Kako je sadašnje, i dalje Đukanovićevo, sudstvo brižljivo stvarano decenijama nekontrolisane vlasti i neformalnih poluga moći, ostaje na novoj vladajućoj većini da nađe model demontaže postojećeg sudstva i reforme istog. Opcije su ili dugo pominjani vetting proces (kojega nema u ovom izvještaju EK, čak ni u vidu komentara) ili promjene Ustava Crne Gore

Dugo očekivana i skoro mjesec dana odložena analiza crnogorskog putovanja u EU je konačno objavljena prije dva dana. Svi su znali da nema napretka u ključnim oblastima, famozna poglavlja 23 i 24 – pravosuđe i vladavina prava uz naglasak na borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Pažljivo birane riječi i fraze briselskih tehnokrata da svakoga pomalo pohvale i onda kritikuju bez jasnog upiranja prsta u srž problema, daju prikaz stanja sa tačke “ukupno gledano”. Crna Gora je “umjereno spremna za primjenu pravne tekovine EU i evropskih standarda”, i “ostvaren je ograničeni napredak“ uz opasku da zemlja “stagnira u implementaciji ključnih pravosudnih reformi” i ograničene rezultate kad je u pitanju odgovornost. Iako je jasno da su ova poglavlja uslov ne samo završnih pregovora, već i zatvaranja drugih poglavlja, Evropska komisija niti nudi niti sugerira rješenja koja bi pomogla odlučni izlazak iz ovakve situacije.

Konstatacije da je “sudski sistem CG umjereno spreman, (da) ukupno gledano nije ostvaren napredak” i da “reforme stagniraju” su praćene opštim pozivom da se postigne “odlučujuća politička posvećenost”. Dalje se traži i da se osigura “djelotvorna nezavisnost i profesionalizam pravosuđa” kroz “ispunjavanje svih preostalih preporuka Venecijanske komisije (VK) o Zakonu o državnom tužilaštvu. Valja se podsjetiti da je upravo VK bila ta koja je u prvoj polovini 2021. godine dala kritike na prijedlog zakona vladajuće koalicije kojim se trebao izabrati novi Tužilački savjet (TS) i promijeniti tadašnje visoko kriminalizirano i politički zavisno Specijalno državno tužilaštvo (SDT) kojim je upravljao javno blamantni Milivoje Katnić. Tadašnja tridesetoavgustovska koalicija je imala samo jednog poslanika više od miloističkog bloka u Skupštini. Međutim, VK je tražila da se “novi članovi TS-a koji nisu iz reda tužilaca” biraju jačom većinom od proste kako se ne bi “poništila ranija postignuća u oblasti reforme pravosuđa”. Tražene su i “dodatne garancije da bi se ublažili rizici neprimjerenog političkog uticaja na TS”. Srećom po Crnu Goru, Vlada i skupštinska većina su imali snage da se ogluše o ovakve “preporuke” VK (u kojoj su sjedili i još sjede DPS-ovi Zoran Pažin i Srđan Darmanović) i progurali tužilački zakon uz prihvatanje nekih drugih preporuka. Kakva su bila “ranija dostignuća u oblasti reforme pravosuđa” najbolje su pokazali slučajevi Vesne Medenice, Blaža Jovanića, Saše Čađenovića i niza visokih funkcionera iz policije i tajne službe (ANB) kojima je Milivoje Katnić pružao zaštitu u poslovima sa drogom i pored dokaza dostavljenih od Europola. Upravo je novi SDT na čelu sa Vladimirom Novovićem i procesuirao sve ove slučajeve zahvaljujući hrabrosti (a možda i jakom pritisku sa strane) da pogleda Europolove fajlove i postupi shodno zakonu. Zahvaljujući tim slučajevima Crna Gora je dobila i neke pohvale od Evropske komisije kojima se priznaje “određeni nivo spremnosti” i “ograničeni napredak”. Navodi se da je i “međunarodna policijska saradnja dobro uspostavljena” i da donosi rezultate, “sa ranije neviđenom zaplijenom droge u zemlji i inostranstvu”.

Ono što u svim ovim slučajevima tek predstoji je da svi ovi slučajevi dobiju i sudski epilog u razumnom roku i na nepristrasan način za razliku od 2012. godine kada je Crna Gora dobila početak pregovora za članstvo. Početku pregovora je prethodilo dugo očekivana akcija protiv “velikih riba” koje je EU dugo tražila od Mila Đukanovića, tadašnjeg apsolutnog nosioca moći u Crnoj Gori. Krajem decembra 2010. godine su uhapšeni čelnici budvanske opštine, uključujući i brata tadašnjeg državnog i opštinskog moćnika i saradnika Đukanovića – Svetozara Marovića. Đukanovićevo sudstvo je tada odradilo koristan posao za vladajuću Demokratsku partiju socijalista (DPS) donijevši seriju presuda za zloupotrebu položaja u nekoliko slučajeva korupcije, ali vidno djelujući pod političkom palicom i žureći da isporuči rezultate bez obzira na zakon i procedure. Kasnije će Đukanović žrtvovati, preko pravosuđa, i samog Marovića koji će potpisati dva sporazuma o priznanju krivice sa Katnićem u zamjenu za minimalne i ispod zakonskih osnova niske kazne. Crnogorsko pravosuđe će otići toliko nisko da će u slučaju korupcije za izgradnju prečistača voda za budvansku opštinu od strane njemačko-austrijskog konzorcijuma EVN-WTE osloboditi Marovića obaveze da vrati ukradena 3 miliona eura iako to imperativno nalaže Krivični zakonik Crne Gore. Za to krivično djelo, kojim je oštećena opština Budva, on će dobiti kaznu od tri mjeseca zatvora. Ovakav “sporazum” sa Katnićevim SDT-om će usvojiti predsjednik Višeg suda Boris Savić bez ikakvih problema. Štaviše, Maroviću je dopušteno da zadrži stotine miliona ukradenog novca, kako je jednom navodno priznao Katnić, i omogućeno mu je da ne odsluži kaznu (kao ni njegov sin Miloš) odlaskom u Beograd pod zaštitu Đukanovićevog prijatelja i saveznika Aleksandra Vučića.

Kako je sadašnje, i dalje Đukanovićevo, sudstvo brižljivo stvarano decenijama nekontrolisane vlasti i neformalnih poluga moći ostaje na novoj vladajućoj većini da nađe model demontaže postojećeg sudstva i reforme istog. Opcije su ili dugo pominjani vetting proces (kojega nema u ovom izvještaju EK, čak ni u vidu komentara) ili promjene Ustava Crne Gore.

Ustrojstvo sadašnjeg prođukanovićevskog Sudskog savjeta uređeno je Ustavom za koji je potrebna kvalificirana većina od dvije trećine. Članice vladajuće koalicije i predsjednik Jakov Milatović su nekoliko puta istakli da je borba protiv kriminala i korupcije uz reforme pravosuđa jedna od glavnih agendi. Da li je uvođenje koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) u novu vlast (i za godinu dana u Vladu) korak ka tom cilju i većini za promjenu Ustava ostaje da se vidi. Nedavna izjava predsjednika parlamenta Andrije Mandića o njegovom “nevino utamničenom” partijskom kolegi i gradonačelniku Budve (zbog kokainskih poslova sa Kavčanima otkrivenih od strane Europola) ne uliva nadu da će se crnogorsko pravosuđe lako osloboditi političkih uticaja ili da će doći “odlučujuće političke posvećenosti” među političkim faktorima na obje strane.

Tokom nedavne posjete Podgorici šefica EK Ursula fon der Lajen je pohvalila crnogorsku usklađenost sa vanjskom i bezbjednosnom politikom EU ali je i poručila da zemlja treba biti “potpuno fokusirana na proces pristupanja” EU i i da “podstiče Crnu Goru da pređe tu posljednju milju i vrata će se otvoriti”.

“Posljedna milja” je prilično nejasna u izjavi fon der Lajenove jer je Crna Gora tokom 11 godina pregovora privremeno zatvorila samo 3 od 33 poglavlja i po dužini pregovora je rekorder. Hrvatska, koja je zadnja primljena u EU, je zatvorila sve pregovore u roku od 6 godina i poslala bivšeg predsjednika vlade Iva Sanadera na optuženičku klupu i u zatvor. Tadašnje pominjanje sanaderizacije Crne Gore je izazivalo priličnu nervozu kod državnog vrha, a tadašnji premijer Milo Đukanović je javno zauzvrat ponudio “deratizaciju” nezavisnih novinara, intelektualaca i NVO sektora.

Osvrčući se na izjave fon der Lajen, direktor njemačke Fondacije Konrad Adenauer (KAS) u Srbiji i Crnoj Gori Jakov Devčić je u emisiji javnog servisa Dobro jutro Crna Goro ocijenio da se malo uradilo na polju integracija, a da je predsjednica EK dala nadu Crnoj Gori da može postati članica do 2030, iako “to ne zavisi od nje (lično)”. Devčić je naglasio da je na mjestu fon der Lajenove da ne bi pričao o izgledima članstva Crne Gore.  Ona, po riječima Devčića, želi pokazati da se brine o Zapadnom Balkanu, ali “mislim da smo vidjeli ranije da od sličnih obećanja ništa nije bilo”. Iduće godine slijede izbori za Evropski parlament i dosta toga se može promijeniti.

Par diplomata iz Brisela sa kojima je Monitor nezvanično razgovarao tvrde da je crnogorsko članstvo moguće uz neke suštinske promjene i volju Brisela. “Crna Gora je mali sistem na nivou statističke greške i njen ulazak u EU se ne bi ni primijetio, ali su vam, kao i Hrvatskoj, potrebni moćni saveznici unutar bloka da vas poguraju”.

Lopta je sada u dvorištu Milatovića i Milojka Spajića.

Jovo MARTINOVIĆ