Povežite se sa nama

Uncategorized

DR ERHAN TURBEDAR, SPOLJNOPOLITIČKI ANALITIČAR, TEPAV, ANKARA: Taksim nije Tahrir

Objavljeno prije

10 godina

na

ERHAN-TURBEDAR-2

Dok Zapadni Balkan nastavlja da muči muke sa ulaskom u EU, nakon hrvatskog slavlja, islamski svijet (prema kojem ni mnogi ovdje, iz različitih razloga, nijesu ravnodušni), ponovo prolazi kroz talas nemira i vojnih udara. Tu je i Turska koja iako na 16. mjestu u svijetu po svom BDP, sve više liči na podijeljeno društvo. U čemu je stvar s Turskom i kakav je njen uticaj u arapsko-islamskom svijetu zahvaćenom ratovima i državnim udarima, ali i sa specifičnim razumijevanjem demokratije, razgovarali smo sa dr Erhanom Turbedarom iz organizacije TEPAV iz Ankare.

MONITOR: Kako ocjenjujete uzroke i domete demonstracija u Turskoj, započetih u parku Gezi i na trgu Taksim u Istanbulu?
TURBEDAR: Te demonstracije su počele zbog najave da će u parku Gezi biti izgraðen trgovački centar. Grupa ljudi je pokušala da sačuva javni interes, a na štetu privatnog interesa. Da su uzeti u obzir zahtjevi ovih ljudi, najvjerovatnije ne bi bilo većih događaja. Kako je uslijedila stroga policijska intervencija i najava Vlade da ne namjerava odustati od toga projekta, protesti su prerasli u proteste protiv Vlade, koji su se prelili i na mnoge gradove Turske.

Prema ispitivanju javnog mnjenja koje je nad 4.411 ljudi izvršila agencija KONDA u Taksimu u periodu od 6. i 7. juna 2013. 49,1 odsto demonstranata odlučilo je da izađe na ulice zbog policijskog nasilja, 14,2 odsto zbog govora premijera, dok je 19 odsto izašlo s namjerom da sačuva drveće u Gezi parku. Čak 93,6 odsto demonstranata bili su obični građani, dok ih je samo 6,4 odsto pripadalo nekoj grupi ili organizaciji. Čak 58,1 odsto vjeruje da im je Vlada ograničila slobode, dok je 30,3 odsto ispitanika izjavilo da su ljuti na govore i ponašanje premijera. Za jedan dio komentatora Turske, slučaj parka Gezi pretvoren je u simbol otpora, reakcije i bijesa protiv načina upravljanja, ponašanja Vlade i njene želje za dominacijom nad društvom.

Vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) uobičajeno u Turskoj uživa podršku od oko 50 odsto birača. Međutim, izgleda da je AKP zbog demonstracija prvi put ozbiljno osjetila stah od gubljenja dijela podrške. Kroz kontra mitinge koji su uslijedili i neprestanim obraćanjima javnom mnjenju AKP je pokušala da ponovo konsoliduje glasače, što je izgleda i uspjela.

U posljednjih deset godina jedan od najvećih uspjeha AKP bio je odricanje od stare teze da je Turska opkoljena neprijateljima. Umjesto potrage za neprijateljima oko Turske, AKP je krenula tragati za partnerima. Na žalost, protesti iz juna 2013. rezultirali su osvježavanjem stare turske bolesti, tako što je AKP krenula upirati prst na strane neprijateljske sile. Umjesto da preispita svoje greške i upita se zašto su im neki bivši saveznici poput djela liberala okrenuli leđa, AKP uporno nastoji da posljednje demontracije poveže sa svakojakim teorijama zavjere.

MONITOR: Na protestima u Istanbulu često su se vidjeli simboli političke ljevice, Če Gevarine slike i slično i to dok zemlja bilježi veliki porast BDP-a. Imanuel Volerstin je u svojoj kolumni primijetio da su Kurdi slabo reagovali.
TURBEDAR: Ako se izuzmu rasprave povodom posljednjih demonstracija, onda bi trebalo primijetiti da tema koja u posljednje vrijeme apsolutno dominira turskim javnim mnjenjem jeste proces pomirenja, odnosno napori Vlade Turske i njeni pregovori s Abdulahom Odžalanom, liderom PKK za pronalazak rješenja kurdskog problema. Proces pomirenja sastoji se od tri faze, koje se planiraju realizovati u roku od godinu dana, odnosno do lokalnih izbora 2014. Prva faza se odnosi na povlačenje članova PKK izvan turskih granica, i njihovo odricanje od oružja. Druga faza je u vezi sa političkim upravljanjem ovim procesom, odnosno u vezi sa pravnim i psihološkim koracima koje bi trebalo poduzeti. U svrhu ovoga, formirane su komisije mudraca za svaku regiju Turske koje nastoje građanima objasniti čitav proces, i koje slušajući razna mišljenja igraju ulogu mosta izmeðu donositelja odluka i građana. Kao potpora procesu pomirenja, u sklopu druge faze formirana je komisija koja je poznata pod kratkim nazivom „Parlamentarna komisija za rješenje”.

Treća faza procesa pomirenja je u vezi s povratkom, reintegracijom u društvo i normalizacijom. U ovoj fazi se očekuje povratak oko pet hiljada razoružanih pristalica PKK i njihova integracija u društveni život Turske. Očigledno je da će realizacija ove faze biti najteža. Oni koji nisu kažnjavani u odsustvu, protiv kojih nisu podignute optužnice i koji nisu bili u rukovodstvu PKK ne bi trebalo da imaju većih problema. Za one koji nisu bili u rukovodstvu, ali protiv kojih postoje zapisi o umiješanosti u terorističke akcije biće potrebno zakonsko uređenje poput amnestije. Problem je s onima koji su rukovodili operacijama PKK, koje su u 30 godina odnijele 40 hiljada života. Premijer Erdogan od njih očekuje odlazak u treće zemlje, poput skandinavskih zemalja. Ali kako stvari stoje, rukovodioci PKK razmišljaju suprotno, tako što zahtijevaju direktno uključenje u proces pomirenja.

MONITOR: Kakvi su u ovom momentu afiniteti političkih partija?
TURBEDAR: Dok su posljednje demonstracije u Turskoj na određeni način približile opozicione stranke unutar zemlje, proces pomirenja je faktor koji ih nastavlja dijeliti. Opoziciona Stranka nacionalnog pokreta (MHP) se od samog početka protivi čitavom procesu pomirenja, dok sa opozicionom Republikanskom narodnom strankom (CHP) stvari stoje drugačije. I AKP i kurdska Stanka mira i demokratije (BDP) željele bi da CHP bude uključena u rad Parlamentarne komisije za rješenje. Jer za AKP nije lako surađivati samo sa BDP-om u ovome procesu. Ankete pokazuju da 98 odsto građana želi mir i prestanak terora, međutim samo 37 odsto ih odobrava pregovore s Odžalanom. Dakle, sa jedne strane dobar dio građana protivi se Odžalanu, dok se sa druge strane strahuje da bi AKP u cilju prelaska na predsjednički sistem u Turskoj, Kurdima mogla nešto „krupno” obećati, što Vladi otežava da narodu objasni svoje namjere. Zbog ovakvog stanja, kako bi se razrijedila saveznička slika AKP-BDP, Vlada bi željela uključenje CHP-a u rad komisije. Uključenje CHP je bitno i za Odžalana, PKK odnosno i za BDP. Jer bi trojni blok AKP-CHP-BDP-a značio stvaranje sredine u kojoj bi se čitav proces i njegovi rezultati mogli lakše objasniti građanima.

MONITOR: Komesar za izbjeglice UN, Antonio Gutiereš tvrdi da se u Siriji odvija najveća ljudska katastrofa od one u Ruandi 1994. Koliko je Turskoj važno ono što se događa u Siriji?Ž
TURBEDAR: Ljudski faktor je najbitniji element pozornosti turskog javnog mnjenja prema slučaju Sirije. U Turskoj je stvorena slika o sunitskoj većini Sirije koja se zalaže za više prava, slobode i demokratije na šta manjinska alevitska uprava Sirije odgovora ubistvima. Inače, može se kazati da unutar intelektualnog jezgra konzervativnih političkih struja Turske, čija ukupna politička podrška dostiže čak do 70 odsto, postoji osjećaj bratstva i solidarnosti sa sunitskim islamskim pokretima osim onih koji su selefijskog karaktera i koji su skloni nasilju.

Strateški posmatrano, scenario u kome bi se Sirija nakon dužeg građanskog rata mogla nekontrolisano podijeliti najviše zabrinjava Tursku. Eventualni raspad Sirije mogao bi prouzrokovati mnoge rizike i nestabilnosti, a i direktne bezbjednosne probleme Turskoj. U početku je Turska izbjegavala da Asadu preporuči povlačenje sa funkcije, kao što je to bio slučaj oko Mubaryka i Gadafija, već ga je savjetovala da pokrene reforme i izbjegava upotrebu sile. Kada se kriza produbila, Turska je izgradila politiku koja se oslanjala na pretpostavku da će Asadova vlast u kratkom roku biti urušena te je Ankara postavila za cilj što brži njegov odlazak. U sklopu ovoga Ankara je poduzela inicijativu organiziranja i zbližavanja opozicionih snaga Sirije. Turska je prednjačila i u formiranju Slobodne sirijske vojske, kojoj je otvorila svoju teritoriju. Turska je svoju teritoriju otvorila i za sirijske izbjeglice, čiji je registrovan broj prije par mjeseci dostigao 400 hiljada, a nezvanični oko 700 hiljada.

Turska se zalaže za formiranje nacionalnog vijeća tijekom tranzicijskog razdoblja, u kome bi mogli sudjelovati i oni predstavnici Asadovog režima koji nisu sudjelovali u zločinima protiv sirijskog naroda. Turska odbacuje scenarije o eventualnoj podjeli Sirije. Trebalo bi primijetiti da se sirijska kriza za Tursku sve više pretvara u „kurdski problem”. Turske medije je obuhvatio strah od osnivanja velike kurdske teritorije na sjeveru Sirije, nakon èega bi turska teritorija mogla biti ugrožena. Turska se ne protivi tome da sirijski Kurdi dobiju veæa prava. Tursku zabrinjava terorizam. Premijer Erdogan je poruèio da, ukoliko bude neprijateljskih aktivnosti protiv Turske na sjeveru Sirije, neæe sjedjeti skrštenih ruku.

Istrošeni imidž

MONITOR: Kako objašnjavate mlake reakcije zvaniènika Zapada na dogaðaje u Turskoj ?
TURBEDAR: Turska nije država gdje jedan lider kraðom glasova ili zastrašivanjima može decenijama vladati. U Turskoj se vlasti biraju demokratski, na glasaèkim kutijama, i odlaze s funkcije istim putem. Uz ovo, pomoæu reformi civilno-vojnih odnosa, uticaj vojske je izbaèen iz politièkog života zemlje. Zbog svega ovoga Taksim zaista nije Tahrir. Ipak zbog brutalnosti policijske sile nad demonstrantima koje su prenijele mnoge svjetske medijske kuæe, te zbog ogranièavanja slobode medija i slobode govora, mislim da je djelimièno istrošen imidž Vlade Turske u inostranstvu. To se može popraviti kroz dokazivanje da je izvukla neophodne lekcije iz svega onoga što se dešavalo juna 2013.

Podjele

MONITOR: Koliko su protesti pokazali podijeljenost turskog društva?
TURBEDAR: Prema opštem istraživanju agencije IPSOS iz juna 2013, 50 odsto graðana opravdava demonstracije, dok 34 odsto misli da su one neopravdane. Neka druga istraživanja najvjerovatnije bi prikazala drugaèije rezultate. Podijeljenost unutar turskog društva oèigledna je stvar. Zbog klasiènih izbornih razloga, politièari namjerno rade na poticanju zabrinutosti u svojoj glasaèkoj bazi s retorikom o tome „kako se nalaze pod prijetnjom” uz išèekivanje da na taj naèin osiguraju svoje glasove. Ipak, bitno je podvuæi da su se tokom i nakon demonstracija u Turskoj, skoro sve politièke strane koristile lažima i klevetama, i to bez ikakve griže savjesti što na taj naèin dijele društvo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Uncategorized

DNEVNI BORAVAK  ZA STARE U KOLAŠINU ZATVOREN:  Godine čekanja, mjesec i po radovanja

Objavljeno prije

1 godina

na

11 Februara, 2022

Objavio:

Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama

 

Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku.  Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan  od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo,  koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.

Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze  u  funkcionisanju  tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese.  Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.

„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog  incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.

Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…

Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom  periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.

„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.

Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.

„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.

U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.

„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.

Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.

„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.

Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su  ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Objavljeno prije

2 godine

na

6 Marta, 2021

Objavio:

 Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.

Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

3 godine

na

13 Maja, 2020

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo