Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ANA DEVIĆ, UNIVERZITET DOGUS U ISTAMBULU: Signal je stigao iz političkog vrha

Objavljeno prije

na

Iako se postepeno integrišu u Evropsku uniju, zemlje nekadašnje Jugoslavije, nose sa sobom i mnoge od svojih starih problema. Dugo će još raspad zemlje u surovim ratovima biti ne samo dnevnopolitička tema ovdašnjih političara, naučnika i istraživačkih novinara, već i tema o kojoj će se raspravljati, nadajmo se na ozbiljniji način, i u centrima svjetske političke moći, ali i najvećih intelektualnih dometa. Koliko će za narednih dvadeset godina ta slika našeg svijeta izgledati drugačije, možemo da se pitamo. Ali o prethodnih dvadeset mogli bismo da imamo i neke, vjerovatno tek djelimične, odgovore. Potražili smo ih i u razgovoru sa dr Anom Dević koja je u Hagu magistrirala na razvojnim studijama,na Institutu za društvena istraživanja, a doktorirala na Kalifornijskom univerzitetu u San Dijegu. Prije Istambula, predavala je u Danskoj i Škotskoj . Početkom devedesetih,bila je prisutna u antiratnim protestima i aktivnostima u Novom Sadu i Srbiji, a njene istraživačke teme su i intelektualne elite i nacionalizam, etnopolitika,multikulturalizam, formiranje i uloga civilnog društva . Na Univerzitetu Dogus predaje na Odjeljenju za međunarodne odnose. MONITOR: Prošlo je dvadeset godina od jeseni kada su počeli ratovi na teritoriji ex- SFRJ. Kao sociološkinji ali i savremenici, šta biste danas rekli o uzrocima tih sukoba? Dominira objašnjenje o etničko-religioznom sukobu?
DEVIĆ: Takvo objašnjenje i dalje pogoduje onima koji ne žele dobro većini ljudi na teritoriji SFRJ. Ratovi na teritoriji SFRJ su se organizovali oko nacionalističkih ideologija da bi se uklonile diskusije oko konflikata koji su prouzrokovali nasilni raspad Jugoslavije.

MONITOR: Kakvu su ulogu u tome imale tadašnje republičke i partijske nomenklature kao i one koje su došle na vlast „antibirokratskom revolucijom”?
DEVIĆ: Republičko-partijske nomenklature su imale najvećeg udela u organizovanju nasilnog raspada. U tome je prva krenula sa ,,razumevanjem” uloge republičkih partija frakcija Slobodana Miloševića u Srbiji 1987. godine.

MONITOR: Kakvu su ulogu u tome imale tajne službe, a kakvu visoka privredna birokratija čija se uloga ističe i s obzirom na današnje događaje?
DEVIĆ: Teritorijalna odbrana (TO) republika bivše Jugoslavije je svakako odigrala ključnu ulogu u raspodeli oružja akumuliranog u republikama i pokrajinama. Mogu samo da nagađam kakve je veze imala tajna služba sa obezbeđivanjem skladišta TO. Bila sam se uključila u antiratna-anti-nacionalistička gibanja u Vojvodini u leto 1991. godine, te su mi tada pripadnici tajnih službi izgledali kao zatvorenici opcija za prekrajanje državnih granica, ne kao njihovi inicijatori. Privredna birokratija je imala uticaja na nasilnu dezintegraciju zemlje u onoj meri u kojoj je pristala da se priključi nacionalističkim strankama (menadžeri moćnih industrija/ banaka –čelnici novonastajućih nacionalističkih stranaka). Pretpostavljam, i želela bih da je takvih slučajeva bilo mnogo, mada nemam o tome empirijskih saznanja, da su neki direktori velikih preduzeća odlučili da daju ostavke pred pritiscima da se pridruže nacionalističkim strankama.

MONITOR: Kada govorimo o našim nacionalizmima, uvijek se pominju akademije, udruženja književnika, tzv. nacionalne intelektualne elite nekadašnjih republika, a danas država. Da li je ta pažnja koja im se ukazuje pretjerana ili je nacionalizam kao intelektualni kredo imao odlučujući „marketinški potencijal”?
DEVIĆ: Moje je mišljenje da su intelektualne elite sledile ‘marketinški potencijal’, kao signal iz političkog vrha. Mislim da intelektualne elite nisu imale vodeću ulogu u razbuktavanju nacionalističke mobilizacije: pobeda frakcije Slobodana Miloševića u Savezu komunista Srbije 1987. (a naročito metoda te pobede) je bila znak za početak prestrojavanja intelektualaca – bez te pobede, sve bedne romantičarske tlapnje o Srbima među piscima i novinarima bi pale na gluhe uši.

MONITOR: Kako procjenjujete domete alternative, političke, intelektualne i građanske, dominirajućim nacionalno-nacionalističkim politikama?
DEVIĆ: Nacionalisti su pobedili – države i četvrt miliona mrtvih su dokaz i trofej te pobede. Alternative se za sada ostvaruju samo u domenu nevladinih organizacija i individualnih artističkih protesta. Paradoks tog osećaja i iskustva je to što se mi (alternative) poredimo sa individualcima zapadne Evrope, a o sebi smo nekada mislili da smo neki avangardni mainstream.

MONITOR: Kapitalistički Zapad je ulagao značajne sume novca u razvoj tzv.građanskog društva. Njega su ovdje artikulisale brojne NVO, ali je samo mali broj njih postao „velik”, a njihov uticaj i ugled koje imaju na Zapadu nije se značajnije odrazio na građane. Zašto?
DEVIĆ: Uticaj NVO je ograničen i na Zapadu, a kod nas još više. Problem je u tome što se do 2000. godine ovde od njih očekivalo da će one dovesti do preobražaja čitavog društva.

MONITOR: Kako vi vidite najnovija gibanja kao posljedice ekonomsko-finansijskog fijaska naoliberalizma? Mogu li oni ostaviti snažniji utisak na glasače i političke partije? Hoće li biti „svjetske revolucije” što priželjkuju oni koji „okupiraju” ili će sam kapitalizam radi vlastitog opstanka preduzeti još jednu svoju ozbiljniju reformu?
DEVIĆ: Želim da najnovija antikapitalisktička gibanja krenu u ofanzivu povezivanja preko državnih granica, što je užasno teško. Tako bi mogli ugroziti strategiju samospasavanja političkih elita u nacionalnim državama, Evropskoj uniji i kapitalističkim pan-nacionalnim organizacijama.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo