Povežite se sa nama

INTERVJU

ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC: Sad rikverca nema

Objavljeno prije

na

Budva, bagra i blud prvijenac je Podgoričanina Đura Radosavovića, koji je objavila beogradska izdavačka kuća Čarobna knjiga. Roman je promovisan na nedavno završenom Sajmu knjiga u Beogradu. Radosavović je već objavljivao kratke priče. Dobitnik je nagrade za kratkometražni film Francuskog kulturnog centra i učestvovao je na Kanskom festivalu 2008. godine.

Književnik Jovica Aćin je o Budvi, bagri i bludu zapisao: Delo živo, duhovito. Dobro komponovano. Jezik svakodnevan, pristupačan i krepak. Djeluje autobiografski, ali je poglavito autofikcija. Uostalom, sve što izmišljamo jednom postaje život, stvaran ili u snovima.

 

MONITOR: Naziv vašeg romana je ,,Budva, bagra i blud” – kako tumačite ova tri ključna pojma vašeg prvijenca?
RADOSAVOVIĆ: Nažalost, prvi pojam je neodvojiv od druga dva. Budva kao sinonim Starog grada, istorije i Grad teatra, prerasta u epicentar bagre koja puštena sa lanca agresivno propagira blud. Dovoljno je krenuti u razgledanje i šetnju iz Starog grada od Trga pjesnika, pa šetalištem pored kafića Renesansa, Trokadero, Majami… ispred kojih vas nauljene polugole igračice trzajima prizivaju da uđete i uživate pored imitacije Ajfelovog tornja uz turbofolk. Nakon fajronta poželjno je izbjegavati neosvijetljene plaže, a nije preporučljivo ni zalaziti u brda i vile…

To je ukratko objašnjenje ova tri pojma, koji se u romanu prepliću. Stari grad se bori za svoje mjesto sa turistima koji sigurno nisu došli zbog istorije, mora i odmora.

MONITOR: Roman je tipološki teško odrediti – društveni, politički… Čime ste se vodili dok ste ga pisali i ko je sve uticao na vas kao pisca?
RADOSAVOVIĆ: Roman se može odrediti kao Moj, ili možda generacijski roman, pod uslovom da je pisan za pojedince te generacije kao odbačene antiheroje koji uživaju u ironiji svojih uloga to jest sudbina. Roman je komplikovana slagalica, nešto nalik na Rubikovu kocku. Uspio sam da složim boje koje su bile izmiješane, i postigao sam potpun sklad. Svaka boja ima svoje značenje i predstavljaju redom stvari koje su uticale na moj rad, a to su: prijatelji, knjige, muzika, film i sudbina, dok šesta boja simbolizuje dušmane. Svim bojama sam podjednako zahvalan. A ako govorimo o direktnom uticaju na pisanje, sumnjam da se može naći bilo kakva veza sa piscem pojedincem, ne zato što sam se trudio da napravim neki otklon, već što imam svoj put i ideje kojih se čvrsto držim, a i one ne puštaju mene.

MONITOR: Crnogorska ,,metropola” turizma svakodnevno gubi identitet dok tranzicija uzima danak. Šta vam je kod Budve bilo toliko inspirativno, da se ona i doživljava kao glavni junak romana.
RADOSAVOVIĆ: Budva više nije grad, postala je rent a grad, a nismo spremni kao društvo da otvorimo oči i da to priznamo. Najmanje pažnje je poklonjeno onome što najviše vrijedi, prirodi i Starom gradu. Nasuprot Starom gradu je beton, koji se ukorijenio u mozgove građana i postao gen, opasan i vazduhom prenosiv. U vremenu borbe tradicije i tranzicije, Budva je najviše stradala. Tragedija tog grada se u romanu osjeća kroz komiku njenih građana koji doživljavaju sudbinu dinosaurusa. To je rasprodat grad, koji je zaslužio još prije desetak godina zakon o zabrani bilo kakve gradnje. Sad rikverca nema.

MONITOR: Da li je roman kritika crnogorske svakodnevice i društva ili omaž izgubljenoj generaciji koja je stasavala devedesetih?
RADOSAVOVIĆ: Nije u pitanju kritika, već opis, i to je sasvim dovoljno. Hirurški precizno secirana sezona sa preplitanjem života stanovnika i duha grada. Priča o generaciji sa pogrešnim uzorima koja nema mogućnosti da bira i o ljudima koji ne znaju čak ni šta treba da sanjaju. Od kritike društva nema koristi, u romanu ja se pitam kako je došlo rađanja ovakve generacije, čak sumnjam da sve nije baš slučajno. Takođe pokušavam da prozrem u njihov način života i ostavljam otvoreno pitanje gdje će ih odnijeti turbulencija i brzina njihovih života. Upravo ti ljudi, koji se svakih sedam dana drugačije predstavljaju, zaljubljuju i odljubljuju, vesele i pate, oni su na vrijeme shvatili potpuni besmisao i prepuštaju se svemu, život živi njih, a ne oni život. To je jedina generacija koja nije ostala dužna životu i smatram da bi bio grijeh da je nisam opisao i ovjekovječio.

MONITOR: Kod nas definitivno postoji jedna potpuno nova književna scena, koja se svakodnevno proširuje, a niko nema dodira sa tradicijom. Kako biste nam objasnili tu pojavu?
RADOSAVOVIĆ: Prva asocijacija na književnu scenu kod nas je žanrovsko srljanje i lukavo eskiviranje teme. Upravo eskivaža je dovoljna za titulu pisca u našem društvu, i tim putem se stiče dozvola za mudrovanje na književnim večerima od kojih govori na sahranama znaju da budu više interesantni, a ponekad i kvalitetniji. Žalosno je da generaciju pisaca najviše vrednuju po tome što je napravila otklon od Njegoša – sto mu gromova, kakav bi ovo intervju bio da se ne pomene Njegoš.

Mladi pisci nisu uopšte stimulisani, a i često su osporavani. Takođe su sabotirani rijetki pisci koji imaju smjelosti da se uhvate u koštac sa aktuelnom i gorućom temom. Smatram da pisac treba i može da prođe glavom kroz zid i da ostane neozlijeđen, da se očeliči i postane još bolji. Ostalima ne pomaže ni malj.

MONITOR: Zašto ste se odlučili da roman ipak objavite u Srbiji?
RADOSAVOVIĆ: Moja kratka priča nije zapala za oko monopolskom krugu pisaca u Podgorici. Šteta je što je sve centralizovano, pa i književnost, a krugovi su zatvoreni, većina kulturnih ljudi začaurena u svojoj sujeti. Vjerovatno su očekivali da se poltronišem, bezrezervno ih veličam i ljubim ruke, što nije u krvi mojoj sorti, a nekima iz moje generacije izgleda jeste. Nisam želio da steknem titulu mladog pisca na taj način. Takođe, postojala je mogućnost da sam plaćam štampanje romana, što nisam želio, a ni mogao. To bi značilo da kasnije molim rođake, komšije i prijatelje da me čitaju, a tako bih postao prototip raspalog pisca. Stoga sam se sam borio i rukopis romana je primijećen. Izdavačka kuća Čarobna knjiga, koja ga je između ostalih rukopisa odabrala, oduševljeno ga je prihvatila i potvrdila kvalitet. Posrijedi je dobra distribucija, koja je jako slaba kod nas. Ne želim sudbinu romana bez čitaoca. Moj roman će se nakon promocije na Beogradskom sajmu knjiga prodavati u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, za sad.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo