Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DPS-ov regrutni centar

Objavljeno prije

na

Šta zajedničko imaju predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, bivši predsjednici Amerike, Rusije, Italije i sadašnji predsjednik Francuske – Džordž Buš stariji, Vladimir Putin, Jurij Andropov, Frančesko Kosiga i Nikola Sarkozi? Svi su prije dolaska na visoke političke pozicije proveli godine na važnim pozicijama u policijama svojih država. Buš je bio šef CIA, Putin oficir KGB-a, Andropov šef KGB-a , Kosiga ministar unutrašnjih poslova Italije, a Sarkozi ministar unutrašnjih poslova Francuske.

Andropov je prvi bivši KGB-ovac koji je postao generalni sekretar KP SSSR-a i predsjednik te države.

Filip Vujanović je prvi crnogorski ministar policije koji je dogurao do potpredsjednika vladajuće partije i predsjednika države.

Nije rijetkost da policajac završi u politici ili političar u policiji. U protekle dvije decenije u Crnoj Gori to se često dešavalo. To nije izum crnogorske vlasti. Naša vlast je samo te kadrovske okretne igre dodatno banalizovala. Dešavalo se da policijski inspektor preko noći postaje predsjednik opštine. Bilo je i ovakvih kadrovskih kombinatorika – načelnik Centra bezbjednosti postaje ministar turizma, a fudbalski sudija načelnik Centra. Branko Bujić, nekadašnji golman i fudbalski sudija, dogurao je do načelnika Centra bezbjednosti Bar, a potom i do poslanika SNP-a.

Afera Zavala, odnosno hapšenje gradonačelnika Budve Rajka Kuljače, ponovo je aktuelizovalo regrutovanje policijskih kadrova na političke funkcije. Kuljača je prethodno bio načelnik odjeljenja bezbjednosti u Budvi i Tivtu.

I gradonačelnik Bara Žarko Pavićević, kojeg mediji ovih dana prozivaju da se pripremi za sudski proces zbog navodno raznih krivičnih djela, ima trogodišnji staž (od 1979 – 1982.) u Odjeljenju unutrašnjih poslova Bar – kao inspektor u Odsjeku za privredni kriminal.

Zanimljivo je da su se proteklih godina iza rešetaka našli brojni visoki policijski funkcioneri. Hercegnovski Centar bezbjednosti drži neslavan rekord.

Osmorica bivših funkcionera i službenika MUP-a Crne Gore optuženih za deportaciju bh izbjeglica u Spužu su proveli 792 dana. Iza rešetaka našli su se bivši šef Odjeljenja DB-a u Ulcinju Božidar Stojović, bivši komandir Stanice policije u Herceg Novom Milorad Šljivančanin, tadašnji načelnik Centra bezbjednosti u Baru Branko Bujić i bivši načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Glendža.

Bivši šef SDB-a Crne Gore Boško Bojović, pomoćnik ministra policije

javne bezbjednosti Milisav Marković, bivši načelnik sektora SDB–a

u Herceg Novom Radoje Radunović i bivši načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom Milorad Ivanović uhapšeni su prošle godine u Beogradu i završili u ekstradicionom pritvoru. Ivanović je jedno vrijeme bio generalni sekretar Savezne Vlade u Beogradu, dakle na političkoj funkciji.

Bivši operativac SDB-a u Herceg Novom Duško Bakrač jedini je od optuženih za deportaciju izmakao hapšenju. Bakrač se oprobao i u biznisu. Vlasnik je jednog od divlje sagrađenih objekata u Igalu. Riječ je o apartmanima Mina, koji se nalaze na atraktivnoj lokaciji – ispod Titove vile.

A kad smo kod Herceg Novog pomenimo još dva interesantna primjera.

Goran Žugić, ubijen u nerasvijetljenoj sačekuši, bio je savjetnik za bezbjednost predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Dakle, politička funkcija. Žugić je iz SDB-a Bosne i Hercegovine došao u crnogorski MUP 1992. godine. Imenovan je za načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi. Kada je Radivoje Božović, bivši hotelijer, izabran za načelnika tog centra, Žugić postaje načelnik CB Podgorica. U medijima je objavljeno da je Žugić meteorsku policijsku karijeru pravio zahvaljujući političkim vezama. Optuživan je i da je zloupotrebljavajući položaj stekao veliku materijalnu korist. Posebno ga je kritikovao poslanik Narodne stranke iz Herceg Novog Stefan Sušić. Branio ga je ministar policije Filip Vujanović tako što je u parlamentu pročitao pismo u kojem Žugić demantuje teške optužbe Narodne stranke.

Momir Bulatović, tadašnji predsjednik Crne Gore, postavio je Nebojšu Zekovića 1990. za načelnika u hercegnovskom Centru bezbjednosti. Zeković je kasnije izabran za ministra turizma i trgovine, ali 1999. dospijeva u istražni zatvor u Spužu. Tamo je proveo devet mjeseci pod optužbom da je zloupotrijebio službeni položaj.

Kako su sve napredovali bivši policijski službenici svjedoče i ovi primjeri.

Vuk Bošković je od komandira milicijske čete u združenim snagama na Kosovu, bez posebnog bezbjednosnog obrazovanja, postao savjetnik za bezbjednost (politička funkcija) premijeru Filipu Vujanoviću. Razriješen je, navodno, kada se saznalo da ima imovinu velike vrijednosti.

Ministar crnogorske policije iz devedesetih Nikola Pejaković avanzovao je do ambasadora iako ga je sa mjesta šefa policije smijenio DPS. Pejaković je naslijedio 1992. Pavla Bulatovića, koji je otišao u Beograd za saveznog ministra policije. Pejaković je prije toga bio šef policije u Baru i sudija tamošnjeg suda. Posebno je bio aktivan tokom AB revolucije.

Sredinom 1997. tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović postavlja Pejakovića za svog savjetnika za bezbjednost. Nešto kasnije imenovan je za ambasadora SRJ u Bjelorusiji. Optužen je da je bio jedan od scenarista januarskih nereda 1998, u kojima su demonstranti – pristalice Momira Bulatovića nasilno pokušali da uđu u zgradu Vlade Crne Gore nezadovoljni što je na predsjedničkim izborima pobijedio Milo Đukanović.

I sadašnji generalni konzul Crne Gore u Njemačkoj Abid Crnovršanin iz policije je obreo u diplomatiji. Bio je pomoćnik Draganu Đuroviću, ministru policije.

Tokom čistiki u policiji devedesetih, koje je Pavle Bulatović vodio po principu lojalnosti Slobodanu Milošević0u i njegovim pristalicama u Crnoj Gori, Maksim Korać postaje pomoćnik ministra Bulatovića, a kasnije odlazi u Beograd, gdje je godinama bio pomoćnik saveznog ministra za rad i socijalno staranje. Prije toga pročuo se kao čelnik koordinacionog tijela šest mjesnih zajednica iz Titograda, koje je omalovažavalo staro crnogorsko rukovodstvo, a veličalo Slobodana Miloševića. Koraća je uoči odlaska u policiju primio lično Milošević. Korać se potom do neba hvalisao fotografijom sa tog bliskog susreta sa srpskim voždom.

U toj fazi instaliranja odanih pristalica na rukovodeće funkcije u MUP-u Crne Gore, Momir Bulatović postavlja kuma Miodraga Daku Davidovića za načelnika CB Nikšić. Davidović je kasnije postao uspješan biznismen, a ovih dana mediji ga slave kao spasioca nikšićke Željezare.

Bilo je to vrijeme tihe borbe oko toga ko će ubuduće kontrolisati crnogorsku policiju – predsjednik Momir Bulatović ili premijer Milo Đukanović. Oni prave kompromis i dotadašnji ministar pravde Filip Vujanović, Bulatovićev prijatelj i advokat, prekomandovan je na mjesto ministra policije. Za šefa SDB-a imenuje se Vukašin Maraš, Đukanovićev čovjek od povjerenja. Do tada je bio sekretar AMSJ u Beogradu, kojem je predsjednik bio Milo Đukanović.

Vujanović je ušao u svijet visoke politike četiri godine ranije, kada je kao advokat branio na sudu Bulatovića, optuženog za klevetu.

Tih godina novi načelnik CB Nikšić postaje Tihomir Milović, sudija nikšićkog Osnovnog suda. Za načelnika Centra bezbjednosti u Baru postavljen je Vaso Baošić, šef specijalnih jedinica MUP-a Crne Gore, čiji su pripadnici, prema pisanju medija pucali ratnih devedesetih na Husein-pašinu džamiju u Pljevljima. Baošić je hapšen u Italiji a kasnije se posvetio biznisu – vlasnik je hotela Ambasador u Podgorici.

U višestranačju crnogorska tajna policija dobija i specijalni politički zadatak – da formira nove partije.

,,Momir Bulatović i Milo Đukanović su preko SDB-a osnovali Narodnu stranku, kao uslužnu stranku i mjesto gdje je trebalo da budu svi njihovi kadrovi kojima nijesu mogli da daju ministarske fotelje”, priznaće deset godina kasnije bivši lider narodnjaka Novak Kilibarda.

Policija je i danas izdašna kadrovska baza vlasti. Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković ima bogato policijsko iskustvo. Prošlog ljeta izabran je, na predlog tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, za ministra bez portfelja sa mjesta direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost. Dugo je bio u Glavnom odboru DPS-a i poslanik te stranke.

Visoko se vinuo i još jedan bivši crnogorski ministar policije. Dragan Đurović danas je direktor Agencije za civilno vazduhoplovstvo i poslanik DPS-a. Bio je i potpredsjednik Vlade.

Po ovoj logici Veselin Veljović mogao bi da naslijedi Igora Lukšića ili Filipa Vujanovića. Nikad se ne zna ko će koga pojačati – policija političku elitu ili obratno.

Iz politike u policiju

Nije se dolazilo samo iz policije na političke funkcije, nego i politika je u tom smislu bila na usluzi policiji. Svjež primjer je Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova Crne Gore. Ranije je bio u omladinskom rukovodstvu Crne Gore i poslanik SDP-a. Lazar Đođić, šef policije u vrijeme AB revolucije, na to mjesto stigao je iz Beograda, gdje je bio čelni čovjek jugoslovenske sindikalne organizacije. A tamo je otišao sa mjesta predsjednika nikšićkog partijskog komiteta. Često je pominjan kao primjer univerzalnog kadrovika. Tvrdilo se da je za šefa policije postavljen namjerno. Neko iskusniji vjerovatno bi uspješnije parirao Miloševićevom udaru na Crnu Goru.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljivo je da su Krstoviću lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci,  u novembru prošle godine, bezuspješno tražen

 

Još jedan, kako to stoji u zvaničnom saopštenju Uprave policije, visokorangirani pripadnik organizovane kriminalne grupe našao se iza brave. Riječ je o 38.godišnjem Igoru Krstoviću. Zanimljivo je da su mu lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci, tačnije u novembru, bezuspješno tražen.

Više sreće su tada službenici policije imali u pronalasku i hapšenju njegovih sugrađana Saše Anđušića i Borisa Dobrovića. Akcija je tada izvedena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ali o njenim detaljima nije bilo zvaničnog saopštenja. Kratko je tada iz SDT-a saopšteno da “radi zaštite interesa postupka neće obavještavati javnost u ovom trenutku o mjerama i radnjama koje se preduzimaju, ali ćemo blagovremeno dati saopštenje čim se za to stvore uslovi”.

Više podataka se  nije moglo dobiti ni nakon hapšenja Krstovića. Dan nakon hapšenja Krstović je na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu negirao  krivicu. Da nije kriv ponovio je i u podgoričkom Višem sudu pred sudijom za istragu koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

“Iznio je odbranu i negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret”, kazao je Krstovićev advokat Danilo Mićović, koji nije želio da iznosi detalje sa saslušanja jer je, rekao je on, postupak tajan.

„I.K. se potraživao po potjernici NCB Interpola Podgorica zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i više krivičnih djela iz oblasti pranja novca, kao i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Radi se o visokorangiranom pripadniku jedne kriminalne grupe koja je sprovodila kriminalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz policije u kasnim večernjim satima.

Iste večeri, poslije 22.30 stigla je pohvala od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.

„Uspješno lociranje i hapšenje međunarodno traženog visokorangiranog člana kriminalnog klana, rezultat je izuzetne saradnje i profesionalnosti službenika Sektora za borbu protiv kriminala i Odjeljenja bezbjednosti Budva, uz podršku Specijalnog policijskog odjeljenja. Ovo hapšenje pokazuje visoku posvećenost i efikasnost naših službi u borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u saopštenju dostavljenom iz Šaranovićevog kabineta.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove godine nije bilo ni jednog skijaškog dana, pa su i prihodi  daleko od planiranih. Zbog toga će biti neophodna državna pomoć. Makar dok se ne postave sistemi za  vještačko osnježavanje koji, za sada, nijesu instalirani ni na jednom skijalištu

 

 

Državno  preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) je, tokom januara i februara, od prodaje usluga ostvarilo jedva preko pet odsto prihoda planiranih za taj period Finansijskim planom za 2024. godinu. Precizno: prihodovano je svega 45 od planiranih 880 hiljada eura. I od ugostiteljskih usluga prihodovali su tek nešto više od 50.000 eura, dok je planom bilo projektovano devet puta više. Prihoda od naplate parkinga nijesu imali, a minimalni su i prihodi od zakupa poslovnog inventara i opreme (iznajmljivanje skijaške opreme i sanki).

Izvršni direktor Đuro Milošević objašnjava kako na Ski centru Kolašin 1600, jedinom koji funkcionište u okviru tog preduzeća, nije  bilo ni jednog skijaškog dana. Sve to će imati, kaže, ozbiljne posljedice po poslovanje preduzeća, ali i „nametnuti kao prioritet ubrzanje procesa izgradnje sistema vještačkog osnježavanja“. Jedino tako, tvrdi Milošević,  izbjeći će se opasnost da se slična situacija ponovi narednih godina.

„Skijaška sezona, ako je možemo nazvati skijaška, primiče se kraju a Ski centar Kolašin 1600 nije imao ni jedan dan skijanja. Vremenski uslovi su bili takvi da nije bilo dovoljno padavina da se skijaške staze pripreme za skijanje, a na skijalištu  nema izgrađenog sistema za vještačko osnježavanje. Skijališta u regionu, koja su imala iste atmosferske uslove, a imaju izgrađene sisteme za vještačko osnježavanje, otvorili su sezonu skijanja sredinom decembra prošle godine i ona još traje“, navodi izvršni direktor SCG.

Prema njegovim riječima, posljedice ovakve sezone uveliko se osjećaju u SCG i cijeloj kolašinskoj turističkoj privredi. O tome je nedavno obavijestio i kolašinski lokalni parlament  koji je, na incijativu preko 200 Kolašinca, raspravljao  o mogućnosti da se planirani projekat zahvatanja vode sa rijeke Ljevaje odloži dok se ne ispitaju mogućnosti „jednostavnijeg i jeftinijeg“  snabdijevanja vodom dva planinska centra na Bjelasici.

„Posljedice će se osjetiti posebno početkom sledeće zimske sezone, koju će biti jako teško pripremiti i privući goste, nakon ovako loše reklame. Jedino izgradnjom sistema za vještačko osnježavanje, u svemu poštujući važeću plansku dokumentaciju, Skijališta CG mogu biti konkurentna sa skijalištima u regionu i imati garantovanu skijašku sezonu“, zaključuje Milošević.

On, za sada,  ne pominje neophodnost  državne pomoći na koju su u tom preduzeću navikli, kad god podbaci sezona ili kad se finansijski plan pokaže kao preambiciozan. Međutim,  njegovi saradnici su, nedavno, na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, kazali da će pomoć države biti neophodna. Navodno, već su se obratili i resornom Ministarstvu, jer kako je rekla Tanja Vukić iz SCG, bez te pomoći neće dalje moći da funkcionišu. “Sada radimo na pripremi ljetnje turističke sezone i činimo sve što je do nas, ali nam je neophodna finansijska pomoć za ogromne gubitke koje smo pretrpjeli. Nadamo se da će Ministarstvo imati sluha i izaći nam u susret”, istakla je Vukić.

SCG su, gotovo od  osnivanja, dobijali pomoć države. Ona je u 2017. godini bila oko 120.000 eura, a naredne duplo više.  Blizu 660.000  bila je podrška SCG iz državne kase 2019. godne, a 2020. je premašila milion eura, koliko je bila i godinu kasnije.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK)  prošle godine, nakon ispitnog postupka, donijela je odluku da je taj vid podrške države preduzeću u skladu sa zakonom. Početkom 2021.  godine, AZK je resoru Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma naložila da ne daje pomoć SCG dok se ne okonča ispitni postupak. U okviru SCG su skijališta Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinski centar Komovi i Eco Adventure park Komovi.  Za sada radi samo kolašinsko skijalište u koje su uložene desetine miliona.

Prema podacima Uprave za kapitalne projekte, više od 66 miliona eura uloženo je u projekte na Bjelasici u cilju unapređenja turističke infrastrukture i ponude, a koji se finansiraju kroz kapitalni budžet. Riječ je o razvoju skijaških centara  Bjelasica i Komovi (Ski-centar Kolašin 1600, Ski-centar Žarski i Skijaški centar Cmiljača). Nedavno su iz Ministarstva turizma saopštili da je  u planu nastavak aktivnosti i radova na pomenutim ski centrima kako bi se oni konačno priveli namjeni. Dalji planovi za Ski centar Kolašin 1600 su završetak započetih ski-liftova, izgradnja osvjetljenja za dvije skijaške staze uz ski-liftove, čime će, tvrde u resornom Ministarstvu, Ski centar dobiti na kvalitetu dodatnom ponudom.

Ni jednog skijaškog dana nije bilo ni na ski centrima Vučje i Durmitor. Iz tih skijališta objašnjavaju  da su pretrpjeli ogromnu štetu tokom dosadašnjeg toka zimske turističke sezone. Marinko Purić, izvršni direktor Ski centra Durmitor kaže da je svima  jasno da je zimska turistička sezna propala i da od planiranih 90 skijaških dana nije bilo nijednog. “Nalazimo se jako teškoj finansijskoj situaciji, uložili smo sve napore i sva moguća sredstva, ali nam nedostatak sniježnog pokrivača nije išao na ruku. Naši gubici su nenadoknadivi”, kazao je on na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG.

Na tom skijalištu je napravljena akumulacija za vodu neophodnu za vještačko osnježavanje. Nezvanično se  pominje instaliranje sniježnih topova do sljedeće zime, ali se za sada ne zna ko će to da radi i da finansira.

Prema dokumentima koje je država, očigledno, zanemarila kad je odlučivala o ulaganjima u skijališta, vještački snijeg će biti neophodan na mnogim crnogorskim planinama. Prema zaključcima iz 2007. godine, samo četiri oblasti u sjevernom dijelu Crne Gore (Durmitor, Bjelasica, Sinjajevina i Maganik) imaju u sezoni više od 60 dana snijeg visine iznad 50 centimetara. Najveći broj dana (više od 90) sa visinom snijega iznad 30 centimetara ima Durmitor (na visini od 1.750 do 1.950 mnm), a 80 dana Maganik, Sinjajevina i Bjelasica (nadmorske visine od 1.650 do 1.850 metara).

Za potrebe izrade Master plana za razvoj zimskog turizma u Crnoj Gori urađena je modelska reanaliza zimskih sezona (2002.-2004.) koja je ukazala na rizike od velikih ulaganja u skijaški turizam. To modeliranje je urađeno pod pokroviteljstvom Hidrometeorološkog zavoda.

U Nacionalnoj strategiji za klimatske promjene iz 2015. godine  piše da su klimatske promjene najveća prepreka razvoju zimskog turizma u Crnoj Gori.U tom dokumetu piše da će se sniježne padavine do 2030. godine smanjiti za 25 odsto, a zatim i za 50 procenata. Strategija predlaže pomjeranje skijaških staza na visine iznad 1.800 metara i više ulaganja u sisteme za vještački snijeg.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo