Povežite se sa nama

INTERVJU

DOC. DR MAJA BOGOJEVIĆ, TEORETIČARKA FILMA I FILMSKA KRITIČARKA: Filmovi bez publike

Objavljeno prije

na

Novi broj regionalnog online časopisa Camera Lucida biće objavljen krajem januara. Radi se o magazinu posvećenom filmskoj kritici, koji sadrži teoretske tekstove o filmu, intervjue sa domaćim i svjetskim filmskim radnicima, izvještaje sa festivala, analize filmskih trendova… Časopis je pokrenula dr Maja Bogojević, predsjednica crnogorskog ogranka svjetskog Udruženja filmskih kritičara FIPRESCI i docentkinja na Fakultetu vizuelnih umjetnosti Univerziteta Mediteran i Fakultetu umjetnosti UDG. Njena ideja bila je da napravi filmski časopis kakav definitivno nedostaje u našem regionu. Maja Bogojević je diplomirala engleski i španski jezik na Univerzitetu Libre u Briselu. Magistrirala je teoriju filma i medija na londonskom Vestminsterskom univerzitetu, doktorirala je u Ljubljani, gdje je bila stipendista Evropske Unije –Marie Curie. Radila je i u Institutu za strane jezike u Podgorici, na Univerzitetu Vestminster, Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju… Učestvovala je na brojnim svjetskim akademskim konferencijama i filmskim festivalima, gdje je bila predsjednica i članica žirija.

MONITOR: Osnivačica ste i urednica online filmskog časopisa „Camera Lucida”, koji je svakako pionirski poduhvat u izdavaštvu ne samo u Crnoj Gori već i u regionu. Svaki broj predstavlja svojevrsnu knjigu o sedmoj umjetnosti. Zašto ste se odlučili da časopis bude baš online, pretpostavljam da ste htjeli čitaoce iz cijelog svijeta?
BOGOJEVIĆ: Nisam imala velike ambicije da nas čita cijeli svijet. Bila sam srećna da uopšte imamo čitalačku publiku. Pošto smo neprofitni – besplatan časopis, neštampani medij je manje skup, a internet sajt se pokazao idealnim, jer integriše razne komponente. Plus za digitalne medije je ekološka efikasnost, jer „živimo” u ekološkoj državi. Ova geografska neograničenost i naša multijezična izdanja su, naravno, privukli čitaoce iz cijelog svijeta.

MONITOR: Veliki je uspjeh to što je časopisu nedavno dodijeljen ISSN broj za Međunarodni registar, što ga čini dostupnim svim svjetskim bibliotekama kao zvanični crnogorski filmski e-časopis. Poznati kritičari pišu za „Cameru Lucidu”, a velika je posjeta sajta. Da li lokalne kulturne institucije prepoznaju taj uspjeh i da li dobijate finansijsku pomoć?
BOGOJEVIĆ: Još uvijek je naš rad volonterski, po čemu smo zaista jedinstveni i neobični u regionu. Još čudesnije je to što nam brojevi izlaze redovno, redovnije od mnogih regionalnih publikacija koje dobijaju ogromnu finansijsku potporu. Camera Lucida je rezultat entuzijazma i sinefilije velikog broja ljudi, koji doprinose časopisu svojim tekstovima. Ja lično finansiram sve tehničke troškove održavanja i dizajna sajta, u čemu uspijevam radeći nekoliko poslova paralelno. Jeste naporno, ali satisfakcija dolazi od podrške mnogih čitalaca, među kojima su i slavna evropska i svjetska režiserska imena, od kojih dobijamo pohvale da smo jedan od najkvalitetnijih filmskih časopisa u Evropi. Za sada mi nije potrebna veća nagrada od tih divnih, ohrabrujućih riječi. Mada, mogu zamisliti koliko bismo još bolji mogli biti, kada bi dodatno profesionalizovali naš tim dobijanjem kontinuirane i stabilne finansijske podrške.

MONITOR: Crna Gora se ne može pohvaliti bioskopima, radom kinoteke, distribucijom filmova, niti regionalnom koprodukcijom. Zato prošlogodišnje snimljene filmove možemo smatrati pravim čudom. Vaš stav o filmskoj kulturi kod nas i savremenoj crnogorskoj kinematografiji?
BOGOJEVIĆ: Crna Gora je, u okviru Jugoslavije, imala svoje filmske velikane, tako da bogato filmsko stvaralaštvo ne bi trebalo da bude nikakvo čudo za nas. Desila se, međutim, duga pauza do prošlogodišnje filmske eksplozije. Da bismo mogli govoriti o novom čudu i novom talasu crnogorskih autora, trebalo bi imati i filmski obrazovanu publiku. Ako se ne bude radilo na izgradnji i njegovanju filmske kulture uopšte, novi filmski autori će prikazivati svoja djela publici navikloj na blockbustere, Grand paradu i Velikog Brata. U takvom (ne)kulturnom ambijentu možda su i filmski autori još nemotivisaniji. Uzalud će se praviti dobra filmska djela bez publike koja može da ih razumije.

MONITOR: Predsjednica ste crnogorskog ogranka ,,Fipresci” – Udruženja međunarodnih filmskih kritičara. Kakvi su vam planovi?
BOGOJEVIĆ: Fipresci aktivnosti se planiraju iz njegovog sjedišta u Minhenu. Camera Lucida, fokusirana na promociju filmske umjetnosti i kulture, za sada je najznačajniji oblik filmskih aktivnosti u okviru nacionalne sekcije. Već ste pomenuli šta sve nedostaje u Crnoj Gori, tako da su i aktivnosti nacionalnog ogranka limitirane nedostatkom filmskih institucija. Jedne godine je bio formiran Fipresci žiri na Hercegnovskom filmskom festivalu i – više nijednom. Zavisi od festivalskih organizatora da li žele ili ne imati na svom festivalu (inter)nacionalne predstavnike ove, najprestižnije na svijetu, organizacije filmskih kritičara. Odnedavno sam članica i Fedeore, novoformirane asocijacije filmskih kritičara (www.fedeora.eu), na čelu sa čuvenim filmskim kritičarom, Ronald Berganom, koji piše i za Cameru Lucidu. Paralelno obavljam aktivnosti Fiprescija i Fedeore i, na taj način, pokušavam da doprinesem promociji crnogorske filmske kulture u svijetu. Na mnogim svjetskim festivalima, na kojima sam učestvovala u svojstvu člana žirija/gosta, bila sam prva predstavnica iz Crne Gore, do sada i jedina. Međunarodni filmski festivali su često i najadekvatnija mjesta za prikazivanje i promociju niskobudžetnih filmova, produkcija malih zemalja.

MONITOR: Bili ste predsjednica festivalskog žirija ,,Flying Broom” u Ankari, LIFFE u Ljubljani, kao i članica žirija u Minhenu, Tuluzu, Valjadolidu, Aarhusu, Havani… Upoznali ste mnoge filmske zvijezde i djelatnike. Koje poznanstvo iz svijeta filma vam je ipak najdraže?
BOGOJEVIĆ: Lista je duga. Nekad takozvani obični ljudi ostavljaju snažniji utisak na mene nego mnoge slavne osobe. Najdraži susreti su mi, ipak, bili sa Pedrom Almodovarom, Tahmine Milani i Johnom Luriejem.

MONITOR: Nakon sticanja diploma na prestižnim evropskih fakultetima, doktorirali ste u Ljubljani. Tema je bila ,,Konstrukcija roda u jugoslovenskoj kinematografiji: 1945-1991”. Šta vas je privuklo da na taj način proučavate jugoslovenski film?
BOGOJEVIĆ: Zaintrigirala me je upotreba ženskog tijela kao glavnog vizuelnog spektakla u jugoslovenskom filmu. Željela sam proučiti zašto je to tako i zašto tadašnja jugoslovenska kritika nije posvetila pažnju ovim reprezentacijskim pitanjima. Moja analiza pokazuje da, iako je mlada generacija post-ratnih cineasta uvela estetske inovacije i sociopolitičku kritiku dominantne ideologije, upotrijebljene kinematografske strategije su bile više patrijarhalne nego anti-komunističke.

MONITOR: Koji vas je film u posljednje vrijeme oduševio?
BOGOJEVIĆ: Persepolis, režiserke Marjan Satrapi, ne prestaje da me oduševljava već nekoliko godina.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo