Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ENVER KAZAZ, PROFESOR NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U SARAJEVU I PUBLICISTA: Dodikovo okretanje Putinu i Orbanu prijeti potpunoj izolaciji RS-a

Objavljeno prije

na

Dobro je da se sudi Dodiku, kako bi se pokazalo da nije nedodirljiv.. Biće to višegodišnji mučan proces…Ne mogu prognozirati ishod tog procesa- naprosto je rano za to, ali Dodiku nikad nije bilo teže… Njegovo okretanje prema Putinu je nužnost, jer je otvorio sukob sa kompletnim institucijama moći Zapada. Jednostavno rečeno, Dodik u svojoj iracionalnosti sve dublje tone vukući RS sa sobom

 

MONITOR: Dvije od tri stranke BH bloka čije ste formiranje nazvali najpozitivnijim na političkoj scijeni od kraja rata, sada su dio Trojke koja je u vladama na državnom i nivou Federacije BiH sa HDZ BiH i SNSD. Kako ocjenjujete ovaj aranžman dvije građanske stranke koje su u okviru BH bloka 2019-e odlučile da budu opozicija da ne bi ulazile u koalicije sa nacionalnim partijama?

KAZAZ: SDP BiH i Naša stranka na koje mislite, u svom pitanju su konačno shvatile političku realnost u BiH, a ona, obilježena ludačkom košuljom Dejtonskog sporazuma, forsira pobjede nacionalnih stranaka. To znači da su ove dvije građanske stranke morale, ako su željele mijenjati stanje u zemlji, a jesu i učinile su to u značajanoj mjeri, pogotovo u Kantonu Sarajevo – bile prinuđene ući u vlast sa nacionalnim strankama. Nije to  izdaja građanskog principa, nego borba za njega u surovim uslovima vlasti. Ona se u BiH sklapa, od pobjednika u dva entiteta i na etničkoj osnovi, pa su SDP i Naša stranka, umjesto da tavore u vječitoj opoziciji preuzele odgovornost i pokrenule bitne reformske procese. Zahvaljajući njima konačno je profunkcionisala dvodomna Skupština i Vijeće ministara BiH. Naravno, tu ne treba isključiti i Narod i pravdu kao dio Trojke. No, nemamo razloga za prevelik optimizam, jer Dodikov SNSD koči reformske procese, a vjerujem da će oko pitanja promjena izbornog zakona to uskoro činiti i Čovićev HDZ.

MONITOR: Dodik, koji je u neprekidnoj ofanzivi protiv BiH institucija, plodotvorno sarađuje sa Draganom Čovićem (sa kojim se  slagao i u vezi sa pravima Hrvata na svoj entitet). Ali sarađuje i sa Trojkom koja je za cjelovitu, građansku BiH. O kakvoj vrsti političkog pragmatizma kod „separatiste“ Dodika se tu radi?

KAZAZ: Dodik je bio kooperativan sve do nedavno, a onda je, kad se došlo do teških pitanja, kao što su zakoni o državnoj imovini i Ustavnom sudu BiH, zakočio, vraćajući se tvrdoj nacionalističkoj i separatističkoj retorici. Radilo se, kako to obično biva u politici, o novcu. Dodiku je on potreban, jer Republika Srpska teško servisira svoje velike dugove. Kada je otvorio sukob sa visokim predstavnikom Kristijanom Šmitom i ambasadorom SAD-a Majklom Marfijem, došao je pod udar finansijkih institucija Evropske unije, koja ne želi finansirati projekte u RS-u. Dodikov pragmatizam je nestao, a njegovo okretanje Putinu i Orbanu prijete potpunoj međunarodnoj izolaciji RS-a. Ta politika ideoloških secesionističkih fantazmi najviše košta građane i urušava RS iznutra. To je, dugoročno gledano, uvod u Dodikov politički poraz. Kada će se on dogoditi, ostaje da se vidi.

MONITOR: Od početka najnovijeg sukoba na Bliskom istoku, u BiH postoji razlika u podršci Izraelu odnosno Gazi i Palestincima. Ipak u Generalnoj skupštini BiH je glasala za rezoluciju o sukobu kojom se traži prekid vatre i zaštita civila. Iz nekih ranijih slučajeva vidjelo se nejedinstvo BiH diplomatije.  Koliko to šteti spoljnopolitičkoj poziciji BiH?

KAZAZ:  BiH nema jedinstvenu vanjsku, nego tri etničke spoljne politike. Glasanje za rezoluciju o Palestini ili za onu o osuđivanju rata u Ukrajini rezultat je rada ambasadora BiH pri UN-u. Ranije Svena Alkalaja, danas Zlatka Lagumdžije. Ono malo zajedničke spoljne politike jeste saglasnost oko članstva u EU. Ali, i to je nategnuto, sporo i teško, pa je pitanje da li će ikada BiH postati članica ove organizacije.

MONITOR: Početak glavnog pretresa protiv Predsjednika RS, Milorada Dodika, zakazan je za 22. novembar. Kako ocjenjujete Dodikovu „pravosudnu bitku“ koja za posljedicu može imati i višegodišnju zatvorsku kaznu?

KAZAZ: Dobro je da se sudi Dodiku, kako bi se pokazalo da nije nedodirljiv. Ali, iza njega stoji Narodna Skupština RS-a, čije odluke on samo potvrđuje. Bit će to višegodišnji mučan proces u kojemu će Dodik osporavati BiH, a sud pokušati dokazati njegovu krivicu. Ne mogu prognozirati ishod tog procesa- naprosto je rano za to, ali Dodiku nikad nije bilo teže. S jedne strane, ekonomska nestabilnost RS-a, s druge-sankcije njemu, negovoj porodici i bliskim saradnicima, s treće-sudski proces, s četvrte-promjene geopolitičke situacije u svijetu koja je, zbog rata u Ukrajini, definitivno uvukla BiH u sferu ineteresa NATO-a, SAD-a i EU. Sve to stoji protiv Dodika, koji je morao odgovarati za znatno krupnija djela od onih za koja je optužen pred sudom.

MONITOR: Pored Kristijana Šmita, Dodik se jednakim intenzitetom usmjerio na američkog ambasadora Majkla Marfija. Da li je Dodik „naivan“ divi li se on iskreno Putinu i ima li povjerenje u njega, ili su u pitanju neki drugi manje „romantični“ razlozi?

KAZAZ: Kada se iz bilo kojeg racionalnog ugla analizira, Dodikova politika djeluje suludo i samoubilački. No, svaki nacionalizam je iracionalan, pa i Dodikov. Njegovo okretanje prema Putinu je nužnost, jer je otvorio sukob sa kompletnim institucijama moći Zapada. Jednostavno rečeno, Dodik u svojoj iracionalnosti sve dublje tone vukući RS sa sobom. Zna li to opozicija u tom entitetu – nisam siguran. A to saznanje bilo bi joj od velike koristi u borbi da se RS sačuva od zla koje joj čini njen predsjednik.

MONITOR: Dodik je nedavno u intervjuu Sputnjiku rekao da bi srpski narod do kraja ovog vijeka trebalo da osnuje svoju jedinstvenu državu u kojoj bi -pored RS i Srbije, bili i Kosovo i Metohija i Crna Gora. Koliko je ovakva politika opasna ne samo za BiH već i za region?

KAZAZ: Od priča o srpskom svetu, preslojavanju svijeta itd. živi srpski nacionalizam, kako Dodikov i Vulinov, tako i Vučićev i čitavog niza političara. Od svega toga tačno je samo to da se svijet preslaguje. Umjesto unipolarnog dobijamo višepolarni svijet sa promjenom lica kapitalizma. On od konzervativnog i liberalnog, pred našim očima, postaje militaristički kaptalizam. Svijet se, da upotrijebim taj pojam koji  stereotipizira Balkan kao nezreo i divljački, balkanizirao. Sve utopije dvadesetog vijeka: internacionalizam, kosmopolitizam, država socijalne pravde, antimilitarizam, progres, prosvjetiteljstvo i emancipatorstvo itd. su se raspale, a na scenu je stupila obnova autoritarizma, krajnje radikalnog konzervativizma, čak rasizma. Dvadeset i prvi vijek je počeo kao vijek kriza, nakon krvavog raspada Jugoslavije, da bi postao vijekom ratova. Sve ono za šta smo u humanističkim nakanama vjerovali da je nemoguće – dogodilo se. U takvom kontekstu Dodik lupeta kao nebitan provincijalac. Naravno, zazivanje srpskog sveta, ma šta to značilo, jest izravna prijetnja stabilnosti i miru na našim prostorima. On je nemoguć bez rata, a teško da bi ga u svojoj zoni interesa dozvolio NATO pakt. Zato, zasad, ne uzimam ozbiljno  Dodikove ili Vulinove mantre-koji je na zahtjev SAD-a morao da odstupi s čela srbijanske obavještajne službe (toliko o snazi takvih politika).

 

Bakir Izetbegović  onemogućuje reformisanje SDA

MONITOR: Posljedica formiranja vlasti posle posljednjih izbora u BiH je i gubitak koalicionog kapaciteta nekad nezaobilazne SDA.. Šta se dogodilo i da li je ovaj gubitak izvršne vlasti SDA znak njene postepene marginalizacije?

KAZAZ: SDA je pod vođstvom Bakira Izetbegovića svojom korupcijom, nepotizmom i kriminalom, nimalo manjim od onih SNSD-a i HDZ-a, pustošila BiH i gubila koalicioni kapacitet. Taj proces sam najavio još prije desetak godina i bio pod žestokim udarom bošnjačkih nacionalista. Ali raspadanje SDA je dugo i neminovno, jer Bakir Izetbegović svojim dinastičkim i autoritarnim vođenjem stranke onemogućuje njeno reformisanje. Ta je stranka na vlasti u svega četiri od trinaest kantona u Federaciji BiH. Naravno, to jest njena marginalizacija, ali BiH nakon kratkog uspona u reformama čeka zastoj i nova velika politička kriza. Ne bi me iznenadilo da se SDA opet vrati na vlast na  sljedećim izborima. A to bi, naravno, iznova unazadilo BiH, jer za zadnjih osam godina vlasti SDA skupa sa HDZ-om i SNSD-om nije sprovela niti jednu reformu na putu ka članstvu u EU.

 

Budućnost BiH zavisi od poteza u narednih četiri mjeseca

MONITOR:  Predsjednica EK, Ursula fon der Lajen, izjavila da od zahtjevanih reformi zavisi da li će BiH dobiti svoj dio od šest milijardi eura namijenjenih ubrzanom rastu zemalja Zapadnog Balkana. BiH je, u najnovijem prijedogu o proširenju, data samo uslovna šansa za otpočinjanje pregovora, za razliku od Ukrajine i Moldavije. Hoće li i kako BiH izaći iz prijeteće situacije dublje ekonomske krize?

KAZAZ: Put BiH ka EU blokira Dodik. Tu činjenicu mora znati nesposobna evropska birokratija. Novac o kojem govorite prijeko je potreban svakoj zemlji u regiji, a najviše BiH, a još više njenom entitetu RS. Federacija BiH dobro funkcionira, nije prezadužena, čak svojim novcem finansira RS zbog loše raspodjele poreza. I dok se Federacija sporo razvija, RS tone. A budućnost nam zavisi od političkih poteza u naredna četiri mjeseca. Ako do marta naredne godine ne usvoji bitne reforme, BiH može ostati izolirana zemlja u Evropi. To iracionalni Dodik u stvari i priželjkuje. Ali, šta ako se u RS-u dogodi socijalni lom? U takvim lomovima obično se bijes iskali na glavnom krivcu. Iz svega što sam rekao jasno je ko je to.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo