Povežite se sa nama

Uncategorized

Ono malo nade

Objavljeno prije

na

Taktika je prepoznatljiva koliko je i mutna: prvo su mjesecima razne grupe koje su se oružano pobunile protiv jednopartijske diktature Bašara al Asada, prikazivane kao jedinstvena vojska Slobodna Sirija, čiji je cilj uvođenje demokratije.

Većina velikih zapadnih medija su ih nazivali aktivisti, a njihovi video klipovi o navodnim zločinima Asadove vojske, predstavljani su kao ,,novinarstvo građana”, dok su druga mišljenja i druge verzije istih događaja uglavnom izostajali. Od početka ustanka, koji se ubrzo pretvorio u krvavi sektaški i vjerski rat, javnosti su uglavnom bile uskraćene slike zločina od strane „aktivista” treniranih na teritoriji NATO članice Turske, gdje im je uručivano oružje i ostala vojna oprema od Saudijske Arabije i Katara, kao dio akcije koordinirane sa Amerikom i njenim EU saveznicima.

Uporedo sa ratnom propagandom i vojnom podrškom, na političkom planu fokus Zapada je bio stvaranje kohezije među raznim, često ekstremno religioznim i suprotstavljenim naoružanim grupama i pronalaženje ličnosti iz njihovih redova po volji zapadnih vlada, a koji bi zapadnoj javnosti bili prihvatljivi kao nova sirijska politička elita.

Iz slike sirijske tragedije potpuno izostaje postojanje nenasilne opozicije Al Asadu, koja je u martu 2011, u duhu Arapskog proljeća, izašla na ulice sirijskih gradova tražeći demokratske promjene mirnim putem. O njima se malo može čuti na BBC-ju, CNN-u ili preko Al Džazire, ali traganjem po internetu i nalaženjem kredibilnih nezavisnih izvora, može se saznati o „pravim” sirijskim aktivistima, čiji je broj puno veći od onih naoružanih.

Ovi nezavisni izvori su često strani aktivisti koji u Siriji borave iz solidarnosti i da bi saznali i objavili ono sto se stvarno zbiva na terenu. Oni kažu da demokratska opozicija smatra da su im naoružani pobunjenici, podržani iz inostranstva, oteli i revoluciju i šansu da se izbjegne krvoproliće i da Sirijci sami sebi jednog dana stvore bolju, jedinstvenu državu.

Zašto Zapad nije odlučio da podrži ovu opciju je pitanje koje je logično koliko i naivno. Odgovor bi bio isti kao i na pitanje zašto Zapad ne podržava demokratski izabranu vlast u Egiptu koju je nedavno oborila vojna hunta?

Zato što su im na vlasti u ove dvije države, kao i u regionu, potrebni dužnici koji će zapadne interese staviti ispred interesa svojih građana. I zato što hoće da jasno svima stave do znanja dokle su spremni da idu da bi nastavili dominaciju nad Bliskim istokom.

Ovaj pristup je doveo do situacije koja je moralno šokantna i apsurdna. Amerika i EU u Egiptu podržavaju vojnu huntu i žmure pred masakrom više od hiljadu članova demokratski izabranog Muslimanskog bratstva, dok su im u Siriji saveznici Džabhat al Nusra i ISIS grupe, koje su javno deklarisane članice Al Kaide.

Obamina strategija polaska u rat protiv Sirije se nimalo ne razlikuje od Bušove strategije napada na Irak, iz vremena kada je Obama bio političar sa antiratnom reputacijom.

Obojica su prvo odlučili da odu u rat, a traženje razloga su ostavili za kasnije. Buš se oslonio na poslušne obavještajne službe da daju kredibilitet fantazijama njegove vlade o Sadamovom oružju za masovnu destrukciju.

Obama još nije posegnuo za ovom opcijom, vjerovatno jer je poslije iračkog debakla kredibilitet američkih obavještajaca previše problematičan. Obama u stvari nije posegnuo ni za jednom opcijom jer niti on, niti iko iz njegovog okruženja, nije do sada iznio ni jedan dokaz da je Asadova vojska upotrijebila hemijsko oružje 21. ovog mjeseca, koje je odnijelo više od 1500 života, a koji je za Obamu crvena linija čije se prekoračenje kažnjava ratom.

Zapadna javnost postaje umorna od ratova i besmislenih krvoprolića i želi da zna koje dokaze imaju Amerika i tanka „koalicija voljnih”, koja od uticajnijih zemalja za sada uključuje samo Francusku, da je Asad odgovoran za hemijski ratni zločin.

Iznose se ozbiljne sumnje u američku verziju događaja koje su bazirane na upotrebi hemijskog oružja u maju ove godine, koga je UN Komesarka za Siriju Karla del Ponte pripisala pobunjenicima. Nezavisni izvori takođe objavljuju infomacije o tome da su bojni otrovi, kao što je smrtonosni sarin, isporučivani pobunjenicima od strane Saudijske Arabije, dok su turski izvori javili da je sarin u posjedu grupa koje se bore u Siriji, zaplijenjen u maju ove godine u dva turska grada.

Obama, kao ni njegov prethodnik, nije spreman da se osloni na istraživanje nezavisnih UN eksperata i nestrpljiv je da potegne okidače sa brodova i aviona koji su već zauzeli pozicije u Mediteranu.

U nedostatku dokaza, sumnje u to da je Asad kriv za jezivi hemijski pomor, neki izvode na bazi logičnih pitanja: zašto bi Asad napravio ovaj, po njega poguban potez, u vrijeme kada je vojno nadmoćan na terenu, kada su u Siriji UN inspektori kojima je on dozvolio ulaz i kada se u zapadnim medijama sve češće izražava duboka zabrinutost vezana za političku obojenost pobunjenika. Neki zapadni mediji su objavili da kada su početkom ove godine pobunjenici iz Džabhatu Al Nusra osvojili provincijski centar na sjeveroistoku Sirije, odmah je uvedeno šerijatsko pravo i otpočeo je teror nad „sekularno” obučenim ženama i napadi na prodavnice koje drže alkohol.

Ruski predsjednik Putin je izrazio sumnju u Obamine tvrdnje, pozivajuci ga da objavi dokaze, dok je komentar Kine bio na temu – ponavljanja Iraka.

Ni Obama, kao ni njegov prethodnik Buš, ne smatra da međunarodni zakoni važe za SAD. Jedini zakoniti način da se krene u rat koji nije odbrambeni je autorizacija Savjeta bezbjednosti UN-a. To što do takve saglasnosti ni u slučaju Iraka, ni u slučaju Sirije ne može doći zbog protivljenja stalnih članica kao što je Rusija, a u slučaju Sirije i Kina, Obama smatra dovoljnim razlogom da Amerika postane i tužilac i sudija i egzekutor.

Poslije odluke američke desne ruke u Evropi, Britanije, da održi glasanje u parlamentu o intervenciji u Siriji, koju je Parlamenat odbacio, Obama je iznenadio svijet, a pogotovu svoje najbliže saveznike poput Izraela, odlukom da i on zatraži mišljenje Kongresa.

Ni britanski premijer Kameron, ni Obama nijesu morali da traže mišljenje od predstavnika građana, niti ih njihove odluke obavezuju, ali je to pokazatelj svijesti o ogromnom neraspoloženju običnih Britanaca i Amerikanaca za skupu i krvavu ratnu avanturu nejasnog cilja.

Noam Čomski kaže za Hafington post da bi napad na Siriju, sa ili bez autorizacije Kongresa, bio ratni zločin. Pošto ne može da pođe u zakoniti rat Obama je, po receptu oprobanom kod intervencija na Kosovu i Iraku, odlučio da mu je dovoljan moralni, ,,humanitarni” povod. Ričard Falk, profesor međunarodnog prava na Prinston univerzitetu i UN izvještač za Palestinu, kaže da se radi o očiglednom ,,zagovaranju američke izuzetnosti” jer Obama poteže kao nacionalni prerogativ ilegalni unilateralizam, kao na primjer kada kaže: ,,Ali mi smo Sjedinjene Američke Države i mi ne možemo da zažmurimo pred onim što se dešava u Damasku’. Falk ocjenjuje kad bi se poštovao princip unilateralizma svijet bi bio u plamenu. „…Sirija, Iran i Sjeverna Koreja moraju se pokoravati američkoj interpretaciji međunarodnih zakona, dok se Amerika i njeni najbliži saveznici rukovode svojim nacionalnim interesima.”

Američki mediji javljaju da Kongres najvjerovatnije neće podržati vojnu intervenciju. Obama nije uspio da ubijedi kongresmene u smislenost i implikacije još jednog vojnog angažovanja SAD-a.

Smatra se da Obamino moralisanje nije uključivalo predstavljanje američkoj javnosti negativnih implikacija intervencije. Na primjer, to što Rusija podržava Siriju i može lako biti uvučena u konflikt, to što je Izrael već nekoliko puta bombardovao Siriju i što je iranski lider Ajatolah ali Hamnei izjavio da bi američka intervencija bila pogubna po region.

Međunarodni Crveni krst je prošle nedjelje podsjetio da stradnja sirijskih civila dostižu nivo bez presedana. Preko 100 hiljada ljudi je ubijeno, preko četiri miliona ljudi su izbjeglice u svojoj zemlji i još million i po u inostranstvu. Oni koji su ostali preživljavaju bez dovoljno ljekova, hrane i vode.

U ratnim igrama koje su u toku, njihova stradanja uglavnom bivaju zaboravljena, kao i činjenica da će američki projektili biti dodatak njihovoj već prevelikog patnji.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

DNEVNI BORAVAK  ZA STARE U KOLAŠINU ZATVOREN:  Godine čekanja, mjesec i po radovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama

 

Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku.  Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan  od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo,  koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.

Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze  u  funkcionisanju  tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese.  Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.

„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog  incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.

Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…

Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom  periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.

„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.

Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.

„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.

U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.

„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.

Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.

„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.

Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su  ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.

Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo