Povežite se sa nama

Uncategorized

Na tacni

Objavljeno prije

na

Kada se ovaj broj Monitora bude pojavio na kioscima, u Skupštini Crne Gore održaće se još jedno kontrolno saslušanje. Ovog mjeseca – treće. Ljetos je parlamentarno propitivanje održano u formi anketnog odbora. Svako takvo okupljanje završeno je istim ishodom po inicijatore, opoziciju: bez rezultata. Nema neizvjesnosti – većinu uvijek čini vladajuća koalicija. Ima li, onda, svrhe?

Članovi skupštinskog Odbora za antikorupciju 11. oktobra postavljaće pitanja v. d. državnog tužioca Veselinu Vučkoviću, povodom mjera koje su preduzete na institucionalnom rasvjetljavanju afere Snimak. Tim povodom predsjednik navedenog Odbora Predrag Bulatović kazao je kako v.d. tužioca mora biti ubjedljiv. ,,Ako su moguće mjere krivično-pravnog progona zaobišle neke od aktera, Vrhovni državni tužilac mora to ubjedljivo i argumentovano da obrazloži javnosti i skupštinskom Odboru za antikorupciju”.

Onda je Bulatović, konstatujući da će ako Vrhovni državni tužilac ne procesuira neke aktere iz Snimka, normativne promjene u tužilaštvu i pravosuđu doživjeti totalni debakl. Njihov tužilac sve trči da procesuira njihove.

Vučković se ne boji sa razlogom. Nakon što su iz Demokratskog fronta od njega zatražili da saopšti je li pokrenuo istražne radnje povodom afere Snimak, kazao je kako je spreman da odgovori na svako pitanje, kroz kontrolno saslušanje ili dostavljanjem informacije u pisanoj formi. Dok god su na vlasti oni koji su ga tu doveli, Vučković može spokojno da ide na opoziciona saslušavanja.

Tužilaštvo je uostalom već obavilo zadatak: odbacilo je sve prijave vezane za aferu Snimak i ustanovilo da funkcioneri DPS-a nijesu kršili ustav nego pričali viceve.

Prvog dana oktobra, kontrolno je saslušavan ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Igor Lukšić. Bivši premijer ispitivan je na osnovu inicijative poslanika Demokratskog fronta Milana Kneževića, povodom Odluke Vlade da se pridruži zajedničkoj izjavi o Siriji. Ni Lukšić nije bježao od saslušanja. Zašto bi?

Ilustracija. Knežević je pitao Lukšića zašto se prije donošenja odluke nije konsultovao sa Odborom. ,,Koje to nas geopolitičke i strateške veze vežu sa Sirijom, pa da nijesmo mogli ostati na strani, nego smo za par sati utvrdili da su tamo počinjena zvjerstva hemijskim oružjem, a već dva mjeseca ne možemo da utvrdimo ko je potrovao građane Berana.”

Lukšić: ,,Crna Gora nije pogriješila, a vrijeme je pokazalo i da nije ishitreno reagovala kada je u pitanju ova situacija”. Dodao je i sijaset floskula: da je odluka Vlade da se pridruži zajedničkoj izjavi o Siriji u skladu sa spoljnopolitičkim prioritetima države, da je u skladu sa integracijama u Evropsku uniju i u NATO, da je to očekivana reakcija od zemlje koja je članica Savjeta Ujedinjenih nacija za ljudska prava, da je…

Poslanik DF-a Goran Danilović je konstatovao da je jedan od argumenata vladajuće koalicije uoči referenduma bio je da Crna Gora nikada više neće voditi tuđe ratove, pa pitao – ,,A ovo je naš rat, je li tako?” Ministar je uzvratio da to nije poziv na rat, te da je izjava doprinijela stavljanju hemijskog oružja pod kontrolu. Onda je poslanik Socijalističke narodne partije Vasilije Lalošević ocijenio da je Vlada, prilikom odbrane svoje odluke, trebalo da se pozove na Ženevski komunike, na što je Lukšić odgovorio…

I tako, puna tri sata. Na koncu opozicija je ostala pri svome. Ministar, takođe. Sa ,,malom” razlikom: on ima većinu u Odboru, pa je glasovima članova iz vladajuće koalicije usvojen zaključak koji kaže da pridruživanjem Zajedničkoj izjavi o Siriji, Vlada nije donijela ishitrenu odluku niti je nanijela štetu nacionalnim interesima. Kraj priče.

Negdje u isto vrijeme dok su na Odboru za antikorupciju ministra Lukšića ispitivali o Siriji, poslanici iz Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje, ,,rešetali” su ministra zdravlja Miodraga Radunovića, i društvo o epidemiji u Beranama.

Nakon pitanja poslanika DF-a Janka Vučinića ministar Radunović je smireno odgovorio i poručio: ,,Vjerujem da će institucije raditi svoj posao i da će se odgovorna osoba pronaći”. Epohalno.

Predstavnica MANS-a Zorica Ćeranić, na osnovu čijih podataka o oštećenju cijevi je kontrolno saslušanje i zakazano, rekla je da vlast mjesec nakon epidemije izbjegava da pozove na odgovornost izvođača radova, firmu Bemaks, čije su mašine oštetile vodovodne cijevi.

Na koncu je konstatovano: epidemija je bila hidričnog tipa. U prevodu – voda je glavni uzročnik. Nijesmo znali.

Posljednjih dana septembra Pozitivna Crna Gora tražila je kontrolno saslušanje ministara prosvjete i kulture, Slavoljuba Stijepovića i Branislava Mićunovića, u vezi sa zloupotrebom djece u partijske svrhe, u vrtiću u Golubovcima.

Podsjetimo: mediji su objavili kako su predstavnici podmlatka Demokratske partije socijalista unijeli stranačka obilježja u vrtić Zvjezdani vrt, nakon čega je napravljena fotografija partijskih funkcionera i aktivista sa mališanima.

Tom prilikom poslanik Pozitivne Srđan Perić je, agenciji MINA, rekao da je DPS, umjesto da obezbijedi besplatne udžbenike, odlučio da djeci dijeli partijska obilježja. ,,To je u vizija obrazovanja koju ova vlast želi da realizuje – vrtići i škole kao sredstvo partijske infrastructure.”

Nakon toga Pozitivna pokreće proceduru za kontrolna saslušanja Stijepovića i Mićunovića u vezi sa nalazima iz Izvještaja Državne revizorske institucije o reviziji Godišnjeg finansijskog izvještaja Zavoda da udžbenike i nastavna sredstva za 2012. godinu.

Ništa od kontrolnog saslušanja: devetog dana septembra Odbor za prosvjetu, nauku, kulturu i sport nije podržao inicijativu poslanika Pozitivne Srđana Perića da se obavi saslušanje ministara Stijepovića i Mićunovića. Perić nakon toga podnosi ostavku na mjesto zamjenika predsjednika Odbora.

Iz DPS-a su poručili da je kontrolno saslušanje Stijepovića nepotrebno, te da je dovoljno ,,poslati snažnu poruku” da je zloupotreba djece u partijske svrhe neprihvatljiva. Poslanica SDP-a Draginja Vuksanović saopštila je da bi trebalo ,,ostaviti prostor da ministar reaguje i utvrdi ko je kriv”.

Ko je kriv, nijesmo institucionalno saznali, ni za najveću ovogodišnju aferu – Snimak. Formiran je Anketni odbor, koji je prvu, konstitutivnu sjednicu održao 11.juna, a prvu radnu, mjesec kasnije. Ukupno: dvanaest održanih propitivanja, te šesnaest ispitanih funkcionera DPS-a. Među njima i premijer Milo Đukanović.

Na koncu – ništa. Usvojen je, 30. jula, oko ponoći, tek tehnički izvještaj Anketnog odbora. On je, podsjetimo, sadržao osnovne podatke o broju sjednica tog tijela, o broju održanih kontrolnih saslušanja. Nije bilo većine za tri ponuđena predloga zaključaka: DPS-ovog, SDP-ovog i opozicionog.

Za predlog zaključaka DF-a glasalo je pet poslanika opozicije, pet je bilo protiv, dok je Azra Jasavić bila uzdržana. Za predlog zaključaka DPS-a glasala su četiri poslanika te partije, dok je protiv bilo šest poslanika opozicije i Mićo Orlandić iz SDP-a. Za predlog zaključaka koje je ponudio SDP glasao je samo Orlandić.

Što ne spomenuti: članovi odbora dobili su po hiljadu eura za rad u tom tijelu, a poslanicima u Radnoj grupi za izborno zakonodavstvo isplaćena mjesečna nadoknada od 250 eura. Za uvar.

Nije, tačno prije godinu, bolje prošla ni želja opozicije da putem Anketnog odbora u vezi sa aferom Telekom, dođe do djelića istine o toj pr(h)ivatizaciji u kojoj je, prema američkim dokumentima, učestvovala i sestra premijera, advokatica Ana Kolarević.

Bilans: Anketni odbor je održao je 13 sjednica, sa 18 tačaka. Dvije su bile zatvorene za javnost – bilo je riječi o dokumentima koji nose oznaku tajnosti. Saslušani su: bivši direktori Telekoma Oleg Obradović, Milan Perović i Miodrag Ivanović. Izjave dostavili: bivši Vladini funkcioneri Branko Vujović i Darko Uskoković i Vladinog Savjeta Veselin Vukotić. Odazvao se bivši direktor Euromarket banke Branimir Pajković, koji je, prisjetimo se, dao izjavu, ali odbio da odgovara na pitanja. Prvi čovjek Atlas grupe Duško Knežević se nije pojavio, iako je uredno pozvan. Okončano je 28. septembra, četvorosatnim ispitivanjem Mila Đukanovića.

Anketni odbor nakon nekoliko mjeseci rada, dostavio je Skupštini tehnički izvještaj o radu, koji, kao i ovaj o aferi Snimak, sadrži tek statističke, proceduralne podatke o radu tog tijela.

Pobjednik svih opozicionih ispitivanja je vlast, koja, tako, stvara privid pristupačnosti i demokratije. Zato i Đukanović redovno dolazi. Na tacni.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo