Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ENVER KAZAZ, PROFESOR NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U SARAJEVU I PUBLICISTA: Dodikovo okretanje Putinu i Orbanu prijeti potpunoj izolaciji RS-a

Objavljeno prije

na

Dobro je da se sudi Dodiku, kako bi se pokazalo da nije nedodirljiv.. Biće to višegodišnji mučan proces…Ne mogu prognozirati ishod tog procesa- naprosto je rano za to, ali Dodiku nikad nije bilo teže… Njegovo okretanje prema Putinu je nužnost, jer je otvorio sukob sa kompletnim institucijama moći Zapada. Jednostavno rečeno, Dodik u svojoj iracionalnosti sve dublje tone vukući RS sa sobom

 

MONITOR: Dvije od tri stranke BH bloka čije ste formiranje nazvali najpozitivnijim na političkoj scijeni od kraja rata, sada su dio Trojke koja je u vladama na državnom i nivou Federacije BiH sa HDZ BiH i SNSD. Kako ocjenjujete ovaj aranžman dvije građanske stranke koje su u okviru BH bloka 2019-e odlučile da budu opozicija da ne bi ulazile u koalicije sa nacionalnim partijama?

KAZAZ: SDP BiH i Naša stranka na koje mislite, u svom pitanju su konačno shvatile političku realnost u BiH, a ona, obilježena ludačkom košuljom Dejtonskog sporazuma, forsira pobjede nacionalnih stranaka. To znači da su ove dvije građanske stranke morale, ako su željele mijenjati stanje u zemlji, a jesu i učinile su to u značajanoj mjeri, pogotovo u Kantonu Sarajevo – bile prinuđene ući u vlast sa nacionalnim strankama. Nije to  izdaja građanskog principa, nego borba za njega u surovim uslovima vlasti. Ona se u BiH sklapa, od pobjednika u dva entiteta i na etničkoj osnovi, pa su SDP i Naša stranka, umjesto da tavore u vječitoj opoziciji preuzele odgovornost i pokrenule bitne reformske procese. Zahvaljajući njima konačno je profunkcionisala dvodomna Skupština i Vijeće ministara BiH. Naravno, tu ne treba isključiti i Narod i pravdu kao dio Trojke. No, nemamo razloga za prevelik optimizam, jer Dodikov SNSD koči reformske procese, a vjerujem da će oko pitanja promjena izbornog zakona to uskoro činiti i Čovićev HDZ.

MONITOR: Dodik, koji je u neprekidnoj ofanzivi protiv BiH institucija, plodotvorno sarađuje sa Draganom Čovićem (sa kojim se  slagao i u vezi sa pravima Hrvata na svoj entitet). Ali sarađuje i sa Trojkom koja je za cjelovitu, građansku BiH. O kakvoj vrsti političkog pragmatizma kod „separatiste“ Dodika se tu radi?

KAZAZ: Dodik je bio kooperativan sve do nedavno, a onda je, kad se došlo do teških pitanja, kao što su zakoni o državnoj imovini i Ustavnom sudu BiH, zakočio, vraćajući se tvrdoj nacionalističkoj i separatističkoj retorici. Radilo se, kako to obično biva u politici, o novcu. Dodiku je on potreban, jer Republika Srpska teško servisira svoje velike dugove. Kada je otvorio sukob sa visokim predstavnikom Kristijanom Šmitom i ambasadorom SAD-a Majklom Marfijem, došao je pod udar finansijkih institucija Evropske unije, koja ne želi finansirati projekte u RS-u. Dodikov pragmatizam je nestao, a njegovo okretanje Putinu i Orbanu prijete potpunoj međunarodnoj izolaciji RS-a. Ta politika ideoloških secesionističkih fantazmi najviše košta građane i urušava RS iznutra. To je, dugoročno gledano, uvod u Dodikov politički poraz. Kada će se on dogoditi, ostaje da se vidi.

MONITOR: Od početka najnovijeg sukoba na Bliskom istoku, u BiH postoji razlika u podršci Izraelu odnosno Gazi i Palestincima. Ipak u Generalnoj skupštini BiH je glasala za rezoluciju o sukobu kojom se traži prekid vatre i zaštita civila. Iz nekih ranijih slučajeva vidjelo se nejedinstvo BiH diplomatije.  Koliko to šteti spoljnopolitičkoj poziciji BiH?

KAZAZ:  BiH nema jedinstvenu vanjsku, nego tri etničke spoljne politike. Glasanje za rezoluciju o Palestini ili za onu o osuđivanju rata u Ukrajini rezultat je rada ambasadora BiH pri UN-u. Ranije Svena Alkalaja, danas Zlatka Lagumdžije. Ono malo zajedničke spoljne politike jeste saglasnost oko članstva u EU. Ali, i to je nategnuto, sporo i teško, pa je pitanje da li će ikada BiH postati članica ove organizacije.

MONITOR: Početak glavnog pretresa protiv Predsjednika RS, Milorada Dodika, zakazan je za 22. novembar. Kako ocjenjujete Dodikovu „pravosudnu bitku“ koja za posljedicu može imati i višegodišnju zatvorsku kaznu?

KAZAZ: Dobro je da se sudi Dodiku, kako bi se pokazalo da nije nedodirljiv. Ali, iza njega stoji Narodna Skupština RS-a, čije odluke on samo potvrđuje. Bit će to višegodišnji mučan proces u kojemu će Dodik osporavati BiH, a sud pokušati dokazati njegovu krivicu. Ne mogu prognozirati ishod tog procesa- naprosto je rano za to, ali Dodiku nikad nije bilo teže. S jedne strane, ekonomska nestabilnost RS-a, s druge-sankcije njemu, negovoj porodici i bliskim saradnicima, s treće-sudski proces, s četvrte-promjene geopolitičke situacije u svijetu koja je, zbog rata u Ukrajini, definitivno uvukla BiH u sferu ineteresa NATO-a, SAD-a i EU. Sve to stoji protiv Dodika, koji je morao odgovarati za znatno krupnija djela od onih za koja je optužen pred sudom.

MONITOR: Pored Kristijana Šmita, Dodik se jednakim intenzitetom usmjerio na američkog ambasadora Majkla Marfija. Da li je Dodik „naivan“ divi li se on iskreno Putinu i ima li povjerenje u njega, ili su u pitanju neki drugi manje „romantični“ razlozi?

KAZAZ: Kada se iz bilo kojeg racionalnog ugla analizira, Dodikova politika djeluje suludo i samoubilački. No, svaki nacionalizam je iracionalan, pa i Dodikov. Njegovo okretanje prema Putinu je nužnost, jer je otvorio sukob sa kompletnim institucijama moći Zapada. Jednostavno rečeno, Dodik u svojoj iracionalnosti sve dublje tone vukući RS sa sobom. Zna li to opozicija u tom entitetu – nisam siguran. A to saznanje bilo bi joj od velike koristi u borbi da se RS sačuva od zla koje joj čini njen predsjednik.

MONITOR: Dodik je nedavno u intervjuu Sputnjiku rekao da bi srpski narod do kraja ovog vijeka trebalo da osnuje svoju jedinstvenu državu u kojoj bi -pored RS i Srbije, bili i Kosovo i Metohija i Crna Gora. Koliko je ovakva politika opasna ne samo za BiH već i za region?

KAZAZ: Od priča o srpskom svetu, preslojavanju svijeta itd. živi srpski nacionalizam, kako Dodikov i Vulinov, tako i Vučićev i čitavog niza političara. Od svega toga tačno je samo to da se svijet preslaguje. Umjesto unipolarnog dobijamo višepolarni svijet sa promjenom lica kapitalizma. On od konzervativnog i liberalnog, pred našim očima, postaje militaristički kaptalizam. Svijet se, da upotrijebim taj pojam koji  stereotipizira Balkan kao nezreo i divljački, balkanizirao. Sve utopije dvadesetog vijeka: internacionalizam, kosmopolitizam, država socijalne pravde, antimilitarizam, progres, prosvjetiteljstvo i emancipatorstvo itd. su se raspale, a na scenu je stupila obnova autoritarizma, krajnje radikalnog konzervativizma, čak rasizma. Dvadeset i prvi vijek je počeo kao vijek kriza, nakon krvavog raspada Jugoslavije, da bi postao vijekom ratova. Sve ono za šta smo u humanističkim nakanama vjerovali da je nemoguće – dogodilo se. U takvom kontekstu Dodik lupeta kao nebitan provincijalac. Naravno, zazivanje srpskog sveta, ma šta to značilo, jest izravna prijetnja stabilnosti i miru na našim prostorima. On je nemoguć bez rata, a teško da bi ga u svojoj zoni interesa dozvolio NATO pakt. Zato, zasad, ne uzimam ozbiljno  Dodikove ili Vulinove mantre-koji je na zahtjev SAD-a morao da odstupi s čela srbijanske obavještajne službe (toliko o snazi takvih politika).

 

Bakir Izetbegović  onemogućuje reformisanje SDA

MONITOR: Posljedica formiranja vlasti posle posljednjih izbora u BiH je i gubitak koalicionog kapaciteta nekad nezaobilazne SDA.. Šta se dogodilo i da li je ovaj gubitak izvršne vlasti SDA znak njene postepene marginalizacije?

KAZAZ: SDA je pod vođstvom Bakira Izetbegovića svojom korupcijom, nepotizmom i kriminalom, nimalo manjim od onih SNSD-a i HDZ-a, pustošila BiH i gubila koalicioni kapacitet. Taj proces sam najavio još prije desetak godina i bio pod žestokim udarom bošnjačkih nacionalista. Ali raspadanje SDA je dugo i neminovno, jer Bakir Izetbegović svojim dinastičkim i autoritarnim vođenjem stranke onemogućuje njeno reformisanje. Ta je stranka na vlasti u svega četiri od trinaest kantona u Federaciji BiH. Naravno, to jest njena marginalizacija, ali BiH nakon kratkog uspona u reformama čeka zastoj i nova velika politička kriza. Ne bi me iznenadilo da se SDA opet vrati na vlast na  sljedećim izborima. A to bi, naravno, iznova unazadilo BiH, jer za zadnjih osam godina vlasti SDA skupa sa HDZ-om i SNSD-om nije sprovela niti jednu reformu na putu ka članstvu u EU.

 

Budućnost BiH zavisi od poteza u narednih četiri mjeseca

MONITOR:  Predsjednica EK, Ursula fon der Lajen, izjavila da od zahtjevanih reformi zavisi da li će BiH dobiti svoj dio od šest milijardi eura namijenjenih ubrzanom rastu zemalja Zapadnog Balkana. BiH je, u najnovijem prijedogu o proširenju, data samo uslovna šansa za otpočinjanje pregovora, za razliku od Ukrajine i Moldavije. Hoće li i kako BiH izaći iz prijeteće situacije dublje ekonomske krize?

KAZAZ: Put BiH ka EU blokira Dodik. Tu činjenicu mora znati nesposobna evropska birokratija. Novac o kojem govorite prijeko je potreban svakoj zemlji u regiji, a najviše BiH, a još više njenom entitetu RS. Federacija BiH dobro funkcionira, nije prezadužena, čak svojim novcem finansira RS zbog loše raspodjele poreza. I dok se Federacija sporo razvija, RS tone. A budućnost nam zavisi od političkih poteza u naredna četiri mjeseca. Ako do marta naredne godine ne usvoji bitne reforme, BiH može ostati izolirana zemlja u Evropi. To iracionalni Dodik u stvari i priželjkuje. Ali, šta ako se u RS-u dogodi socijalni lom? U takvim lomovima obično se bijes iskali na glavnom krivcu. Iz svega što sam rekao jasno je ko je to.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo