Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DPS-ov regrutni centar

Objavljeno prije

na

Šta zajedničko imaju predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, bivši predsjednici Amerike, Rusije, Italije i sadašnji predsjednik Francuske – Džordž Buš stariji, Vladimir Putin, Jurij Andropov, Frančesko Kosiga i Nikola Sarkozi? Svi su prije dolaska na visoke političke pozicije proveli godine na važnim pozicijama u policijama svojih država. Buš je bio šef CIA, Putin oficir KGB-a, Andropov šef KGB-a , Kosiga ministar unutrašnjih poslova Italije, a Sarkozi ministar unutrašnjih poslova Francuske.

Andropov je prvi bivši KGB-ovac koji je postao generalni sekretar KP SSSR-a i predsjednik te države.

Filip Vujanović je prvi crnogorski ministar policije koji je dogurao do potpredsjednika vladajuće partije i predsjednika države.

Nije rijetkost da policajac završi u politici ili političar u policiji. U protekle dvije decenije u Crnoj Gori to se često dešavalo. To nije izum crnogorske vlasti. Naša vlast je samo te kadrovske okretne igre dodatno banalizovala. Dešavalo se da policijski inspektor preko noći postaje predsjednik opštine. Bilo je i ovakvih kadrovskih kombinatorika – načelnik Centra bezbjednosti postaje ministar turizma, a fudbalski sudija načelnik Centra. Branko Bujić, nekadašnji golman i fudbalski sudija, dogurao je do načelnika Centra bezbjednosti Bar, a potom i do poslanika SNP-a.

Afera Zavala, odnosno hapšenje gradonačelnika Budve Rajka Kuljače, ponovo je aktuelizovalo regrutovanje policijskih kadrova na političke funkcije. Kuljača je prethodno bio načelnik odjeljenja bezbjednosti u Budvi i Tivtu.

I gradonačelnik Bara Žarko Pavićević, kojeg mediji ovih dana prozivaju da se pripremi za sudski proces zbog navodno raznih krivičnih djela, ima trogodišnji staž (od 1979 – 1982.) u Odjeljenju unutrašnjih poslova Bar – kao inspektor u Odsjeku za privredni kriminal.

Zanimljivo je da su se proteklih godina iza rešetaka našli brojni visoki policijski funkcioneri. Hercegnovski Centar bezbjednosti drži neslavan rekord.

Osmorica bivših funkcionera i službenika MUP-a Crne Gore optuženih za deportaciju bh izbjeglica u Spužu su proveli 792 dana. Iza rešetaka našli su se bivši šef Odjeljenja DB-a u Ulcinju Božidar Stojović, bivši komandir Stanice policije u Herceg Novom Milorad Šljivančanin, tadašnji načelnik Centra bezbjednosti u Baru Branko Bujić i bivši načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Glendža.

Bivši šef SDB-a Crne Gore Boško Bojović, pomoćnik ministra policije

javne bezbjednosti Milisav Marković, bivši načelnik sektora SDB–a

u Herceg Novom Radoje Radunović i bivši načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom Milorad Ivanović uhapšeni su prošle godine u Beogradu i završili u ekstradicionom pritvoru. Ivanović je jedno vrijeme bio generalni sekretar Savezne Vlade u Beogradu, dakle na političkoj funkciji.

Bivši operativac SDB-a u Herceg Novom Duško Bakrač jedini je od optuženih za deportaciju izmakao hapšenju. Bakrač se oprobao i u biznisu. Vlasnik je jednog od divlje sagrađenih objekata u Igalu. Riječ je o apartmanima Mina, koji se nalaze na atraktivnoj lokaciji – ispod Titove vile.

A kad smo kod Herceg Novog pomenimo još dva interesantna primjera.

Goran Žugić, ubijen u nerasvijetljenoj sačekuši, bio je savjetnik za bezbjednost predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Dakle, politička funkcija. Žugić je iz SDB-a Bosne i Hercegovine došao u crnogorski MUP 1992. godine. Imenovan je za načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi. Kada je Radivoje Božović, bivši hotelijer, izabran za načelnika tog centra, Žugić postaje načelnik CB Podgorica. U medijima je objavljeno da je Žugić meteorsku policijsku karijeru pravio zahvaljujući političkim vezama. Optuživan je i da je zloupotrebljavajući položaj stekao veliku materijalnu korist. Posebno ga je kritikovao poslanik Narodne stranke iz Herceg Novog Stefan Sušić. Branio ga je ministar policije Filip Vujanović tako što je u parlamentu pročitao pismo u kojem Žugić demantuje teške optužbe Narodne stranke.

Momir Bulatović, tadašnji predsjednik Crne Gore, postavio je Nebojšu Zekovića 1990. za načelnika u hercegnovskom Centru bezbjednosti. Zeković je kasnije izabran za ministra turizma i trgovine, ali 1999. dospijeva u istražni zatvor u Spužu. Tamo je proveo devet mjeseci pod optužbom da je zloupotrijebio službeni položaj.

Kako su sve napredovali bivši policijski službenici svjedoče i ovi primjeri.

Vuk Bošković je od komandira milicijske čete u združenim snagama na Kosovu, bez posebnog bezbjednosnog obrazovanja, postao savjetnik za bezbjednost (politička funkcija) premijeru Filipu Vujanoviću. Razriješen je, navodno, kada se saznalo da ima imovinu velike vrijednosti.

Ministar crnogorske policije iz devedesetih Nikola Pejaković avanzovao je do ambasadora iako ga je sa mjesta šefa policije smijenio DPS. Pejaković je naslijedio 1992. Pavla Bulatovića, koji je otišao u Beograd za saveznog ministra policije. Pejaković je prije toga bio šef policije u Baru i sudija tamošnjeg suda. Posebno je bio aktivan tokom AB revolucije.

Sredinom 1997. tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović postavlja Pejakovića za svog savjetnika za bezbjednost. Nešto kasnije imenovan je za ambasadora SRJ u Bjelorusiji. Optužen je da je bio jedan od scenarista januarskih nereda 1998, u kojima su demonstranti – pristalice Momira Bulatovića nasilno pokušali da uđu u zgradu Vlade Crne Gore nezadovoljni što je na predsjedničkim izborima pobijedio Milo Đukanović.

I sadašnji generalni konzul Crne Gore u Njemačkoj Abid Crnovršanin iz policije je obreo u diplomatiji. Bio je pomoćnik Draganu Đuroviću, ministru policije.

Tokom čistiki u policiji devedesetih, koje je Pavle Bulatović vodio po principu lojalnosti Slobodanu Milošević0u i njegovim pristalicama u Crnoj Gori, Maksim Korać postaje pomoćnik ministra Bulatovića, a kasnije odlazi u Beograd, gdje je godinama bio pomoćnik saveznog ministra za rad i socijalno staranje. Prije toga pročuo se kao čelnik koordinacionog tijela šest mjesnih zajednica iz Titograda, koje je omalovažavalo staro crnogorsko rukovodstvo, a veličalo Slobodana Miloševića. Koraća je uoči odlaska u policiju primio lično Milošević. Korać se potom do neba hvalisao fotografijom sa tog bliskog susreta sa srpskim voždom.

U toj fazi instaliranja odanih pristalica na rukovodeće funkcije u MUP-u Crne Gore, Momir Bulatović postavlja kuma Miodraga Daku Davidovića za načelnika CB Nikšić. Davidović je kasnije postao uspješan biznismen, a ovih dana mediji ga slave kao spasioca nikšićke Željezare.

Bilo je to vrijeme tihe borbe oko toga ko će ubuduće kontrolisati crnogorsku policiju – predsjednik Momir Bulatović ili premijer Milo Đukanović. Oni prave kompromis i dotadašnji ministar pravde Filip Vujanović, Bulatovićev prijatelj i advokat, prekomandovan je na mjesto ministra policije. Za šefa SDB-a imenuje se Vukašin Maraš, Đukanovićev čovjek od povjerenja. Do tada je bio sekretar AMSJ u Beogradu, kojem je predsjednik bio Milo Đukanović.

Vujanović je ušao u svijet visoke politike četiri godine ranije, kada je kao advokat branio na sudu Bulatovića, optuženog za klevetu.

Tih godina novi načelnik CB Nikšić postaje Tihomir Milović, sudija nikšićkog Osnovnog suda. Za načelnika Centra bezbjednosti u Baru postavljen je Vaso Baošić, šef specijalnih jedinica MUP-a Crne Gore, čiji su pripadnici, prema pisanju medija pucali ratnih devedesetih na Husein-pašinu džamiju u Pljevljima. Baošić je hapšen u Italiji a kasnije se posvetio biznisu – vlasnik je hotela Ambasador u Podgorici.

U višestranačju crnogorska tajna policija dobija i specijalni politički zadatak – da formira nove partije.

,,Momir Bulatović i Milo Đukanović su preko SDB-a osnovali Narodnu stranku, kao uslužnu stranku i mjesto gdje je trebalo da budu svi njihovi kadrovi kojima nijesu mogli da daju ministarske fotelje”, priznaće deset godina kasnije bivši lider narodnjaka Novak Kilibarda.

Policija je i danas izdašna kadrovska baza vlasti. Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković ima bogato policijsko iskustvo. Prošlog ljeta izabran je, na predlog tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, za ministra bez portfelja sa mjesta direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost. Dugo je bio u Glavnom odboru DPS-a i poslanik te stranke.

Visoko se vinuo i još jedan bivši crnogorski ministar policije. Dragan Đurović danas je direktor Agencije za civilno vazduhoplovstvo i poslanik DPS-a. Bio je i potpredsjednik Vlade.

Po ovoj logici Veselin Veljović mogao bi da naslijedi Igora Lukšića ili Filipa Vujanovića. Nikad se ne zna ko će koga pojačati – policija političku elitu ili obratno.

Iz politike u policiju

Nije se dolazilo samo iz policije na političke funkcije, nego i politika je u tom smislu bila na usluzi policiji. Svjež primjer je Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova Crne Gore. Ranije je bio u omladinskom rukovodstvu Crne Gore i poslanik SDP-a. Lazar Đođić, šef policije u vrijeme AB revolucije, na to mjesto stigao je iz Beograda, gdje je bio čelni čovjek jugoslovenske sindikalne organizacije. A tamo je otišao sa mjesta predsjednika nikšićkog partijskog komiteta. Često je pominjan kao primjer univerzalnog kadrovika. Tvrdilo se da je za šefa policije postavljen namjerno. Neko iskusniji vjerovatno bi uspješnije parirao Miloševićevom udaru na Crnu Goru.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo