Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

4 godine

na

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

MONITOR: Populizam kojeg je nametnula vlast, natjerao je „građanske“ opcije da u  predizbornoj kampanji oprezno odgovaraju na pitanja o odnosu prema genocidu u Srebrenici i priznavanju nezavisnosti Kosova. Zašto su to teme o kojima među biračima i pozicije i opozicije, postoji gotovo konsenzus kada se radi o izborima? To su, i dalje, tabu teme?

ĐORĐEVIĆ: Moje mišljenje je da ove teme i ne treba da budu predizborne teme, posebno ne pitanje Srebrenice. To su teme koje polarizuju društvo i koje se, u našim medijskim uslovima, i ne tretiraju sa dovoljnom pažnjom i ozbiljnošću, niti se promoviše dijalog u vezi sa njima, a to bi upravo bilo potrebno. Vreme predizbornih kampanja nije vreme za dijalog pa samim tim i da se tretmanom ovih tema polarizacija produbljuje a mnogi politički akteri i idu na to. Pitanje Srebrenice je spor oko pravne kvalifikacije – i kao takav ovo je zapravo stručni spor u vezi sa tim kako se zločin kvalifikuje. Poštovanje kvalifikacije ovog zločina kao genocida je poštovanje naše obaveze prema Međunarodnom sudu pravde i ne mislim da treba da bude stvar izjašnjavanja. Kada je reč o Kosovu, pitanje priznanja ili nepriznanja je čisto političko pitanje, i tu je situacija drugačija. Građani moraju da budu demokratski uključeni u taj proces jer se radi o temeljnim pitanjima političke zajednice, identiteta i građanstva, a mi smo sve vreme isključeni iz procesa koji formalno treba da vodi normalizaciji, a zapravo nimalo ne vodi ka pomirenju i održivom suživotu srpske i albanske zajednice koji je potreban ma kako da se proces završi. Zato taj proces mora da se vodi drugačije.

MONITOR: Pred vlast, i naravno pred Aleksandra Vučića koji je taj koji odlučuje, iskrsnuo je mogući novi „tabu”: sankcije Srbije Rusiji. Da li Vučić griješi i neoprezno utemeljuje jednu novu tabu temu, pokušavajući da se opravda za potez koji će, najvjerovatnije, u skorijoj budućnosti morati da napravi?

ĐORĐEVIĆ: Svi mi nagađamo šta se dešava jer ne dobijamo relevantne informacije od predsednika Vučića. On održi konferenciju za medije sa 10 tačaka a mi ne saznamo ništa posebno novo. Rekla bih da sankcije nisu toliko tabu tema koliko je reč o svakodnevnoj ali postupnoj pripremi javnog mnjenja koje je zarobljeno prethodnim diskursima o istoku, zapadu, gasu, investicijama, Putinu ili EU. Za takvo javno mnjenje je sama vlast odgovorna jer ga je dugo proizvodila i na njoj je i faktička moć i odgovornost da donese važne odluke.

MONITOR: Neke članice vaše koalicije, kao „Zajedno za Srbiju”, već su pravile regionalne saveze bazirane, prije svega, na Zelenoj povelji. Vi ste, kao „Ne davimo Beograd”, dobijali javnu podršku od hrvatske „Možemo”. Politička atraktivnost lijevo-zelenih, poslije pobjede „Možemo” u Zagrebu, proširila se i na Sloveniju, sa „Pokretom Sloboda” koji će formirati novu vladu. Mogu li i te veze pomoći društvenim promjenama i na Zapadnom Balkanu?

ĐORĐEVIĆ: Te regionalne veze koje imamo i regionalne priče o uspesima pokazuju građankama i građanima Srbije da je pobeda moguća i da je drugačija politika moguća. Regionalna saradnja i podrška su apsolutni prioritet jer su mnogi problemi kojima se bavimo regionalni pa će, uz sve razlike među ovim gradovima ili zemljama, ipak razumevanje ili slična rešenja za slične probleme voditi kvalitetnijim odlukama. Ne samo što bi dobrosusedski odnosi morali da budu stalno negovani već za nas taj region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osećamo da smo nekad bili deo iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna rešenja.

MONITOR: Kako Vi, kao politikološkinja i izabrana narodna poslanica, gledate na ideju Emanuela Makrona o „evropskoj političkoj zajednici“, u kojoj bi bili svi koji „dijele evropske vrijednosti“ (i oni kao Ujedinjeno kraljevstvo, koje je izašlo iz EU), a što je kompromisno riješenje za francusku, već postojeću, rezervu prema širenju EU – koju još više komplikuje zahtjev Ukrajine za hitnim prijemom?

ĐORĐEVIĆ: U okviru EU dugo postoje različite ideje o tome kako restrukturirati Evropsku uniju na način da je moguća čvršća integracija za one koji to hoće i labavija za one koji to neće. Makron pokušava da nađe rešenje za one zemlje koje hoće da uđu u EU ali ih EU sada gotovo sigurno neće primiti, kako zbog političkih problema unutar EU tako i zbog problema sa procesom pridruživanja ovih zemalja. Dakle, iako postoje pre svega geopolitčki razlozi da EU porazmisli o svojoj politici prema Zapadnom Balkanu, i Makron odgovara ovim predlogom na tu potrebu, taj predlog je samo međurešenje koje treba da potraje i da zaglavi ove zemlje – ne na periferiji EU već u zajedničkom dvorištu EU. Mislim da to ne može da zadovolji zemlje Zapadnog Balkana već može da poljulja ionako poljuljano poverenje u evrointegracije ponudom da se bude tek u nekom drugom ili trećem koncentričnom krugu oko EU a ne u „glavnom klubu” zemalja članica EU.

 

Socijalne i ekološke nepravde su često međusobno povezane

MONITOR: Jasno je da „zelena“ politika nije više samodovoljna za ideološki profil politike, jer „zeleno“ su sve više obojene čak i stranke tvrde desnice. Vi insistirate i na radnim pravima, na participativnosti u odlučivanju od nivoa mjesnih zajednica, na dostupnijem i kvalitetnijem obrazovanju kao „ljevljim“ temama. Da li će „zeleno-lijeva“ politika postati mejnstrim ideologija 21. vijeka?

ĐORĐEVIĆ: Bilo bi dobro da zeleno-leva politika postane mejnstrim ali, nažalost, nisam sigurna da svet ide u tom pravcu. Ima mnogo relativizacije u vezi sa klimatskim promenama u svetu ili sa zagađenjem kod nas. Ta relativizacija odgovara ekonomskim i političkim elitama koje ne žele da podnesu trošak bilo toga što su zagađivači, bilo toga što ne kažnjavaju velike zagađivače već odgovornost svaljuju na obične ljude sa niskim primanjima. Zbog toga je važno da su naše politike zeleno-levo, zato što su socijalne i ekološke nepravde često uzajamno povezane i treba ih analizirati zajedno.

 

Od borbe za komšiluk, preko borbe za dobar grad, do borbe za dobru zemlju

MONITOR: U nekom intervjuu ste rekli da je koalicija „Moramo” krenula od „malih“ ka „većim“ koracima u realizaciji svoje politike. Postigli ste uspjeh, ali nedovoljan da pokrene institucionalne promjene, na kojima insistirate. Kako vidite mogućnost tih institucionalnih promjena?

ĐORĐEVIĆ: Politika koju ja pre svega zastupam je politika Ne davimo Beograd – a u pitanju je politički pokret koji je izrastao iz građanske inicijative nekolicine ljudi dok sada, nekoliko godina kasnije, ima odbornike Beograda i poslanike Narodne skupštine Republike Srbije. Zbog toga se kreće od malih stvari, od borbe za komšiluk preko borbe za dobar grad do borbe za dobru zemlju. Tako ljudi uviđaju vezu između ličnog i političkog i između konkretnog i apstraktnog, i tako se lakše pridružuju u toj borbi. Naš uspeh nije pobeda i nažalost nije deo zajedničke pobede opozicije jer smo mi samo tome mogli da se nadamo u ovom trenutku, ali i da očekujemo da za tu pobedu svako uradi svoj deo posla. Osvajanje vlasti jeste neophodno za šire institucionalne promene prosto zato što mi nećemo biti konstruktivna opozicija režimu za koji smatramo da u svakom smislu urušava našu zemlju. Ipak, ne bih rekla da nećemo moći da pokrenemo institucionalne promene. Naše postojanje je već pokrenulo promene u političkom okruženju – na primer u temama koje drugi politički akteri preuzimaju ili kopiranju metodu delovanja. Zbog toga očekujem da se to dogodi i u dvema skupštinama, da mi politički oživimo taj umrtvljeni prostor i proces.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

RADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti

Objavljeno prije

4 dana

na

8 Maja, 2026

Objavio:

Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura… Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum

 

 

MONITOR: Zvanično je počela realizacija megaprojekta Velje brdo. Koje su Vaše glavne kritike na ovaj projekat? 

PEJOVIĆ: Nije teško kritikovati ovaj projekat, jer je on plasiran javnosti na osnovu jednog tendera koji je trebao uz to da impresionira laičku javnost, kako to najavi premijer Spajić da je to ,,crnogorski san”. Ovo je stvarno san, jer ovako nešto može se samo u snovima zamisliti. Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura. Pravo je čudo da niko iz struke koja je morala biti uključena u ovaj projekat nije njegove protagoniste upozorio na osnovne stvari koje je trebalo ispoštovati.

Kolike su to improvizacije govori ova tek sad, nakon skoro dvije godine od najave ovog projekta, urađena Preliminarna hidrološka studija, koja ozbiljno upozorava i navodi povezanost Veljeg brda i izvorišta Mareza, te da bi dio planiran za naselje bio u zaštićenim zonama. Nevjerovatno je da je neko zamislio da se u ovoj zoni prvi blok zgrada realizuje na septičkim jamama. Teško da ovo zdrav razum može progutati.

O  neizvodljivosti ovog projekta sam prethodno govorio, ali nije na odmet neke stvari ponoviti. Ponavljam: prvo je trebalo uraditi Urbanističko-arhitektonski projekat i Studiju izvodljivosti. Da je ovo urađeno zaključak bi bi da se ovaj projekat onako kako je zamišljen ne može realizovati.  Na Veljem brdu nema prostora da se izgradi grad veći 1.5 do 2 puta od Nikšića, radi se o zaštićenoj zoni, upitno je snadbijevanje vodom, kako riješiti kanalizaciju, kako ostvariti saobraćajnu povezanost tako velikog naselja sa gradom itd. Poseban je problem kako isfinansirati izgradnju  ovako jeftinih stanova i prateću infrastrukturu.

Radi se o izuzetno skupom projektu u koji država, odnosno građani,  treba da ulože ogromna sredstva. Ima puno pametnijih i sprešnijih projekata od ovog. Ako bi se on realizovao to bi direkno pospješilo iseljavanje sjevera. Ovo je politikantska stvar koja je plasirana pred lokalne izbore u Podgorici pa nakon što se skoro ništa nije radilo dvije godine ponovo se aktulizuje pred parlamentarne i lokalne naredne izbore u cilju pribavljanja podrške građana. Takođe se plasira da se ovi stanovi rade za podstanare i mlade bračne parove, što je bila jedina svijetla tačka ovog projekta, a da li će i kad i hoće li biti što od  ovoga pod velikim je znakom pitanja. Ovo je najskuplji način rješavanja ovih stambenih pitanja. Ona se mogu jeftinije i efikasnije rješavati na  druge načine. Jednom prilikom je premijer na televiziji izjavio da će i drugi građani  moći kupovati ove jeftine stanove. On tada reče: ,,Prodate stan u gradu i kupite dva na Veljem brdu”. Ova izjava govori o premijerovoj ozbiljnosti. Njegovih bisera smo se naslušali.

MONITOR:Nakon što ste iznijeli stručne primjedbe oko Veljeg brda, ministar Slaven Radulović ih je ocjenio kao ,,politički govor”. Kako to komentarišete? 

PEJOVIĆ:Mislim da se na osnovu mojih istupanja javnost mogla uvjeriti da se radi o ozbiljnoj sručnoj analizi ovog projekta i njegove izvodljivosti sa aspekta  tehničkih i ekonomskih parametara. Ja se ne bavim politikom i moja istupanja su dobronamjerna, imala su cilj da upozore protagoniste ovog projekta da dobro razmisle da li ima smisla ići u njegovu realizaciju. Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum. Ja nijesam čuo nekoga iz struke da komentariše ovaj projekat, osim predsjednika vlade i resorne ministre. Tekođe ni u javnosti nijesam čuo da neko u ovo vjeruje.

Pošto ministar Radunović nije imao argumenata da ospori moje navode i nije imao odgovore na moje stavove i postavljena pitanja jedino mu je ostalo da moj nastup etiketira kao  ,,politički govor”.

MONITOR: Velje brdo je jedna od ključnih stavki prošle godine usvojenog PUP Podgorica. Kako ocjenujete dugoročni razvoj Glavnog grada prezentovan u PUP-u?

PEJOVIĆ: Nijesam upoznat sa sadržajem  prošle godine usvojenog PUP Podgorica tako da ne mogu dati ocjenu dugoročnog razvoja Podgorice koja su planirana u PUP-u. Ubacivanje Veljeg brda u ovaj PUP je plod političkog pritiska i to se nije smjelo uraditi bez posebne studije, kako to zakon propisuje. Ovo što se dešava sa ovim projektom potvrđuje prethodnu konstataciju. Očigledno je da se sa pozicije vlasti može sveprovesti što ona zamisli.

MONITOR: U toku je legalizacija ogromnih hotelskih kompleksa na primorju koji mijenjaju izgled obale, posebno u UNESCO zaštićenom području Boke kotorske. Vaš stav povodom ovakvog načina gradnje na primorju?

PEJOVIĆ:Očekivao sam da će se promjenom vlasti makar malo zaustaviti nelegalna  gradnja. Nažalost, ona je i dalje nastavljena. Jedan od slučaja je  hotelski kompleks Popovića (Carine) u Baošićima koji se bespravno gradio i uzurpira dio zaštićene obale. Vrlo je čudno da je neko na onom mjestu ucrtao onoliki hotelski kompleks, koji djeluje neprirodno među onim niskim zgradama, bez odgovarajuće plaže. Očigledno je da je Popović unaprijed računao na uzurpaciju obale. Ako se ovo legalizuje pada u vodu sva priča oko zabrane bespravne gradnje. On je jedan od najvećih graditelja na divlje bez građevinske dozvole i uzurpatora državne imovine. I u prethodnom režimu a i u ovome njemu ide sve od ruke.

Svjedok sam da ja jedan od prethodnih hotela gradio bez građevinske dozvole, jer mi je njegov inženjer nudio da paralelno sa izvođenjem radim projekat konstrukcije, što sam odbio i prijavio ga inspekciji koja nije reagovala. Drugi primjer se odnosi na kupovinu preduzeća Bajo Pivljanin iz Plužina koje je kupio, kome je na korišćenje bila data opštinska zemlja površine 16 miliona kvadrata, koja nije bila predmet prodaje, a koju je on uz mišljenje tadašnjeg premijera Igora Lukšića upisao  na svoju firmu. I ne samo to, on je uspio je da ovu zemlju upiše kao lično vlasništvo kako nebi plaćao porez.

MONITOR: Ima li neke promjene u odnosu prema prostoru i investitorima između sadašnjih i prošlih vlasti? 

PEJOVIĆ: Nažalost nema razlike, ako ste mislili na prethodnu DPS vlast i sadašnju vlast. Ovi sadašnji su opravdano kritikovali DPS vlast, ali je nastavljeno po starom. I u svemu tome se ovo opravdava da su prethodnici radili gore stvari. Bespravna gradnja je nastavljena na primorju a proširila se po sjeveru na Žabljaku,a posebno u Kolašinu.

Ako ovo uporedimo sa socijalističkim periodom to je neuporedivo. U socijalizmu smo imali državnu instituciju  Republički zavod za urbanizam i projektovanje i Opštinske  zavode koji su se bavili planiranjem i projektovanjem, tako da smo imali urađen prostor. Posebna pažnja je posvećena planiranju prostora i izgradnji objekata nakon  katastrofalnog zemljotresa. Bila je ograničena spratnost objekata i definisane su zone koje su pogodne a koje nijesu pogodne za gradnju. Nažalost, to se ne poštuje i gradi se bez ikakvih ograničenja. Dominantnu ulogu u planiranju i izgradnji imali su budući investitori kroz izmjene DUP-ova. U to vrijeme su ove izmjene uglavnom radile firme iz Srbije. Praksa je bila na tenderu se ponudi simbolična cijena izrade projekta i po sistemu najniže cijene se dobije posao a realna cijena se nadomiri od budućeg zainteresovanog investitora tako što mu se ucrta ono što on traži.

Koliko su planeri u socjalizmu bili ozbiljni, i da na njih nije uticala tadašnja politika, govori današnji  Bulevar Svetog Petra Cetinjskog  koga je sredinom prošlog vijeka (prije skoro 70 godina) ucrtao poznati arhitekta Popović, uključujući i Blažov most koji je i danas najširi bulevar I most u Podgorici. Ostalo je zabilježeno, kada je ovo rađeno, da je tadašnji predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović pozvao Popovića i projektanta mosta inženjera Žeželja, da ih upozori da nije potreban tako širok bulevar i most. I stvarno u tom vremenu to nije bilo potrebno, ali se to radi za budući očekivani razvoj grada. Oni su mu odgovorili ako ne prihvata njihovo rješenja- onda će morati da potraži druge projektante. I on je nakon toga prihvatio njihovo rješenje. Ovo je primjer vizionarskog planiranja i sagledavanja budućeg razvoja grada. Novi planeri su produžetak ovog bulevara suzili i na istoku i na zapadu, nek se zna koliko su kompetentni za planiranje.

MONITOR: Koliko je struka očuvana i koliko se pita? 

PEJOVIĆ:Nažalost struka se ne pita. O stručnim projektima se pitaju političari I oni odlučuju o njihovoj sudbini. Referenca za ministarske pozicije nije stručnost već stranačka pripadnost. Vrlo rijetko je bilo da je neko od nekoliko hiljada crnogorskih ahitektonskih i građevinskih inženjera bio ministar građevinarstva i javnih radova. No i to bi bio manji problem da političari konsultuju struku. Ja sam razočaran i u struku, jer se ne oglašava povodom onoga što se dešava u prostoru pri planiranju i izgradnji objekata. Ne oglašava se ni Inženjerska komora niti strukovna udruženja. Svi se boje posljedica, koje im se mogu desiti od vlasti nakon istupa.

Moramo biti objektivni, za sve ono što političari zamisle, struka verifikuje, odnosno ovjeri. Sve dok  se takvim nazovi stručnjacima ne budu oduzimale licence. Ali ni ovo nije moguće jer ministarstvo izdaje licence.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR, BANJA LUKA: Milorad Dodik je najjača i najslabija karika SNSD

Objavljeno prije

4 dana

na

8 Maja, 2026

Objavio:

Ponekad mi se čini da su Đukanović, Vučić, Dodik i ostali balkanski „lideri“, najavili ono što će se dešavati u svijetu-pa onda mi dođemo kao neka alternativa u svijetu, proroci ili apostoli novog svjetskog poretka

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je nedavno primio priznanje za liderstvo, posvećenost nacionalnom suverenitetu i demokratskim principima, na baptističkom Univerzitetu Džadson u Ilinoisu. Ovim kao da se nižu njegovi uspjesi u SAD, otkako je oslobođen sankcija. Da li je to samo uspješno lobiranje-koje ima cijenu -ili je neko od uticajnih Republikanaca, procjenio da Dodik može biti koristan Trampovoj administraciji?

PUHALO: I jedno i drugo. Što se tiče lobiranja njemu su skinute sankcije-kao i njegovim saradnicima, medijima i firmama bliskim njemu. Možemo reći da je prvi i najlakši zadatak ostvaren, mada je uloženo mnogo novca i truda za to. Sada se svaki njegov odlazak u SAD, a učestao je, kao i posjeta njegovih lobista Republici Srpskoj, smatra njegovim uspjehom, što realno treba uzeti s rezervom. Realno, on je iz minusa sada na nuli i pokušava da izgradi imidž koji bi se svidio Trampovoj administraciji. Trenutno je u fazi preobraćenog hrišćanina, koji se bori protiv islanskog fundamentalizma u Evropi koja „propada“ i gubi svoj identitet. Trenutna administracija traži u Evropi saveznike-ali pošto su ostali bez Orbana, nema ih baš mnogo. Čak se i Melonijeva povukla i zauzela gard. Tu Dodik-ma koliko god bio nevažan, dobija na važnosti. Naravno, Tramp u ovom trenutku ima velikih problema širom svijeta, da bi se bavio Dodikom i Bosnom i Hercegovinom. Ali, Dodiku to i nije toliko važno, jer svaka njegova posjeta SAD na unutrašnjem planu pokazuje koliko je jak i da još nije za „staro gvožđe“, iako više nije predsjednik Republike Srpske.

MONITOR: Na dodjeli nagrade , u okviru univerzitetskog Foruma svjetskih lidera, Dodik je rekao da se odriče svakog Srbina koji je činio zločine. Ako se sjetimo kako je svečano dočekivao neke od osuđenih za zločine, ali i da je rekao pa porekao, da je u Srebrenici bio genocid, koliko je njegovim podržavaocima u RS, uopšte važno to pitanje?

PUHALO: Dodik je poznat po tome da „prijanja na svaku podlogu“ i njegov politički put pokazuje da ne bira sredstva-a pogotovo idelogiju i retoriku, da bi ostao na vlasti. U Bosni i Hercegovini to nikad ne bi rekao i možemo reći, da imamo Dodika za američko tržište i Dodika za domaće. Čovjeku koji je od kraja rata u zemlji do danas, bio socijaldemokrata, nacionalista, hrišćanin, ne možete vjerovati. Na kraju krajeva nije važno šta političar priča-bez obzira jel Dodik ili nije, već šta radi, a Milorad Dodik sve radi da ostane na vlasti. Ono što je rečeno u Americi ostaje u Americi, on se vratio kući i sad opet može da bude onaj stari, dok god ne prelazi granice koje mogu da destabilizuju državu.

MONITOR: Pred opšte izbore u BiH ovog oktobra, uveliko se spekuliše da bi Dodikov sinIgor Dodik (koji je organizacioni sekretar SNSD), mogao i dalje napredovati, do stranačkog kandidata za predsjednika RS. Da li bi to moglo dovesti do rascjepa u sada vladajućoj partiji?

PUHALO: U ovom trenutku to su samo spekulacije, ali to pokazuje nešto drugo,mnogo važnije, da Dodik nema baš mnogo povjerenja u kadrove SNSD-a i da je procijenio da će njegove interese najbolje da zaštiti sin. S druge strane, SNSD je Milorad Dodik i ko god da bude kandidat moraće da sluša „šefa“, bezpogovorno. To smo vidjeli na zadnjim predsjedničkim izborima i kako se ponaša novoizabrani predsjednik Karan. Igor neće nikada biti Milorad i ako pokuša da ga imitira, biće to neuspješno i karikaturalno. Dodik je najjača i najslabija karika SNSD-a i to je najveći problem ove partije- da li će preživjeti, kada njega više ne bude.

MONITOR: Može li se očekivati da će izbori u oktobru, donijeti novu podjelu karata, usled promjene izbornog zakonodavstva koje je 2024. uveo VP Kristijan Šmit? Kakve su šanse da se na vlast vrati SDA-koja je i na prošlim izborima, imala najveći broj glasova?

PUHALO: Teško je to sada procjenjivati, jer postoje previranja u SDA i oni tek treba da pokažu jedinstvo i snagu, mada oni imaju svoje biračko tijelo koje je formirano još prije rata i koje zbog Alije Izetbegovića uvijek glasa za SDA. Ali, ti ljudi polako izumiru. Takođe će biti zanimljivo koga će i kako podržati Islamska zajednica BiH-a, do sada je to bila uvećoj ili manjoj mjeri SDA-a, ali i ona gleda svoje interese. Na kraju, teško je reći kako javno mnjenje opaža sadašnju vlast i koliko su nezadovoljni ili zadovoljni trenutnim stanjem. Što je više nezadovoljnih, to su veće šanse SDA da dođe na vlast.

MONITOR: Malo je zemalja koje –kao BiH, imaju toliko neujednačenu spoljnu politiku. Spoljnu politiku vodi Predsjedništvo BiH-čiji se članovi/ce, uglavnom ne slažu, čak ni u vezi sa onim odlukama koje su temelj zvanične BiH politike-kao što su evroatlantske inegracije. Naša stranka je predlagala ustavne promjene u vezi sa tim…Da li je, uopšte, moguća spoljna politika koju zastupaju etnonacionalni lideri?

PUHALO: Naravno da je moguća, kada bi bilo dobre volje. Ovako sve liči na šizofreniju i ne zna se ko pije i ko plaća. Da postoji pameti i političke volje, ova etnonacionalna politika ne bi trebala biti problem, jer bi mogli imati dobre veze i sa Rusijom, i sa muslimanskim državama i sa Zapadom. Na žalost, mi smo sami sebi najveći neprijatelji. S druge strane, mi smo toliko nebitni kao država, da od nas niko ništa i ne očekuje u ovoj trenutnoj „borbi slonova“. Nema mnogo racionalnog u našoj spoljnoj politici, ako uopšte postoji ta naša spoljna politika?

MONITOR: Iz Zagreba je nedavno stigla vijest da je na jednoj NVO konferenciji prikazana mapa poželjne etnonacionalne podele BiH. Vlast-kada govori o RS, uvijek tu dodaje i Srbiju i vice versa. Da li, po Vama, postoji politički prihvatljivo rešenje za ovu stalnu političku klackalicu koju tutorišu Srbija i Hrvatska, koje su- sa BiH, potpisnice Opšteg okvirnog mirovnog sporazuma za BiH ?

PUHALO: Realno, od 90-ih godina do danas, ova priča postoji i nekad je intenzivnija, a nekad ne. Takođe, realno je nezadovoljtsvo svojim položajem Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali je teško reći koliko je ono opravdano, a koliko je to sredstvo HDZ-a da drži Hravte u pokornosti, zarad ostvarivanja obećanog cilja tj. entiteta. Realno je da na to ne pristaju Bošnjaci, ali ne bi pristali ni Srbi, ako bi to dovelo do promjene dejtonske Bosne i Hercegovine. Previše je nepoznanica oko svega toga. Ono što je neralno, jeste da Srbija i Hrvatska prestanu da se miješaju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. Što se tiče samog skupa, to je ekipa marginalaca i desničara iz Evrope i SAD, koji nastoje da se okoriste od prodaje ove priče. Koliko sam upratio sve to, zvanična politika Hrvatske je ignorisala ovaj skup, ali to ne znači da im nije bilo drago što se održava.

MONITOR: EU želi novu politiku. Manje zavisnu od starih saveznika.. Može li-i ekonomski oslabljena EU, brže realizovati svoju politiku proširenja, sem kada je u pitanju Crna Gora?

PUHALO: Ne vjerujem jer EU sada ima problema koji su mnogo važniji od Bosne i Hercegovine. Naravno, ako procijeni da joj je šteta koju pravi naša zemlja prevelika, oni nas mogu primiti preko noći u EU. Bez obzira na standarde, ciljeve i vrijednosti koje zastupa, ako ih još zastupa. Ovo je vrijeme pragmatizma, a izgleda da je EU natjerana da postane pragmatična, a tada je sve moguće. Trenutno u Bosni i Hercegovini niko mnogo niti razmišlja niti želi u EU-ni političari, ni administracija, a građani i da hoće nemaju snage da bilo šta urade-jer su razjedinjeni, posvađani i EU više nije onako poželjna udavača, kao prije.

MONITOR: Svijetom vladaju izuzetno uspješni populisti koji manipulišu opštim ideološkim matricama, tvrdeći da su velike demokrate. Kako vi razumijete političke igre Trampa, Putina-pa i Sija-uz naše balkanske, i da li je izuzetno manipulativni i neokonzervativni populizam trajnije djelotvoran i koliko je opasan za budućnost svijeta?

PUHALO: Mnogo me pitate-ali kao što rekoh ranije, „kada se slonovi bore“, miševima je najbolje da gledaju sebe i svoje interese. A to znači da stoje sa strane i paze da ih ne izgaze. Mada mi se ponekad čini da su Đukanović, Vučić, Dodik i ostali balkanski „lideri“, najavili ono što će se dešavati u svijetu-pa onda mi dođemo kao neka alternativa u svijetu, proroci ili apostoli novog svjetskog poretka.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Nećemo dozvoliti da nas gaze i marginalizuju

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Maja, 2026

Objavio:

Uglavnom imamo proteste koji su politički, zbog vjerskih i nacionalnih tema, i tu se negdje najviše trošimo kao društvo. Manje nas ima da se borimo za egzistenciju i nasušni hljeb. No, i tome će doći kraj. Dužni smo da pozivamo i da se borimo za bolji standard

 

 

,,Ova Vlada, kao treća vlada diskontinuiteta, je svoj imidž i politiku gradila na poboljšanju ekonomsko-socijalnog položaja zapošljenih, penzionera i građana. Kroz program Evropa 1, Evropa sad 2, povećanjem najniže penzije i nekih drugih socijalnih davanja i to je bilo pozitivno”, kaže na početku razgovora za Monitor, dan prije ovonedjeljnog protesta Unije slobodnih sindikata Crne Gore, njen generalni sekretar Srđa Keković. Protest je organizovan zbog upornog odbijanja Vlade na dijalog o Opštem kolektivnom ugovoru (OKU) koji je istekao 30. aprila.

,,Vlada koja Crnu Goru želi da uvede u EU zna da na tom putu moramo da se približimo standardom i zaradama razvijenim zemljama. A mi se trenutno nalazimo negdje na 52 odsto u odnosu na prosjek država EU, a sa ova predhodna dva programa smo bili došli na 54 odsto. Znači ponovo gubimo trku. EU počiva na socijalnom dijalogu. Sve razvijene države Evrope baštine  socijalni dijalog. Kroz dijalog se traže i nalaze najbolja rješenja za tu zajednicu“, kaže Keković.

„Vlade Crna i Gore koja ne želi ni da odgovori na dopis sindikata samo pokazuje da je lažna priča kojom se oni kite i u zemji i van zemlje – da su oni Vlada koja njeguje socijalni dijelog. To je sada razotkriveno, ali od toga nama kao sindikatu nije ništo bolje”, konstatuje generalni sekretar USSCG.

MONITOR: Nakon proslave Prvog maja, koliko radnika će nevaženjem OKU biti nezaštićeno?

KEKOVIĆ: Najmanje stotinu hiljada naših koleginica i kolega ostaće bez nekih značajnih benefita. Od regulisanja broja dana odmora, uvećanja zarada za prekovremeni rad, za minuli rad, praznični rad, rad nedeljom…

Imamo tu i otpemninu za odlazak u penziju, koju ljudi  ne bi dobili bez OKU, kao i određene jednokratne novčane pomoći koje su obavezne u datim slučajevima. OKU je veoma važan jer mi imamo jako nisku kulturu socijalnog dialoga u realnom sektoru, pogotovo na nivou preduzeća, odnosno kod poslodavca. Imamo i zabrinjavajući status u nekim djelatnostima, kao što je trgovina, koja je najveća djelatnost po broju zapošljenih, zatim bankarski sektor, sektor medija, gdje nemamo granski kolektivni ugovor i skoro zanimarljiv broj kolektivnih ugovora kod poslodavca.

Svi ti koje sam nabrojao, i brojni drugi u djelatnostima gdje nema granskog kolektvnog ugovora, bi bili dovedeni u situaciju da bi uslovi njihovog rada bili značajno uniženi.

MONITOR: Tražili ste povećanje plate od 10 odsto.

KEKOVIĆ: OKU se utvrđuje za svaku godinu na osnovu sporazuma između potpisnika tog kolektivnog ugovora. Potpisnici su reprezentativna organizacija poslodavaca, dvije reprezentativne  sindikalne centrale i vlada.

Plate je trebalo povećavati kroz obračunsku vrednoću koeficijenta. Međutim, vladama već 13 godina je više odgovaralo da trguju oko   povećanja zarada. Prvo su pregovarali sa jednom djelatnosti, primjera radi prosvetom. Pa prosveti ne povećaju kroz obračunsku vrednoću koeficijenta, jer bi onda bilo povećano svima, nego kroz koeficijente.Onda, kad povećaju jednoj djelatnosti, pobune se službenici, pa  onda povećaju njima, pa se onda pobuni vojska, pa se povećaju koeficijenti vojsci. Plate su se povećavale na jedan paušalni način. Kroz povećavanje koeficijenata složenosti poslova.

Kada smo počeli da reagujemo i da tražimo da se takva politika zaustavi, došlo je vrijeme kovida. Donijelo i budžetsku katastrofu , jer se desio fijasko u turizmu. I tada smo kao odgovorna organizacija dali saglasnost i za 2020. i za 2021.

Posljednje tri godine tražimo povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 100 eura. Pričali smo da li ima para u budžetu za to povećanje. Mi odgovorno tvrdimo da ima, i na prihodnoj i na rashodnoj strani, a to smo prezentovali više puta.

MONITOR: U toku pregovara pominjalo se i predizbormo obećanje o sedmočasovnom radnom vremenu.

KEKOVIĆ: Mi smo u našoj rezoluciji ugradili zahtjev da se smanji dužina trajanja radnog vremena, da ona bude sedmično 35 sati, kako bi se našla  ravnoteža između privatnog i poslovnog života i više prostora izvojilo za porodicu. To nije ništa novo, to je trend koji je prisutan svuda u svim razvijenim zemljama svijeta. Onda se desila ona politička kampanja, gdje je PES koji je čini okosnicu ove Vlade, iznio taj svoj predizborni program u kome je naveo da oni žele da radna sedmica bude 35 sati. Podržali smo to,  jer je to dio naše rezolucije.

O tome  se trenutno ništa ne priča. Na nivou Socijalnog savjeta je napravljeno nekoliko radnih grupa u kojima su  poslodavci izrazili  nevjericu da ne dođe do većih poremećaja u prihodima i u zapošljavanju.

Moram da priznam i sledeće, da smo upali u ubrzanu fazu pristupanja EU i da nam je cijela prošla godina prošla u razmatranju brojnih zakonskih propisa iz oblasti radnog i socijalnog zakonodavstva koje smo morali da pregovaramo. To je zaista bilo zahtjevno i  , da ne pravdam sad Vladu, ali možda nas je upravo taj proces malo odaljio od ove priče. A priča oko sedmočasovnog radnog vremena jesta ozbiljna. Ako pristupite jednomu problemu i želite da nađete rješenje, onda sam ubjeđen da ga možemo naći na zadovoljstvo i zapošljenih, poslodavaca, ali i Vlade.

MONITOR: Nedavno je ponovo vraćena odredba o mogućnosti odlaska u penziju sa 67 godina.

KEKOVIĆ:To je priča koju je Unija zagovarala pet godina i borila se nakon što je 2021. došlo do jedne regresije prava zapošljenih. Ta odluka je bila politička, trebalo je smijeniti pojedine kadrove. Hiljade naših koleginica i kolega je moralo godinu dana ranije da napusti tržište rada i da godinu dana maltene gladuje da bi vraćali kredite.

Ima još dosta pitanja koje dobijamo od naših članova. Postavlja se pitanje da li ova odredba o 67 godina važi i za službenike i namještenike, jer  je u Zakonu o državnim službenicima ostala odredba koja je bila ranije usklađena na 66 godina. Ovo je vrlo važno da naglasim –  da važi. Jer je  u Zakon o radu unijeta nova odredba koja kaže da specijalni zakon ne može da daje manja prava od zakona koji propisuje opšti zakon, u ovom slučaju, Zakon o radu.

Dobijamo informacije da čak i poslodavci pokušavaju da manipulišu sa tim i da u penziju šalju naše koleginice i kolege koji žele i imaju pravo da rade do 67 godina.

MONITOR: Unija je imala kampanju o izgradnji socijalnih stanova po modelu grada Beča, međutim Vlada se opredjelila za Velje brdo.

KEKOVIĆ: Unija je napravila projekciju gradnje socijalnih stanova od po 60 kvadrata na teritoriji cijele Crne Gore, po modelu socijalnog stanovanja grada Beča. I ta projekcija govori koje su prednosti, i koji su nedostaci projekta Velje Brdo u odnosu na bečki model stanovanja. Ovaj model inače zagovara EU, koja je izdvojila značajna sredstva da države članice reformišu svoje stambene politike i preko tog modela omoguće priuštivo stanovanje.

Umjesto toga dobili smo model Veljeg brda u kome se u Podgoricu dovode ljudi iz cijele Crne Gore uz, nedavno najavljene troškove koji su porasli na preko milijardu eura.

Primjena bečkog modela u Crnoj Gori koštala bi 600 miliona za 10.000 stanova veličine 60 kvadrata. S tim što bi, za razliku od Veljeg brda, ti stanovi mogli da počnu da se grade vrlo brzo, jer bi opštine davale plac, na kojem već postoje priključci za struju, vodu, postoje putevi. Sve ono što na Veljen brdu tek treba da se izgradi.

Kada su naši predstavnici bili u studijskoj posjeti Beču, informisani su da 60-70 odsto građana i građanki živi u državnim stanovima, cijena zakupa stana od 60 kvadrata kreće se od 10-12 odsto prosječne plate. Ako bi to preveli na naš model, zakup bi bio 100-120 eura.

Kod njih sa 16-17 godina može građanin ili građanka da aplicira za taj stan. Vrijeme čekanja na stan je od godinu i po do dvije godine. Stan se može doživotno koristiti, a imaju pravo da ga koriste i nasljednici. Taj stan održava država. Nema ulaganja za održavanje, plaćanja poreza. Obaveza je jedino da se plaća zakupnina.

Kada smo uporedili bečki model i Velje brdo, došli smo do računice da bi za stan od 60 kvadrata po bečkom modelu za 30 godina bilo plaćeno nešto preko 30 hiljada eura, a za stan na Veljem brdu preko 110 hiljada.

MONITOR: Šta očekujete nakon protesta?

KEKOVIĆ: Izuzetno je bitno da se OKU dogovori i da se povećaju zarade. Važno je i da da nećemo dozvoliti nikom da nas gazi, da nas marginalizuje.

Uglavnom imamo proteste koji su politički, zbog vjerskih i nacionalnih tema, i tu se negdje najviše trošimo kao društvo. Manje nas ima da se borimo za egzistenciju i nasušni hljeb. No, i tome će doći kraj. Dužni smo da pozivamo i da se borimo za bolji standard.

Ko ima najbolji standard u Evropi? Imaju upravo one države, čija stopa sindikalizma je najveća. Ona se kreće do 70 odsto u zemljama poput Finske, Švedske, Islanda…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo