Povežite se sa nama

INTERVJU

TON VAN ZANTVORT, REDITELJ: Nada, borba, vjera

Objavljeno prije

na

Holandski reditelj Ton van Zantvort bio je član žirija nedavno održanog XVI TV festivala u Baru. Ovo nije Tonov prvi dolazak u Crnu Goru, jer je prošle godine u Baru njegov film Posao koji cvjeta dobio nagradu za najbolju kameru. Ton van Zantvort rođen je 1979. godine. Diplomskim filmom Selo Khamu ušao je u TOP 10 najboljih studentskih filmova na Holandskom filmskom festivalu u Utrehtu. Godina 2006. donijela mu je nominaciju za najboljeg mladog holandskog reditelja. Posao koji cvjeta je prikazan na više od sedamdeset međunarodnih filmskih festivala, a osvojio je mnoge nagrade na prestižnim festivalima u Njemačkoj, Brazilu, Meksiku, Belgiji…

Kritičari su ocijenili da Ton van Zantvort filmom Posao koji cvjeta pokazuje drugačiju stranu ljepote cvijeća kroz cvjetnu industriju koja upošljava ljude, čiji su životi poput zatvoreničkih.

MONITOR: „Posao koji cvjeta” je okarakterisan kao veoma dirljiv, poetski dokumentarac. Kako ste došli na ideju da snimite taj film?
VAN ZANTVORT: Dok sam snimao za jednu fondaciju koja pomaže djeci sa invaliditetom, po Keniji smo tražili ljude i lokacije. U sred pustinje naišli smo na mjesta gdje se uzgaja cvijeće. Prvi put smo to vidjeli. Tamo su ljudi uzgajali ruže po vrlo teškim uslovima. Saznali smo da se u sred Kenije gaje ruže, koje se kasnije transportuju u Holandiju. Bio sam šokiran, jer rijetko ko u Holandiji zna za tu proizvodnju. Svi misle da su ruže uzgajane u Holandiji, da su domaće proizvodnje. I onda se uspostavilo sasvim suprotno. Film Posao koji cvjeta je dokumentarac koji pokazuje svijet Džejn, Oskara, Kenedija koji u stvari svi na neki način zavise od velike plantaže cvijeća u Naivasi, Keniji.

Kroz izrabljivački mehanizam globalne cvjećarske industrije prikazane su sudbine kenijskih zatočenika. Džejn je samohrana majka koja ustaje u četiri ujutro i radi do jedanaest uveče kako bi prehranila djecu. Njen život je pravi zatvorenički. Oko njene djece se niko ne brine. Na poslu je seksualno uznemirava šef, a ako ga odbije to bi značilo da njena djeca ostanu bez hrane. Ona nema izbora. Takođe sam pratio i živote dva muškarca – jednog koji donosi vodu u fabriku i drugog koji je ribar. Obojica su kasnije dobili otkaz. Ugnjetavanje i užasni radni uslovi glavne su karakteristike nehumanog svijeta koji sam kamerom zabilježio.

MONITOR: Koje vas još teme privlače?
VAN ZANTVORT: To je uvijek promjenjivo, ali uglavnom to su socijalne teme. Moji filmovi su o ljudima, njihovim nadanjima, borbama, njihovoj vjeri. Kad sam snimao film u Boliviji o rudarima, htio sam da autentično prenesem njihov posao pa sam ih pratio i svašta ispitivao. Rekli su mi da stalno piju kako bi izdržali da rade taj naporan posao. To piće ima 95 odsto alkohola. Takođe sve vrijeme žvaću listove koke. I takav način života se prenosi s generacije na generaciju. Pratio sam i snimao čovjeka koji radi u rudniku, a istovremeno u filmu se vidi i njegov sin koji u rudniku radi kao turistički vodič. Mnoge teme me interesuju, a to su i ekonomske, kulturne, priče o globalizaciji i zaštiti životne sredine.

MONITOR: Kako je crnogorska publika reagovala na Vaš film?
VAN ZANTVORT: Film Posao koji cvjeta je priča o kompleksnosti ljudskog bitisanja, ali i o globalizaciji svijeta u kojem živimo. Tako da su to teme koje su svima bliske, pa svuda u svijetu gdje je film prikazan, publika reaguje na isti način.

MONITOR: Nakon studiranja grafičkog dizajna, ipak ste odlučili da budete reditelj i snimate filmove.
VAN ZANTVORT: Da budem iskren, ni sam ne znam zašto sam počeo da snimam filmove. Jednostavno sam osjetio neki čudan poriv i potrebu da snimim stvari koje vidim i doživim i da ih na taj način predstavim cijelom svijetu. Volio sam grafički dizajn, ali mi on kao vrsta izražavanja nije bio dovoljan. Sa filmom je bilo drugačije. Završio sam umjetničku školu i kad sam bio pri kraju studija prenosio sam svoje priče na vizuelni i zvučni način. Ako uspiješ da ispričaš film na vizuelni način postaješ dobar filmadžija. Postoji mnogo dokumentarnih filmova koji se rade na novinarski način. To nije način na koji ja radim. Mene više interesuje da u film prenesem osjećanja. Kada sam počeo da snimam film Posao koji cvjeta bio sam jako dirnut sudbinama ljudi i maksimalno sam se trudio da prenesem publici ono što osjećam.

MONITOR: O čemu će biti vaš sljedeći film?
VAN ZANTVORT: O filmovima koje planiram da snimam ne volim da pričam. Snimam dokumentarne filmove o temama koje niko nije radio, pa ne želim da otkrivam.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Račun tek stiže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada premijera Milojka Spajića imaće čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika

 

 

MONITOR: Desila se i rekonstrukcija Vlade. Vlada će imati 26 ili 27 ministarstava. Šta smo dobili?

MILOVAC: Mislim da nakon onoga što smo vidjeli u Skupštini, malo ko danas može reći da je rekonstrukcija vlade okončana njenim unaprijeđenjem. Ogromna većina kadrova koja je postala dio izvršne vlasti nije donijela znanje već potrebu da se zadovolje prije svega partijski interesi za jačanjem uticaja na crnogorskoj političkoj sceni.

Nema ni slova o tome zašto je bio potreban ovoliki broj ministarstava, zašto su neki resori razdvojeni, a drugi novouspostavljeni. Stiče se utisak da su resori postali samo brojke koje je trebalo podijeliti između konstituenata nove većine, a tamo gdje ih nije bilo –  izmisliti.

Umjesto ozbiljne analize kako će se novi saziv vlade odraziti na kvalitet života građana i dalji napredak u procesu evropskih integracija, od premijera smo dobili istrošenu priču o nekakvom pomirenju po nacionalnom ključu, kao garantu uspjeha na svim poljima, od ekonomskog do borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nažalost, takva retorika nas vraća u prošlost kada se u nedostatku valjanih argumenata, poseže za obrazloženjima koja ne korespondiraju sa onim što se pokušava predstaviti kao građansko društvo. Smatram da smo previše puta vidjeli da se odsustvo znanja i kompetencija maskiraju pripadnošću određenoj etničkoj grupi i normalizuje da takav kadar u vršenju vlasti predstavlja “svoj narod”, a ne javni interes.

Teško je pronaći bilo koje smisleno obrazloženje za ovako “skrojenu” Vladu Crne Gore, koja će nesporno počivati na partijskom interesu onih koji je čine, a sastav će konstituentima ostaviti dovoljno takozvanog ucjenivačkog potencijala.

Vlada premijera Milojka Spajića će imati čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika.

MONITOR: Koliki je potencijal rekonstruisane vlade  za reforme  koje nas očekuju nakon dobijanja IBAR-a?

MILOVAC: Naše iskustvo u posljednje četiri godine govori u prilog tome da smo nakon svake smjene vlasti poslije 2020. godine imali dodatno usporavanje reformi, uz opravdanje da je potrebno da se sistem konsoliduje, pa sve do toga da su kompletni zakoni povlačeni iz procedure samo iz razloga što ih je radila prethodna vlada. Kao što sam rekao, rekonstrukcija nije donijela novi kvalitet niti novi potencijal koji bi trebalo da Crnu Goru pogura ka Evropskoj uniji. U tom smislu, teško možemo govoriti o rekonstrukciji, već prije svega o kreiranju dodatnog prostora za političke kadrove koji će u pojedinim sektorima radije doprinjeti usporavanju tog procesa, nego njegovom ubrzavanju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR USSCG: Protiv smo uvođenja dva minimalca

Objavljeno prije

na

Objavio:

USSCG zahtijeva zadržavanje jedinstvene minimalne zarade i odustajanje od koncepta dvije minimalne zarade u zavisnosti od školske spreme

 

 

MONITOR: Premijer kaže da je bilo dogovora sa socijalnim partnerima oko nove fiskalne strategije. Kako su tekli ti pregovori i da li ste dali saglasnost za ovaj program?

KEKOVIĆ: Kako smo ranije obavijestili javnost, Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), u svojstvu socijalnog partnera, nije dala saglasnost na model koji preferira Vlada za realizaciju Programa Evropa sad 2 (ES2). Naime, na sastanku Izvršnog odbora USSCG sa predsjednikom Vlade i njegovim saradnicima, održanom dan prije objave Nacrta fiskalne strategije, saopštili smo Vladi da USSCG u potpunosti podržava napore Vlade da kroz ES2 poveća minimalnu zaradu na 700 eura, a prosječnu zaradu na 1.000 eura. Istovremeno, saopštili smo Vladi da je jedinstven stav IO USSCG da ne podržavamo da se Program ES2 realizuje kroz model koji preferiraju, a koji podrazumijeva ukidanje jednog dijela doprinosa za obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje, kao ni uvođenje  dvije minimalne zarade.

USSCG je dijalog i pregovore na ovu temu predviđala kao kontinuirani proces koji će dovesti do dokumenta koji bi bio produkt konsenzusa socijalnih partnera i Vlade. U praksi smo, međutim, imali ukupno tri sastanka na kojima smo informisani, načelno, o dokumentu koji je već kreiran i u vezi sa kojim, očito, nije bilo prostora za pregovore, već samo za iznošenje predloga koji nijesu (usljed nedostatka vremena) ni bili razmatrani. Stoga će USSCG, kako smo to najavili predsjedniku Vlade na poslednjem sastanku, kroz proces Javne rasprave nastaviti da se zalaže za model koji preferira.

MONITOR: O kakvom modelu je riječ? 

KEKOVIĆ: Ključna razlika ogleda se u našem nastojanju da se povećanje minimalne zarade, pa i prosječne zarade, ne postiže na uštrb sredstava po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stoga naš model (zasnovan na proklamovanom konceptu ES2 da će svi zaposleni dobiti 25 odsto uvečanje zarade) ne podrazumijeva ukidanje dijela dopinosa za PIO. Time se garantuje održivost Budžeta Fonda PIO, stabilnost penzionog sisitema što, u perspektivi, stvara prostor njegove potpune održivosti na bazi doprinosa (posebno u svijetlu očekivanog povećanja osnovice na koju se obračunava stopa doprinosa).

Razlika u modelima se, nadalje, ogleda u tome što USSCG predlaže da do povećanja (svih) zarada u prosjeku 25 odsto dođe na način što će socijalni partneri, uključujući i Vladu, pristupiti izmjeni Opšteg kolektivnog ugovora koji definiše elemente osnovne zarade i tim izmjenama predvidjeti povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 120 eura (bruto) i povećanje koeficijenta složenosti poslova po osnovu složenosti postignutih ishoda učenja (školske spreme). Osim što je ovo jedini, logičan i razuman put za povećanje zarada, to je i nužan kako bi se zarade u realnom sektoru približile zaradama u javnom sektoru što je, kako smo shvatili Program ES2, trebalo da bude zajednički cilj.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, ŠEF ODBORA BUNDESTAGA ZA SARADNJU SA ZAPADNIM BALKANOM: I EU mora promijeniti  pristup Zapadnom Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manipulaciji nacionalizmom. Regionalno umrežene demokrate jedini na demokratskim principima, istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU. Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU,  ne zbog EU nego radi sebe. To može uspjeti samo ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU

 

 

MONITOR: U jednom skorašnjem intervjuu, primijetili ste da je, izgleda, pitanje nacionalnog identiteta u Crnoj Gori važnije od uslova u kojima građani/ke žive. Tada ste rekli da su kompromis i dijalog metod, ali i da su potrebne „istinske demokrate“ za prave promjene. Za Vas česti izbori nisu rješenje. Jeste li, u nečemu. u međuvremenu, promijenili mišljenje?

JURATOVIĆ:  Ja sam i dalje tog mišljenja jer sam svjestan činjenice da u svim strukturama Crne Gore, političkim strankama i institucijama, manje-više postoje istinske demokrate. Kojima je cilj služiti narodu koji ih je tamo postavio a ne ličnim interesima i političkim ideologijama. Upravo ti ljudi su neophodni za budućnost Crne Gore koji su spremni na demokratski način tražiti dijalogom i kompromisom rješenja za dobrobit svih građana. Oni se takodjer moraju umrežiti sa svim demokratama  u regiji zapadnog Balkana kako bi lakše krenuli putem EU. Osim toga, mišljenja sam da i EU mora konačno mijenjati svoj pristup prema zapadnom Balkanu, i kroz Višegrad II raditi na tome da se zapadni Balkan konačno osposobi tako da se u dogledno vrijeme poštivajući medjusobni suverenitet u bloku uključi u EU. Dakle, dosadašnji regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manupulaciji nacionalizmom . Samo  regionalno umrežene demokrate,  na demokratskim principima,  istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU.

MONITOR: Crnogorski premijer Milojko Spajić je, pred očekivanje IBAR-a, boravio u aprilu Berlinu i više puta u Briselu. Kancelar Olaf Šolc je, prilikom susreta sa Spajićem, izjavio da je Crna Gora sljedeća država Zapadnog Balkana koja će ući u EU. Može li se iz toga izvesti poseban podstrek koji Njemačka daje Crnoj Gori i ako on postoji – koliko je važan za crnogorski skoriji prijem u EU?

JURATOVIĆ: Činjenica je, da je Crna Gora u svojim pretpristupnim procesima najdalje došla po pitanju pristupa EU. Nažalost je u posljednjih par godina stagnirala ali je još uvijek najbliže cilju. Toga je i EU poprilično svjesna pa se odlučila intenzivnije pomagati Crnu Goru na njenom putu u EU.

MONITOR: I predsjednik Savjeta EU, Šarl Mišel, pomenuo je 2028. kao godinu mogućeg prijema Crne Gore u EU. S tim u vezi, koliko će biti važno djelovanje „IBAR zakona“ odnosno tzv. pravne države, kao kriterijum za prijem?

JURATOVIĆ: Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU i to ne zbog EU nego radi sebe, a to može  uspjeti ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU. Akcionizmi poput  Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu, te nacionalno i ideološko prepucavanje samo otežavaju taj proces pristupa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo