Nerijetko nas ovih dana upoređuju sa susjednom Hrvatskom. Mediji podsjećaju kako je Hrvatska, baš kad je ušla u NATO, doživjela hapšenje bivšeg premijera Iva Sanadera zbog korupcionaških afera. Nakon što je Crna Gora dobila pozivnicu za NATO, domaći mediji prenose članke svjetske štampe, koji stidljivo, ali ipak sve češće, govore o tome kako bi hipoteke Đukanovićeve radne biografije mogle uticati na reputaciju NATO-a.
Forbs piše da bi Đukanović mogao postati novi Sanader ,,koji je Hrvatsku kao drugu od ex-Yu država uveo u NATO, ali je i sam zbog korupcije završio u zatvoru iz koga je nedavno pušten”.
Može biti interesantna i sličnost Crne Gore i Hrvatske kada su u pitanju državna tužilaštva. Hrvatsko je Sanadera poslalo u zatvor, a crnogorsko, sudeći po prognozama svjetskih medija, takva ,,krupna” istraga tek čeka.
Nakon nedavnog televizijskog istupa specijalnog tužioca Milorada Katnića na TV Vijesti i njegovog stava da ,,će pravda stići na svačija vrata”, kao i više istraga o korupciji na visokom nivou koje je pokrenulo državno tužilaštvo na čelu sa novim tužiocem Ivicom Stankovićem, povećao se broj onih koji vjeruju da je novi tužilački tim ipak drugačiji od ranijih tužilaca koji se nijesu opirali pritisku političkih moćnika. No, nije mali broj onih koji ukazuju da su Đukanović i njegovi van granica tužilačkog dejstva, i koji vjeruju da će to tako i ostati.
Nešto se slično spočitavalo i hrvatskom državnom tužiocu Mladenu Bajiću.
,,Račan je govorio da Bajić nema dovoljno političke volje za obračun s organiziranim kriminalom, a Sanader je bio iznimno zadovoljan upravo tim djelokrugom Bajićeva rada, te ga je zato HDZ-ova vlada i predložila za drugi mandat”, podsjetio je svojevremno Večernji list.
Zbog krivičnih prijava koje su mu ležale u fiokama, poslanici hrvatskog SDP-a su Bajića nazivali ,,stendbajić”, prigovarajući mu da se nije oslobodio uticaja vladajuće političke strukture, već se obračunavao samo s disidentima.
Zvuči poznato? Ove sedmice crnogorsko tužilaštvo je pokrenulo još jednu istragu o korupciji i ogromnoj šteti koju je opštinskoj kasi Budve nanio klan Marović, koji je prema nekim procjenama, počeo da propada onog trenutka kada je Đukanović procijenio da bi ga mogao ugroziti.
Bajiću je, kao i crnogorskom specijalnom tužiocu Miloradu Katniću, čak spočitavana i odgovornost za ratne zločine, u slučaju logora Lora. Ima još sličnosti, no hajde da vidimo razlike.
Koliko god bile važne istrage koje je tužilaštvo pokrenulo otkako je za VDT izabran Ivica Stanković, oktobar prošle godine, Đukanović nije ni priupitan za brojne korupcionaške sumnje i afere, a čame i krivične prijave protiv njega za ratne zločine. Prije hapšenja Sanadera, tamošnje tužilaštvo je imalo od pet do sedam pokrenutih istraga koje su se ticale njegovih poslova koji su sumnjičeni kao korupcionaški.
Crnogorsko tužilaštvo do sada ne samo da nije ni saslušalo premijera već su neke od istraga koje su pokrenute isključile njega i njegove najbliže, kao u slučaju afere Telekom.
Tu aferu aktuelizovala je 2011. američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) koja je u tužbi protiv Dojče Telekoma, odnosno Mađar Telekoma, tvrdila da su crnogorski zvaničnici i sestra visokog crnogorskog funkcionera primili mito od 7,3 miliona eura za povoljnosti koje su Mađari dobili prilikom prodaje Telekoma. Mito od privatizacije Telekoma CG Mađari su, preko posrednika, uputili lično crnogorskom premijeru, a to se, kako su 2014. objavile Vijesti, jasno navodi u dokumentima SEC. Kao predsjednik Vlade i na čelu Savjeta za privatizaciju, Đukanović je jedini mogao Mađarima obezbijediti povoljnosti.
Američki diplomatski predstavnici u Crnoj Gori javno su ustvrdili da je nesporno da je mito dat i da je bilo korupcije.
Prema tužbi SEC mito je upućen preko četiri lažna konsultantska ugovora. Te ugovore potpisali su Oleg Obradović, Miodrag Ivanović, Milan Perović, bivši menadžeri Telekoma, dok se iza jednog od ugovora nalazila advokatica Ana Đukanović, premijerova sestra i advokat Nikola Martinović. Sumnjalo se da je jedna od kompanija povezana sa tajkunom Duškom Kneževićem, Đukanovićevim prijateljem. Brojne su veze Kneževića sa spornom kompanijom, o čemu je Monitor pisao.
Nakon posjete SAD-u u novembru ove godine, Katnić je pokrenuo slučaj sa mrtve tačke. Ipak, saslušani su samo Obradović i Ivanović, dok su ostali za sada van istrage. Nije jasno ni zašto Perović nije saslušan. On je za Monitor potvrdio da je potpisao jedan od spornih ugovora, onaj sa Anom Đukanović. Katnić je u intervjuu na TV Vijesti saopštio da istraga nije konačna i da bi mogla biti proširena, ali trenutni pristup ne obećava.
,,Ugovor vrijedan 580.000 eura… odradile su naše dvije advokatske kancelarije. Za sada nema osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo”, rekao je Katnić za TV Vijesti. Đukanović se i ne pominje.
Dok se u istragama o korupciji i kriminalu u Budvi non-stop govori o tome da istraga ide ka vrhu, šefu kriminalnog udruženja, u slučajevima koji se povezuju sa klanom Đukanović, tužilaštvo ne miče dalje od najnižih izvršilaca.
U aferi Snimak, koja je zadesila prethodno tužilaštvo, istraga je bila fokusirana na sitne lokalne funkcionere, koji su jedini na kraju i blago kažnjeni. Đukanović i njegovi saradnici na snimcima su uhvaćeni kako dogovaraju krađu izbora, i planiraju kako da iskoriste državne resurse u tu svrhu. Prethodno tužilaštvo na čelu sa bivšim tužiocem Veselinom Vukčevićem, slučaj je ocijenio verbalnim deliktom. Novo tužilaštvo – ćuti.
Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović je, kada je afera izbila, ocijenio da je u tom slučaju u pitanju grupa krivičnih djela protiv osnova ustavnog uređenja i zločinačkom udruživanju vladajuće partije, odnosno njenog vrha.
Da je moguće pokrenuti postupak protiv cijele partije, pokazao je hrvatski bivši tužilac. Bajić je pokrenuo postupak protiv HDZ. Ovdje takve ideje još prati podsmijeh, vladajućih.
Veo ćutanja prekrio je i slučajeve ratnih zločina koji vode do vrha. Niko od nalogodavaca ni od izvršilaca ratnog zločina deportacija nije osuđen. I pored nekoliko sudskih procesa grupi optuženih visokih policijskih funkcionera i višegodišnjih apela sa raznih strana da se krivci izvedu pred lice pravde, crnogorska vlast se svojski potrudila da zataška taj zločin. Imala je i zbog čega. Ratni zločini ne zastarijevaju, a ovaj vodi direktno do premijera.
,,Ako ništa ono po komandnoj odgovornosti. Da ne govorimo da je suludo vjerovati da je ministar policije tadašnje Đukanovićeve Vlade na svoju ruku pokrenuo deportacije, a da o tome premijer nije ništa znao, kako je tvrdio prije sedam godina kada je jedini put tim povodom i saslušan na sudu”, kaže Monitorov sagovornik koji dobro poznaje pravosuđe i pravo.
Velija Murić, advokat, ranije je za Monitor pitao zašto se nije krenulo od svjedočenja bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića koji je deportacije pred podgoričkim Višim sudom 12. novembra 2010. godine okarakterisao državnim zločinom, ne abolirajući ni sebe krivice.
Tužilaštvo nije ništa učinilo tim povodom, kao ni po krivičnoj prijavi koju su profesor Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik PZP-a Koča Pavlović u maju 2012. godine podnijeli protiv Đukanovića i ostalih najodgovornijih iz vrha vlasti za zločin deportacija, kao i protiv državnih tužilaca, od 1992. do tada, jer su nečinjenjem glavnim krivcima za deportacije pomogli da izbjegnu pravdu. Tužilaštvo se nikada nije oglasilo, niti obratilo – ni podnosiocima krivične prijave ni javnosti. O ovoj krivičnoj prijavi ćuti i sadašnji tužilac Stanković.
Ništa ni sa Prvom bankom braće Đukanović. Ta banka finansirala je sve korupcionaške poslove zbog kojih su hapšeni lokalni funkcioneri tokom protekle godine, i ranije.
Još ništa povodom zabilješke penzionisanog inspektora Vukote Kartala u kojoj je on za napad na Splendid optužio Đukanovićevog prijatelja Branislava Mićunovića, a koju je prije dvije godine obznanio javno Predrag Vučinić bivši policijski inspektor, koji je bio u obezbjeđenju Splendida u vrijeme napada. Taj slučaj u bliskoj je vezi i sa istragom ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Vučinić je tada dao izjavu tužilaštvu. Do danas – ništa.
Važna stvar, kada su u pitanju paralele između Crne Gore i Hrvatske. Većina istraga Bajića protiv Sanadera započeta je nakon što je Sanader prestao biti premijer. Sanader je uhapšen u vrijeme kada je bio na poziciji poslanika. ,,Za treći mandat, kojeg je dobio početkom 2010. godine, Bajić nije imao potporu SDP-a jer je previše koketirao s politikom, a sve istrage su mu započele odlaskom premijera Sanadera”, navodi Večernji list.
Očito je da za istrage o najkrupnijim ribama u zemlji kao što je naša, tužioce, moraju pogurati iz nekog centra moći. Đukanović nema namjeru da poput Sanadera napušta poziciju premijera, a nije zvučala obećavajuće ni Katnićeva izjava da mu je premijer dao zeleno svjetlo za istrage. Protiv sebe nije sigurno.
Tužioci nose hipoteku: ili će skinuti Đukanovićevu masku, i istražiti optužbe koje mu se stavljaju na teret, ili će samo biti premijerova maska. Nova Đukanovićeva maska – reformatora koji je očistio zemlju od korupcije – opasnija je od svih drugih. To Katnić i Stanković moraju znati.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
IN ENGLISH3 sedmice
IN ENGLISH3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
SVIJET4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS4 sedmice