Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

MONITOR: Populizam kojeg je nametnula vlast, natjerao je „građanske“ opcije da u  predizbornoj kampanji oprezno odgovaraju na pitanja o odnosu prema genocidu u Srebrenici i priznavanju nezavisnosti Kosova. Zašto su to teme o kojima među biračima i pozicije i opozicije, postoji gotovo konsenzus kada se radi o izborima? To su, i dalje, tabu teme?

ĐORĐEVIĆ: Moje mišljenje je da ove teme i ne treba da budu predizborne teme, posebno ne pitanje Srebrenice. To su teme koje polarizuju društvo i koje se, u našim medijskim uslovima, i ne tretiraju sa dovoljnom pažnjom i ozbiljnošću, niti se promoviše dijalog u vezi sa njima, a to bi upravo bilo potrebno. Vreme predizbornih kampanja nije vreme za dijalog pa samim tim i da se tretmanom ovih tema polarizacija produbljuje a mnogi politički akteri i idu na to. Pitanje Srebrenice je spor oko pravne kvalifikacije – i kao takav ovo je zapravo stručni spor u vezi sa tim kako se zločin kvalifikuje. Poštovanje kvalifikacije ovog zločina kao genocida je poštovanje naše obaveze prema Međunarodnom sudu pravde i ne mislim da treba da bude stvar izjašnjavanja. Kada je reč o Kosovu, pitanje priznanja ili nepriznanja je čisto političko pitanje, i tu je situacija drugačija. Građani moraju da budu demokratski uključeni u taj proces jer se radi o temeljnim pitanjima političke zajednice, identiteta i građanstva, a mi smo sve vreme isključeni iz procesa koji formalno treba da vodi normalizaciji, a zapravo nimalo ne vodi ka pomirenju i održivom suživotu srpske i albanske zajednice koji je potreban ma kako da se proces završi. Zato taj proces mora da se vodi drugačije.

MONITOR: Pred vlast, i naravno pred Aleksandra Vučića koji je taj koji odlučuje, iskrsnuo je mogući novi „tabu”: sankcije Srbije Rusiji. Da li Vučić griješi i neoprezno utemeljuje jednu novu tabu temu, pokušavajući da se opravda za potez koji će, najvjerovatnije, u skorijoj budućnosti morati da napravi?

ĐORĐEVIĆ: Svi mi nagađamo šta se dešava jer ne dobijamo relevantne informacije od predsednika Vučića. On održi konferenciju za medije sa 10 tačaka a mi ne saznamo ništa posebno novo. Rekla bih da sankcije nisu toliko tabu tema koliko je reč o svakodnevnoj ali postupnoj pripremi javnog mnjenja koje je zarobljeno prethodnim diskursima o istoku, zapadu, gasu, investicijama, Putinu ili EU. Za takvo javno mnjenje je sama vlast odgovorna jer ga je dugo proizvodila i na njoj je i faktička moć i odgovornost da donese važne odluke.

MONITOR: Neke članice vaše koalicije, kao „Zajedno za Srbiju”, već su pravile regionalne saveze bazirane, prije svega, na Zelenoj povelji. Vi ste, kao „Ne davimo Beograd”, dobijali javnu podršku od hrvatske „Možemo”. Politička atraktivnost lijevo-zelenih, poslije pobjede „Možemo” u Zagrebu, proširila se i na Sloveniju, sa „Pokretom Sloboda” koji će formirati novu vladu. Mogu li i te veze pomoći društvenim promjenama i na Zapadnom Balkanu?

ĐORĐEVIĆ: Te regionalne veze koje imamo i regionalne priče o uspesima pokazuju građankama i građanima Srbije da je pobeda moguća i da je drugačija politika moguća. Regionalna saradnja i podrška su apsolutni prioritet jer su mnogi problemi kojima se bavimo regionalni pa će, uz sve razlike među ovim gradovima ili zemljama, ipak razumevanje ili slična rešenja za slične probleme voditi kvalitetnijim odlukama. Ne samo što bi dobrosusedski odnosi morali da budu stalno negovani već za nas taj region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osećamo da smo nekad bili deo iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna rešenja.

MONITOR: Kako Vi, kao politikološkinja i izabrana narodna poslanica, gledate na ideju Emanuela Makrona o „evropskoj političkoj zajednici“, u kojoj bi bili svi koji „dijele evropske vrijednosti“ (i oni kao Ujedinjeno kraljevstvo, koje je izašlo iz EU), a što je kompromisno riješenje za francusku, već postojeću, rezervu prema širenju EU – koju još više komplikuje zahtjev Ukrajine za hitnim prijemom?

ĐORĐEVIĆ: U okviru EU dugo postoje različite ideje o tome kako restrukturirati Evropsku uniju na način da je moguća čvršća integracija za one koji to hoće i labavija za one koji to neće. Makron pokušava da nađe rešenje za one zemlje koje hoće da uđu u EU ali ih EU sada gotovo sigurno neće primiti, kako zbog političkih problema unutar EU tako i zbog problema sa procesom pridruživanja ovih zemalja. Dakle, iako postoje pre svega geopolitčki razlozi da EU porazmisli o svojoj politici prema Zapadnom Balkanu, i Makron odgovara ovim predlogom na tu potrebu, taj predlog je samo međurešenje koje treba da potraje i da zaglavi ove zemlje – ne na periferiji EU već u zajedničkom dvorištu EU. Mislim da to ne može da zadovolji zemlje Zapadnog Balkana već može da poljulja ionako poljuljano poverenje u evrointegracije ponudom da se bude tek u nekom drugom ili trećem koncentričnom krugu oko EU a ne u „glavnom klubu” zemalja članica EU.

 

Socijalne i ekološke nepravde su često međusobno povezane

MONITOR: Jasno je da „zelena“ politika nije više samodovoljna za ideološki profil politike, jer „zeleno“ su sve više obojene čak i stranke tvrde desnice. Vi insistirate i na radnim pravima, na participativnosti u odlučivanju od nivoa mjesnih zajednica, na dostupnijem i kvalitetnijem obrazovanju kao „ljevljim“ temama. Da li će „zeleno-lijeva“ politika postati mejnstrim ideologija 21. vijeka?

ĐORĐEVIĆ: Bilo bi dobro da zeleno-leva politika postane mejnstrim ali, nažalost, nisam sigurna da svet ide u tom pravcu. Ima mnogo relativizacije u vezi sa klimatskim promenama u svetu ili sa zagađenjem kod nas. Ta relativizacija odgovara ekonomskim i političkim elitama koje ne žele da podnesu trošak bilo toga što su zagađivači, bilo toga što ne kažnjavaju velike zagađivače već odgovornost svaljuju na obične ljude sa niskim primanjima. Zbog toga je važno da su naše politike zeleno-levo, zato što su socijalne i ekološke nepravde često uzajamno povezane i treba ih analizirati zajedno.

 

Od borbe za komšiluk, preko borbe za dobar grad, do borbe za dobru zemlju

MONITOR: U nekom intervjuu ste rekli da je koalicija „Moramo” krenula od „malih“ ka „većim“ koracima u realizaciji svoje politike. Postigli ste uspjeh, ali nedovoljan da pokrene institucionalne promjene, na kojima insistirate. Kako vidite mogućnost tih institucionalnih promjena?

ĐORĐEVIĆ: Politika koju ja pre svega zastupam je politika Ne davimo Beograd – a u pitanju je politički pokret koji je izrastao iz građanske inicijative nekolicine ljudi dok sada, nekoliko godina kasnije, ima odbornike Beograda i poslanike Narodne skupštine Republike Srbije. Zbog toga se kreće od malih stvari, od borbe za komšiluk preko borbe za dobar grad do borbe za dobru zemlju. Tako ljudi uviđaju vezu između ličnog i političkog i između konkretnog i apstraktnog, i tako se lakše pridružuju u toj borbi. Naš uspeh nije pobeda i nažalost nije deo zajedničke pobede opozicije jer smo mi samo tome mogli da se nadamo u ovom trenutku, ali i da očekujemo da za tu pobedu svako uradi svoj deo posla. Osvajanje vlasti jeste neophodno za šire institucionalne promene prosto zato što mi nećemo biti konstruktivna opozicija režimu za koji smatramo da u svakom smislu urušava našu zemlju. Ipak, ne bih rekla da nećemo moći da pokrenemo institucionalne promene. Naše postojanje je već pokrenulo promene u političkom okruženju – na primer u temama koje drugi politički akteri preuzimaju ili kopiranju metodu delovanja. Zbog toga očekujem da se to dogodi i u dvema skupštinama, da mi politički oživimo taj umrtvljeni prostor i proces.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo