je pohvalila Spajićevu pruženu ruku,  iskazala nevjericu da će svi uslovi sporazuma biti ispunjeni do tada, ponavljajući da bojkot ni dalje nije isključen.

DPS – u je pruženom rukom Vlade smanjen prostor za manipulisanje popisom.  No Vlada  treba da  do kraja ostane otvorena za dogovore – nekoliko dana eventualnog odlaganja, da bi se realizovale  usaglašene obaveze, neće nikoga koštati ništa. Tenzije i političke igre tamo gdje im mjesto nije,  odavno nas  koštaju previše.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Ima i onih koji pominju karmu jer će Radoja Žugića  na mjestu guvernera CBCG zamijeniti Irena Radović, njegova i žrtva tadašnjeg sistema. To je dobra vijest.  No, posao promjene sistema u kom je vrh jedne partije vladao nad zakonima ove zemlje, koja je razorena i opljačkana, dok smo se dijelili po  krvnim zrncima, ne bi valjalo prepustiti karmi.  Ima tu još mnogo toga da se ispravi

Važna ovonedeljna vijest – sa mjesta guvernera Centralne banke Crne Gore odlazi Radoje Žugić. Iako je Demokratska partija socijalista, čiju je stranu Žugić nedvosmisleno držao, ostala bez vlasti u avgustu 2020. godine, Žugić se na vrhu Centralne banke  zadržao do danas. O tome kako postavgustovske vlasti nijesu imale snage ili volje da se riješe sive eminencije DPS-a i Prve familije, Monitor je više puta pisao.

Zanimljive su i okolnosti pod kojima Žugić odlazi. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović najavio je da će kandidatkinja za tu poziciju biti Irena Radović, bivša viceguverenerka Centralne banke, koju je Žugić nezakonito smijenio u parlamentu 2018. godine. Naravno, uz podršku tadašnje parlamentarne većine. Bivša viceguvernerka je smijenjena dok je, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, boravila u bolnici u Beču, i to dva mjeseca nakon što je protiv Centralne banke i Žugića podigla tužbu za mobing i diskriminaciju. Oni koji su u tadašnjem zakonodavnom domu digli ruku za njenu smjenu nijesu se obazirali ni na  Zakon o zabrani zlostavljanja na radu koji garantuje zaštitu od stavljanja u nepovoljniji položaj i gubitka radnog mjesta nakon pokretanja tužbe. Interesi vrha partije bili su najjači zakon. Zato nije pomogla ni presuda sutkinje Osnovnog suda Milene Brajović, koja je u dva navrata presudila u korist  Irene Radović i utvrdila da ta Žugićeva inicijativa nije mogla biti osnov za razrešenje, te da su bez dokaza njegove optužbe  da je viceguvernerka nestručna i da je odala poslovnu tajnu.

Žugićevu inicijativu tada su u parlamentu podržala 42 poslanika tadašnje vladajuće koalicije (DPS, SD i manjinske partije), uz glas poslanice opozicije Draginje Vuksanović Stanković (SDP). Koja je ovih dana na meti vulgarnosti ratnog zločinca Vojislava Šešelja.

Ima i onih koji pominju karmu jer će Žugića danas zamijeniti njegova i žrtva tadašnjeg sistema. To je dobra vijest.  Ipak, posao promjene sistema u kom je vrh jedne partije vladao nad zakonima ove zemlje, koja je razorena i opljačkana, dok smo se dijelili po  krvnim zrncima, ne bi valjalo prepustiti karmi.  Ima tu još mnogo toga da se ispravi.

Ptice na grani znaju, a podsjetili su nas i u nedavanom Izvještaju Evropske komisije –  karma neće reformisati Đukanovićevo pravosuđe. Kao ni partijsko zapošljavanje do dubini i širini. Neće nas ni suočiti sa ratnom prošlošću koja nam se vraća i kezi u lice na svakom ćošku. Niti  nam vratiti sve one koji su otišli čekajući promjene. Ni one koji se tek spremaju da odu.

Naredne sedmice parlament će, najavljeno je, odlučivati o nedostajućem sudiji Ustavnog suda. Političke klase najavljuju da će parlamentarci konačno glasati u skladu sa javnim, a ne političkim interesom, kako bi i suštinski  odblokirali ovu važnu sudsku instancu i krenuli na put odblokiranja evropskog procesa. Čekaju još i izbor VDT-a, Sudskog savjeta, ali i izmjene zakonskog okvira i donošenje rešenja koja bi omogućila suštinsku promjenu sistema, koja se nakon avgusta nije desila.  Jer su nadvladali partijski interesi.

Do daljnjeg, čekamo dan kada će u parlamentu početi da se glasa  mimo zakona partije. Tek onda karma može da pripomogne.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Od sedam poslaničkih klubova koji su glasali za Andriju Mandića za predsjednika skupštine, makar pet je bilo vjerski uniformno – hrišćanski. Nova srpska demokratija, Demokrate, Demokratska narodna partija, SNP/ CIVIS, Poseban klub poslanika.  Jednovjerski su i opozicioni poslanički klubovi SD i  Bošnjačke stranke. Eto začuđujuće jednobojnog pejzaža naše multinacionalne i multikonfesionalne stvarnosti

U osvit dana, u utorak, u parlamentu je izabrana 44. vlada Crne Gore na čelu sa premijerom Milojkom Spajićem. Proevropska, kažu njeni promoteri. Nekih 12 sati ranije, za predsjednika Skupštine izabran je Andrija Mandić. Četnički vojvoda, insistirali su njegovi oponenti. On se od tih „optužbi“ nije branio.

Za Mandića je  glasalo 49 poslanika vladajuće većine. Spajić je dobio 46 glasova. U Sporazumu koji je pratio formiranje vladajuće većine piše kako će svi njihovi poslanici glasati onako kako se dogovore partijski šefovi. Znači 46. To je broj poslanika većine na koje se vlada može  osloniti. Pošto se šefovi dogovore i namire. Ono troje (osnovano se sumnja da je riječ o članovima Posebnog kluba poslanika  koji su istupili iz poslaničke grupe pokreta Evropa sad) glasa po sopstvenom nahođenju.

Uglavnom,  četiri i po mjeseca nakon parlamentarnih izbora, završen je proces konstituisanja izvršne i zakonodavne vlasti u Crnoj Gori. Izabrali smo novog predsjednika države. Po nacionalnosti: Crnogorac. Dobili smo novog predsjednika Skupštine. Po nacionalnosti: Srbin. Imamo i novog predsjednika vlade. Milojko Spajić. O njegovom nacionalnom izjašnjenju možemo da nagađamo. Sa manje ili više osnova. Baš kao onomad što smo radili kada su u pitanju bili njegovo državljanstvo i prebivalište. Ali, da se ne vraćamo sada na tu priču, pošto bi nas ona mogla odvesti i do dva državljanstva predsjednika Skupštine pa, onda, ko zna gdje.

Drugo nam nešto može pasti na pamet dok gledamo i slušamo ljude koji predvode vlast koja će, obećavaju, našu malu a raznolikostima bogatu zajednicu povesti u  ljepšu budućnost.

Crna Gora je, piše u njenom Ustavu, građanska država u kojoj je zabranjena diskriminacija „po bilo kom osnovu“.  Ubjedljiva većina poslanika novoformirane većine (PES, Demokrate, kad-kad i SNP) i gotovo četiri petine onih što su ostali u opoziciji (DPS, GP URA, SD)  rado se predstavljaju kao građanske partije. Zašto se onda u vrhovima novoizabrane vlasti ne primjećuje to naše bogatsvo  -nacionalno, vjersko, rodno šarenilo?

Predsjednik države i svih sedam članova njegovog kabineta dio su „pravoslavne većine“ oko čijeg jedinstva se, evo već dvadeset godina, vrte programi ovdašnje desnice. Iz istog vjerskog korpusa dolaze predsjednik parlamaneta i oba potpredsjednika (ona i on) izabrana u ime poslanika vladajuće koalicije. Da nije ministarki i ministara iz redova PES-a i albanskih nacionalnih partija, imali bi i vjerski jednoobraznu Vladu.

Ova stvarnost nije slučajnost.  Od sedam poslaničkih klubova koji su onu noć glasali za Andriju Mandića, makar pet je bilo vjerski uniformno – hrišćanski. Nova srpska demokratija, Demokrate, Demokratska narodna partija, SNP/ CIVIS, Poseban klub poslanika. Albanski forum je naravno nacionalno jednoobrazan ali vjerski nije. Jednovjerski su i opozcioni poslanički klubovi SD i  Bošnjačke stranke. Eto začuđujuće jednobojnog pejzaža naše multinacionalne i multikonfesionalne stvarnosti.

Mogli bi, takođe, da prebrojimo i klubove u kojima nema ni jedna žena. Ili, one malo veće, gdje ih ima po jedna. Tek da se ispuni zakonom propisani minimum.

I  sada, oni takvi kakvi su treba da se međusobno dogovore kako bi obezbijedili minimum neophodnih uslova za održavanje popisa. Na kome je, ubijedili su i najsumnjičavije, najvažnije kako ćemo se izjasniti po pitanju nacije, vjere i jezika kojim govorimo.. Baš kao što je bilo i 2011, 2003…

Popisno izjašnjavanje na kome su insistirali Dritan Abazović i Aleksandar Damjanović, ne mareći za evidentno odsustvo uslova za njegovo regularno održavanje, odloženo je za 30 dana. To je razuman gest nove vlade. Za to vrijeme treba otkloniti brojne nedostatke i odagnati sumnje u mogućnost da dobijemo vjerodostojne podatke o stanovnicima, domaćinstvima i stanovima u Crnoj Gori. Ili, ako to nije moguće uraditi, jasno dijagnostikovati šta je to što ne može da se završi za 30 dana a neophodno je, zbog čega bi početak popisa trebalo dodatno odložiti. Makar u taj posao valjalo bi ući bez partijskih, nacionalnih i svih drugih, sličnih i ličnih, kalkulacija. Kako naš životni pejzaž ne bi postao još sivlji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari