Privredni sud u Podgorici proglasio je u srijedu 9. oktobra bankrot Kombinata aluminijuma. Najveći u istoriji crnogorske privrede. Time je stavljena tačka na devet godina dug privatizacioni aranžman koji je premijer Milo Đukanović nedavno ocijenio kao ,,vjerovatno jedan od najboljih ugovora koji je država potpisala sa nekim strateškim partnerom”.
Još važnije – proglašeni bankrot označio je kraj višedecenijskog projekta industrijalizacije Crne Gore kojim je zamišljeno da se, uz korišćenje rudnih i energetskih potencijala, stvori repro lanac u koji bi se, na zadovoljstvo države i njene privrede, uvezale fabrike Kombinata (Elektroliza, Glinica, Anode, Prerada, Kovačnica…) Rudnici boksita, Elektroprivreda i Rudnik uglja, Željeznica, Luka Bar i (bez)brojna armija njihovih kooperanata angažovana kroz mnoštvo malih i srednjih preduzeća širom države.
,,To može biti šansa za novi početak KAP-a. Treba vjerovati u pozitivan ishod”. Ovako je vijest o okončanju dvodecenijske agonije Kombinata komentarisao poslanik DPS-a Zoran Vukčević. Iako izjava na prvi pogled zvuči kao poprilična besmislica, njen puni smisao možemo shvatiti tek kada je stavimo u kontekst onoga što su čelni ljudi DPS-a govorili o budućnosti Kombinata, samo koji mjesec unazad.
Krajem prošle godine, dok se spremao za svoj sedmi mandat, premijer Đukanović je KAP-u i njegovim radnicima obećavao svijetlu budućnost. ,,Opcija gašenja KAP-a nije ni pod tačkom razno”, predočio je premijer u Bijelom Polju najavljujući kako će ,,uskoro” biti pronađeno održivo rješenje za fabriku. U obećanjima nije zaostajao ni Filip Vujanović. I on je proljetos protežirao aranžman sa Olegom Deripaskom naglašavajući da je ,,opstanak KAP-a presudan za budućnost crnogorske ekonomije”.
A nakon proglašenja bankrota – nikome ništa.
Optimista bez pokrića ostao je i predsjednik Sindikata aluminijuma Rade Krivokapić. ,,Fabrika će nastaviti sa proizvodnjom, tako da će se svi radni procesi do daljnjeg odvijati nesmetano”, kaže on, ,,to je ono što je najbitnije za radnike”. Do kada?
Nekoliko dana prije odluke o proglašenju bankrota, Sud je povjeriocima Kombinata (a njih je, prema podacima Suda, 1.345) priznao potraživanja u ukupnom iznosu od 359 miliona. Još 100 miliona eura prijavljenih potraživanja nije prihvaćeno, pa će vlasnici tog duga zaštitu svojih prava tražiti na sudu. Ukoliko procijene da sve to još ima smisla, pošto je već sada kristalno jasno da će makar 80-90 odsto svih potraživanja povjerilaca KAP-a ostati nenaplaćeno.
Računica, dalje, pokazuje da će odluka o bankrotu najviše glavobolje donijeti zvaničnicima Ministarstva finansija. Ono od KAP-a, nakon preuzimanja otplate kredita za koje je Vlada garantovala 2009. i 2010. godine, potražuje gotovo 150 miliona eura. Tome treba dodati i priznata potraživanja Elektroprivrede (45 miliona) koja će – na ovaj ili onaj način – takođe pasti na pleća poreskih obveznika. Dodaju li se ovdje i (ne)priznata potraživanja državnih kompanija Montenegrobonusa i Elektroprenosnog sistema CG kao i obaveze (sadašnje i buduće) prema radnicima Kombinata nije isključeno da će bankrot KAP-a državu koštati više od 250 miliona eura.
Zato još više čudi ravnodušnost sa kojom je Vlada pratila dešavanja u KAP-u od uvođenja stečaja do odluke o bankrotu.
Sjetimo se samo kako su prije nepunih šest mjeseci Đukanović i njegov ministar ekonomije Vladimir Kavarić na sav glas ubjeđivali stanovnike Crne Gore kako izvršna vlast ima plan po kome Kombinat može uspješno da posluje. Potrebno je samo, insistirali su, da parlament donese odluku kojom bi se Vladi omogućilo da za 50-ak miliona otkupi paket KAP-ovih akcija u vlasništvu Deripaske i njegovih, do danas neimenovanih, partnera iz niza of-šor kompanija uključenih u ovaj posao. A danas, kada su bez centa uloga mogli preuzeti upravljanje Kombinatom, u Vladi se prave da ih se to ni najmanje ne tiče.
Vlada je – to ne smijemo zaboraviti – svojom odlukom inicirala uvođenje stečaja. A nije isključeno da je tim potezom (kršeći odredbe Ugovora o poravnanju) doskorašnjim partnerima iz CEAC-a dala mogućnost da nas u najavljenom arbitražnom postupku oglobe za još neku desetinu ili stotinu miliona.
Da ne bi bilo nedoumica, u nečinjenju koje će Crnu Goru koštati stotine miliona ne postoje razlike između zvaničnika DPS-a i SDP-a. Čelnici SDP-a su, mjesecima unazad, propagirali plan po kome bi se Kombinat iz čeljusti partnerstva Deripaska-Đukanović najlakše iščupao kroz programirani stečaj. I sada, kada su se stekli svi uslovi za realizaciju tog plana, Ranko Krivokapić i njegovi ministri i poslanici su klonuli duhom.
Sada smo u situaciji da se svi skupa (radnici, povjerioci, vlasnici i poreski obveznici) nadamo kako će se naći neko spreman da kupi Kombinat oslobođen dugova i nastavi proizvodnju u Elektrolizi. Na Glinicu i preostale pogone za preradu aluminijuma očigledno se više ne računa. U suprotnom, ukoliko KAP ne nađe novog vlasnika, na dnevni red dolazi pitanje njegovog konačnog zatvaranja.
A ne izgleda kao da se neko od nadležnih ozbiljnije pozabavio pitanjima šta sa 700 preostalih radnika, šta sa ugašenim ćelijama za elektrolizu, bazenima crvenog mulja, lagerovanim piralenom… Ne tiče se nikoga? Ili stratezi aktuelnih vlasti misle da rješavanje tih problema treba prepustiti nekim drugim ljudima i partijama?
Možda zvuči obećavajuće, ali nije sasvim realno. Prije će biti da Đukanović i njegovi imaju nekakav plan za nastavak agonije započete, pod njihovom komandom, prije nekih 22-23 godine.
Jedan od prvih poteza DPS-a, nakon ozvaničenja višestranačja u Crnoj Gori, bila je odluka da se sva prodaja aluminijuma iz KAP-a obavlja preko partijske kompanije koja je za taj posao uzimala bogatu proviziju.
Uvođenje ekonomskih sankcija UN tadašnjoj SRJ rezultiralo je odlukom da se KAP preda u ruke Vektre, privatne kompanije koju je neku godinu ranije, kao predstavništvo francuskog Pežoa, osnovao Đukanovićev kum Dragan Brković. Iako nikada nije do kraja objašnjena, ta odluka se, tu i tamo, pravdala kao ekonomska neminovnost i jedini način da se KAP spasi od propasti. Verzirani, uglavnom, tvrde kako je tada zaživio model u kome je novac od prodaje aluminijuma završavao na računima privilegovanih i povlašćenih preduzeća i banaka, dok su troškove proizvodnje (struja, boksit, mazut, plate, porezi, doprinosi…) uvećane za zelenaške kamate i provizije, plaćali građani. I još ih plaćaju.
Koju godinu kasnije (u sjenci sukoba ovdašnjih vlasti sa Slobodanom Miloševićem) nadležni iz Vlade i Kombinata su, praktično preko noći, KAP povjerili švajcarskoj kompaniji Glenkor, koja i danas slovi za jednu od najtajanstvenijih firmi na svijetu. I tada je kao obrazloženje tog poteza poslužila tvrdnja da bi KAP, da nije bilo aranžmana sa Švajcarcima, stao ,,u narednih dan ili dva”.
Tek, osnivača Glenkora Marka Riča zapadni svijet je zapamtio kao tvorca najveće poreske utaje u istoriji SAD, dok su ga na istoku prepoznavali po nadimku ,,otac ruske mafije”. Dok je upravljao KAP-om Glenkor je postao i ekskluzivni kupac aluminijskih ingota po cijenama i do 100 dolara za tonu nižim od onih po kojima se trgovalo na berzi. Ipak, dugovi KAP-a su konstantno rasli.
Privatizacija ili stečaj, kliktali su 2004. godine glasnogovornici DPS-a, dok su se Đukanović i Deripaska, kršeći tenderska pravila, dogovarali o prodaji KAP-a novosnovanoj of-šor kompaniji.
,,Potpuno smo sigurni da smo KAP prodali pravom partneru”, tvrdio je u julu 2005. ministar Branimir Gvozdenović. Četiri godine kasnije i taj je ugovor obesmišljen i promijenjen. Ponovo na štetu Crne Gore.
DRI je proljetos objavila izvještaj u kome stoji da se Crna Gora, Ugovorom o poravnanju iz 2009. godine, „odriče potraživanja i daje subvencije za struju i garancije na kredite” u ukupnom iznosu od 307,5 miliona eura. Rusi su, na drugoj strani, otpisali potraživanja od približno 65 miliona. Eto prave slike partnerstva koje je Crnu Goru koštalo više od pola milijarde eura (računica potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića) da bi KAP, na kraju, dovelo do bankrota. Bez posljedica za odgovorne. Oni već vrebaju novu priliku.
Zoran RADULOVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice