Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: Na balkanskoj i BiH sceni su dobro organizovane i uvezane krimi etno-bande

Objavljeno prije

1 godina

na

„Nacionalni interes“ na koji se toliko i pozerski naglašeno pozivaju (i za koji se tobože bore), u praksi završava kao puki interesni nacionalizam: isplati se biti nacionalista

 

MONITOR: I ove godine je proslavljan protivustavni dan Republike Srpske. Ovog puta i uz dodjelu odlikovanja Vladimiru Putinu. Sem institucija BiH, reagovale su i one u EU. Visoki dužnosnik Peter Stano saopštio je da bi potez institucija RS da Putinu dodijeli orden mogao voditi u izolaciju RS i njene predstavnike. Kako bi ta izolacija jednog BiH entiteta mogla da izgleda ako bi je sprovodila EU?

BAJTAL: Na sličan način reagovala je i američka ambasada u Bosni i Hercegovini, izričući moguće posljedice zbog dodjele ordena, antiustavnog paradiranja i sistematski prijeteće separatističke retorike: „Pozivi na nezavisnost RS-a, koji su ponovljeni jučer sa lažnim tvrdnjama o ovlastima i pokušajima da se podriva država Bosna i Hercegovina gura državu na opasan put. Republika Srpska će samo uništiti sebe i one oko sebe gurajući fatamorganu o nezavisnosti“, oštro su zaključili iz ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini.

Jasno je, dakle, da je svijet svjestan svega šta se događa i političke neprihvatljive situacije podgrijavane tim događanjem, te da se razmišlja o mogućnosti sankcionisanja u vidu izolacije entiteta i njegove civilizacijski odmetnute političke vrhuške. Kako bi izgledala eventualna EU izolacija, to ne znam. Najbolja bi bila ona koja karijeristički-opipljivo sankcioniše secesioniste, sijače mržnje i destabilizacije kojom se opasno, namjenski svjesno, truju unutrašnji međunacionalni odnosi u zemlji.

MONITOR: Ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić je na proslavi u Istočnom Sarajevu objašnjavao da njegovo prisustvo kao i prisustvo drugih zvaničnika Srbije, nije upereno protiv cjelovitosti BiH. U nastavku te iste izjave Dačić je, međutim, rekao da je cilj saradnje zvanične Srbije i RS usmjeren „u pravcu nacionalnih i državnih interesa“. Kako biste to protumačili?

BAJTAL: Nema potrebe da se Dačićev sudar sa samim sobom posebno tumači. Kao što rekoh, Srbija je direktno i planski involvirana u sve destabilizirajuće i destruktivno što se događalo i događa u Bosni od devedesetih do danas. Sve drugo samo je verbalna mimikrija u službi licemjernog prikrivanja neizbježne očiglednosti tog uplitanja. A Dačić je samo jedan od Vučićevih pajaca, kojega, ma koliko se trudio da lažira stvarni smisao svog prisustva na „paradi“, u prvom dijelu, jezička smušenost odaje u drugom dijelu izjave.

MONITOR: Kolika je opasnost od radikalizacije bezbjednosne situacije u BiH, posebno s obzirom na tzv. ruski faktor?

BAJTAL: Ruski faktor sanja upravo to: radikalizaciju ovih prostora i radi na tome uglavnom sofisticirano, a ponekad čak nervozno i otvoreno, kako to vidimo na primjeru prošlogodišnje grube politikantske izjave amabasadora Kalabuhova,  kojom nadmeno putinistički prijeti Bosancima i njihovoj vlastitoj zemlji: „Ako BiH odluči da bude članica bilo čega (NATO saveza, E.B.) to je unutrašnja stvar. Ali druga stvar je naša reakcija. Na primjeru Ukrajine mi smo pokazali šta očekujemo. Ako bude prijetnja, mi ćemo reagirati”. Ukratko, traži se samo ideološki pogodan trenutak za izazivanje „drugog fronta“ i strateški zamišljenog haosa na Balkanu. I otuda stalno, sistematski njegovano, beogradski posredovano, i za sada, pažljivo dozirano dizanje regionalnih tenzija: po Bosni, Crnoj Gori i na Kosovu. Jer to odgovara vanjskim i unutrašnjim velikodržavnim potrebama i Moskve i Beograda. Odnosno konceptu carsko-ideološki zacrtanog „ruskog sveta“ i njegove srpske, stakleno prozirne indigo inačice o „ujedinjenu srpskih zemalja“, koja se više i ne krije. Budući da je zabrazdio preko svake mjere, Svijet Putina mora potopiti. I tako će biti. Zajedno s njim na dno će otići vučići, dodici, milanovići, čovići i svi oni koji danas združeno siju mržnju, strah i licemjerje oko sebe.

MONITOR: Predsjedništvo BiH je imenovalo Borjanu Krišto iz HDZ za Predsjedavajuću Vijeća ministara, glasovima Željke Cvijanović i Denisa Bećirovića, a protiv je bio Željko Komšić. Vlada BiH je u formiranju, a probosanska Osmorka je ipak nagovijestila da nije zadovoljna političkom „atmosferom“ koju stvaraju njeni koalicioni partneri poslije sporazuma o formiranju vladajuće većine. Šta se dešava u odnosima u postizbornoj koaliciji koju su neki smatrali „neprirodnom“?

BAJTAL: Željko Komšić je tu, apsolutno i zdravorazumski bio u pravu. Pomenuta Krišto, perspektivistički govoreći, nije ni moralno ni civilizacijski adekvatan personalni izbor za datu funkciju. Još jednom je etno-podobnost stavljena ispred profesionalne i ljudske sposobnosti. Na duge staze, nikakva ljudski prirodna koalicija nije moguća sa etno-strankama i partijama koje otvoreno slave zločine i uzdižu zločince. Iskustveno govoreći, nikakva koalicija sa etno-nacionalistima ne može biti ni moralna ni normalna. I dokle god u strukturi vlasti bude makar i samo jedan (ponavljam – i samo jedan) etno-nacionalista, on će sam, uprkos svemu dogovorenom i potpisanom, praviti dovoljno problema da tu vlast učini nefunkcionalnom, iracionalnom, i u krajnjoj liniji, civilizacijski promašenom i besmislenom.

Neki ljudi Osmorke očito su to shvatili već nakon prvih razgovora i izjava koje su došle iz zaošijanih etno-tabora. Izjava koje potpuno vrijednosno i moralno odudaraju od instrumentalistički obojenih najava da će se „razgovarati samo o onome o čemu se može dogovoriti“. Ali, ne budimo naivni, etno-nacionalisti, logikom vlastite ideološke matrice i uzajamne trodecenijske netrpeljivosti, niti hoće niti znaju, da se dogovore o bilo čemu ljudskom što bi bilo na tragu društvenog, javnog interesa građana. Oni su sami svoj cilj. Priča o nacionu je samo pragmatski dizajniran narativ iza koga etno-licemjeri kukavički kriju vlastite, narodnom pljačkom nabrekle džepove.

MONITOR: Može li se samo djelovanjem Visokog predstavnika i politikom „štapa i šargarepe“ EU, očuvati zajednička država ili je za jedinstvo građanki i građana BiH potrebno podstaći ili ojačati i neke druge procese na nivou države i društva?

BAJTAL: U moralno i normativno uređenim državama, sve se rješava unutar-društvenim konsenzusom i dogovorom regularno izabranih struktura nekog društva. B-H-S etno-strukture, zahvaljujući masovnom izbornom inžinjeringu, nisu ni regularne ni kompetentne. Zato, one za društveni red i poredak – niti su  sposobne niti zainteresovane. Na balkanskoj i BiH sceni su dobro organizovane i dobro uvezane krimi etno-bande, koje se domaćoj i svjetskoj javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. „Nacionalni interes“ na koji se toliko i pozerski naglašeno pozivaju (i za koji se tobože bore), u praksi završava kao puki interesni nacionalizam: isplati se biti nacionalista. U tome je sva vlastodržačka mudrost etno-nacionalista. Zato je neophodan neki vanjski faktor, tzv. međunarodna zajednica sa svojom politika „mrkve i štapa“, koja se, nažalost, i sama pokazuje neučinkovitom, jer je rizik štapa (sankcije) zbog pljačke, otimačine, laži i prevara, neuporedivo manji od dobiti mrkve. Ako tome dodamo Šmitovu bezbojnost i naivnost (?), onda strah od štapa (bar dosada) nije ništa veći od straha pred tigrom od papira. To ide tako daleko da ga ovdašnje političko razbojništvo javno negira kao visokog predstavnika, nazivajući ga njemačkim turistom. Koji, kako to u svrhu njegove javne diskvalifikacije tvrde, „ne propušta priliku da se lažno predstavlja kako u BiH, tako i na međunarodnim konferencijama…” Druge i teže uvrede i poniženja, na koje Šmit šutke pristaje, da ne spominjemo. Uz sve to, bivši Građani, a danas izmanipulisani, poniženi, servilni etno-kmetovi, nasijedaju na sve podvale i poniženja, šutke podnoseći sve ono što im etno-oligarsi podmeću. Apatični, umorni i skrhani, oni vjerujući više svojom ušima nego očima, poslušnički smjerno pakao u kome žive, prihvataju kao – raj na zemlji. Odsustvo građanske i lične, manipulacijom potisnute – samosvijesti, čini ih praktično nesposobnim da svoje društvo (čitaj: društva) uređuju na demokratskim, pravnim i ljudski samorazumljivim normama i standardima. Na ludom temelju, kaže Servantes, nikad nije podignuta pametna zgrada. Zato nam je ovako kako nam je.

 

Vučićevo odsustvo sa proslave anatiustavnog dana RS je osmišljeno licemjerje

MONITOR: Kako  tumačite upadljivo odsustvo Aleksandra Vučića sa proslave antiustavnog dana RS? 

BAJTAL: Ta upadljivost je idejno osmišljen perceptivni momenat Vučićeve već oprobane velikodržavne strategije kontinuiranog slanja lažnih poruka domaćoj i međunarodnoj javnosti. Tačnije, čin idejnog licemjerja i sračunate sugestije kako Srbija, tobože, s tim nema ništa. Odnosno, modus prozirne taktike negiranja postojanja te strategije. Međutim, logika Vučićeve podvale je više nego jasna i on samo sluganski poslušno izvršava zadate naloge Moskve. Jer, nervoznom Putinu je potreban nestabilni Balkan doveden do eksplozije u haos devedesetih, kojima je Moskva skriveno, ali neupitno svojski kumovala, nastavljajući isto do današnjeg dana.

 

Laž je jedina poltička istina Milorada Dodika

MONITOR: BiH je dobila status kandidata za članstvo u EU. To je pozdravio čak i Milorad Dodik, ali je nedavno Skupština RS ponovo usvojila zakon o nepokretnoj imovini kojim je imovina BiH u RS, protivno odlukama Ustavnog suda BiH, proglašena imovinom ovog entiteta. Kako se mogu razumjeti ti potezi koji „rade“ jedan protiv drugog?

BAJTAL: Nelogičnost je konstanta Dodikove politikantske logike. O njegovom (ne)moralu da ne govorimo! Je li ikada iko, od Dodika čuo nešto smisleno, moralno, dosljedno, zrelo, pametno – ljudski pošteno? Nešto što poslije i sam nije morao da poriče i negira, naknadno objašnjava i osmišljava, pa i to na jednako iracionalan i besmislen način kao i ono čega se odriče.

Laž je njegova jedina politička istina. Primjera je bezbroj. On najprije javno prizna, pa onda negira genocid; verbalno zagovara Dejton, a praktično sve čini protiv tog istog Dejtona. Uporno tvrdi da je entitet država i da je dejtonski – otcijepiti je. Javno i kočijaško-uličarskim žargonom psuje i pljuje sve živo i neživo oko sebe. Uporno zagovara neutralnost u ruskoj agresiji na Ukrajinu, a onda sluganski dodijeli orden Gazdi Putinu, kojemu je već poklanjao  ukadenu – poslije vraćenu ikonu. Čiji je orden?

Ustaljena politikantska dodikovština je školski uzoran primjer falične, invalidski ćopave i zdravorazumski iracionalne logike. Logike okruglog kvadrata. Na njoj on, decenijski, devalvirajući samoga sebe, neumorno i svakodnevno jaše. Da li to čini svjesno ili iz nekih mentalno kontradiktornih razloga, to je već pitanje neke druge struke kojoj niti pripadam, niti se kanim služiti njenim kategrijama u slučaju neotesanosti o kojoj me pitate.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo