Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DPS-ov regrutni centar

Objavljeno prije

na

Šta zajedničko imaju predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, bivši predsjednici Amerike, Rusije, Italije i sadašnji predsjednik Francuske – Džordž Buš stariji, Vladimir Putin, Jurij Andropov, Frančesko Kosiga i Nikola Sarkozi? Svi su prije dolaska na visoke političke pozicije proveli godine na važnim pozicijama u policijama svojih država. Buš je bio šef CIA, Putin oficir KGB-a, Andropov šef KGB-a , Kosiga ministar unutrašnjih poslova Italije, a Sarkozi ministar unutrašnjih poslova Francuske.

Andropov je prvi bivši KGB-ovac koji je postao generalni sekretar KP SSSR-a i predsjednik te države.

Filip Vujanović je prvi crnogorski ministar policije koji je dogurao do potpredsjednika vladajuće partije i predsjednika države.

Nije rijetkost da policajac završi u politici ili političar u policiji. U protekle dvije decenije u Crnoj Gori to se često dešavalo. To nije izum crnogorske vlasti. Naša vlast je samo te kadrovske okretne igre dodatno banalizovala. Dešavalo se da policijski inspektor preko noći postaje predsjednik opštine. Bilo je i ovakvih kadrovskih kombinatorika – načelnik Centra bezbjednosti postaje ministar turizma, a fudbalski sudija načelnik Centra. Branko Bujić, nekadašnji golman i fudbalski sudija, dogurao je do načelnika Centra bezbjednosti Bar, a potom i do poslanika SNP-a.

Afera Zavala, odnosno hapšenje gradonačelnika Budve Rajka Kuljače, ponovo je aktuelizovalo regrutovanje policijskih kadrova na političke funkcije. Kuljača je prethodno bio načelnik odjeljenja bezbjednosti u Budvi i Tivtu.

I gradonačelnik Bara Žarko Pavićević, kojeg mediji ovih dana prozivaju da se pripremi za sudski proces zbog navodno raznih krivičnih djela, ima trogodišnji staž (od 1979 – 1982.) u Odjeljenju unutrašnjih poslova Bar – kao inspektor u Odsjeku za privredni kriminal.

Zanimljivo je da su se proteklih godina iza rešetaka našli brojni visoki policijski funkcioneri. Hercegnovski Centar bezbjednosti drži neslavan rekord.

Osmorica bivših funkcionera i službenika MUP-a Crne Gore optuženih za deportaciju bh izbjeglica u Spužu su proveli 792 dana. Iza rešetaka našli su se bivši šef Odjeljenja DB-a u Ulcinju Božidar Stojović, bivši komandir Stanice policije u Herceg Novom Milorad Šljivančanin, tadašnji načelnik Centra bezbjednosti u Baru Branko Bujić i bivši načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Glendža.

Bivši šef SDB-a Crne Gore Boško Bojović, pomoćnik ministra policije

javne bezbjednosti Milisav Marković, bivši načelnik sektora SDB–a

u Herceg Novom Radoje Radunović i bivši načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom Milorad Ivanović uhapšeni su prošle godine u Beogradu i završili u ekstradicionom pritvoru. Ivanović je jedno vrijeme bio generalni sekretar Savezne Vlade u Beogradu, dakle na političkoj funkciji.

Bivši operativac SDB-a u Herceg Novom Duško Bakrač jedini je od optuženih za deportaciju izmakao hapšenju. Bakrač se oprobao i u biznisu. Vlasnik je jednog od divlje sagrađenih objekata u Igalu. Riječ je o apartmanima Mina, koji se nalaze na atraktivnoj lokaciji – ispod Titove vile.

A kad smo kod Herceg Novog pomenimo još dva interesantna primjera.

Goran Žugić, ubijen u nerasvijetljenoj sačekuši, bio je savjetnik za bezbjednost predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Dakle, politička funkcija. Žugić je iz SDB-a Bosne i Hercegovine došao u crnogorski MUP 1992. godine. Imenovan je za načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi. Kada je Radivoje Božović, bivši hotelijer, izabran za načelnika tog centra, Žugić postaje načelnik CB Podgorica. U medijima je objavljeno da je Žugić meteorsku policijsku karijeru pravio zahvaljujući političkim vezama. Optuživan je i da je zloupotrebljavajući položaj stekao veliku materijalnu korist. Posebno ga je kritikovao poslanik Narodne stranke iz Herceg Novog Stefan Sušić. Branio ga je ministar policije Filip Vujanović tako što je u parlamentu pročitao pismo u kojem Žugić demantuje teške optužbe Narodne stranke.

Momir Bulatović, tadašnji predsjednik Crne Gore, postavio je Nebojšu Zekovića 1990. za načelnika u hercegnovskom Centru bezbjednosti. Zeković je kasnije izabran za ministra turizma i trgovine, ali 1999. dospijeva u istražni zatvor u Spužu. Tamo je proveo devet mjeseci pod optužbom da je zloupotrijebio službeni položaj.

Kako su sve napredovali bivši policijski službenici svjedoče i ovi primjeri.

Vuk Bošković je od komandira milicijske čete u združenim snagama na Kosovu, bez posebnog bezbjednosnog obrazovanja, postao savjetnik za bezbjednost (politička funkcija) premijeru Filipu Vujanoviću. Razriješen je, navodno, kada se saznalo da ima imovinu velike vrijednosti.

Ministar crnogorske policije iz devedesetih Nikola Pejaković avanzovao je do ambasadora iako ga je sa mjesta šefa policije smijenio DPS. Pejaković je naslijedio 1992. Pavla Bulatovića, koji je otišao u Beograd za saveznog ministra policije. Pejaković je prije toga bio šef policije u Baru i sudija tamošnjeg suda. Posebno je bio aktivan tokom AB revolucije.

Sredinom 1997. tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović postavlja Pejakovića za svog savjetnika za bezbjednost. Nešto kasnije imenovan je za ambasadora SRJ u Bjelorusiji. Optužen je da je bio jedan od scenarista januarskih nereda 1998, u kojima su demonstranti – pristalice Momira Bulatovića nasilno pokušali da uđu u zgradu Vlade Crne Gore nezadovoljni što je na predsjedničkim izborima pobijedio Milo Đukanović.

I sadašnji generalni konzul Crne Gore u Njemačkoj Abid Crnovršanin iz policije je obreo u diplomatiji. Bio je pomoćnik Draganu Đuroviću, ministru policije.

Tokom čistiki u policiji devedesetih, koje je Pavle Bulatović vodio po principu lojalnosti Slobodanu Milošević0u i njegovim pristalicama u Crnoj Gori, Maksim Korać postaje pomoćnik ministra Bulatovića, a kasnije odlazi u Beograd, gdje je godinama bio pomoćnik saveznog ministra za rad i socijalno staranje. Prije toga pročuo se kao čelnik koordinacionog tijela šest mjesnih zajednica iz Titograda, koje je omalovažavalo staro crnogorsko rukovodstvo, a veličalo Slobodana Miloševića. Koraća je uoči odlaska u policiju primio lično Milošević. Korać se potom do neba hvalisao fotografijom sa tog bliskog susreta sa srpskim voždom.

U toj fazi instaliranja odanih pristalica na rukovodeće funkcije u MUP-u Crne Gore, Momir Bulatović postavlja kuma Miodraga Daku Davidovića za načelnika CB Nikšić. Davidović je kasnije postao uspješan biznismen, a ovih dana mediji ga slave kao spasioca nikšićke Željezare.

Bilo je to vrijeme tihe borbe oko toga ko će ubuduće kontrolisati crnogorsku policiju – predsjednik Momir Bulatović ili premijer Milo Đukanović. Oni prave kompromis i dotadašnji ministar pravde Filip Vujanović, Bulatovićev prijatelj i advokat, prekomandovan je na mjesto ministra policije. Za šefa SDB-a imenuje se Vukašin Maraš, Đukanovićev čovjek od povjerenja. Do tada je bio sekretar AMSJ u Beogradu, kojem je predsjednik bio Milo Đukanović.

Vujanović je ušao u svijet visoke politike četiri godine ranije, kada je kao advokat branio na sudu Bulatovića, optuženog za klevetu.

Tih godina novi načelnik CB Nikšić postaje Tihomir Milović, sudija nikšićkog Osnovnog suda. Za načelnika Centra bezbjednosti u Baru postavljen je Vaso Baošić, šef specijalnih jedinica MUP-a Crne Gore, čiji su pripadnici, prema pisanju medija pucali ratnih devedesetih na Husein-pašinu džamiju u Pljevljima. Baošić je hapšen u Italiji a kasnije se posvetio biznisu – vlasnik je hotela Ambasador u Podgorici.

U višestranačju crnogorska tajna policija dobija i specijalni politički zadatak – da formira nove partije.

,,Momir Bulatović i Milo Đukanović su preko SDB-a osnovali Narodnu stranku, kao uslužnu stranku i mjesto gdje je trebalo da budu svi njihovi kadrovi kojima nijesu mogli da daju ministarske fotelje”, priznaće deset godina kasnije bivši lider narodnjaka Novak Kilibarda.

Policija je i danas izdašna kadrovska baza vlasti. Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković ima bogato policijsko iskustvo. Prošlog ljeta izabran je, na predlog tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, za ministra bez portfelja sa mjesta direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost. Dugo je bio u Glavnom odboru DPS-a i poslanik te stranke.

Visoko se vinuo i još jedan bivši crnogorski ministar policije. Dragan Đurović danas je direktor Agencije za civilno vazduhoplovstvo i poslanik DPS-a. Bio je i potpredsjednik Vlade.

Po ovoj logici Veselin Veljović mogao bi da naslijedi Igora Lukšića ili Filipa Vujanovića. Nikad se ne zna ko će koga pojačati – policija političku elitu ili obratno.

Iz politike u policiju

Nije se dolazilo samo iz policije na političke funkcije, nego i politika je u tom smislu bila na usluzi policiji. Svjež primjer je Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova Crne Gore. Ranije je bio u omladinskom rukovodstvu Crne Gore i poslanik SDP-a. Lazar Đođić, šef policije u vrijeme AB revolucije, na to mjesto stigao je iz Beograda, gdje je bio čelni čovjek jugoslovenske sindikalne organizacije. A tamo je otišao sa mjesta predsjednika nikšićkog partijskog komiteta. Često je pominjan kao primjer univerzalnog kadrovika. Tvrdilo se da je za šefa policije postavljen namjerno. Neko iskusniji vjerovatno bi uspješnije parirao Miloševićevom udaru na Crnu Goru.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo