Taman kad se činilo da su stvari zaboravljene i da pitanje odgovornosti neće biti postavljeno, radnici Crnagoraputa iz Berana, koji su prije dvije godine ostali bez posla voljom novog poslodavca, optužili su rukovodstvo kompanije da je krajnje neodgovorno i problematično zatvorilo asfaltnu bazu Poda, pored magistralnog puta Berane – Bijelo Polje i prepustilo je lopovima. Iz baze je vrlo brzo nestalo sve što je bilo vrijedno, a njen krug od osamnaest hektara, temeljno počišćen, danas djeluje avetinjski. OTKAZI: Inženjer Boris Božović, nekadašnji upravnik asfaltne baze Poda, tvrdi da ga rukovodstvo kompanije, uprkos upozorenjima koja im je upućivao, nikada nije čak ni razdužilo.
„Da li možete to da vjerujete? Poslali su nam otkaze svima, čak i stražarima, u trenutku kada je u bazi bilo 25 tona goriva, tri hiljade tona kamenog agregata, vrijedna oprema. Nije ih bilo briga, kao da nije njihovo. Ja sam odmah kontaktirao upravu, najprije telefonom, a zatim i mejlom, i nekoliko dana organizovao čuvarsku službu, računajući da će neko doći da obavimo primopredaju”, priča Božović.
Budući da je centrala u Podgorici ostala nijema na sva upozorenja, otpuštenim radnicima nije preostalo ništa drugo nego da napuste bazu. Desilo se odmah ono što se očekivalo – preko noći je nestalo sve što vrijedi.
„Znate li koliko je tu bilo opreme? Koliko rezervnih djelova i alata u magacinu? Koliko elektromotora i mašina? I zamislite, upravo kada smo se mi nedavno oglasili, neko je došao i pokupio ostalu grubu čeličnu opremu. Slučajno? Kako da ne. ‘Zasvrbila’ ih je naša priča”, kaže ovaj mašinski inženjer.
Koliko je situacija oko Poda bila apsurdna, govori podatak da je samo nekoliko mjeseci prije zatvaranja urađen novi dovod struje vrijedan dvadeset pet hiljada eura.
„To ukazuje na činjenicu da je odluka o zatvaranju bila neplanirana. Kada je kompanija privatizovana obećavali su da ni jedan pogon neće zatvarati. Štrabag je, ipak, zatvorio ne samo ovu bazu, već i onu na Žabljaku, pa moglo bi se reći i Štitarice kod Mojkovca, budući da ta baza radi s minimunom kapaciteta. A za tu bazu vam stručno mogu reći da proizvodi najkvalitetniji asfalt za puteve, od takozvanog eruptivnog kamena koji spječava proklizavanja”, objašnjava Božović.
Nije bez osnova ni priča da je zatvaranje asfaltnih baza Crnagoraputa na sjeveru bilo, u stvari, dio dogovora između novih kompanija koje su se pojavile i preuzele tržište preko noći.
„Treba se prisjetiti da je samo dvije-tri godine prije zatvaranja Poda, Integral inženjering kupio i otvorio asfaltnu bazu u Donjoj Ržanici u Beranama. Tada smo mi počeli da gubimo poslove, a oni da dobijaju. Do tada smo radili i zimi. Sjećam se, u decembru smo asflatirali tunel Lokve. Onda odjednom – nerentabilni, kaže Božović.
PRITISCI: U isto vrijeme kada i radnike Poda, Štrabag je otpustio i oko pedeset radnika sekcije Crnagoraputa u Beranama, među kojim je bila i administrativna radnica Bilja Vukićević. Ona priča kako je, uprkos dogovoru da prve dvije godine nema otpuštanja, Štrabag odmah preko naših ljudi započeo kampanju za prijavljivanje za dobrovoljni raskid radnog odnosa. Vukčevićeva smatra da je Crnagoraput primjer nakaradno izvedene privatizacije .
„Vi ne možete zamisliti čemu smo sve bili izloženi i kakvi su bili pritisci. A sindikalna organizacija kao da nije radila za radnike nego za poslodavce”, priča Vukićević.
Otpušteni radnici sa sjevera nekoliko puta su se okupljali u Podgorici, ali, kažu, nije im dozvoljeno ni da priđu firmi. Podršku su im davali pojedini opozicioni lideri poput Nebojše Medojevića, koji su tvrdili da je na djelu preraspodjela imovine i poslova između tajkuna iz vlasti i njihovih novih kompanija, i da se samo mijenjaju nazivi preduzeća, dok su radnici kolateralna šteta.
„Pokrenuli smo sudski spor u Podgorici. Presuđeno je na našu štetu, ali je Vrhovni sud vratio postupak na reviziju. Bilo je simptomatično da su neke naše kolege koje su pojedinačno tužile dobile postupak, a mi izgubili. Vjerujem da će to sada biti ispravljeno”, kaže Vukićević.
Bivši radnici iz Berana idu i korak dalje i zahtijevaju da se preispita kompletna privatizacija, prijeteći novim okupljanjima.
„Sve kazuje da je to što se dogodilo bilo planirano i pripremljeno mnogo prije prodaje preduzeća. Treba ispitati prodaju od trenutka ustupanja 23 odsto akcija Slovencima bez novčane naknade, do prodaje Crnagoraputa austrijskom Štrabagu”, dodaje Božović.
Asfaltna baza Poda izgrađena je krajem sedamdesetih godina. Tehnologija je bila slovenačka i u to vrijeme najbolja moguća. Njen kapacitet bio je 40 tona visokokvalitetnog asfalta na sat. Imala je svu opremu za ekološku zaštutu okoline, koju nemaju mnoge današnje firme. U sezoni je zapošljavala više od stotinu radnika. Baza Poda imala je i svoje spavaonice sa šezdeset ležaja za terenske radnike, kuhinju i restoran. Radila je uspješno sve do privatizacije Crnagoraputa i pojave na tržištu novih preduzeća – Integreal inženjeringa, Tehnoputa, Užiceputeva…
PLJAČKA: „Greška je bila što bazu nijesu ostavili radnicima. Izborili bi se mi s konkurencijom. Asfalt je tako skupa roba da ne može da se radi nerentabilno. Ali, nekom kao da je bio interes da prestanemo da radimo. Pogledajte sada apsurda. Sadašnji sindikat traži pomoć od Mugoše da bi radila jedna baza u Podgorici, a zajedno s upravom zatvorili su i uništili tri asfaltne baze na sjeveru, sa sve opremom i zemljištem jedan kroz jedan”, kaže Božović.
Generalni direktor Rolf Šuman izjavio je nakon toga da su asfaltne baze na sjeveru Crne Gore bile nerentabilne, i da su zbog toga ugašene, osim Štitarice, gdje postoje dva kamenoloma. Oglasio se i sindikat i saopštio kako su radnici iz Berana dobili otpremnine, neki čak i više nego što im je pripadalo. Niko, ipak, nije ni demantovao ni objasnio ključnu stvar, kako je imovina baze u Podima ostavljena neobezbijeđena.
Otpušteni radnici sa druge strane ne prihvataju ovakav odgovor bivšeg direktora i sindikata.
„Postavlja se logično pitanje – ako je baza Poda bila nerentabilna, zašto je nekoliko mjeseci ranije u izgradnju dalekovoda Crnagoraput potrošio blizu trideset hiljada eura. Mi ostajemo pri tome da neko mora odgovarati za to što je učinjeno, a učinjeno je tako da bi se ostavio prostor za rad novim kompanijama koje su se pojavile. Što se sindikata tiče, gdje su bili kada smo mi ostajali bez posla? Neka kažu ko je to primio otpremninu koja nije u skladu sa zakonom, da se hapsi ko je to dozvolio”, kategoričan je Božović.
Nema nikave sumnje da je interesovanje novionara za zatvaranje asfaltnih baza na sjeveru izazvalo ovih dana uznemirenje u Crnagoraputu, kompaniji koja je sa hiljadu, svedena na trista radnika – i opet je na rubu propasti. Šta se dešava teško je doznati, ali je činjenica da su se odjednom pojavili bageri, kamioni, dizalice i ostala mehanizacija, i jednog lijepog vikenda, nedavno, poslije dvije godine, podigli silose, metalne konstrukcije i elemente, cisterne za gorivo. Sve od metala po svoj prilici završilo je u starom gvožđu u željezari. Ostalo je samo 18 hektara zemljišta. Šteta što i ono ne može da se prenese sa sjevera u Podgoricu. Sjever je, uostalom, interesna zona novih kompanija.
Tufik SOFTIĆ
Stav2 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice