Povežite se sa nama

Uncategorized

DR ERHAN TURBEDAR, SPOLJNOPOLITIČKI ANALITIČAR, TEPAV, ANKARA: Taksim nije Tahrir

Objavljeno prije

na

ERHAN-TURBEDAR-2

Dok Zapadni Balkan nastavlja da muči muke sa ulaskom u EU, nakon hrvatskog slavlja, islamski svijet (prema kojem ni mnogi ovdje, iz različitih razloga, nijesu ravnodušni), ponovo prolazi kroz talas nemira i vojnih udara. Tu je i Turska koja iako na 16. mjestu u svijetu po svom BDP, sve više liči na podijeljeno društvo. U čemu je stvar s Turskom i kakav je njen uticaj u arapsko-islamskom svijetu zahvaćenom ratovima i državnim udarima, ali i sa specifičnim razumijevanjem demokratije, razgovarali smo sa dr Erhanom Turbedarom iz organizacije TEPAV iz Ankare.

MONITOR: Kako ocjenjujete uzroke i domete demonstracija u Turskoj, započetih u parku Gezi i na trgu Taksim u Istanbulu?
TURBEDAR: Te demonstracije su počele zbog najave da će u parku Gezi biti izgraðen trgovački centar. Grupa ljudi je pokušala da sačuva javni interes, a na štetu privatnog interesa. Da su uzeti u obzir zahtjevi ovih ljudi, najvjerovatnije ne bi bilo većih događaja. Kako je uslijedila stroga policijska intervencija i najava Vlade da ne namjerava odustati od toga projekta, protesti su prerasli u proteste protiv Vlade, koji su se prelili i na mnoge gradove Turske.

Prema ispitivanju javnog mnjenja koje je nad 4.411 ljudi izvršila agencija KONDA u Taksimu u periodu od 6. i 7. juna 2013. 49,1 odsto demonstranata odlučilo je da izađe na ulice zbog policijskog nasilja, 14,2 odsto zbog govora premijera, dok je 19 odsto izašlo s namjerom da sačuva drveće u Gezi parku. Čak 93,6 odsto demonstranata bili su obični građani, dok ih je samo 6,4 odsto pripadalo nekoj grupi ili organizaciji. Čak 58,1 odsto vjeruje da im je Vlada ograničila slobode, dok je 30,3 odsto ispitanika izjavilo da su ljuti na govore i ponašanje premijera. Za jedan dio komentatora Turske, slučaj parka Gezi pretvoren je u simbol otpora, reakcije i bijesa protiv načina upravljanja, ponašanja Vlade i njene želje za dominacijom nad društvom.

Vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) uobičajeno u Turskoj uživa podršku od oko 50 odsto birača. Međutim, izgleda da je AKP zbog demonstracija prvi put ozbiljno osjetila stah od gubljenja dijela podrške. Kroz kontra mitinge koji su uslijedili i neprestanim obraćanjima javnom mnjenju AKP je pokušala da ponovo konsoliduje glasače, što je izgleda i uspjela.

U posljednjih deset godina jedan od najvećih uspjeha AKP bio je odricanje od stare teze da je Turska opkoljena neprijateljima. Umjesto potrage za neprijateljima oko Turske, AKP je krenula tragati za partnerima. Na žalost, protesti iz juna 2013. rezultirali su osvježavanjem stare turske bolesti, tako što je AKP krenula upirati prst na strane neprijateljske sile. Umjesto da preispita svoje greške i upita se zašto su im neki bivši saveznici poput djela liberala okrenuli leđa, AKP uporno nastoji da posljednje demontracije poveže sa svakojakim teorijama zavjere.

MONITOR: Na protestima u Istanbulu često su se vidjeli simboli političke ljevice, Če Gevarine slike i slično i to dok zemlja bilježi veliki porast BDP-a. Imanuel Volerstin je u svojoj kolumni primijetio da su Kurdi slabo reagovali.
TURBEDAR: Ako se izuzmu rasprave povodom posljednjih demonstracija, onda bi trebalo primijetiti da tema koja u posljednje vrijeme apsolutno dominira turskim javnim mnjenjem jeste proces pomirenja, odnosno napori Vlade Turske i njeni pregovori s Abdulahom Odžalanom, liderom PKK za pronalazak rješenja kurdskog problema. Proces pomirenja sastoji se od tri faze, koje se planiraju realizovati u roku od godinu dana, odnosno do lokalnih izbora 2014. Prva faza se odnosi na povlačenje članova PKK izvan turskih granica, i njihovo odricanje od oružja. Druga faza je u vezi sa političkim upravljanjem ovim procesom, odnosno u vezi sa pravnim i psihološkim koracima koje bi trebalo poduzeti. U svrhu ovoga, formirane su komisije mudraca za svaku regiju Turske koje nastoje građanima objasniti čitav proces, i koje slušajući razna mišljenja igraju ulogu mosta izmeðu donositelja odluka i građana. Kao potpora procesu pomirenja, u sklopu druge faze formirana je komisija koja je poznata pod kratkim nazivom „Parlamentarna komisija za rješenje”.

Treća faza procesa pomirenja je u vezi s povratkom, reintegracijom u društvo i normalizacijom. U ovoj fazi se očekuje povratak oko pet hiljada razoružanih pristalica PKK i njihova integracija u društveni život Turske. Očigledno je da će realizacija ove faze biti najteža. Oni koji nisu kažnjavani u odsustvu, protiv kojih nisu podignute optužnice i koji nisu bili u rukovodstvu PKK ne bi trebalo da imaju većih problema. Za one koji nisu bili u rukovodstvu, ali protiv kojih postoje zapisi o umiješanosti u terorističke akcije biće potrebno zakonsko uređenje poput amnestije. Problem je s onima koji su rukovodili operacijama PKK, koje su u 30 godina odnijele 40 hiljada života. Premijer Erdogan od njih očekuje odlazak u treće zemlje, poput skandinavskih zemalja. Ali kako stvari stoje, rukovodioci PKK razmišljaju suprotno, tako što zahtijevaju direktno uključenje u proces pomirenja.

MONITOR: Kakvi su u ovom momentu afiniteti političkih partija?
TURBEDAR: Dok su posljednje demonstracije u Turskoj na određeni način približile opozicione stranke unutar zemlje, proces pomirenja je faktor koji ih nastavlja dijeliti. Opoziciona Stranka nacionalnog pokreta (MHP) se od samog početka protivi čitavom procesu pomirenja, dok sa opozicionom Republikanskom narodnom strankom (CHP) stvari stoje drugačije. I AKP i kurdska Stanka mira i demokratije (BDP) željele bi da CHP bude uključena u rad Parlamentarne komisije za rješenje. Jer za AKP nije lako surađivati samo sa BDP-om u ovome procesu. Ankete pokazuju da 98 odsto građana želi mir i prestanak terora, međutim samo 37 odsto ih odobrava pregovore s Odžalanom. Dakle, sa jedne strane dobar dio građana protivi se Odžalanu, dok se sa druge strane strahuje da bi AKP u cilju prelaska na predsjednički sistem u Turskoj, Kurdima mogla nešto „krupno” obećati, što Vladi otežava da narodu objasni svoje namjere. Zbog ovakvog stanja, kako bi se razrijedila saveznička slika AKP-BDP, Vlada bi željela uključenje CHP-a u rad komisije. Uključenje CHP je bitno i za Odžalana, PKK odnosno i za BDP. Jer bi trojni blok AKP-CHP-BDP-a značio stvaranje sredine u kojoj bi se čitav proces i njegovi rezultati mogli lakše objasniti građanima.

MONITOR: Komesar za izbjeglice UN, Antonio Gutiereš tvrdi da se u Siriji odvija najveća ljudska katastrofa od one u Ruandi 1994. Koliko je Turskoj važno ono što se događa u Siriji?Ž
TURBEDAR: Ljudski faktor je najbitniji element pozornosti turskog javnog mnjenja prema slučaju Sirije. U Turskoj je stvorena slika o sunitskoj većini Sirije koja se zalaže za više prava, slobode i demokratije na šta manjinska alevitska uprava Sirije odgovora ubistvima. Inače, može se kazati da unutar intelektualnog jezgra konzervativnih političkih struja Turske, čija ukupna politička podrška dostiže čak do 70 odsto, postoji osjećaj bratstva i solidarnosti sa sunitskim islamskim pokretima osim onih koji su selefijskog karaktera i koji su skloni nasilju.

Strateški posmatrano, scenario u kome bi se Sirija nakon dužeg građanskog rata mogla nekontrolisano podijeliti najviše zabrinjava Tursku. Eventualni raspad Sirije mogao bi prouzrokovati mnoge rizike i nestabilnosti, a i direktne bezbjednosne probleme Turskoj. U početku je Turska izbjegavala da Asadu preporuči povlačenje sa funkcije, kao što je to bio slučaj oko Mubaryka i Gadafija, već ga je savjetovala da pokrene reforme i izbjegava upotrebu sile. Kada se kriza produbila, Turska je izgradila politiku koja se oslanjala na pretpostavku da će Asadova vlast u kratkom roku biti urušena te je Ankara postavila za cilj što brži njegov odlazak. U sklopu ovoga Ankara je poduzela inicijativu organiziranja i zbližavanja opozicionih snaga Sirije. Turska je prednjačila i u formiranju Slobodne sirijske vojske, kojoj je otvorila svoju teritoriju. Turska je svoju teritoriju otvorila i za sirijske izbjeglice, čiji je registrovan broj prije par mjeseci dostigao 400 hiljada, a nezvanični oko 700 hiljada.

Turska se zalaže za formiranje nacionalnog vijeća tijekom tranzicijskog razdoblja, u kome bi mogli sudjelovati i oni predstavnici Asadovog režima koji nisu sudjelovali u zločinima protiv sirijskog naroda. Turska odbacuje scenarije o eventualnoj podjeli Sirije. Trebalo bi primijetiti da se sirijska kriza za Tursku sve više pretvara u „kurdski problem”. Turske medije je obuhvatio strah od osnivanja velike kurdske teritorije na sjeveru Sirije, nakon èega bi turska teritorija mogla biti ugrožena. Turska se ne protivi tome da sirijski Kurdi dobiju veæa prava. Tursku zabrinjava terorizam. Premijer Erdogan je poruèio da, ukoliko bude neprijateljskih aktivnosti protiv Turske na sjeveru Sirije, neæe sjedjeti skrštenih ruku.

Istrošeni imidž

MONITOR: Kako objašnjavate mlake reakcije zvaniènika Zapada na dogaðaje u Turskoj ?
TURBEDAR: Turska nije država gdje jedan lider kraðom glasova ili zastrašivanjima može decenijama vladati. U Turskoj se vlasti biraju demokratski, na glasaèkim kutijama, i odlaze s funkcije istim putem. Uz ovo, pomoæu reformi civilno-vojnih odnosa, uticaj vojske je izbaèen iz politièkog života zemlje. Zbog svega ovoga Taksim zaista nije Tahrir. Ipak zbog brutalnosti policijske sile nad demonstrantima koje su prenijele mnoge svjetske medijske kuæe, te zbog ogranièavanja slobode medija i slobode govora, mislim da je djelimièno istrošen imidž Vlade Turske u inostranstvu. To se može popraviti kroz dokazivanje da je izvukla neophodne lekcije iz svega onoga što se dešavalo juna 2013.

Podjele

MONITOR: Koliko su protesti pokazali podijeljenost turskog društva?
TURBEDAR: Prema opštem istraživanju agencije IPSOS iz juna 2013, 50 odsto graðana opravdava demonstracije, dok 34 odsto misli da su one neopravdane. Neka druga istraživanja najvjerovatnije bi prikazala drugaèije rezultate. Podijeljenost unutar turskog društva oèigledna je stvar. Zbog klasiènih izbornih razloga, politièari namjerno rade na poticanju zabrinutosti u svojoj glasaèkoj bazi s retorikom o tome „kako se nalaze pod prijetnjom” uz išèekivanje da na taj naèin osiguraju svoje glasove. Ipak, bitno je podvuæi da su se tokom i nakon demonstracija u Turskoj, skoro sve politièke strane koristile lažima i klevetama, i to bez ikakve griže savjesti što na taj naèin dijele društvo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

OBUKA RE POPULACIJE ZA RAD U MEDIJSKOJ INDUSTRIJI

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset pet Roma/kinja i Egipćana/ki  sa teritorije cijele Crne Gore imaće prilku da se obučava za rad u medijskoj industriji. Najboljih pet kandidata/kinja nakon dvomjesečnog treninga potpisaće ugovor o radu i nastaviti učenje uz rad u Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), na portalu i novini Vijesti,  Televiziji Vijesti i Monitorovom centru za medije i demokratiju (MCMD).

Pripadnici/e romske i egipćanske (RE) populacije moći će da uče osnove novinarstva, ali i druge poslove u ovoj industriji, kao što su grafički prelom, dizajn, poslovi kamermana/ke, montažera/ke i radnika/ce u štampariji.

Polaznike/ce će obučavati tim iskusnih trenera. Obuka će biti organizovana u dvije faze. U prvoj će pripadnici/e RE biti upoznati/e sa teorijskim i praktičnim osnovama pojedinih medijskih poslova, a u drugoj fazi  će učiti uz rad i sami/e učestvovati u proizvodnji medijskih sadržaja – tekstova, produkciji TV programa, izradi sadržaja portala, te grafičkih i štamparskih poslova.

Konkurs za zainteresovane pripadnike/ce RE populacije objavljen je u više medija i može se naći na sajtu CIN-CG, nedjeljnika Monitor i portala Vijesti.  Svi zainteresovani/e polaznici/e imaju rok od mjesec dana da se jave na konkurs.

Obuka se orgnizuje u okviru projekta: Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, koji sprovode CIN-CG, MCMD, Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore. Cilj projekta je potpuna integracija pripadnika/ca RE u društvo, posebno kroz jačanje njihovih znanja i vještina.

Projekat će trajati godinu dana, a pored obuke predviđeno je i više drugih aktivnosti, koje bi trebalo da doprinesu opštem cilju projekta, ali i da informišu javnost o poziciji Roma/kinja i Egipćana/ki u Crnoj Gori.

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MURINO I KALUĐERSKI LAZ,  NAKON DVADESET GODINA:  Zločini i ravnodušnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac. Tu se postavlja pitanje objektivnosti. Sadašnji SDT u to vrijeme je bio vojni sudija koji je sudio trojici nenaoružanih civila koji su bježali sa Kosova

 

Dvadeset godina nakon dešavanja u vrijeme ratnih dejstava 1999. godine,  advokat Velija Murić, podnosilac krivične prijave u slučaju Kaluđerski laz i istovremeno pravni zastupnik porodica žrtava NATO bombardovanja u Murinu, nada se pomaku u istraživanju ratnih zločina.

On je Monitoru rekao da je nedavno u razgovoru s premijerom Duškom Markovićem stekao utisak da postoje nagovještaji da će ratni zločini na području Crne Gore biti istraženi ozbiljnije nego do sada.

Na teritoriji rožajske opštine na padinama Kule i Hajle, od januara 1999. do kraja aprila te godine, ubijene su dvadeset dvije osobe, sve civili albanske nacionalnosti koji su pokušavali da se bježeći s Kosova domognu Crne  Gore. U Kaluđerskom lazu 18. aprila je ubijeno šest osoba. Među ubijenima je dvoje djece, od dvanaest i trinaest godina. Ubijena je i jedna žena iz porodice  Brahimaj, i njena tri sina, koji su je nosili u zbjegu na nosilima. Niko nije osuđen za ove zločine.

Prema saznanjima koja se zasnivaju na spisima predmeta vođenog krivičnog postupka u slučaju Kaluđerski laz, u koje je Monitor imao uvid, specijalni državni tužilac raspolaže podacima i imenima tadašnjih vojnih oficira, istražnog sudije i tužioca, koji su postupali u vršenju uviđaja. Iz tih spisa proizilazi da su tadašnja dva vojna oficira, činjenjem ili nečinjenjem, a oni su bili odgovorni za sve radnje vezane za uviđaj i predaju leševa porodicama koje su tada bile u Rožajama, učinili da se leševi transportuju četrdeset kilometara dalje na Kosovu, kod Peći, gdje su bez odjeće zatrpani u grupnoj grobnici.

Advokat Murić kaže i da je u slučaju Kaluđerski laz samo jedna porodica dobila odštetu od dvanaest hiljada eura, da bi zatim Vrhovni sud poništio presude nižih sudskih instanci i time negirao da je počinjen ratni zločin i zatražio da se državi Crnoj Gori vrati novac.

Slična situacija je i u Murinu. Murić podsjeća na nevjerovatnu situaciju u jednoj od šest tužbi, gdje je prvo  pravosnažno dosuđena  i isplaćena odšteta, da bi na Vrhovnom sudu sve bilo poništeno i zatraženo da ta porodica iz Murina vrati novac koji je dobila na račun odštete. „Muž je poginuo. Supruga je u međuvremnu preminula. Odštetu nema ko da vrati, a država preko svojih pravnih zastupnika traži novac nazad“, kaže advokat Murić. Tragedija porodica se pretvorila u sudsko mučenje.

Osnovni sud dosuđuje odštetu, Viši potvrđuje. Presuda se izvršava i novac isplaćuje. Vrhovni sud preinačuje obje presude i traži povraćaj novca i Osnovni sud ovog puta traži da se vrati. Advokat prigovara. Prigovor se uvažava i presuda ukida.

U ponovljenom postupku murinska porodica se oslobađa obaveze da vrati novac, ali da mora da plati troškove postupka od nekoliko hiljada eura. Advokat ponovo prigovara, ali vijeće Osnovnog suda sada potvrđuje i „traži povraćaj i glavne stvari“.

Murić je ranije zaprijetio da će ako porodica  bude morala da vrati novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese. „Ako se dogodi da moraju da vrate novac – svijet će znati za taj slučaj. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj govori koliko je Crna Gora pravna država, i kakvo je naše pravosuđe “, rekao je Murić.

Advokat murinskih žrtava  nagovještava da bi u narednom periodu  moglo biti pomaka.

Bombardovanje tadašnje SRJ, tokom kojeg je u Cr­noj Go­ri stra­da­lo 10 oso­ba među njima troje djece počelo je 1999.  Pr­vog da­na na­pa­da pa­la je i pr­va žr­tva – de­vet­na­e­sto­go­di­šnji Sa­ša Sta­jić iz Be­o­gra­da,  je po­gi­nuo na rat­noj stra­ži u kru­gu ka­sar­ne Mi­lo­van Ša­ra­no­vić u Da­ni­lov­gra­du.

U na­pa­di­ma ko­ji su usli­je­di­li 6. apri­la 1999. go­di­ne NA­TO je ba­cio bom­be na aero­drom u Go­lu­bov­ci­ma. Dan ka­sni­je bom­bar­do­va­na je far­ma u Pod­go­ri­ci, ka­da su stra­da­la tri rad­ni­ka za­po­sle­na na njoj. A 30. april osta­će upam­ćen kao je­dan od najstrašnijih da­tu­ma u no­vi­joj isto­ri­ji Cr­ne Go­re. Bom­bar­do­va­no Mu­ri­no, gdje je poginulo šest  gra­đa­na, civila.  Ži­vo­te su iz­gu­bi­la i dje­ca. Če­tr­na­e­sto­go­di­šnji Mi­ro­slav Kne­že­vić (1985), tri­na­e­sto­go­di­šnja Oli­ve­ra Mak­si­mo­vić (1986) i de­se­to­go­di­šnja Ju­li­ja Bru­dar (1989). U na­pa­du su stra­da­li i Vu­kić Vu­le­tić (1953), Mil­ka Ko­ča­no­vić (1930) i Ma­noj­lo Ko­ma­ti­na (1927).

Otac maloljetnog Miroslava, Mirko Knežević, izjavio je da ne zna zbog čega je moralo stradati troje djece u Murinu, kada na tom prostoru nije bilo nijednog vojnog cilja.

,,Naš bol ne može minuti ni da živimo hiljadu godina, ali nam još te­že pada što nas ova vlast ubi­ja toliko go­di­na”, kazao je Knežević. I članovi drugih porodica murinskih žrtava izražavaju ogorčenje odnosom koji pokazuje država, kako prema stradalima, tako i prema živima. Oni tvrde da  vlast Cr­ne Go­re na­sto­ji da se zlo­čin u Mu­ri­nu za­ta­ška i za­bo­ra­vi.

Advokat porodica murinskih žrtava granatiranje ove crnogorske varošice smatra klasičnim zločinom. On tvrdi da je bombardovanje Murina bilo najavljeno, i optužuje državu Crnu Goru da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone.

„Most na Murini je kratka veza s Kosovom. Bombardovanje je bilo apsloutno najavljeno. Vlast Crne Gore koja je kontrolisala granicu, vazdušni i svaki drugi prostor, nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, a to je da obavijesti ili uzbuni građanstvo“, smatra Murić.

On je ranije za Monitor objasnio i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore. Prema njegovim riječima, država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu s Ustavom, obezbijedila građanima miran život.

„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je s aspekta, kako mi pravnici želimo da kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, s aspekta pravičnosti. Na drugoj strani, odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost“, kaže Murić.

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac.

I tu se postavlja pitanje objektivnosti, ako je poznata činjenica da je sadašnji SDT u to vrijeme bio vojni sudija i da je sudio trojici nenaoružanih i nedužnih  civila koji su bježali s Kosova, od kojih je jedan bio maloljetan.

Izrekao im je kazne kojima je pokriven njihov pritvor, jer su, navodno, prema obavještajnim podacima na Kosovu, dok se odvijao pogrom nad kosovskim civilima, pripadali nekim organizacijama otpora. Da li je to mogao biti i maloljetnik, otvoreno je pitanje.

U svjetlu te činjenice, koja istraživačima ratnih zločina nije nepoznata, postavlja se pitanje može li Milivoje Katnić biti taj koji će pokrenuti preispitivanje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo