Sjenka Kolektivne Optužnice kruži svijetom – sjenka optužnice jedne religije jednog naroda kao vjernika! Već odavno, ni jedan narod, ni jedna religija, ni jedna kulturna tradicija nisu predmet osude zbog djela pojedinaca kojima pripadaju, niti su apriori sumnjivi, čak i kada njihovi pripadnici nisu učinili nikakav zločin! Ni jedan narod, ni jedna religija, ni jedna kulturna tradicija – osim naroda koji su većinski muslimani, odnosno, osim Islama kao religije i kao kulturne tradicije.
Muslimani svijeta odavno su pali ispod granice koja identificira stanje potlačenosti! Oni su, naime, već duboko ušli u kategoriju sub-aleriteta! To znači da objektivno više nemaju ni mogućnost revolta zbog nepravdi koju imaju potlačeni; preostalo im je samo još da svi skrušeno dokazuju svoju kolektivnu nevinost, kada god neki pripadnik islamskog kulturnog kruga počini zločin u ma kom dijelu svijeta.
Primjeri I.: eksplodira bomba na maratonu u Bostonu. Stigne vijest da je bombu podmetnuo musliman. Muslimani svijeta usplahireno osuđuju zločin, distanciraju se od počinitelja, svečano se zaklinju da su oni “dobri Indijanci”, odnosno što je isto:”dobri muslimani”!
Čovjeka u Londonu posječe neko sabljom. Utvrdi se da je ubica musliman. Muslimanske organizacije šalju telegrame saučešća i kunu se da s tim činom nemaju nikakve veze. To je bio loš musliman; mi smo dobri muslimani!
U Sidneju, čovjek kidnapuje goste u kafe restoranu. U pucnjavi sa policijom, poginu dva gosta i kidnaper. Kidnaper, okorjeli kriminalac, mahao je zastavom islamske države. Svi muslimani Australije i svijeta šalju telegrame saušešća i gnušaju se od zločina.
Momak u Sarajevu puca na ambasadu. Nema žrtava, nema povrijeđenih. Samo je taj momak ranjen. Utvrdi se da je momak musliman. Svi muslimani Balkana se takmiče ko će oštrije osuditi taj čin. Ponavljaju: on je loš musliman; mi smo dobri muslimani!
Primjeri II.: Jedna država pokrene akciju u kojoj likvidira 6 miliona Jevreja. Holokaust. Svi znaju da je to uradila kršćanska država. Ni jedan jedini kršćanin svijeta ne smatra da je dužan da se distancira od tog zločina. A i zašto bi!? Ono nisu ni mogli biti kršćani, jer; svi kršćani su dobri!
General jedne armije počini mnoga masovna ubistva Bošnjaka muslimana i izvrši genocid nad njima u Srebrenici. Svi znaju da su i taj general i njegova armija kršćani. Ipak ni jedan kršćanin svijeta se ne gnuša, niti dokazuje Bošnjacima muslimanima, ni muslimanima svijeta da su to učinili loši kršćani. Niti sebe distancira kao ‘dobrog krišćanina’. Jer, svi su kršćani dobri!
Jedan čovjek, sam. hladnokrvno egzekutira 77 mladih ljudi u jednom kampu u Oslu. On se deklariše kao “vjernik – kršteni kršćanin”. Svi znaju da on to i jeste. Ni jedna kršćanska organizacija, ni papa, ni biskup, ni patrijarh, ni episkop, ne distanciraju kršćanstvo od tog čovjeka, ni njega od kršćanstva! Jer on je djelo počinio kao ludak a ne kao kršćanin. Kao kršćanin, nije ga mogao ni počiniti, jer: svi kršćani su dobri!
Još koliko dugo će muslimani dozvoljavati sebi da ostanu u stanju sub-alteriteta!? Odavno nisu više u situaciji u kojoj je revolt objektivno moguć odgovor. Snishodljivost dežurnog krivca i melanholija kao najviši nivo autorecepcije – još samo to je preostalo. Dok na samom kraju ove 2014 godine, snijeg svojim bijelim prekrivačem jednako prekriva i krovove kršćana i krovove muslimana, i crkve, i sinagoge, i džamije, kroz tiho šuštanje pahuljica stiže poruka o jednakosti svih ljudi, svih religija, i svega na ovome svijetu.
Dosta je bilo, dosta je bilo, dosta je bilo!
Hoće li je u 2015 godini, čuti i prihvatiti svi oni kojima je upućena?!
Ferid MUHIĆ