Šta zajedničko imaju predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, bivši predsjednici Amerike, Rusije, Italije i sadašnji predsjednik Francuske – Džordž Buš stariji, Vladimir Putin, Jurij Andropov, Frančesko Kosiga i Nikola Sarkozi? Svi su prije dolaska na visoke političke pozicije proveli godine na važnim pozicijama u policijama svojih država. Buš je bio šef CIA, Putin oficir KGB-a, Andropov šef KGB-a , Kosiga ministar unutrašnjih poslova Italije, a Sarkozi ministar unutrašnjih poslova Francuske.
Andropov je prvi bivši KGB-ovac koji je postao generalni sekretar KP SSSR-a i predsjednik te države.
Filip Vujanović je prvi crnogorski ministar policije koji je dogurao do potpredsjednika vladajuće partije i predsjednika države.
Nije rijetkost da policajac završi u politici ili političar u policiji. U protekle dvije decenije u Crnoj Gori to se često dešavalo. To nije izum crnogorske vlasti. Naša vlast je samo te kadrovske okretne igre dodatno banalizovala. Dešavalo se da policijski inspektor preko noći postaje predsjednik opštine. Bilo je i ovakvih kadrovskih kombinatorika – načelnik Centra bezbjednosti postaje ministar turizma, a fudbalski sudija načelnik Centra. Branko Bujić, nekadašnji golman i fudbalski sudija, dogurao je do načelnika Centra bezbjednosti Bar, a potom i do poslanika SNP-a.
Afera Zavala, odnosno hapšenje gradonačelnika Budve Rajka Kuljače, ponovo je aktuelizovalo regrutovanje policijskih kadrova na političke funkcije. Kuljača je prethodno bio načelnik odjeljenja bezbjednosti u Budvi i Tivtu.
I gradonačelnik Bara Žarko Pavićević, kojeg mediji ovih dana prozivaju da se pripremi za sudski proces zbog navodno raznih krivičnih djela, ima trogodišnji staž (od 1979 – 1982.) u Odjeljenju unutrašnjih poslova Bar – kao inspektor u Odsjeku za privredni kriminal.
Zanimljivo je da su se proteklih godina iza rešetaka našli brojni visoki policijski funkcioneri. Hercegnovski Centar bezbjednosti drži neslavan rekord.
Osmorica bivših funkcionera i službenika MUP-a Crne Gore optuženih za deportaciju bh izbjeglica u Spužu su proveli 792 dana. Iza rešetaka našli su se bivši šef Odjeljenja DB-a u Ulcinju Božidar Stojović, bivši komandir Stanice policije u Herceg Novom Milorad Šljivančanin, tadašnji načelnik Centra bezbjednosti u Baru Branko Bujić i bivši načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Glendža.
Bivši šef SDB-a Crne Gore Boško Bojović, pomoćnik ministra policije
javne bezbjednosti Milisav Marković, bivši načelnik sektora SDB–a
u Herceg Novom Radoje Radunović i bivši načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom Milorad Ivanović uhapšeni su prošle godine u Beogradu i završili u ekstradicionom pritvoru. Ivanović je jedno vrijeme bio generalni sekretar Savezne Vlade u Beogradu, dakle na političkoj funkciji.
Bivši operativac SDB-a u Herceg Novom Duško Bakrač jedini je od optuženih za deportaciju izmakao hapšenju. Bakrač se oprobao i u biznisu. Vlasnik je jednog od divlje sagrađenih objekata u Igalu. Riječ je o apartmanima Mina, koji se nalaze na atraktivnoj lokaciji – ispod Titove vile.
A kad smo kod Herceg Novog pomenimo još dva interesantna primjera.
Goran Žugić, ubijen u nerasvijetljenoj sačekuši, bio je savjetnik za bezbjednost predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Dakle, politička funkcija. Žugić je iz SDB-a Bosne i Hercegovine došao u crnogorski MUP 1992. godine. Imenovan je za načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi. Kada je Radivoje Božović, bivši hotelijer, izabran za načelnika tog centra, Žugić postaje načelnik CB Podgorica. U medijima je objavljeno da je Žugić meteorsku policijsku karijeru pravio zahvaljujući političkim vezama. Optuživan je i da je zloupotrebljavajući položaj stekao veliku materijalnu korist. Posebno ga je kritikovao poslanik Narodne stranke iz Herceg Novog Stefan Sušić. Branio ga je ministar policije Filip Vujanović tako što je u parlamentu pročitao pismo u kojem Žugić demantuje teške optužbe Narodne stranke.
Momir Bulatović, tadašnji predsjednik Crne Gore, postavio je Nebojšu Zekovića 1990. za načelnika u hercegnovskom Centru bezbjednosti. Zeković je kasnije izabran za ministra turizma i trgovine, ali 1999. dospijeva u istražni zatvor u Spužu. Tamo je proveo devet mjeseci pod optužbom da je zloupotrijebio službeni položaj.
Kako su sve napredovali bivši policijski službenici svjedoče i ovi primjeri.
Vuk Bošković je od komandira milicijske čete u združenim snagama na Kosovu, bez posebnog bezbjednosnog obrazovanja, postao savjetnik za bezbjednost (politička funkcija) premijeru Filipu Vujanoviću. Razriješen je, navodno, kada se saznalo da ima imovinu velike vrijednosti.
Ministar crnogorske policije iz devedesetih Nikola Pejaković avanzovao je do ambasadora iako ga je sa mjesta šefa policije smijenio DPS. Pejaković je naslijedio 1992. Pavla Bulatovića, koji je otišao u Beograd za saveznog ministra policije. Pejaković je prije toga bio šef policije u Baru i sudija tamošnjeg suda. Posebno je bio aktivan tokom AB revolucije.
Sredinom 1997. tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović postavlja Pejakovića za svog savjetnika za bezbjednost. Nešto kasnije imenovan je za ambasadora SRJ u Bjelorusiji. Optužen je da je bio jedan od scenarista januarskih nereda 1998, u kojima su demonstranti – pristalice Momira Bulatovića nasilno pokušali da uđu u zgradu Vlade Crne Gore nezadovoljni što je na predsjedničkim izborima pobijedio Milo Đukanović.
I sadašnji generalni konzul Crne Gore u Njemačkoj Abid Crnovršanin iz policije je obreo u diplomatiji. Bio je pomoćnik Draganu Đuroviću, ministru policije.
Tokom čistiki u policiji devedesetih, koje je Pavle Bulatović vodio po principu lojalnosti Slobodanu Milošević0u i njegovim pristalicama u Crnoj Gori, Maksim Korać postaje pomoćnik ministra Bulatovića, a kasnije odlazi u Beograd, gdje je godinama bio pomoćnik saveznog ministra za rad i socijalno staranje. Prije toga pročuo se kao čelnik koordinacionog tijela šest mjesnih zajednica iz Titograda, koje je omalovažavalo staro crnogorsko rukovodstvo, a veličalo Slobodana Miloševića. Koraća je uoči odlaska u policiju primio lično Milošević. Korać se potom do neba hvalisao fotografijom sa tog bliskog susreta sa srpskim voždom.
U toj fazi instaliranja odanih pristalica na rukovodeće funkcije u MUP-u Crne Gore, Momir Bulatović postavlja kuma Miodraga Daku Davidovića za načelnika CB Nikšić. Davidović je kasnije postao uspješan biznismen, a ovih dana mediji ga slave kao spasioca nikšićke Željezare.
Bilo je to vrijeme tihe borbe oko toga ko će ubuduće kontrolisati crnogorsku policiju – predsjednik Momir Bulatović ili premijer Milo Đukanović. Oni prave kompromis i dotadašnji ministar pravde Filip Vujanović, Bulatovićev prijatelj i advokat, prekomandovan je na mjesto ministra policije. Za šefa SDB-a imenuje se Vukašin Maraš, Đukanovićev čovjek od povjerenja. Do tada je bio sekretar AMSJ u Beogradu, kojem je predsjednik bio Milo Đukanović.
Vujanović je ušao u svijet visoke politike četiri godine ranije, kada je kao advokat branio na sudu Bulatovića, optuženog za klevetu.
Tih godina novi načelnik CB Nikšić postaje Tihomir Milović, sudija nikšićkog Osnovnog suda. Za načelnika Centra bezbjednosti u Baru postavljen je Vaso Baošić, šef specijalnih jedinica MUP-a Crne Gore, čiji su pripadnici, prema pisanju medija pucali ratnih devedesetih na Husein-pašinu džamiju u Pljevljima. Baošić je hapšen u Italiji a kasnije se posvetio biznisu – vlasnik je hotela Ambasador u Podgorici.
U višestranačju crnogorska tajna policija dobija i specijalni politički zadatak – da formira nove partije.
,,Momir Bulatović i Milo Đukanović su preko SDB-a osnovali Narodnu stranku, kao uslužnu stranku i mjesto gdje je trebalo da budu svi njihovi kadrovi kojima nijesu mogli da daju ministarske fotelje”, priznaće deset godina kasnije bivši lider narodnjaka Novak Kilibarda.
Policija je i danas izdašna kadrovska baza vlasti. Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković ima bogato policijsko iskustvo. Prošlog ljeta izabran je, na predlog tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, za ministra bez portfelja sa mjesta direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost. Dugo je bio u Glavnom odboru DPS-a i poslanik te stranke.
Visoko se vinuo i još jedan bivši crnogorski ministar policije. Dragan Đurović danas je direktor Agencije za civilno vazduhoplovstvo i poslanik DPS-a. Bio je i potpredsjednik Vlade.
Po ovoj logici Veselin Veljović mogao bi da naslijedi Igora Lukšića ili Filipa Vujanovića. Nikad se ne zna ko će koga pojačati – policija političku elitu ili obratno.
Iz politike u policiju
Nije se dolazilo samo iz policije na političke funkcije, nego i politika je u tom smislu bila na usluzi policiji. Svjež primjer je Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova Crne Gore. Ranije je bio u omladinskom rukovodstvu Crne Gore i poslanik SDP-a. Lazar Đođić, šef policije u vrijeme AB revolucije, na to mjesto stigao je iz Beograda, gdje je bio čelni čovjek jugoslovenske sindikalne organizacije. A tamo je otišao sa mjesta predsjednika nikšićkog partijskog komiteta. Često je pominjan kao primjer univerzalnog kadrovika. Tvrdilo se da je za šefa policije postavljen namjerno. Neko iskusniji vjerovatno bi uspješnije parirao Miloševićevom udaru na Crnu Goru.
Veseljko KOPRIVICA
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice