Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: Ovdje je istorija učiteljica smrti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izbjeglička kriza trenutno je jedno od najaktuelnijih pitanja u našem okruženju i u Evropi. Šta ona može izazavati u Evropi i kako će se reflektovati na naš region?
BAJTAL: Krize našeg vremena, pa i ova izbjeglička, nisu nikakva rezultanta nekontrolisanih tokova života. Upravo suprotno, projektovane su sasvim namjenski, a u skladu sa egoističkim pragmatsko-ekonomskim ambicijama vladavine velikih i moćnih. Izbjeglički val je pedagoško sredstvo pacifikacije globalnog nezadovoljstva, u ime sigurnog i mirnog nastavka enormne eksploatacije nerazvijenih, i održavanja stabilne ekonomske dominacije najrazvijenijih. Kolonizacija svijeta danas ne odvija se više skupim i prevaziđenim vojnim osvajanjima, nego putem svjetski moćnih banaka i politički osmišljenim metodom injektiranja unutrašnjih društvenih nereda i sukoba. Sve što se trenutno događa na prostorima masovnog egzodusa samo je šira repriza balkanskih zbivanja devedesetih godina prošlog stoljeća.

Što se Evrope tiče, ona je na indirektnom udaru, koji ima smisao otežavanja procesa unutrašnje konsolidacije još nestabilne i rovite EU, kao potkusuravajuće monete trusnih američko-ruskih geopolitičkih odnosa. Konačni ishod će diktirati tajna politička trgovina o kojoj građani neće znati ništa, pa čak ni to da se ona, već sada, apotekarski precizno, mjerka i odvija ispod površine dramatično uzburkanog izbjegličkog vala.

Pitate kako će se sve to odraziti na naše prostore? To ne zavisi od nas. Biće onako kako planetarni interesni vjetrovi budu puhali. Pri tome, ovdašnji tajkuni se vješto pridružuju svjetskim tajfunima, uraganima i orkanima. Odnosno, regionalne političke sluge i dobro plaćeni politikantski kooperanti, po ko zna koji put će odraditi ono zadano, ostavljajući izigranim građanima da isplate skupi račun tajno izvedenih radova.

MONITOR: Svijet je suočen i sa potresima na berzama. Do čega to može dovesti i koji je u tom smislu glavni problem našeg regiona?
BAJTAL: Ne znamo do čega to može dovesti. Čak i ekonomski stručnjaci daju oprečno različite projekcije ovog momenta. Tek, jasno je da su i berzanski potresi sastavni dio strategije moćnih bankarskih krugova svijeta. Ostaje, međutim, pitanje da li oni, radeći to što rade, osim zadovoljenja vlastite nezajažljivosti, imaju na umu i nešto drugo.

U tom smislu, glavni problem našeg regiona je ovdašnje etno-politikantstvo, koje, u svojoj ispalosti iz ideologije, političke stranke pretvara u puke interesne grupe, na čelu sa etno-vođama kao njihovim doslovnim vlasnicima. A oni, etno-gazde, gledano sa stanovišta enormno pljačkaški disfunkcionaliziranih društava, ne prezaju baš ni od čega. Neki od njih spremni su čak na reprizu devedesetih kako bi izbjegli polaganje računa za totalnu propast i pljačku ovdašnjih društvenih zajednica.

Neumorne prijetnje tobožnjim referendumima u BiH, samo su tatktička slika očaja u kome se nalaze oni koji su, tranzicijskom otimačinom i pretvorbom društvenog u „državno” vlasništvo, debelo izgladnjeli narod, doslovno doveli na sam rub biološkog opstanka.

MONITOR: Kako biste opisali aktuelnu situaciju u BiH?
BAJTAL: Bosna i Hercegovina je, kao što se vidi iz prethodnog odgovora, i dalje na udaru secesionističko-iredentističkih ideologija, koje u svojoj suštini nisu ni političke ni geopolitičke, nego najkraće i najpreciznije – kriminalizirane etno bajke čija je zadaća skrenuti pažnju građana i nacionâ sa njihove, enormnom i tranzicijski legaliziranom pljačkom, obesmišljene egzistencije. Upravo zato se manjeentitetska oligarhija okomila na bh. pravosuđe čije bi ingerencije trebalo prebaciti na politički strogo kontrolisani entitetski nivo.

Odnosno, politikantska bajka o referendumu samo je anestetik za naivne, gladne, izdane i obespravljene etno-mase. Njome se, apriori onemogućava i odgađa bilo kakva istraga o načinu nezakonito stečenih bogatstava, a građani pacifikuju inkvizicijski strogom deprivacijom ljudskih i demokratskih prava. Ne samo prava na pobunu i neposluh, nego i ukidanjem slobode govora nametanjem policijske kontrole, progona i kažnjavanja nepodobnog pisanja na internetu.

Logika manipulacije moćnih nad slabijima sa planetarne prenijela se i na lokalnu bh. ravan. Ozakonjeno bezakonje ravna našim životima do te mjere da prosječan ljudski um, pritisnut medijski sofisticiranim igrarijama, nije u stanju da razabere šta mu se zaista događa.

MONITOR: Da li će nas problemi u regionu natjerati na tješnju saradnju ili je to stvaranje novih minskih polja za nove sukobe?
BAJTAL: Moguće je i jedno i drugo. Ali o tome niti ćemo odlučivati, niti biti pitani mi – građani. Najvjerovatnije da će svjetski kerberi, kad to njima bude odgovaralo, natjerati ovdašnje etno-moćnike, a u suštini bjelosvjetske poslušnike, da konačno krenu u civilizacijsko i pravno-zakonsko saobražavanje naše regije svijetu moderne demokratije. To će, nažalost, i najvjerovatnije, biti postignuto tek tvrdim obećanjem zaštite i nedodirljivosti, njihove ogromne i nezakonito stečene imovine. A sve po onom poratnom, javno i bestidno izrečenom principu – „šta je ko jamio, jamio”. O tome se radi.

MONITOR: Čega se najviše plašite kad je riječ o budućnosti regiona?
BAJTAL: Mene lično više ništa ne plaši. Na socijalnom dnu sam već poodavno, i svoju vlastitu poziciju mogu najlakše opisati onom Cioranovom sentencom koja glasi otprilike ovako: Do kojeg li sam to stupnja poniranja došao, kad za me više nema šanse ni da propadnem.

To je otprilike životna pozicija 80 odsto građana našeg regiona. O tome najbolje svjedoči porast broja samoubistava i javnih kuhinja na sve strane. Ako taj podatak prevedemo u jezik egzistencijalne ravni, onda nam on govori da se ovdje, čak i samoubistvo pokazuje kao neka vrsta spasa. Način časnog izlaza iz najgoreg poniženja u koje su nas doveli profesionalni etno-brižnici i – narodni svespasitelji.

MONITOR: U Srbiji je rehabilitovan četnički vođa Draža Mihailović, u Hrvatskoj se traži uvođenje u vojsku ustaškog pozdrava Za dom spremni, rovita je situacija u BiH, Makedoniji… Čemu sve to vodi…
BAJTAL: A čemu drugom može da vodi osim daljnem politikantski osmišljenom zastrašivanju golih i bosih etno-podanika koji, uprkos svemu tome – smjerno šute i bez stida trpe. Zašto? Paradoksalno, ali ogromna, i usto, sveopšta i zajednička golotinja, učinila je samu sebe bestidnom. Zašto bi se, tako ispada, podanici stidjeli svog nametnutog siromaštva, kad se njihovi vlastodršci, etno-gazde, ne stide svog, s narodnih leđa, pljačkom stečenog bogatstva.

Očito ovdje se sporo uči. Ovdje istorija nije učiteljica života (magistra vitae), nego, kako bi to rekao Iztok Simoniti, učiteljica smrti (magistra mortis). Strah od rata još je živ („samo nek’ ne puca”), i etno-gazde, indukovanjem stalnih etno-napetosti, kako unutar državnih, tako i međudržavnih, igraju vješto upravo na ponižavajuću kartu sveopšteg straha. Šuti, trpi i nadaj se, kako to etno-podanicima uporno savjetuju korumpirano-ispolitizirane vjerske zajednice.

I tako, „još sužnji u tankoj dišu nadi, dok hladna rosa na bose noge im pada” – kako bi tu totalnu, i zajedničku propast, poetski slikovito izrazio Mak Dizdar.

Ceh etnoiluzijama

MONITOR: Iz regiona masovno u svijet odlaze mladi školovani ljudi. Kako će se to odraziti na našu budućnost?
BAJTAL: Odliv školovanih kadrova strateški je osmišljena i logički interesno artikulisana igra ekonomski najmoćnijeg dijela svijeta. Ali, to je samo jedan dio te priče. Jer, ovdašnjim etno-moćnicima upravo to odgovara. Kao potencijalno kritički, a egzistencijalno ugroženi dio društva, koji bi mogao da ga povede u borbu za svoja ljudska, civilizacijska i demokratska prava, dobro je da najškolovaniji društveni sloj nestane sa ovih prostora i uhljebi se negdje u svijetu. Izuzev rijetkih srećnika, većina ih prihvata čak i poslove trećeg reda, jer mu ovdašnje diplome u bijelom svijetu ionako ništa ne vrijede.

Time se rješava dvostruki problem: nerješivi problem njihova zapošljavanja, s jedne, i konačno, njihova kakva takva finansijska pomoć svojim porodicama, s druge strane. Njome se osigurava makar suhi hljeb, i smanjuje najšira društvena napetost uzrokovana strahom za doslovni biološki opstanak obespravljenog stanovništva. Sve nas to vodi u daljnju privrednu, ekonomsku, kulturnu i svaku drugu zavisnost.

Kada je riječ o BiH, plaćamo ceh jednoj politikantskoj pohlepnosti, etno-iluzijama i tobožnjoj nacionalnoj ugroženosti politikantski izmanipulisanog B-H-S etno-trojstva.

Time dolazimo do kritički i životno najvažnijeg pitanja naše stvarnosti: kako to da ovdašnja B-H-S dijaspora dobro, lijepo i sasvim sigurno živi u dalekom svijetu, uprkos činjenici da sa sobom nije povela ovdašnje čuvare vitalnog nacionalnog interesa da ih štite. Odgovor je sasvim jasan i politički vrlo instruktivan. Tamo, u trulom, mrskom i sekularnom kapitalizmu, Bošnjake, Srbe i Hrvate sasvim dobro štiti pravna država, koje ovdje planski nema. I čija se pojava, na sve načine, sistematski sofisticirano odgađa. U tome je sadržan sav kritički smisao jedne od mojih knjiga, nazvana, u skladu sa rečenim – „Država na čekanju”.

Nema promjene granica

MONITOR: Opet je aktuelno razgraničavanje između bivših jugoslovenskih republika. Da li će se po Vašem mišljenju te granice zaista mijenjati?
BAJTAL: Ne vjerujem u mogućnost promjene granica. Krv ratne izvedbe te vrste još se nije osušila. Regionalni geopolitički avanturizam i logika velikodržavlja devedesetih pokazali su svu surovost i jalovost takvih pokušaja i ispostavili poraznu cijenu ekspanzionističkih ideologema, na kojima su profitirali samo vođe naciona i njihovi poslušnici. I nakon dvadeset godina prividnog mira, i kontinuirane namjenski održavane nestabilnosti, cijenu tom etno-avanturizmu plaćaju samo građani cijele regije. Nikakva promjena granica ne bi poboljšala njihovu egzistencijalnu situaciju. A opljačkati se više nema šta, tako da ni ratno-poratni profiteri, osim psihološkog, nemaju nikakvog drugog interesa da, u ime nužne pacifikacije ogromnih unutrašnjih napetosti, povremeno, i čisto taktički, podgrijavaju to krajnje besmisleno pitanje.

Poraz ljudske logije

MONITOR: Kako gledate na iskustva pobune u Grčkoj i kakve pouke  možemo iz  nje izvući?
BAJTAL: Nema nikakvih posebnih pouka. Grčka je shvatila da Evropa shvaća da joj je jeftinije investirati u grčki ostanak u EU, nego je pustiti da iz nje izađe. Cijena tog uzajamno došaptavajućeg koketiranja, kako sada izgleda, plaćena je Tsiprasovom pogodbenom ostavkom, koja ima smisao didaktički jasne poruke eventualnim budućim tsiprasima Španije, Italije …. Ili nekog trećeg. Kapital-logika još jednom je trijumfalno porazila životnu i ljudsku logiku.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo