Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tajkunske igre bez granica

Objavljeno prije

na

Taman kad se činilo da su stvari zaboravljene i da pitanje odgovornosti neće biti postavljeno, radnici Crnagoraputa iz Berana, koji su prije dvije godine ostali bez posla voljom novog poslodavca, optužili su rukovodstvo kompanije da je krajnje neodgovorno i problematično zatvorilo asfaltnu bazu Poda, pored magistralnog puta Berane – Bijelo Polje i prepustilo je lopovima. Iz baze je vrlo brzo nestalo sve što je bilo vrijedno, a njen krug od osamnaest hektara, temeljno počišćen, danas djeluje avetinjski. OTKAZI: Inženjer Boris Božović, nekadašnji upravnik asfaltne baze Poda, tvrdi da ga rukovodstvo kompanije, uprkos upozorenjima koja im je upućivao, nikada nije čak ni razdužilo.

„Da li možete to da vjerujete? Poslali su nam otkaze svima, čak i stražarima, u trenutku kada je u bazi bilo 25 tona goriva, tri hiljade tona kamenog agregata, vrijedna oprema. Nije ih bilo briga, kao da nije njihovo. Ja sam odmah kontaktirao upravu, najprije telefonom, a zatim i mejlom, i nekoliko dana organizovao čuvarsku službu, računajući da će neko doći da obavimo primopredaju”, priča Božović.

Budući da je centrala u Podgorici ostala nijema na sva upozorenja, otpuštenim radnicima nije preostalo ništa drugo nego da napuste bazu. Desilo se odmah ono što se očekivalo – preko noći je nestalo sve što vrijedi.

„Znate li koliko je tu bilo opreme? Koliko rezervnih djelova i alata u magacinu? Koliko elektromotora i mašina? I zamislite, upravo kada smo se mi nedavno oglasili, neko je došao i pokupio ostalu grubu čeličnu opremu. Slučajno? Kako da ne. ‘Zasvrbila’ ih je naša priča”, kaže ovaj mašinski inženjer.

Koliko je situacija oko Poda bila apsurdna, govori podatak da je samo nekoliko mjeseci prije zatvaranja urađen novi dovod struje vrijedan dvadeset pet hiljada eura.

„To ukazuje na činjenicu da je odluka o zatvaranju bila neplanirana. Kada je kompanija privatizovana obećavali su da ni jedan pogon neće zatvarati. Štrabag je, ipak, zatvorio ne samo ovu bazu, već i onu na Žabljaku, pa moglo bi se reći i Štitarice kod Mojkovca, budući da ta baza radi s minimunom kapaciteta. A za tu bazu vam stručno mogu reći da proizvodi najkvalitetniji asfalt za puteve, od takozvanog eruptivnog kamena koji spječava proklizavanja”, objašnjava Božović.

Nije bez osnova ni priča da je zatvaranje asfaltnih baza Crnagoraputa na sjeveru bilo, u stvari, dio dogovora između novih kompanija koje su se pojavile i preuzele tržište preko noći.

„Treba se prisjetiti da je samo dvije-tri godine prije zatvaranja Poda, Integral inženjering kupio i otvorio asfaltnu bazu u Donjoj Ržanici u Beranama. Tada smo mi počeli da gubimo poslove, a oni da dobijaju. Do tada smo radili i zimi. Sjećam se, u decembru smo asflatirali tunel Lokve. Onda odjednom – nerentabilni, kaže Božović.

PRITISCI: U isto vrijeme kada i radnike Poda, Štrabag je otpustio i oko pedeset radnika sekcije Crnagoraputa u Beranama, među kojim je bila i administrativna radnica Bilja Vukićević. Ona priča kako je, uprkos dogovoru da prve dvije godine nema otpuštanja, Štrabag odmah preko naših ljudi započeo kampanju za prijavljivanje za dobrovoljni raskid radnog odnosa. Vukčevićeva smatra da je Crnagoraput primjer nakaradno izvedene privatizacije .

„Vi ne možete zamisliti čemu smo sve bili izloženi i kakvi su bili pritisci. A sindikalna organizacija kao da nije radila za radnike nego za poslodavce”, priča Vukićević.

Otpušteni radnici sa sjevera nekoliko puta su se okupljali u Podgorici, ali, kažu, nije im dozvoljeno ni da priđu firmi. Podršku su im davali pojedini opozicioni lideri poput Nebojše Medojevića, koji su tvrdili da je na djelu preraspodjela imovine i poslova između tajkuna iz vlasti i njihovih novih kompanija, i da se samo mijenjaju nazivi preduzeća, dok su radnici kolateralna šteta.

„Pokrenuli smo sudski spor u Podgorici. Presuđeno je na našu štetu, ali je Vrhovni sud vratio postupak na reviziju. Bilo je simptomatično da su neke naše kolege koje su pojedinačno tužile dobile postupak, a mi izgubili. Vjerujem da će to sada biti ispravljeno”, kaže Vukićević.

Bivši radnici iz Berana idu i korak dalje i zahtijevaju da se preispita kompletna privatizacija, prijeteći novim okupljanjima.

„Sve kazuje da je to što se dogodilo bilo planirano i pripremljeno mnogo prije prodaje preduzeća. Treba ispitati prodaju od trenutka ustupanja 23 odsto akcija Slovencima bez novčane naknade, do prodaje Crnagoraputa austrijskom Štrabagu”, dodaje Božović.

Asfaltna baza Poda izgrađena je krajem sedamdesetih godina. Tehnologija je bila slovenačka i u to vrijeme najbolja moguća. Njen kapacitet bio je 40 tona visokokvalitetnog asfalta na sat. Imala je svu opremu za ekološku zaštutu okoline, koju nemaju mnoge današnje firme. U sezoni je zapošljavala više od stotinu radnika. Baza Poda imala je i svoje spavaonice sa šezdeset ležaja za terenske radnike, kuhinju i restoran. Radila je uspješno sve do privatizacije Crnagoraputa i pojave na tržištu novih preduzeća – Integreal inženjeringa, Tehnoputa, Užiceputeva…

PLJAČKA: „Greška je bila što bazu nijesu ostavili radnicima. Izborili bi se mi s konkurencijom. Asfalt je tako skupa roba da ne može da se radi nerentabilno. Ali, nekom kao da je bio interes da prestanemo da radimo. Pogledajte sada apsurda. Sadašnji sindikat traži pomoć od Mugoše da bi radila jedna baza u Podgorici, a zajedno s upravom zatvorili su i uništili tri asfaltne baze na sjeveru, sa sve opremom i zemljištem jedan kroz jedan”, kaže Božović.

Generalni direktor Rolf Šuman izjavio je nakon toga da su asfaltne baze na sjeveru Crne Gore bile nerentabilne, i da su zbog toga ugašene, osim Štitarice, gdje postoje dva kamenoloma. Oglasio se i sindikat i saopštio kako su radnici iz Berana dobili otpremnine, neki čak i više nego što im je pripadalo. Niko, ipak, nije ni demantovao ni objasnio ključnu stvar, kako je imovina baze u Podima ostavljena neobezbijeđena.

Otpušteni radnici sa druge strane ne prihvataju ovakav odgovor bivšeg direktora i sindikata.

„Postavlja se logično pitanje – ako je baza Poda bila nerentabilna, zašto je nekoliko mjeseci ranije u izgradnju dalekovoda Crnagoraput potrošio blizu trideset hiljada eura. Mi ostajemo pri tome da neko mora odgovarati za to što je učinjeno, a učinjeno je tako da bi se ostavio prostor za rad novim kompanijama koje su se pojavile. Što se sindikata tiče, gdje su bili kada smo mi ostajali bez posla? Neka kažu ko je to primio otpremninu koja nije u skladu sa zakonom, da se hapsi ko je to dozvolio”, kategoričan je Božović.

Nema nikave sumnje da je interesovanje novionara za zatvaranje asfaltnih baza na sjeveru izazvalo ovih dana uznemirenje u Crnagoraputu, kompaniji koja je sa hiljadu, svedena na trista radnika – i opet je na rubu propasti. Šta se dešava teško je doznati, ali je činjenica da su se odjednom pojavili bageri, kamioni, dizalice i ostala mehanizacija, i jednog lijepog vikenda, nedavno, poslije dvije godine, podigli silose, metalne konstrukcije i elemente, cisterne za gorivo. Sve od metala po svoj prilici završilo je u starom gvožđu u željezari. Ostalo je samo 18 hektara zemljišta. Šteta što i ono ne može da se prenese sa sjevera u Podgoricu. Sjever je, uostalom, interesna zona novih kompanija.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo