Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću,  nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost.  Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena”  koji su  bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića

Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.

Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.

Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta  Mićunović i Davidović  mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.

Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.

Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.

“Najpoznatiji je po ilegalnom švercu cigareta” preko kojeg je korumpirao i podrivao nezavisnost crnogorskih institucija ali i šire po Zapadnom Balkanu.  Dovodi se u vezu sa “zloupotrebom javne imovine, eksproprijacijom privatne imovine”, sve  “radi lične dobiti ili političkih ciljeva, ili mita”.

Ovi  navodi nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost, Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima Mićunovića i Davidovića,  koji su bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića. Oni su i lični prijatelji sa doskorašnjim vladarom zemlje uprkos Davidovićevom formalno opozicionom angažmanu nakon raskola u DPS-u. Mićunovića veže sa Đukanovićem i zajednička optužnica talijanskog tužilaštva za šverc cigareta sa mafijom na drugoj strani Jadrana koja nije dokazana na sudu. Davidović je i kum bivšeg predsjednika Crne Gore  pokojnog Momira Bulatovića koji ga je pred kraj svog mandata abolirao od optužbi za manipulacije u trgovini cigaretama kojima je navodno oštetio tadašnju republičku kasu za više od deset miliona njemačkih maraka i zbog čega je na kratko uhapšen.

Za razliku od Mićunovića koji je uvijek slovio za žestokog momka i stajao sa one strane zakona (iako to sudski nikada nije dokazano) Davidović je bio načelnik nikšićke policije,  ministar trgovine u tzv. Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Hercegovina koju je osnovala Srpska demokratska stranka (SDS) Radovana Karadžića pred početak sukoba 1991. godine. Vlasnik je i firme Neksan koja se bavi proizvodnjom alkoholnih i bezalkoholnih pića, trgovinom gorivom i građevinskim poslovima. Davidović  je nekoliko puta  uskakao sa svojim resursima da spasi Željezaru Nikšić, u kojoj je nekada radio kao ekonomista, od stečaja i bankrotstva što mu je kod običnog stanovništva donijelo određene simpatije. Mediji su izvještavali da se Neksan, zajedno sa još nekim državnim i privatnim firmama bliskim vrhu režima, bavio fiktivnim izvozom goriva na Kosovo 2009. godine  dok je gorivo istakano i prodavano u zemlji bez plaćenih aksciza državi. Nije bilo demantija ali ni provjera pravosudnih organa, a kamoli optužnice.

Dakin pokušaj samostalnog političkog organizovanja kroz Narodni pokret je neslavno prošao. Poznat je i kao veliki ktitor Srpske crkve (SPC) i često viđan u društvu episkopa i drugih poglavara. Preživio je i atentat u Beogradu 2019. godine upravo kada je bio u društvu tadašnjeg episkopa nikšićko-budimljankog i sadašnjeg crnogorsko – primorskog mitropolita Joanikija Mićovića.

Mićunović se uvijek držao podalje od istupa u javnosti i nikada nije odgovarao direktno na optužbe protiv njega. To je po pravilu prepuštao ljudima iz bezbjednosnog sektora, kao što su bivši direktor policije Veselin Veljović ili medijima pod kontrolom DPS-a. Osnovana je i Facebook grupa Brano Micunović – Ponos Crne Gore gdje su svi kritičari dotičnog označavani “saradnicima stranih službi i neprijateljima Crne Gore”, prije svega tadašnji poslanik Nebojša Medojević. Veljović je na prozivke u Skupštini javno rekao da “Mićunović nema nikakve povezanosti sa Šarićem ili sa konkretnom operacijom Balkanski ratnik” u kojoj je zaplijenjeno 5.7 tona kokaina u Južnoj Americi. Odmah nakon toga, da li slučajno, otpao je i projekat izgradnje prioritetne dionice auto puta Bar – Boljare koju je trebao graditi odavno bankrotirani splitski Konstruktor.

Srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal  je u slučaju Darka Šarića pominjalo Mićunovića kao osobu sa kojom je Šarić u bliskim odnosima. Srbijanski tužiltelji su u zahtjevu za prisluškivanje Šarića naveli Mićunovića kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama ali optužnica nikada nije dizana protiv njega. Štaviše, na suđenju Šariću i njegovoj grupi, na zahtjev advokata odbrane Borivoja Borovića, Mićunovićevo ime je zatamnjeno, jer on “nije bio predmet ni optužnice ni istrage”.

Mićunović je, kada se radi o crnogorskom pravosuđu, takođe rođen pod sretnom zvijezdom. Maratonsko suđenje za ubistvo iz bezobzirne osvete na nosilima voženog i već ranjenog Radovana Raca Kovačevića ispred Urgentnog bloka Kliničkog centra CG, završeno  je oslobađajućom presudom i to dva puta. Vrhovni sud je tada kao drugostepena instanca ukinula prvu presudu i vratila je sudiji Radomanu Mandiću na ponovno odlučivanje usljed brojnih propusta i mijenjanja izjava svjedoka koji su simultano oboljeli od amnezije i samo mogli primijetiti “dlakavu ruku” koja puca ali ne i osobu. Kada je Mandić po drugi put oslobodio Mićunovića, nevoljno tužilaštvo predvođeno Vesnom Medenicom (takođe bliskom prijateljicom vladarske porodice Đukanović) se opet formalno žalilo. Umjesto tada “nekooperativnog” Vrhovnog suda, žalbu je dočekalo vijeće novoosnovanog Apelacionog suda čiji izvjestilac Milivoje Katnić je pripremio opravosnaženje oslobađajuće presude Mićunoviću nakon što je “vještačenjem utvrđeno da je oštećeni Kovačević već bio mrtav na nosilima”. Prema tome nije ni moglo biti ubistva.

Mjesec dana po finalno oslobađajućoj presudi Medenica se preselila na čelo Vrhovnog suda i riješila svaki budući nedostatak kooperativnosti tamošnjih sudija sa vladajućom partijom. Istražni sudija u slučaju ubistva Kovačevića, Mušika Dujović je postao predsjednik Apelacionog suda dok će Milivoje Katnić postati šef novoosnovanog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koje je formirano tobože radi borbe protiv kriminala i korupcije, i na zahtjev EU. Katnić će kasnije nemilosrdno progoniti sve neprijatelje vlasti i zaobići one koje treba zaobići, između ostalog i Daku Davidovića, bilo da se radi o tzv. Državnom udaru ili nečemu drugom.

Nakon američke objave sankcija reakcije crnogorske javnosti su veoma uzdržane. Osim ministra pravde Andreja Milovića koji je rekao da nadležni trebaju ispitati američke navode (uz isticanje da njegovo ministarstvo nije nadležno) maltene da nije bilo  reakcije ni političkih partija ni pojedinaca iz bilo kog tabora. Iz vana se samo glasnuo bivši crnogorski diplomata i sada univerzitetski profesor Vesko Garčević koji je rekao da su Amerikanci “poslali jasne poruke sadašnjim i bivšim vlastima” te da je ovo prilika “za dalje jačanje saradnje sa SAD u pravosudnoj oblasti” jer je to u saglasju “sa našom ambicijom da budemo članica EU u bliskoj budućnosti”.

Ako saradnja bude ista kao između Katnića i  američkih vlasti dok je “istraživao” Aferu Telekom u kojoj se indirektno pominje Đukanović,  sve će se  završiti na ćutanju. Na to  je crnogorska javnost odavno navikla.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca.  U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar  Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska BIA nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nisu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića

Lansiranje Afere Kvon u susret parlamentarnim izborima 11. juna ove godine, kako bi se urušio očekivani rezultat Pokreta Evropa sad (PES) Milojka Spajića, je dobio nastavak po izboru 44. Vlade. Premijer i PES su uzvratili udarac odmah nakon konstitutivne sjednice Vlade. Na prvoj narednoj sjednici 9. novembra Vlada je u odlukama o kadrovskim rješenjima u posljednjoj , 26. tački navela da je donijela „Rješenje o razrješenju Artana Kurtija sa dužnosti generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB)“. Radi se o osobi koja je, po ranijem saopštenju PES-a, imala važnu ulogu u Aferi Kvon i koja je, navodno,  stajala iza famoznog pisma koje je korejski prevarantski kralj kripto valuta i međunarodni bjegunac Do Kvon poslao iz Istražnog zatvora u Spužu na adresu tadašnjeg premijera Dritana Abazovića i šefa Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Vladimira Novovića – u predvečerje izbora.

U pismu je Kvon pomenuo Spajića u negativnom kontekstu gdje mu je navodno Spajić tražio da se uključi u finansiranje njegove izborne kampanje i tvrdio da „ima dokaze o komunikacijama i uplatama od drugih lica“ te da „stoji na raspolaganju za dalji kontakt, ukoliko su potrebna dodatna objašnjenja“. Nakon tog pisma Abazović je teatralno sazvao sjednicu Vijeća za nacionalnu bezbjednost i, po Monitorovim izvorima, tražio od Novovića da uhapsi i procesuira Spajića što je ovaj odbio. O sadržaju pisma i nepotkrijepljenim i/ili sumnjivim navodima zatočenog i pritiješnjenog Kvona Monitor je već ranije pisao.

Prije smjene Kurtija, krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal (Wall Street Journal –WSJ) je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca  na kojoj su radili mjesecima 4 novinara i još 4 novinarska saradnika. U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar za sastav 44. Vlade Crne Gore Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska Bezbedonosno informativna agencija (BIA) nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nijesu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića.

Treba se podsjetiti da su se Vučićeve vlasti angažovale protiv Spajića i tokom predsjedničke nominacije. Tada je prvi put Srbija podijelila sa crnogorskom Državnom izbornom komisijom (DIK) podatke o Spajićevom srbijanskom državljanstvu i prebivalištu. Nakon toga je on diskvalificiran iz predsjedničke trke i data podrška Vučićevom prijatelju i savezniku Milu Đukanoviću da opet pokuša da zasjedne kao predsjednik.

Spajić je uvjerenja da je Kvon prevaren da napiše pismo u nadi da će ga zatim crnogorske vlasti vođene Abazovićem pustiti uz kauciju i dozvoliti mu da pobjegne iz zemlje – vjerovatno nešto slično kako je izašao iz Srbije.

WSJ navodi da je Kvon početkom septembra 2022. godine pobjegao iz Singapura, gdje mu se počeo zatvarati krug zbog velikih prevara, i da je preko Dubaija stigao u Beograd i uselio se u stan u blizini Knez Mihajlove, svega nekoliko dana prije nego će južnokorejske vlasti izdati nalog za njegovo hapšenje. Ubrzo će slijediti i Crvena potjernica Interpola. Međutim, Kvon je u online razgovorima sa svojim partnerima i saradnicima koje je vodio iz Beograda tvrdio da ima dogovor sa lokalnim vlastima dok je u jednom drugom razgovoru tvrdio da mu je od srpske policije dopušteno da ostane i nakon što su saznali za Interpolov nalog za hapšenje. Štaviše. 12. oktobra prošle godine, Kvon je zajedno sa Čang Džun Hanom, koji će kasnije takođe biti uhapšen u Crnoj Gori , u Srbiji osnovao kompaniju Codokoj22 D.O.O. dok katastarski podaci pokazuju da je decembra 2022. godine Han posjedovao stan od 400 kvadrata u elitnom dijelu Beograda. Na zahtjeve Vol Strita za intervju nije bilo nikakvih odgovora iz srbijanskog MUP-a, Ministarstva pravde ni iz Vrhovnog javnog tužilaštva.

Spajić je novinarima WSJ rekao da ga je Kvon pozvao u posjetu i da su kafenisali oko sat vremena. Spajić tvrdi da nije u to doba znao da je Kvon u bjekstvu. Vlasti Južne Koreju su preko Interpolovih kanala locirale Kvona u Srbiji a zvanični zahtjev za ekstradicijom je poslat Beogradu krajem decembra prošle godine. Interesantno je da srbijanske vlasti nisu uhapsile Kvona ali je zato Kvon, vjerovatno dobivši obavijest od lokalnih vlasti da je lociran, prekinuo svu aktivnost na drustvenoj mreži twitter. Krajem januara, kako Vučićeve vlasti nisu odgovarale na zahtjeve Interpola i Južne Koreje, u Beograd je stigla delegacija korejskih tužilaca i zvaničnika Ministarstva pravde. Tokom nekoliko dana razgovora sa srbijanskim kolegama, istražitelji su dobili podatke o Kvonovoj srpskoj kompaniji kao i internet adresu. Srbi su takođe „obećali da će isporučiti Kvona ako ga uhvate“ po riječima tužioca Dena Sung-hana koji je dao intervju američkim novinarima. Polovinom februara je i američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEEC) podigle tužbu protiv Kvona zbog prevare i laganja rekavši da je izvukao 100 miliona dolara iz kompanije poslije kraha. U martu ove godine i američko Ministartvo pravde je krenulo u istragu protiv Kvona. Do hapšenja je došlo, ali tek krajem marta i to na podgoričkom aerodromu u pokušaju Kvona i njegovog saradnika da se ukrcaju na privatni let za Dubai. Kvonov ulazak u Crnu Goru nije registrovan od strane granične policije.

Istog dana uveče kada je Vlada razriješila Kurtija sa pozicije u ANB-u, Mportal je objavio vijest da je ministar pravde Andrej Milović dostavio dokument Glavnom specijalnom tužiocu (GST) Vladimiru Novoviću u kome iznosi da su službenici Ministarstva pravde Nataša Radonjić i Tanja Popović nezakonito očistile kaznenu evidenciju Kurtija rješenjem od 08.06.2020. godine. To je urađeno uprkos „činjenici da je molba osuđenog za brisanje ove osude, pravosnažno odbijena kao neosnovana od strane Višeg suda u Podgorici“. Stoga  Milović traži od SDT-a da ispita da li su pomenute „izvršile neko od krivičnih djela protiv službene dužnosti“ Takođe, od SDT-a traži i da „ispita i razloge zbog kojih prethodni ministar g. Marko Kovač …u vremenu imenovanja generalnog inspektora u ANB i pored indicija da je (Kurti) nezakonito brisan iz Registra kaznene evidencije i zahtjeva javnosti da se utvrdi istina u ovom slučaju“, nije preduzeo zakonom propisane radnje da se nedvosmisleno utvrdi da li Kurti ispunjava zakonske uslove za tu važnu poziciji. Naime Kurti je dva puta pravosnažno osuđen, jednom kao maloljetnik 2004. godine na 10 mjeseci zatvora, i jednom kao punoljetno lice 2009. godine, opet na 10 mjeseci zatvora zbog pokušaja ubistva Rikarda Oroša u Ulcinju.

I pored toga Vlada Dritana Abazovića ga je postavila za generalnog inspektora ANB-a 22.07.2022. dok je na tadašnje primjedbe potpredsjednika Raška Konjevića premijer odgovorio „prema njegovim informacijama ničega nema u kaznenoj evidenciji vezano za Kurtija“ te da je to „jedino relevantno“. Dodao je da Crnoj Gori treba takav profil ličnosti – kao kontrolor za ANB. Abazovićevo pokrivanje i zalaganje za Kurtija je ukazivalo na činjenicu da je on osoba od njegovog povjerenja i da će uraditi sve što se od njega traži kao „profil koji treba Crnoj Gori“, tj. u prijevodu njemu lično, i u skladu sa praksom privatnih institucija iz doba Mila Đukanovića i DPS-a.

Dva dana nakon predstavke ministra Milovića SDT-u oglasio se i Kurti rekavši da je SDT-u podnio krivičnu prijavu protiv novog ministra pravde zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj jer je ranije Mportal integralno objavio sadržaj dopisa SDT-a, pretpostavljajući/sugerirajući da je sam ministar poslao dokument ovom miloističkom portalu. Kurti je rekao da Milović ima lični animozitet prema njemu jer je „objavom podataka iz kaznene evidencije prekoračio granice svog ovlašćenja direktnim umišljajem” i da je cilj bio njegova „diskreditacija i ocrnjivanje ličnosti“.

Dan poslije Kurtijeve reakcije, portal javnog servisa RTCG će objaviti dopis tadašnjeg državnog sekretara ministarstva pravde Bojana Zekovića iz kraja juna 2022. godine gdje traži od ministra Kovača provjere o brisanju Kurtija iz kaznene evidencije „zbog naglašenog interesovanja medija“ jer bi provjerom „otklonili sumnje i odbacili optužbe za nezakonito postupanje Minstarstva“. Zeković je tražio i da ukoliko se utvrdi greška da se ispravi i utvrdi odgovornost u slučaju zloupotrebe. Od toga nije bilo ništa. RTCG navodi da Kovač nije odgovorio na njihova pitanja glede navoda Zekovića iako mu je ostavljeno dovoljno vremena. Dan nakon objave RTCG,  oglasio se i bivši ministar Kovač zbog „pokušaja lične diskreditacije, najprije od Mportala a zatim …Pobjede u sadejstvu sa ministrom pravde (Milovićem), i funkcionerom SDP-a g. Zekovićem“. Kovač tvrdi da je sam inicirao provjeru nakon medijskih izvještaja i da je utvrdio da se „donijelo rješenje o brisanju navedene osude i da se tadašnja generalna direktorica Nataša Radonjić rukovodila „jednakim postupanjem prema svim punoljetnim licima u skladu sa odredbama KZCG i ZKP“ i da je to u skladu sa odlukom Ustavnog suda iz polovine juna 2019. i praksom sudova u postupcima rehabilitacije. Stoga je ministar Kovač  „ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih bi trebalo pokrenuti postupak poništenja rješenja o brisanju osude“ i pozvao tužilaštvo da sve ispita. Kovač se nije osvrnuo na pravosnažnu sudsku presudu kojom je odbijena rehabilitacija Kurtija kao i naknadno obavještenje Kurtija Ministarstvu pravde od 20.02.2018. da odustaje od pokretanja postupka rehabilitacije.

Ostaje da se vidi kako će se Afera Kvon odvijati i da li će njen glavni crnogorski akter, po navodima PES-a, Dritan Abazović, proći bez posljedica. Abazović je u nedavnom intervjuu za Novu pitao „šta je trebalo, da se pismo čuva, stavi u fioku i da se njime ucjenjuje poslije Milojko Spajić?“ umjesto da se šalje Novoviću. Zaključio je da „bi volio da stvari izađu na vidjelo“. Novović i SDT su na potezu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Ponuđeni ekspoze, opširan i nedorečen istovremeno, svima je dao priliku da u njemu nađu ono čemu se nadaju ili ga se plaše. Započeti pregovori sa opozicijom oko realizacije popisa i priprema budžeta za narednu godinu biće mnogo ozbiljniji test. Tada će i namjere Milojka Spajića i članova njegove vlade biti puno jasnije

Ako se po jutru dan poznaje, pred nama su tmurna vremena. Sjednica parlamenta na kojoj je izabrana Vlada Milojka Spajića, iako prva u jesenjem zasijedanju, nije održana na Cetinju kao što to predviđa Zakon o Prijestonici. Novi predsjednik parlamenta Andrija Mandić pravdao je kršenje zakona potrebom da se vlada formira što prije. Nije pominjao eventualne lične animozitete prema Prijestonici, oslikane i izjavama poput prošlogodišnje “Cetinje više ne zaslužuje da bude Prijestonica”, odnosno one od prije tri godine po kojoj je Cetinje “malo, zabito i nebitno selo tamo negdje ispod Lovćena, značajno samo zbog toga što se u njemu rodio Aleksandar Karađorđević”.

Tek, mimo zakona i običaja, prva sjednica jesenjeg zasijedanja Skupštine Crne Gore održana je u Podgorici. Mandatar na njoj nije pročitao svoj ekspoze (program vlade) iako ga na to obavezuje Ustav. “Mandatar za sastav Vlade iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade”, piše u članu 103 Ustava Crne Gore.

Umjesto toga, Spajić je poslanike i građane uputio na internet. Onda je saopštio samo spisak potpredsjednika i ministara budućeg kabineta i naveo par citata iz uvodnog dijela ekspozea. “Naša vizija je Crna Gora kao Švajcarska Balkana i Singapur Evrope”, saopštio je.   Šta je ostalo nepročitano?

Počnimo od onoga što, pretpostavljamo, većinu građana najviše zanima. U Spajićevom ekspozeu nema obećanja sa predizbornih bilborda o minimalnoj plati (700 eura) penziji (450), prosječnoj zaradi (1.000 eura) i punjoj zaposlenosti. Programa Evropa sad 2 tiče se, praktično, samo jedan pasus od ukupno 22 stranice ekspozea.

„Ova Vlada ima konkretan cilj koji se odnosi na unapređenje standarda naših građana i to kroz sprovođenje programa Evropa sad 2.0. Navedeni cilj postići ćemo oslobađanjem investicionog potencijala Crne Gore, razvojnim projektima koji će dati zamajac novim poslovnim prilikama u Crnoj Gori, sveobuhvatnom poreskom reformom, oslobađanjem poslodavca dijela troškova rada kao najznačajnijeg fiksnog troška u njegovom poslovanju, što će pospješiti otvaranje novih radnih mjesta, kao i eliminisanjem biznis barijera, uz drastično smanjenje sive ekonomije.”

I to je uglavnom to. Evropa sad 2 pominje se, doduše, još ponegdje. Ali, opet, bez i jednog detalja koji bi dao preciznije naznake o budućim aktivnostima Spajićeve vlade na tom polju.  “U dijelu poreske politike akcenat će biti na sveobuhvatnoj reformi poreskog sistema u cilju proširenja poreske baze, čime bi se stvorili uslovi za generisanje novih izvora prihoda kroz: implementaciju programa Evropa sad 2, izmjenu akcizne politike, reformu poreske i carinske administracije, bolju strategiju smanjenja poreskog duga, postepeno ukidanje tzv. poreskih rashoda koji su u suprotnosti sa EU zakonodavstvom i snažnu borbu protiv sive ekonomije i poreske nediscipline i selektivnosti.”

Paralelno, kao odgovor na višemjesečna nagađanja i analize korelacija između obećanog povećanja zarada i sadašnjih doprinosa za penziono invalidsko osiguranje (sve rasprostranjenije je mišljenje da će oni biti ukinuti a finansiranje Fonda PIO u kompletnom iznosu prebačeno na teret države) Spajićev ekspoze nudi jednu rečenicu: “Pristupićemo reformi PIO sistema”.

Da je ekspoze tu  ostao primjećuje i predsjednik Jakov Milatović. “Mogao je dodatno obrazložiti program Evropa sad 2. Ali mislim da je mnogo važnije na koji način će vlada pristupiti sprovođenju reformi”, ocijenio je Milatović nakon izbora vlade, ističući kako se radi “o solidnom dokumentu”.

Premijer Spajić je, tokom debate o izboru vlade, najavio nešto što nije zapisano u ekspozeu: da će obećana minimalna penzija od 450 eura zaživjeti od januara naredne godine. Ostajući dosljedno tajanstven/nedorečen, nije objasnio da li će se penzije povećati svim penzionerima ili samo onima koji sada primaju manji iznos od budućeg minimalca. Tek bi onda na red došla pitanja o cijeni tog poduhvata i, možda još zanimljivije, o ekonomskoj, društvenoj, socijalnoj i svakoj drugoj  opravdanosti (vladine) odluke da se izjednači iznos minimalne penzije i plate. U momentu kada je Crna Gora i te kako deficitarna sa radnom snagom za, nazovimo ih, manje plaćena zanimanja. Koja, sa druge strane, čine srce ekonomskog života u Crnoj Gori (trgovina, turizam/ugostiteljstvo, poljoprivreda).

Nepročitani ekspoze premijera 44. Vlade nije u svim segmentima bio ovako škrt i nedorečen.

Tako je u poglavlju Na pravdi se gradi jaka država pobrojano skoro 15 zakona koji će se mijenjati ili iznova usvajati (neki će biti sasvim novi). Na tom popisu su: Zakon o sudskom savjetu i sudijama, Zakon o državnom tužilaštvu, Zakon o Specijalnom državnom tužilaštvu, Građanski zakonik, Krivični zakonik, Zakonik o krivičnom postupku, Zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, Zakon o sprječavanju korupcije, Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranju terorizma, Zakon o slobodnom pristupu informacijama, Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja… Najavljuje se i donošenje Zakona o vetingu, “kao lex specialis-a”. Bez detalja tipa na koga će se odnositi, ko će ih kontrolisati, po kojim kriterijumima…

Za razliku od prethodnih vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića, u ekspozeu Milojka Spajića ne nalazi se obećanje u usvajanju Zakona o vladi i zakona o Skupštini. Razumljivo. Premijer ne mari za tehnikalije a njegovu vladu sa pet potpredsjednika i 19 ministara nema smisla uklapati u bilo kakav zakon koji bi pokušavao da definiše i normira djelovanje izvršne vlasti. Dok broj članova vlade može dodatno porasti ako im se, za godinu, pridruži i koalicija ZBCG Milana Kneževića i Andrije Mandića.

Nema naznaka koliko bi procedura donošenja pomenutog paketa zakona mogla da traje i košta. Takvim “detaljima” ne bavi se ni dio ekspozea u kome se najavljuje osnivanje Specijalnog suda, formiranje novih osnovnih sudova i njihovih odjeljenja na teritoriji Crne Gore, uspostavljanje Centra za čuvanje dokaza, transformacija specijalnog policijskog odjeljenje Uprave policije u nezavisnu Specijalnu policijsku agenciju, formiranje “stalnog i funkcionalnog” odjeljenje za finansijske istrage pri Specijalnom državnom tužilaštvu, uspostavljane odjeljenja za pravosudnu inspekciju.

Vidjećemo šta će sa tim planovima biti kada se članovi nove vlade suoče sa surovim budžetskim ograničenjima. To bi trebalo biti brzo, pošto je vlada dužna da Skupštini prijedlog budžeta za narednu godinu dostavi do 15. novembra. Ili nas, možda, ponovo čeka “privremeno finansiranje”, model koji je Spajić, kao ministar finansija, već isprobao u prvom kvartalu 2021. godine.

Premijer je, uostalom, prvog dana mandata saopštio kako u državnom trezoru nema novca onoliko koliko je najavljeno od njegovih prethodnika, a da su prikupljana sredstva tokom godine trošena nenamjenski i nezakonito. I da sve to treba detaljno ispitati.

Bio je to i nastavak Spajićeve polemike sa bivšim premijerom od prethodne večeri. Abazović je svom nasljedniku prebacio  namjeru da “veoma brzo” zemlju zaduži za milijardu eura (1.000.000.000) i u tom poslu uzme proviziju od jedan posto (deset miliona). Onako kako je već uradio 2020. kada se tek formirana vlada Zdravka Krivokapića zadužila za 750 miliona, kao usput je pomenuo bivši premijer. Spajić mu je u parlamentu poručio da “lupeta”, a dan kasnije je krenuo u kontranapad.

Naša tema je ekspoze. Na terenu urbanizma i prostornog planiranja nova vlada najavljuje donošenje Prostornog plana (”krovnog planskog dokumenta”) “najkasnije u roku od godinu dana”. Ostaje nejasno da li će to biti nastavak započete priče, bivša vlada je sredinom oktobra usvojila nacrt prostornog plana Crne Gore, ili će posao krenuti iz početka.

Tu je i obećanje: “Započećemo izgradnju jednog kapitalnog energetskog objekta, a na bazi prethodno sprovedene tehno-ekonomske analize brojnih rješenja koja su već u opticaju ili novih rješenja”. Pa možemo nagađati da li je riječ o, recimo, drugom bloku TE, HE na Komarnici ili nečemu trećem. I pitati se – šta ako buduće analize pokažu da je najavljeni projekat tehnički, ekonomski ili ekološki sporan?

Od ranije znamo da ekspoze nije sveta knjiga, koje se njegovi autori moraju pridržavati po svaku cijenu. Nekada to može biti samo koloplet bajkovitih obećanja o kojima svjedoče međunaslovi: Razvijena ekonomija za bogate građane, Izvanredno obrazovanje za izvanrednu Crnu Goru, Digitalna Crna Gora – budućnost je sada, Od tradicionalne do pametne poljoprivrede…

Ponuđeni ekspoze, opširan i nedorečen istovremeno, svima je dao priliku da u njemu nađu ono čemu se nadaju ili čega se plaše. Započeti pregovori sa opozicijom oko realizacije popisa i priprema budžeta za narednu godinu biće mnogo ozbiljniji test. Tada će i namjere Milojka Spajića i članova njegove vlade biti puno jasnije.

Čestitke i prijetnje

Opozicioni poslanici nijesu se pretjerano opterećivali sadržajem ekspozea, posebno kada im je mandatar Spajić dao šlagvort, odbijajući da gubi vrijeme čitajući ga pred njima, naglas. Mada su se potrudili da novi premijer, s njima skupa, osvane u Skupštini.

Zato je neke interesovalo da li će, nakon što je Milo Božović iz Spuža uputio čestitke Andriji Mandiću isto, sa iste adrese, uraditi i  Do Kwon – čestitajući novom premijeru. Pojedini su predlagali da sjedište vlade bude, po hitnom postupku, uvršteno u plan kapitalnih investicija. Kažu kako u sadašnju salu za sastanke ne mogu stati svi članovi Spajićevog kabineta.

Bivši premijer je, sada u ulozi poslanika, insinuirao kako on o prošlosti i sadašnjosti članova vlade, baš kao i o njihovim budućim aktivnostima zna više od nas. Dok on ne odluči da ta saznanja podijeli.

“Bez obzira šta govorili, koliko ćutali, istina će uvijek biti ista: pred vama je vaš ministar pravde meni prijetio”, kazala  je Spajiću odbjegla poslanica PES-a Jevrosima Pejović. Uz konstataciju da Andrej Milović ne bi smio da bude na čelu Ministarstva pravde. “Makar ste ga mogli nazvati Ministarstvom pravosuđa”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari