INTERVJU
Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor online
Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja
MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?
ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.
Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.
MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?
ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.
MONITOR: Populizam kojeg je nametnula vlast, natjerao je „građanske“ opcije da u predizbornoj kampanji oprezno odgovaraju na pitanja o odnosu prema genocidu u Srebrenici i priznavanju nezavisnosti Kosova. Zašto su to teme o kojima među biračima i pozicije i opozicije, postoji gotovo konsenzus kada se radi o izborima? To su, i dalje, tabu teme?
ĐORĐEVIĆ: Moje mišljenje je da ove teme i ne treba da budu predizborne teme, posebno ne pitanje Srebrenice. To su teme koje polarizuju društvo i koje se, u našim medijskim uslovima, i ne tretiraju sa dovoljnom pažnjom i ozbiljnošću, niti se promoviše dijalog u vezi sa njima, a to bi upravo bilo potrebno. Vreme predizbornih kampanja nije vreme za dijalog pa samim tim i da se tretmanom ovih tema polarizacija produbljuje a mnogi politički akteri i idu na to. Pitanje Srebrenice je spor oko pravne kvalifikacije – i kao takav ovo je zapravo stručni spor u vezi sa tim kako se zločin kvalifikuje. Poštovanje kvalifikacije ovog zločina kao genocida je poštovanje naše obaveze prema Međunarodnom sudu pravde i ne mislim da treba da bude stvar izjašnjavanja. Kada je reč o Kosovu, pitanje priznanja ili nepriznanja je čisto političko pitanje, i tu je situacija drugačija. Građani moraju da budu demokratski uključeni u taj proces jer se radi o temeljnim pitanjima političke zajednice, identiteta i građanstva, a mi smo sve vreme isključeni iz procesa koji formalno treba da vodi normalizaciji, a zapravo nimalo ne vodi ka pomirenju i održivom suživotu srpske i albanske zajednice koji je potreban ma kako da se proces završi. Zato taj proces mora da se vodi drugačije.
MONITOR: Pred vlast, i naravno pred Aleksandra Vučića koji je taj koji odlučuje, iskrsnuo je mogući novi „tabu”: sankcije Srbije Rusiji. Da li Vučić griješi i neoprezno utemeljuje jednu novu tabu temu, pokušavajući da se opravda za potez koji će, najvjerovatnije, u skorijoj budućnosti morati da napravi?
ĐORĐEVIĆ: Svi mi nagađamo šta se dešava jer ne dobijamo relevantne informacije od predsednika Vučića. On održi konferenciju za medije sa 10 tačaka a mi ne saznamo ništa posebno novo. Rekla bih da sankcije nisu toliko tabu tema koliko je reč o svakodnevnoj ali postupnoj pripremi javnog mnjenja koje je zarobljeno prethodnim diskursima o istoku, zapadu, gasu, investicijama, Putinu ili EU. Za takvo javno mnjenje je sama vlast odgovorna jer ga je dugo proizvodila i na njoj je i faktička moć i odgovornost da donese važne odluke.
MONITOR: Neke članice vaše koalicije, kao „Zajedno za Srbiju”, već su pravile regionalne saveze bazirane, prije svega, na Zelenoj povelji. Vi ste, kao „Ne davimo Beograd”, dobijali javnu podršku od hrvatske „Možemo”. Politička atraktivnost lijevo-zelenih, poslije pobjede „Možemo” u Zagrebu, proširila se i na Sloveniju, sa „Pokretom Sloboda” koji će formirati novu vladu. Mogu li i te veze pomoći društvenim promjenama i na Zapadnom Balkanu?
ĐORĐEVIĆ: Te regionalne veze koje imamo i regionalne priče o uspesima pokazuju građankama i građanima Srbije da je pobeda moguća i da je drugačija politika moguća. Regionalna saradnja i podrška su apsolutni prioritet jer su mnogi problemi kojima se bavimo regionalni pa će, uz sve razlike među ovim gradovima ili zemljama, ipak razumevanje ili slična rešenja za slične probleme voditi kvalitetnijim odlukama. Ne samo što bi dobrosusedski odnosi morali da budu stalno negovani već za nas taj region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osećamo da smo nekad bili deo iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna rešenja.
MONITOR: Kako Vi, kao politikološkinja i izabrana narodna poslanica, gledate na ideju Emanuela Makrona o „evropskoj političkoj zajednici“, u kojoj bi bili svi koji „dijele evropske vrijednosti“ (i oni kao Ujedinjeno kraljevstvo, koje je izašlo iz EU), a što je kompromisno riješenje za francusku, već postojeću, rezervu prema širenju EU – koju još više komplikuje zahtjev Ukrajine za hitnim prijemom?
ĐORĐEVIĆ: U okviru EU dugo postoje različite ideje o tome kako restrukturirati Evropsku uniju na način da je moguća čvršća integracija za one koji to hoće i labavija za one koji to neće. Makron pokušava da nađe rešenje za one zemlje koje hoće da uđu u EU ali ih EU sada gotovo sigurno neće primiti, kako zbog političkih problema unutar EU tako i zbog problema sa procesom pridruživanja ovih zemalja. Dakle, iako postoje pre svega geopolitčki razlozi da EU porazmisli o svojoj politici prema Zapadnom Balkanu, i Makron odgovara ovim predlogom na tu potrebu, taj predlog je samo međurešenje koje treba da potraje i da zaglavi ove zemlje – ne na periferiji EU već u zajedničkom dvorištu EU. Mislim da to ne može da zadovolji zemlje Zapadnog Balkana već može da poljulja ionako poljuljano poverenje u evrointegracije ponudom da se bude tek u nekom drugom ili trećem koncentričnom krugu oko EU a ne u „glavnom klubu” zemalja članica EU.
Socijalne i ekološke nepravde su često međusobno povezane
MONITOR: Jasno je da „zelena“ politika nije više samodovoljna za ideološki profil politike, jer „zeleno“ su sve više obojene čak i stranke tvrde desnice. Vi insistirate i na radnim pravima, na participativnosti u odlučivanju od nivoa mjesnih zajednica, na dostupnijem i kvalitetnijem obrazovanju kao „ljevljim“ temama. Da li će „zeleno-lijeva“ politika postati mejnstrim ideologija 21. vijeka?
ĐORĐEVIĆ: Bilo bi dobro da zeleno-leva politika postane mejnstrim ali, nažalost, nisam sigurna da svet ide u tom pravcu. Ima mnogo relativizacije u vezi sa klimatskim promenama u svetu ili sa zagađenjem kod nas. Ta relativizacija odgovara ekonomskim i političkim elitama koje ne žele da podnesu trošak bilo toga što su zagađivači, bilo toga što ne kažnjavaju velike zagađivače već odgovornost svaljuju na obične ljude sa niskim primanjima. Zbog toga je važno da su naše politike zeleno-levo, zato što su socijalne i ekološke nepravde često uzajamno povezane i treba ih analizirati zajedno.
Od borbe za komšiluk, preko borbe za dobar grad, do borbe za dobru zemlju
MONITOR: U nekom intervjuu ste rekli da je koalicija „Moramo” krenula od „malih“ ka „većim“ koracima u realizaciji svoje politike. Postigli ste uspjeh, ali nedovoljan da pokrene institucionalne promjene, na kojima insistirate. Kako vidite mogućnost tih institucionalnih promjena?
ĐORĐEVIĆ: Politika koju ja pre svega zastupam je politika Ne davimo Beograd – a u pitanju je politički pokret koji je izrastao iz građanske inicijative nekolicine ljudi dok sada, nekoliko godina kasnije, ima odbornike Beograda i poslanike Narodne skupštine Republike Srbije. Zbog toga se kreće od malih stvari, od borbe za komšiluk preko borbe za dobar grad do borbe za dobru zemlju. Tako ljudi uviđaju vezu između ličnog i političkog i između konkretnog i apstraktnog, i tako se lakše pridružuju u toj borbi. Naš uspeh nije pobeda i nažalost nije deo zajedničke pobede opozicije jer smo mi samo tome mogli da se nadamo u ovom trenutku, ali i da očekujemo da za tu pobedu svako uradi svoj deo posla. Osvajanje vlasti jeste neophodno za šire institucionalne promene prosto zato što mi nećemo biti konstruktivna opozicija režimu za koji smatramo da u svakom smislu urušava našu zemlju. Ipak, ne bih rekla da nećemo moći da pokrenemo institucionalne promene. Naše postojanje je već pokrenulo promene u političkom okruženju – na primer u temama koje drugi politički akteri preuzimaju ili kopiranju metodu delovanja. Zbog toga očekujem da se to dogodi i u dvema skupštinama, da mi politički oživimo taj umrtvljeni prostor i proces.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
INTERVJU
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja

Objavljeno prije
4 danana
27 Juna, 2025
Ovdašnja srpska politička desnica, osnažena episkopima Srpske pravoslavne crkve koji tu duhovnu zajednicu prizemljuju na četnički nivo, nastoji da obesmisli, kriminalizuje i ogadi mladim naraštajima period snažne emancipacije Crne Gore u okviru jugoslovenske federacije, predvođene komunistima
MONITOR: Oči svjetske javnosti uprte su u Bliski Istok. Trenutno se govori o primirju. Kako vidite podršku SAD nasilju Izraela, i kuda sve to može odvesti svijet?
VUKOVIĆ: Oči svjetske javnosti su odavno uprte u Bliski Istok i genocid koji se dešava u Gazi, s tim što jedan dio javnosti taj genocid otvoreno ili prećutno podržava, drugi pred njim zatvara oči, a onaj treći, sigurno najbrojniji, nemoćan je da išta učini kako bi ga spriječio a zločince priveo pravdi.
Ovo što se dešavalo minulih dana, agresija Izraela i SAD na Iran, s izgovorom da to čine kako bi ovu državu lišili sposobnosti da se domogne nuklearnog oružja i njime, navodno, uništi Izrael, dio je iste tragične priče o ovom regionu, priče koja pokazuje destruktivnu prirodu ove civilizacije, kojoj osnovni ton daje američka imperija i njena evropska posluga, u koju treba ubrojiti i našu malu državu.
Bliski Istok je region u kome je nestabilnost dugotrajna datost. Postojanje militarnog i agresivnog Izraela iza kojeg stoji destruktivna imperijalna američka moć tu datost čini posebno izazovnom i nepredvidivom. U ovom regionu snažno pulsira svo zlo ove destruktivne civilizacije, u čijem epicentru je Izrael, i zato vatra koja ovdje sada bukti može lako da se prevori u armagedonski svesažižući plamen. Jevrejski i bjelosvjetski cionisti su mislili da spasavaju „izabrani narod“ otimajući drugima prostor za njegovu državu, a u stvari su ga prinijeli na žrtvenik da bi služio prvenstveno američkom imperijalizmu. Agresivni Izrael daje legitimitet obnovi antisemitizma i dugoročno lišava Jevreje empatije koju su s pravom zadobili kao prva žrtva evropskih nacifašističkih vizija svijeta.
MONITOR: Kod kuće miriše na devedesete. Kako komentarišete istorijski revizionizam koji je na djelu, odnosno veličanje četničkog pokreta od strane SPC, uz ćutanje vlasti?
VUKOVIĆ: Kuća nam, na žalost, vonja na mnogo šta što ne valja, a devedesete se nekako simbolično pojavljuju kao doba početka ubrzanog propadanja ekonomskog, duhovnog i moralnog koje još uvijek traje.
Ovdašnja srpska politička desnica, osnažena episkopima Srpske pravoslavne crkve koji tu duhovnu zajednicu prizemljuju na četnički nivo, nastoji da obesmisli, kriminalizuje i ogadi mladim naraštajima period snažne emancipacije Crne Gore u okviru jugoslovenske federacije, predvođene komunistima. Njih ne zadovoljava to da opoje grobove i mjesta pogibija dragih im kolaboracionista, nego hoće da ih vaskrsnu kao antifašističke heroje, dostojne divljenja i uspomeničavanja, kako je to, na žalost, već učinjeno u Srbiji.
U jednom momentu je i crnogorska nacionalna desnica, kontrirajući ovoj srpskoj, počela da koketira sa likom i djelom kolaboracioniste Krsta Zrnova. Pokušajte da zamislite Crnu Goru koju predvode vojvoda Pavle Đurišić i Krsto Zrnov. Imajte, pritom, u vidu da treba neđe ugraditi nekog Pircija Birolija! Možda bi to mogao biti neko iz militarizovane EU koja je na pomolu.
Zar je logično da vlast čiju kičmu čini upravo srpska politička desnica učini bilo šta smisleno po pitanju karikaturalnih, ali i opasnih revizionističkih ogleda? Ideološki sadržaj aktuelne vlasti je bućkuriš koji ne remeti interesnu spregu djelova lokalne pljačkaške tranzicione buržoazije, njihovih regionalnih i drugih mecena. Od bućkuriša ne možete ništa valjano očekivati.
MONITOR: I Evropski parlament je u Izvještaju o Crnoj Gori upozorio na opasnosti političkog revizionizma i osudio veličanje ratnih zločinaca. Vlasti se istovremeno zaklinju u Evropu. Koliko smo zaista evropski?
VUKOVIĆ: Evropske adrese postaju sve irelevantnije po mnogim pitanjima, na žalost. Nijesam siguran da ne bi aktuelnom njemačkom kancelaru, recimo, makar potajno prijala rehabilitacija četničkog vojvode koji je, kao pouzdan saborac, od Firera dobio čelični krst.
Naravno, dobro je kad nam i iz Brisela dojave nešto po ovom pitanju, kako se ovdašnji revizonisti ne bi osjećali baš opušteno jer, ipak, otuda dolaze i neki tako potrebni novci.
MONITOR: Koliko je Evropa evropska?
VUKOVIĆ: Da. Je li Evropa ono što mišljasmo da jeste? Jednom sam negdje javno rekao da je dobro imati EU kao trenera koji nas primorava da budemo bolji, ali mi se sve češće nameće pitanje: Koliko je za naše dobro to da budemo bolji po mjerilima EU.
Naša politička klasa, poziciona i opoziciona, cijelo vrijeme idealizuje i mitologizuje EU i tzv. „evropske vrijednosti“, i to čini u maniru vazala, a ne nekoga ko kritički procjenjuje iz crnogorske perspektive ono što nudi EU kao vrijednost.
Jednom sam poznanika iz srca stare Crne Gore pitao: „Je li u tradicionalnoj Crnoj Gori plemenski kapetan mogao biti fukara?“ Njegov odgovor je bio odrečan. „A može li u ovoj proevropskoj, višestranačkoj Crnoj Gori predsjednik opštine biti fukara?“ bilo je moje sljedeće pitanje. „Najveća“, kliknuo je moj poznanik, i dao mi priliku da poentiram ironičnim pitanjem o tome šta nam je onda donijela višestranačka demokratija. Da li nam euroatlanski put obezbjeđuje da izbjegnemo fukare na čelnim pozicijama u društvu i državi, pitanje je sad. Sudeći po likovima na EU političkoj sceni, odgovor nije afirmativan.
Kad je o aktuelnom evropejstvu riječ, preporučujem da se čuje ono što je nedavno u Evropskom parlamentu rekao moj omiljeni Grk, Janis Varufakis: „EU je danas kompletno razvijen ratni projekat koji će nas odvesti u trajni rat ili nas dodatno finansijski oslabiti – a najverovatnije i jedno i drugo. Kao što ću pokazati, vojni kejnzijanizam će Evropu učiniti manje bezbjednom, povećati nejednakosti u njoj i dodatno je oslabiti…“.
Koga bude zanimalo, lasno će naći cijeli ovaj otrežnjujući i upozoravajući govor na mreži.
MONITOR: Dobili smo još jedno mišljenje spolja. No nakon stava Venecijanske komisije na temu Ustavnog suda, vlast i opozicija i dalje imaju svoje nepromijenjene pozicije po tom pitanju. Kako bi ocijenili političku scenu danas?
VUKOVIĆ: Kao scenu na kojoj se odvija jedan farsični igrokaz koji otkriva da je sudbina ove države i svih nas u njoj u rukama ljudi koji se upravljaju prema tuđim vizijama, tuđim agendama, tuđim interesima u koje ugrađuju svoje vlastite, dok se na javni interes i dobro svih nas ostalih pozivaju tek u fusnotama.
Možda sam prestar i oštećen onim LIBERTE, EGALITE, FRATERNITE i samoupravnim socijalizmom pa ne mogu da prozrem u vizije lokalnih neoliberala, ali me stvarnost i ono što se nagovještava kao skora budućnost uvjeravaju da sam u pravu. Postoje, naravno, zametci nekih poželjnijih, kvalitetnijih političkih strujanja, ali su ona za sada „sirjak tužni“. Čini mi se da bi tek kvalitetnija politička strujanja u evropskom i užem okruženju mogla i ovdje indukovati neku novu energiju.
MONITOR: Istovremeno se nemilice troši. Jahte, prezentacije, plate..
VUKOVIĆ: Zapalo ih je. Sad ili nikad je deviza skorojevića, a naša tranziciona buržoazija i njena politička i intelektualna posluga su skorojevići nulte generacije.
MONITOR: Premijer kaže da se u Crnoj Gori nikad nije živjelo bolje, a Prostorni plan koji čeka usvajanje da ćemo do 2040. dostići prosjek Evropske Unije. Jeste li optimista?
VUKOVIĆ: Ako je tačno to što govori premijer, onda je čudno zašto iz ove zemlje odlazi kreativna i sposobna mladost. Ako je tačno to što govori, dobro bi bilo da nam objasni ko je i kako stvorio tu novu vrijednost iz koje je proizašao život bolji nego ikad.
Prema onome šta se planira učiniti s prostorom, možda će zaista u Crnoj Gori 2040. godine biti dosegnut EU prosjek, ali to bi se moglo desiti tako što će Crnu Goru naseliti prosječno i nadprosječno imućni Evropljani, željni ostataka divlje ljepote i mediteranske topline.
Evo pokušavam da na skoriju budućnost gledam iz optimističke perspektive.
MONITOR: Ovu i prethodnu sedmicu obilježile su i vijesti iz javnih servisa. Uz izvještaj DRI koji je dao negativnu ocjenu za poslovanje Gradske TV, problematizovani su i pojedini otkazi u tom lokalnom javnom servisu, ali i na RTCG. Kako to komentarišete?
VUKOVIĆ: Glavni menadžeri nacionalnog i lokalnog podgoričkog javnog emitera su slika i prilika aktuelne vlasti na svim nivoima. Obojica su izabrana nezakonito i obojica javne medije doživljavaju kao nešto preko čega se može trenirati udvorništvo vlasti zarad lične promocije i dobiti. Nezakonitost u djelovanju je logičan nastavak prvog grijeha – kršenja zakona pri izboru ovih ljudi.
MONITOR: Kako vidite situaciju na medijskoj sceni generalno?
VUKOVIĆ: Vidim kvantitet koji samo ponekad i ponegdje prerasta u kvalitet. Glavni problem je što nemamo istinski nezavisnih medija koji su uticajni i koji bi bili reperi. Da je sreće, to bi trebala da budu nacionalni javni emiteri Radio i Televizija Crne Gore, ali i lokalni. No, sreća nas razminjuje baš kod ovih medija.
Žalosti me posebno činjenica da u novinarskoj profesiji nije izgrađen snažan front odbijanja služenju partikularnim interesima i kršenja profesionalnih standarda i etike. Kako to tek obeshrabrujuće i demotivišuće djeluje na mlade ljude koji se školuju da budu novinari/novinarke ili su na početku karijere.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
KSENIJA MEDENICA, PROGRAMSKA DIREKTORICA CENTRA ZA ZAŠTITU I PROUČAVANJE PTICA (CZIP): Izmjene bez argumentacije i mimo zakonskih procedura

Objavljeno prije
4 danana
27 Juna, 2025
Primjedbe na Prostorni plan su ozbiljne i odnose se na niz odluka koje imaju dugoročne posljedice po životnu sredinu i održivi razvoj države. Najveće zabrinutosti izaziva činjenica da je Buljarica, jedno od najvažnijih preostalih prirodnih priobalnih područja, bez pravnog osnova prenamijenjena u građevinsku zonu,i to bez da je javnost imala priliku da se izjasni o toj izmjeni
MONITOR: Zašto je ponavljanje javne rasprave za Prostorni plan neophodno?
MEDENICA: Ponavljanje javne rasprave je neophodno jer je finalna verzija Prostornog plana Crne Gore, koju je Vlada usvojila 12. juna 2025. godine, bitno izmijenjena u odnosu na nacrt koji je bio predmet javne rasprave od januara do aprila 2024. godine. Zakon o uređenju prostora, konkretno član 44, izričito propisuje obavezu ponovne javne rasprave ukoliko se planski dokument u finalnoj formi razlikuje od onoga koji je prethodno predstavljen građanima. U ovom slučaju, Savjet za reviziju je dao mišljenje na nacrt koji ne uključuje ključne projekte i prenamjene koje se nalaze u konačnoj verziji, poput urbanizacije Buljarice i uključivanja megalomanskog projekta Velje brdo. Budući da javnost nije imala priliku da komentariše ove izmjene, niti su one bile predmet revizije ili transparentne analize, zakonski uslovi za ponovnu javnu raspravu su nedvosmisleno ispunjeni. Njeno izostavljanje dovodi u pitanje legitimitet cijelog procesa donošenja ovog strateški važnog dokumenta.
MONITOR: Koji su sve zakoni i na koji način prekršeni utvrđivanjem Prostornog plana na ovaj način?
MEDENICA: Postupak usvajanja Prostornog plana Crne Gore obilježen je višestrukim kršenjem zakona koji regulišu prostorno planiranje, zaštitu životne sredine i transparentnost procesa. Zakon o uređenju prostora je prekršen jer je izostala ponovna javna rasprava, iako su izmjene u konačnoj verziji Plana bile suštinske i obuhvatile projekte koji uopšte nijesu bili predmet prethodne javne konsultacije. Nadalje, Zakon o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu je zanemaren jer Agencija za zaštitu životne sredine nije na vrijeme izdala saglasnost na procjenu uticaja, niti su njene preporuke bile integrisane u Plan. Umjesto da odbije saglasnost, Agencija je odlučila da je izda dan prije ključne sjednice skupštinskog odbora, bez obrazloženja zašto nijesu insistirali na tome da preporuke date u Strateškoj procjeni uticaja nijesu uvažene. Konačno, narušeni su i osnovni principi Zakona o slobodnom pristupu informacijama, jer dokumenta od javnog značaja, uključujući ranije verzije izvještaja sa javne rasprave i Strateške procjene, nijesu bila dostupna zainteresovanoj javnosti.
MONITOR: Da li je Agencija za zaštitu životne sredine mogla da uradi više u procesu donošenja plana?
MEDENICA: Agencija za zaštitu životne sredine je imala zakonsku i institucionalnu obavezu da zaštiti javni interes i spriječi usvajanje dokumenta koji nije prošao valjanu ekološku evaluaciju. Umjesto toga, odlučila je da izda saglasnost na Stratešku procjenu uticaja, svjesni da njene preporuke uopšte ne mogu biti implementirane u finalni dokument, jer je on svega dva dana nakon toga na dnevnom redu Skupštine. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da je ta saglasnost izdata u posljednjem trenutku, dan prije sjednice skupštinskog odbora, čime se jasno vidjelo da je riječ o političkoj, a ne stručnoj odluci. Agencija je mogla i morala da iskoristi svoje zakonsko pravo da odbije saglasnost, jer planski dokument nije sadržao ključne preporuke iz evaluacije. Takvim postupanjem Agencija je preuzela ulogu saučesnika u netransparentnom procesu i propustila da zaštiti osnovne ekološke i pravne standarde u donošenju najvažnijeg strateškog dokumenta u oblasti prostornog planiranja.
MONITOR: Koje su ključne primjedbe na Plan – ostavljena je mogućnost gradnje u Buljarici, Komarnica je planirana za potapanje?
MEDENICA: Primjedbe na Prostorni plan Crne Gore su ozbiljne i odnose se na niz odluka koje imaju dugoročne posljedice po životnu sredinu i održivi razvoj države. Najveće zabrinutosti izaziva činjenica da je Buljarica, jedno od najvažnijih preostalih prirodnih priobalnih područja u Crnoj Gori, bez pravnog osnova prenamijenjena u građevinsku zonu, i to bez da je javnost imala priliku da se izjasni o toj izmjeni. Takva odluka predstavlja direktno kršenje principa zaštite prostora koji je predviđen za očuvanje unutar buduće Natura 2000 mreže. Pored toga, u planu se i dalje nalazi projekat potapanja Komarnice zbog izgradnje hidroelektrane, što bi dovelo do nestanka jednog od posljednjih netaknutih riječnih kanjona u regionu. Slično se desilo i sa projektom Velje brdo, koji predviđa naselje za desetine hiljada stanovnika, iako nije bio ni pomenut u nacrtu koji je prošao javnu raspravu. Sve ove izmjene unesene su bez potrebne argumentacije i mimo zakonskih procedura, čime se javni interes potpuno zanemario.
MONITOR: Koliko su opravdane sumnje da se izlazi u susret željama investitora Alabara u pogledu Buljarice?
MEDENICA: Sumnje da se Prostorni plan prilagođava interesima investitora, konkretno Mohameda Alabara, itekako su opravdane. Buljarica, koja do sada nije bila planirana kao građevinska zona, sada je bez obrazloženja i javnog uvida označena kao „građevinsko područje naselja – gradske površine“. Ova odluka otvara vrata za urbanizaciju jednog od najvrijednijih ekosistema na crnogorskoj obali. Uzimajući u obzir ranije poznato interesovanje pomenutog investitora za ovu lokaciju, kao i netransparentan način na koji je do te promjene došlo, postaje jasno da su odluke u Planu vođene privatnim interesima, a ne prostornim strategijama i principima očuvanja prostora. Odsustvo bilo kakve javne debate o ovom pitanju dodatno pojačava osnovanost sumnji i produbljuje nepovjerenje u institucije koje bi trebalo da budu garant zaštite javnog dobra.
MONITOR: Koliko je Plan izmijenjen na teritoriji Podgorice, šta je sve planirano sem uvrštavanja u plan Veljeg brda?
MEDENICA: Na teritoriji Podgorice došlo je do značajnih izmjena u odnosu na nacrtni Plan. Najdrastičnija i najproblematičnija je svakako uvrštavanje urbanističkog projekta Velje brdo, koji predviđa stambeno naselje za čak 40.000 stanovnika. Ovaj projekat nije bio dio javne rasprave, niti je bio predmet stručne analize i komentara zainteresovane javnosti. Uz to, postoje indicije da su i druge zone, poput Ćemovskog polja, koje su ranije bile prepoznate kao prirodne ili zaštićene površine, u međuvremenu prenamijenjene u građevinske zone. Ovakve izmjene se ne odnose samo na fizičku transformaciju prostora, već i na promjenu koncepta razvoja grada, koji se sada vodi logikom masovne urbanizacije, a ne održivosti i planiranja u skladu sa kapacitetima i potrebama lokalnih zajednica i zaštite prirode.
MONITOR: Da li očekujete da će poslanici i institucije razmotriti apele javnosti i nevladinog sektora?
MEDENICA: S obzirom na dosadašnji tok procesa i odnos institucija prema primjedbama stručne i građanske javnosti, ne postoje velike nade da će apele nevladinog sektora poslanici i institucije ozbiljno razmotriti. Dokument nije bio dostupan javnosti ni nakon usvajanja, sjednice odbora su vođene ubrzano i bez temeljne analize, a mišljenja eksperata i organizacija civilnog društva su ignorisana. Međutim, ostaje moralna i zakonska obaveza poslanika da preispitaju ovakav način donošenja strateškog dokumenta. Ignorisanje apela javnosti značiće i preuzimanje odgovornosti za potencijalne posljedice koje će ovaj Plan imati na životnu sredinu, pravni poredak i društveni razvoj Crne Gore. Ukoliko se odluka ne preispita, postoji rizik da će ona postati simbol institucionalne neodgovornosti i pravne nesigurnosti koja može imati dugotrajne negativne posljedice po državu.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
MAJA SEVER, PREDSJEDNICA EVROPSKE FEDERACIJE NOVINARA (EFJ), BRISEL: Ubijanje novinara je napad na samo srce slobodnog društva

Objavljeno prije
4 danana
27 Juna, 2025
Ursula fon der Leyen je, u sklopu evropskog pristupnog procesa, dužna osigurati da države‑kandidatkinje poštuju temeljna načela EU – koja uključuju slobodu medija. Dosadašnja praksa pokazuje da Brisel često ne reaguje dovoljno jasno i odlučno, pogotovo kada je u pitanju Aleksandar Vučić
MONITOR: Reagovali ste na smjene u United group koja je preko UM vlasnik više medija u regionu. Istakli ste da bi eventualne posljedice po uređivačku politiku bile pogubne, posebno u Srbiji.
SEVER: Iako Crna Gora trenutno nije pogođena situacijom kao Srbija, promjena uređivačkog kursa u kompaniji koja kontrolira više relevantnih medija, svakako bi imala negativan utjecaj na kvalitet informacija i pluralizam. U trenutnom ambijentu – gdje javni servisi djeluju pod političkim utjecajem i mnogi privatni mediji imaju jasne političke agende – nezavisno i profesionalno novinarstvo mora se njegovati kao vrijednost i ideal kojem težimo. Ovaj slučaj jasno pokazuje koliko je novinarstvo na našim prostorima ranjivo i kako vlasnička volja – bilo da prevagne profit ili lojalnost političkim partnerima – često diktira sadržaj. Želim naglasiti svoju zabrinutost i solidarnost s kolegama u Srbiji koji trpe prijetnje i pritiske zbog takvih odlukа vlasnika, a nedostatak odgovornosti prema slobodi medija dodatno pogoršava situaciju.
MONITOR: Na još jednu godišnjicu od ubistva glavnog urednika Dana, Duška Jovanovića, Vlada Crne Gore je ponudila milion eura za vjerodostojna saznanja o neposrednim izvršiocima i organizatorima njegovog ubistva. Poslije oslobađajuće presude za ubistvo Slavka Ćuruvije, kako gledate na institucionalne kapacitete i interese Crne Gore i drugih država regiona u deklarativnim namjerama da se otkriju ubice novinara i novinarki?
SEVER: Ubojstvo Duška Jovanovića iz maja 2004. i dalje je jedno od najstarijih neriješenih ubistava novinara u Europi. Institucionalni odgovor Crne Gore-poput ponude nagrade od milijun eura i nova aktivnost Anketnog odbora u Skupštini, predstavljaju pozitivan pomak – ali ostaje pitanje hoće li to sve ostati samo deklarativno i služiti za skupljanje jeftinih političkih poena. Nadamo se da će to dovesti do konkretnih rezultata i identifikacije nalogodavaca i izvršilaca. Formiranje Anketnog odbora daje još jedan kanal kroz koji se može doći do novih informacija i napretka.
MONITOR: Iz slučaja kadrovskih promjena u UG, moguće je izvesti i zaključak-kao što je to pretpostavljeno u javnom obraćanju urednika medija iz UM, da se radi o političkom pritisku “od strane vlada i interesnih grupa”. Kako će se u tome “snaći” predsjednica EK Ursula fon der Lajen, ali i druge brojne međunarodne medijske i druge organizacije-a posebno EFJ?
SEVER: EFJ će redovno pružati podršku novinarima/novinarkama “na terenu”, usmjerenu na profesionalce, novinare, snimatelje, ljude koji svakodnevno rade program, dok promjene vlasničkih struktura i njihovi međusobni odnosi nisu u našem fokusu. Naravno, upravo ovaj slučaj pokazuje da postoji bojazan da će se odraziti na ljude koji rade program, ali to je upravo odgovornost i bivših i sadašnjih vlasnika. U redakciji N1 Hrvatska promjene su se dogodile prije ove smjene na visokoj razini, otpušteno je 26 ljudi, i posljedice na program su itekako vidljive-ne samo na program N1 nego i na cijelo medijsko okruženje u Hrvatskoj.
Ursula fon der Leyen je, u sklopu europskog pristupnog procesa, dužna osigurati da države‑kandidatkinje poštuju temeljna načela EU – koja uključuju slobodu medija. No dosadašnja praksa pokazuje da Bruxelles često ne reagira dovoljno jasno i odlučno, pogotovo kada je u pitanju Aleksandar Vučić.
MONITOR: U martu je Tramp izdao uredbu da se zatvori agencija (USAGM) u okviru koje su poslovali i Glas Amerike i Radio Slobodna Evropa. Dvojica saveznih sudija su tu uredbu stavili van snage. Uredništvo Vašington posta se borilo da zadrži uređivačke principe posle preuzimanja vlasništva od strane Dzefa Bezosa, Trampovog podržavaoca. Kako zaštititi slobodu informisanja od politički ambicioznog krupnog kapitala?
SEVER: Pritisak Trumpove uredbe na USAGM i slučaj Washington Posta pod Bezosom pokazuju da su demokracije i kapitalno okruženje često prijetnja neovisnosti novinarstva. Sloboda informiranja je stup društva, i uništenje kritičkog, profesionalnog novinarstva znači uništenje demokracije.
Jedini spas leži u snažnoj društvenoj odluci – pronalasku sustava koji će garantirati neovisno, kvalitetno novinarstvo. EMFA (European Media Freedom Act) je dobra inicijativa, ali još uvijek ne dovoljno jaka. Potreban je podržan mehanizam koji štiti uređivačku autonomiju i osigurava financijsku nezavisnost medija.
MONITOR: Procjenjuje se da je u napadima Izraela na Gazu, stradalo najmanje 185 novinara i novinarki. Da li je moguće da medijske organizacije i organizacije za ljudska prava zatraže pravdu pred MKS u Hagu-gdje već postoji optužnica protiv Benjamina Netanjahua?
SEVER: Europska federacija novinara snažno izražava solidarnost s kolegicama i kolegama koji izvještavaju u teškim uvjetima, bez ikakve zaštite i uz stalne prijetnje po vlastiti život. EFJ je u stalnom kontaktu s Palestinskim sindikatom novinara (PJS), koji dokumentira brojne slučajeve – od ubojstava i napada, do uskraćivanja prava na rad, pristup informacijama i sigurnosti na terenu. Ove brojke i svjedočanstva jasno ukazuju na uzorak koji nadilazi pojedinačne slučajeve i može predstavljati sustavni napad na medije.
Sindikat novinara Hrvatske podržava kolege u Palestini – kroz zajedničke inicijative s EFJ‑em, javne istupe i apeliranje prema domaćim i međunarodnim institucijama da osude i zaustave napade na medijske djelatnike. Naglašavamo da životi novinara nisu kolateralna šteta – njihovo ubijanje je napad na samo srce slobodnog društva i temeljnog prava javnosti da zna istinu. U suradnji s drugim sindikatima i organizacijama u regiji, podržavamo zahtjeve za međunarodnu pravdu i odgovornost. MKS već vodi istragu o ratnim zločinima u Palestini, a među optuženima su izraelski premijer Benjamin Netanjahu i ministar obrane Yoav Gallant. Ako se dokaže da su napadi na novinare bili namjerni, ciljano usmjereni ili dio šire vojne strategije koja ignorira zaštitu civila, to se može tretirati kao ratni zločin prema Rimskom statutu – osobito članu 8., koji štiti novinare kao civilne osobe, više međunarodnih organizacija već intenzivno dokumentiraju i dijele dokaze koji mogu poslužiti kao temelj za tužbe. Dio tih podataka već je predan istražiteljima MKS‑a.
No, ključno pitanje ostaje: hoće li međunarodna zajednica imati dovoljno političke volje da ovaj proces dovede do kraja? Dosadašnja iskustva pokazuju da politički pritisci često zaustavljaju pravdu kad su u pitanju saveznici velikih sila. Odgovornost je i na nama – novinarima, sindikatima, civilnom društvu – da ustrajno podsjećamo da su životi naših kolega vrijedni jednakog poštovanja i zaštite kao i životi bilo kojih drugih civila. Bez te svijesti i pritiska, opasnost od nekažnjivosti ostaje stvarna.
MONITOR: Nedavno je izvršena smrtna kazna nad saudijskim novinarom Turki al- Jaserom, osuđenim za terorizam i izdaju. Poslije ubistva Džemala Kašogija, dopisnika WP, u konzulatu SA u Turskoj 2018-e, izostalo je polaganje računa. . Tramp je skoro od prestolonasljednika Mohameda bin-Salmana, javno sumnjičenog za ovo ubistvo-dobio 600 milijardi dolara crijdan poklon. Da li je Kašogijevo ubistvo “zaboravljeno”?
SEVER: Europska federacija novinara i ja osobno ne zaboravljamo ubijene kolege poput Kasogija. Ipak, informacija i dalje imamo ograničeno, jer ne raspolažemo detaljima o Al‑Jaserovom slučaju.
MONITOR: Izrael je gadjao iranski državni TV kanal IRINN, poginulo je nekoliko ljudi. Njujorski Komitet za zastitu novinara saopštio je da je “zgrožen”. Kada je 1999-e u napadu na zgradu RTS ubijeno 16 zaposlenih, široko je bilo prihvaćeno glediste da je RTS “legitimna meta”. Postoji li neka karakteristična razlika izmedju ova dva slučaja “ubijanja propagande”?
SEVER: Ratne žrtve medijskih centara, ne čine ih “legitimnim” metama, a međunarodni standardi jasno zabranjuju napad na civile i civilnu infrastrukturu. U slučaju RTS‑a, pravosudna osuda osobe koja je držala ljude u RTS-u pokazuje jasnu poruku: Dragoljub Milanović, nekadašnji direktor Radio-televizije Srbije, osuđen je zbog odgovornosti za pogibiju 16 radnika RTS-a tijekom napada 1999., a u presudi se navodi da nije preduzeo mjere da se zaposleni te noći zaštite i evakuiraju iz zgrada. Nikada civili nisu legitimna meta.
I u Crnoj Gori bilježimo slučajeve SLAPP
MONITOR: I u Crnoj Gori postoji iskustvo pritisaka na medije “emitovanjem” SLAPP tužbi od strane političkih i biznis moćnika. Koliko su one česte u drugim evropskim zemljama i koliko je njihova učestalost “srazmjerna” nezavisnosti pravosuđa?
SEVER: U Crnoj Gori isto bilježimo slučajeve “SLAPP”. Dok broj nije alarmantan, zabilježeni su pritisci iz državnih struktura, koji su se, nakon jake reakcije javnosti, uglavnom povukli. Ipak, svaki pokušaj i najava takvog zastrašivanja nije dobra, važno je da donositelji odluka u zakonodavni sustav ugrade sustav zaštite od SLAPP- kakve su preporučene AntiSLAPP direktivom i Preporukama za borbu protiv SLAPP koje su prihvaćene na EU razini, tako se borba protiv SLAPP-a neće zadržati na pritiscima javnosti i odlukama pojedinaca, već će biti ugrađena u pravosudni sustav.
U Europi upotreba SLAPP tužbi raste – posebno u zapadnoeuropskim zemljama poput Francuske, Italije i Španjolske, što se vidi iz raznih pravnih analiza. One predstavljaju prijetnju jer omogućuju dugotrajne i skupe sudske procese bez materijalne osnove, a njihov cilj je obeshrabriti istraživačko novinarstvo i kritičko izvještavanje.
Pojava SLAPP-a proporcionalna je nezavisnosti pravosuđa i učinkovitosti zakonskog okvira u državi. Zavisno je od jačine zakona, povijesti zaštite medijskih sloboda i spremnosti sudova da prepoznaju ove parazitske tužbe. Gdje pravosuđe ne reagira dosljedno i brzo, SLAPP postaje popularan činitelj pritiska na novinare i medije.
Vjerujem da ozbiljno, profesionalno novinarstvo neće nestati
MONITOR: Rojtersov Institut za proučavanje novinarstva, izašao je sa podacima iz svog godišnjeg izvještaja o digitalnim vijestima- koji pokazuju da na ljude (uzorak od njih sto hiljada iz 48 zemalja), veći uticaj imaju “podkasteri” nego novinari tradicionalnih medija. Da li će tabloidno a ne samo “ozbiljno” novinarstvo opstati pored galopirajuce digitalizacije i AI revolucije?
SEVER: Naravno digitalna transformacija i “AI‑revolucija” prijete tradicionalnim medijima. No vjerujem da ozbiljno, profesionalno novinarstvo neće nestati, ali se mora prilagoditi. Naš zadatak je boriti se za poštivanje struke, standarda i etike, u suradnji s regulatorima, civilnim društvom i čitateljima/gledateljima. Ulažući u obrazovanje, tehnologiju i transparentno financiranje možemo stvoriti sustav koji će podržavati profesionalno novinarstvo i u digitalnom dobu. I nema slobodnog i demokratskog društva bez jakog novinarstva, bez hrabrih novinara i novinarki koji će razotkrivati korupciju i upozoravati na probleme u društvu.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 dana
Sloboda vladanja
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 5 dana
Sloboda kao provokacija
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Napredak i nepovjerenje
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Duboki kapital
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Hljeba i blokada
Zoran Radulović

Novi broj


SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS

UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška DPS-a – u foteljama
-
DRUŠTVO4 sedmice
AGENCIJA ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE: Pokušaj vraćanja na staro
-
Izdvojeno4 sedmice
RUSIJA-UKRAJINA – RED PREGOVORA, RED DRONOVA: Šta ako mir nije opcija
-
FOKUS3 sedmice
IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku
-
DRUŠTVO3 sedmice
ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije
-
FOKUS4 sedmice
MILAN PAUNOVIĆ- INSAJDERSKE PRIČE: Tajne trojke
-
DRUŠTVO3 sedmice
ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Na početku