Holandski reditelj Ton van Zantvort bio je član žirija nedavno održanog XVI TV festivala u Baru. Ovo nije Tonov prvi dolazak u Crnu Goru, jer je prošle godine u Baru njegov film Posao koji cvjeta dobio nagradu za najbolju kameru. Ton van Zantvort rođen je 1979. godine. Diplomskim filmom Selo Khamu ušao je u TOP 10 najboljih studentskih filmova na Holandskom filmskom festivalu u Utrehtu. Godina 2006. donijela mu je nominaciju za najboljeg mladog holandskog reditelja. Posao koji cvjeta je prikazan na više od sedamdeset međunarodnih filmskih festivala, a osvojio je mnoge nagrade na prestižnim festivalima u Njemačkoj, Brazilu, Meksiku, Belgiji…
Kritičari su ocijenili da Ton van Zantvort filmom Posao koji cvjeta pokazuje drugačiju stranu ljepote cvijeća kroz cvjetnu industriju koja upošljava ljude, čiji su životi poput zatvoreničkih.
MONITOR: „Posao koji cvjeta” je okarakterisan kao veoma dirljiv, poetski dokumentarac. Kako ste došli na ideju da snimite taj film?
VAN ZANTVORT: Dok sam snimao za jednu fondaciju koja pomaže djeci sa invaliditetom, po Keniji smo tražili ljude i lokacije. U sred pustinje naišli smo na mjesta gdje se uzgaja cvijeće. Prvi put smo to vidjeli. Tamo su ljudi uzgajali ruže po vrlo teškim uslovima. Saznali smo da se u sred Kenije gaje ruže, koje se kasnije transportuju u Holandiju. Bio sam šokiran, jer rijetko ko u Holandiji zna za tu proizvodnju. Svi misle da su ruže uzgajane u Holandiji, da su domaće proizvodnje. I onda se uspostavilo sasvim suprotno. Film Posao koji cvjeta je dokumentarac koji pokazuje svijet Džejn, Oskara, Kenedija koji u stvari svi na neki način zavise od velike plantaže cvijeća u Naivasi, Keniji.
Kroz izrabljivački mehanizam globalne cvjećarske industrije prikazane su sudbine kenijskih zatočenika. Džejn je samohrana majka koja ustaje u četiri ujutro i radi do jedanaest uveče kako bi prehranila djecu. Njen život je pravi zatvorenički. Oko njene djece se niko ne brine. Na poslu je seksualno uznemirava šef, a ako ga odbije to bi značilo da njena djeca ostanu bez hrane. Ona nema izbora. Takođe sam pratio i živote dva muškarca – jednog koji donosi vodu u fabriku i drugog koji je ribar. Obojica su kasnije dobili otkaz. Ugnjetavanje i užasni radni uslovi glavne su karakteristike nehumanog svijeta koji sam kamerom zabilježio.
MONITOR: Koje vas još teme privlače?
VAN ZANTVORT: To je uvijek promjenjivo, ali uglavnom to su socijalne teme. Moji filmovi su o ljudima, njihovim nadanjima, borbama, njihovoj vjeri. Kad sam snimao film u Boliviji o rudarima, htio sam da autentično prenesem njihov posao pa sam ih pratio i svašta ispitivao. Rekli su mi da stalno piju kako bi izdržali da rade taj naporan posao. To piće ima 95 odsto alkohola. Takođe sve vrijeme žvaću listove koke. I takav način života se prenosi s generacije na generaciju. Pratio sam i snimao čovjeka koji radi u rudniku, a istovremeno u filmu se vidi i njegov sin koji u rudniku radi kao turistički vodič. Mnoge teme me interesuju, a to su i ekonomske, kulturne, priče o globalizaciji i zaštiti životne sredine.
MONITOR: Kako je crnogorska publika reagovala na Vaš film?
VAN ZANTVORT: Film Posao koji cvjeta je priča o kompleksnosti ljudskog bitisanja, ali i o globalizaciji svijeta u kojem živimo. Tako da su to teme koje su svima bliske, pa svuda u svijetu gdje je film prikazan, publika reaguje na isti način.
MONITOR: Nakon studiranja grafičkog dizajna, ipak ste odlučili da budete reditelj i snimate filmove.
VAN ZANTVORT: Da budem iskren, ni sam ne znam zašto sam počeo da snimam filmove. Jednostavno sam osjetio neki čudan poriv i potrebu da snimim stvari koje vidim i doživim i da ih na taj način predstavim cijelom svijetu. Volio sam grafički dizajn, ali mi on kao vrsta izražavanja nije bio dovoljan. Sa filmom je bilo drugačije. Završio sam umjetničku školu i kad sam bio pri kraju studija prenosio sam svoje priče na vizuelni i zvučni način. Ako uspiješ da ispričaš film na vizuelni način postaješ dobar filmadžija. Postoji mnogo dokumentarnih filmova koji se rade na novinarski način. To nije način na koji ja radim. Mene više interesuje da u film prenesem osjećanja. Kada sam počeo da snimam film Posao koji cvjeta bio sam jako dirnut sudbinama ljudi i maksimalno sam se trudio da prenesem publici ono što osjećam.
MONITOR: O čemu će biti vaš sljedeći film?
VAN ZANTVORT: O filmovima koje planiram da snimam ne volim da pričam. Snimam dokumentarne filmove o temama koje niko nije radio, pa ne želim da otkrivam.
Miroslav MINIĆ