Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: Na balkanskoj i BiH sceni su dobro organizovane i uvezane krimi etno-bande

Objavljeno prije

9 mjeseci

na

„Nacionalni interes“ na koji se toliko i pozerski naglašeno pozivaju (i za koji se tobože bore), u praksi završava kao puki interesni nacionalizam: isplati se biti nacionalista

 

MONITOR: I ove godine je proslavljan protivustavni dan Republike Srpske. Ovog puta i uz dodjelu odlikovanja Vladimiru Putinu. Sem institucija BiH, reagovale su i one u EU. Visoki dužnosnik Peter Stano saopštio je da bi potez institucija RS da Putinu dodijeli orden mogao voditi u izolaciju RS i njene predstavnike. Kako bi ta izolacija jednog BiH entiteta mogla da izgleda ako bi je sprovodila EU?

BAJTAL: Na sličan način reagovala je i američka ambasada u Bosni i Hercegovini, izričući moguće posljedice zbog dodjele ordena, antiustavnog paradiranja i sistematski prijeteće separatističke retorike: „Pozivi na nezavisnost RS-a, koji su ponovljeni jučer sa lažnim tvrdnjama o ovlastima i pokušajima da se podriva država Bosna i Hercegovina gura državu na opasan put. Republika Srpska će samo uništiti sebe i one oko sebe gurajući fatamorganu o nezavisnosti“, oštro su zaključili iz ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini.

Jasno je, dakle, da je svijet svjestan svega šta se događa i političke neprihvatljive situacije podgrijavane tim događanjem, te da se razmišlja o mogućnosti sankcionisanja u vidu izolacije entiteta i njegove civilizacijski odmetnute političke vrhuške. Kako bi izgledala eventualna EU izolacija, to ne znam. Najbolja bi bila ona koja karijeristički-opipljivo sankcioniše secesioniste, sijače mržnje i destabilizacije kojom se opasno, namjenski svjesno, truju unutrašnji međunacionalni odnosi u zemlji.

MONITOR: Ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić je na proslavi u Istočnom Sarajevu objašnjavao da njegovo prisustvo kao i prisustvo drugih zvaničnika Srbije, nije upereno protiv cjelovitosti BiH. U nastavku te iste izjave Dačić je, međutim, rekao da je cilj saradnje zvanične Srbije i RS usmjeren „u pravcu nacionalnih i državnih interesa“. Kako biste to protumačili?

BAJTAL: Nema potrebe da se Dačićev sudar sa samim sobom posebno tumači. Kao što rekoh, Srbija je direktno i planski involvirana u sve destabilizirajuće i destruktivno što se događalo i događa u Bosni od devedesetih do danas. Sve drugo samo je verbalna mimikrija u službi licemjernog prikrivanja neizbježne očiglednosti tog uplitanja. A Dačić je samo jedan od Vučićevih pajaca, kojega, ma koliko se trudio da lažira stvarni smisao svog prisustva na „paradi“, u prvom dijelu, jezička smušenost odaje u drugom dijelu izjave.

MONITOR: Kolika je opasnost od radikalizacije bezbjednosne situacije u BiH, posebno s obzirom na tzv. ruski faktor?

BAJTAL: Ruski faktor sanja upravo to: radikalizaciju ovih prostora i radi na tome uglavnom sofisticirano, a ponekad čak nervozno i otvoreno, kako to vidimo na primjeru prošlogodišnje grube politikantske izjave amabasadora Kalabuhova,  kojom nadmeno putinistički prijeti Bosancima i njihovoj vlastitoj zemlji: „Ako BiH odluči da bude članica bilo čega (NATO saveza, E.B.) to je unutrašnja stvar. Ali druga stvar je naša reakcija. Na primjeru Ukrajine mi smo pokazali šta očekujemo. Ako bude prijetnja, mi ćemo reagirati”. Ukratko, traži se samo ideološki pogodan trenutak za izazivanje „drugog fronta“ i strateški zamišljenog haosa na Balkanu. I otuda stalno, sistematski njegovano, beogradski posredovano, i za sada, pažljivo dozirano dizanje regionalnih tenzija: po Bosni, Crnoj Gori i na Kosovu. Jer to odgovara vanjskim i unutrašnjim velikodržavnim potrebama i Moskve i Beograda. Odnosno konceptu carsko-ideološki zacrtanog „ruskog sveta“ i njegove srpske, stakleno prozirne indigo inačice o „ujedinjenu srpskih zemalja“, koja se više i ne krije. Budući da je zabrazdio preko svake mjere, Svijet Putina mora potopiti. I tako će biti. Zajedno s njim na dno će otići vučići, dodici, milanovići, čovići i svi oni koji danas združeno siju mržnju, strah i licemjerje oko sebe.

MONITOR: Predsjedništvo BiH je imenovalo Borjanu Krišto iz HDZ za Predsjedavajuću Vijeća ministara, glasovima Željke Cvijanović i Denisa Bećirovića, a protiv je bio Željko Komšić. Vlada BiH je u formiranju, a probosanska Osmorka je ipak nagovijestila da nije zadovoljna političkom „atmosferom“ koju stvaraju njeni koalicioni partneri poslije sporazuma o formiranju vladajuće većine. Šta se dešava u odnosima u postizbornoj koaliciji koju su neki smatrali „neprirodnom“?

BAJTAL: Željko Komšić je tu, apsolutno i zdravorazumski bio u pravu. Pomenuta Krišto, perspektivistički govoreći, nije ni moralno ni civilizacijski adekvatan personalni izbor za datu funkciju. Još jednom je etno-podobnost stavljena ispred profesionalne i ljudske sposobnosti. Na duge staze, nikakva ljudski prirodna koalicija nije moguća sa etno-strankama i partijama koje otvoreno slave zločine i uzdižu zločince. Iskustveno govoreći, nikakva koalicija sa etno-nacionalistima ne može biti ni moralna ni normalna. I dokle god u strukturi vlasti bude makar i samo jedan (ponavljam – i samo jedan) etno-nacionalista, on će sam, uprkos svemu dogovorenom i potpisanom, praviti dovoljno problema da tu vlast učini nefunkcionalnom, iracionalnom, i u krajnjoj liniji, civilizacijski promašenom i besmislenom.

Neki ljudi Osmorke očito su to shvatili već nakon prvih razgovora i izjava koje su došle iz zaošijanih etno-tabora. Izjava koje potpuno vrijednosno i moralno odudaraju od instrumentalistički obojenih najava da će se „razgovarati samo o onome o čemu se može dogovoriti“. Ali, ne budimo naivni, etno-nacionalisti, logikom vlastite ideološke matrice i uzajamne trodecenijske netrpeljivosti, niti hoće niti znaju, da se dogovore o bilo čemu ljudskom što bi bilo na tragu društvenog, javnog interesa građana. Oni su sami svoj cilj. Priča o nacionu je samo pragmatski dizajniran narativ iza koga etno-licemjeri kukavički kriju vlastite, narodnom pljačkom nabrekle džepove.

MONITOR: Može li se samo djelovanjem Visokog predstavnika i politikom „štapa i šargarepe“ EU, očuvati zajednička država ili je za jedinstvo građanki i građana BiH potrebno podstaći ili ojačati i neke druge procese na nivou države i društva?

BAJTAL: U moralno i normativno uređenim državama, sve se rješava unutar-društvenim konsenzusom i dogovorom regularno izabranih struktura nekog društva. B-H-S etno-strukture, zahvaljujući masovnom izbornom inžinjeringu, nisu ni regularne ni kompetentne. Zato, one za društveni red i poredak – niti su  sposobne niti zainteresovane. Na balkanskoj i BiH sceni su dobro organizovane i dobro uvezane krimi etno-bande, koje se domaćoj i svjetskoj javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. „Nacionalni interes“ na koji se toliko i pozerski naglašeno pozivaju (i za koji se tobože bore), u praksi završava kao puki interesni nacionalizam: isplati se biti nacionalista. U tome je sva vlastodržačka mudrost etno-nacionalista. Zato je neophodan neki vanjski faktor, tzv. međunarodna zajednica sa svojom politika „mrkve i štapa“, koja se, nažalost, i sama pokazuje neučinkovitom, jer je rizik štapa (sankcije) zbog pljačke, otimačine, laži i prevara, neuporedivo manji od dobiti mrkve. Ako tome dodamo Šmitovu bezbojnost i naivnost (?), onda strah od štapa (bar dosada) nije ništa veći od straha pred tigrom od papira. To ide tako daleko da ga ovdašnje političko razbojništvo javno negira kao visokog predstavnika, nazivajući ga njemačkim turistom. Koji, kako to u svrhu njegove javne diskvalifikacije tvrde, „ne propušta priliku da se lažno predstavlja kako u BiH, tako i na međunarodnim konferencijama…” Druge i teže uvrede i poniženja, na koje Šmit šutke pristaje, da ne spominjemo. Uz sve to, bivši Građani, a danas izmanipulisani, poniženi, servilni etno-kmetovi, nasijedaju na sve podvale i poniženja, šutke podnoseći sve ono što im etno-oligarsi podmeću. Apatični, umorni i skrhani, oni vjerujući više svojom ušima nego očima, poslušnički smjerno pakao u kome žive, prihvataju kao – raj na zemlji. Odsustvo građanske i lične, manipulacijom potisnute – samosvijesti, čini ih praktično nesposobnim da svoje društvo (čitaj: društva) uređuju na demokratskim, pravnim i ljudski samorazumljivim normama i standardima. Na ludom temelju, kaže Servantes, nikad nije podignuta pametna zgrada. Zato nam je ovako kako nam je.

 

Vučićevo odsustvo sa proslave anatiustavnog dana RS je osmišljeno licemjerje

MONITOR: Kako  tumačite upadljivo odsustvo Aleksandra Vučića sa proslave antiustavnog dana RS? 

BAJTAL: Ta upadljivost je idejno osmišljen perceptivni momenat Vučićeve već oprobane velikodržavne strategije kontinuiranog slanja lažnih poruka domaćoj i međunarodnoj javnosti. Tačnije, čin idejnog licemjerja i sračunate sugestije kako Srbija, tobože, s tim nema ništa. Odnosno, modus prozirne taktike negiranja postojanja te strategije. Međutim, logika Vučićeve podvale je više nego jasna i on samo sluganski poslušno izvršava zadate naloge Moskve. Jer, nervoznom Putinu je potreban nestabilni Balkan doveden do eksplozije u haos devedesetih, kojima je Moskva skriveno, ali neupitno svojski kumovala, nastavljajući isto do današnjeg dana.

 

Laž je jedina poltička istina Milorada Dodika

MONITOR: BiH je dobila status kandidata za članstvo u EU. To je pozdravio čak i Milorad Dodik, ali je nedavno Skupština RS ponovo usvojila zakon o nepokretnoj imovini kojim je imovina BiH u RS, protivno odlukama Ustavnog suda BiH, proglašena imovinom ovog entiteta. Kako se mogu razumjeti ti potezi koji „rade“ jedan protiv drugog?

BAJTAL: Nelogičnost je konstanta Dodikove politikantske logike. O njegovom (ne)moralu da ne govorimo! Je li ikada iko, od Dodika čuo nešto smisleno, moralno, dosljedno, zrelo, pametno – ljudski pošteno? Nešto što poslije i sam nije morao da poriče i negira, naknadno objašnjava i osmišljava, pa i to na jednako iracionalan i besmislen način kao i ono čega se odriče.

Laž je njegova jedina politička istina. Primjera je bezbroj. On najprije javno prizna, pa onda negira genocid; verbalno zagovara Dejton, a praktično sve čini protiv tog istog Dejtona. Uporno tvrdi da je entitet država i da je dejtonski – otcijepiti je. Javno i kočijaško-uličarskim žargonom psuje i pljuje sve živo i neživo oko sebe. Uporno zagovara neutralnost u ruskoj agresiji na Ukrajinu, a onda sluganski dodijeli orden Gazdi Putinu, kojemu je već poklanjao  ukadenu – poslije vraćenu ikonu. Čiji je orden?

Ustaljena politikantska dodikovština je školski uzoran primjer falične, invalidski ćopave i zdravorazumski iracionalne logike. Logike okruglog kvadrata. Na njoj on, decenijski, devalvirajući samoga sebe, neumorno i svakodnevno jaše. Da li to čini svjesno ili iz nekih mentalno kontradiktornih razloga, to je već pitanje neke druge struke kojoj niti pripadam, niti se kanim služiti njenim kategrijama u slučaju neotesanosti o kojoj me pitate.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

4 dana

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

4 dana

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

1 sedmica

na

22 Septembra, 2023

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo