Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ĐORĐIJE BLAŽIĆ, DEKAN FAKULTETA ZA DRŽAVNE I EVROPSKE STUDIJE: Ova vlast ne želi ulazak u EU

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste kazali da će Crna Gora u procesu evropskih integracija doći do određenog nivoa, ali da će, ako se bude moralo ići dalje, nastati lom u društvu. Na kakav lom mislite?

BLAŽIĆ: Vlast u prethodne dvije decenije počiva na starom rimskom pravilu vladanja ,,Divide et impera”, kao i izgradnji personalne partijske mreže vladajućih struktura kojima utiče na birače čime suštinski uspijevaju da biološku egzistenciju građanina vežu za pojedince iz vlasti za ,,usluge” koje dobijaju od vlasti za njihov izborni glas. Vlast se ne libi od zloupotreba državnih resursa i koruptivnih radnji, o čemu vrlo jasno govori afera Snimak i druge. U konstelaciji ovakvih odnosa u društvu, proces integracija će teći dok Evropska unija svjesno ,,žmuri” na ponašanje autokratskog režima, dok se institucije budu bavile formalnim pitanjima usaglašavanja propisa, formiranja institucija, izrada analiza po principu ,,uradi sve da ne uradiš ništa”.

Kada budemo imali državne institucije i profesionalne kadrove posvećene javnom interesu, na dnevni red će doći primjena zakona a time i pravna odgovornost onih koji su doveli ovu zemlju u ovakvo beznadežno stanje. Nužno će doći i do ,,čišćenja” institucija od nesposobnih, korumpiranih i kompromitovanih kadrova, naročito u bezbjednosnim i pravosudnim organima kao glavnim polugama održavanja vlasti.

MONITOR: A ako u skorije vrijeme ne dođe do promjena?
BLAŽIĆ: Ako uskoro ne dođe do ozbiljnijeg uticaja međunarodne zajednice i otrežnjenja društvene svijesti naroda, prirodni – biološki zakoni odumiranja učiniće svoje da se crnogorska Pandorina kutija otvori. Tada će na površinu isplivati sve društvene devijacije i ličnosti koje su ih produkovale, a pripadnici ovih društvenih grupa će snositi teške posljedice za ono što su decenijama radili. Crnogorski društveni milje i vlast su tipičan primjer prirodne zakonitosti ,,neko se prema vama ponaša onako kako mu dozvolite, a ne onako kako on hoće “, odnosno da ,,svaki narod zaslužuje vlast koju ima”. To pokazuje da objektivna odgovornost za višedecenijski crnogorski društveni tamni vilajet leži prije svega na nama kao građanima, a ne na vlasti.

MONITOR: Da li je stvarno ovoj vlasti cilj ulazak Crne Gore u EU?
BLAŽIĆ: Ne. Suštinski vlasti je, po mom mišljenju, cilj da ,,radi”, ali ne i ulazak Crne Gore u EU. Ulazak u EU značio bi prvo prethodno, a posebno naknadno obračunavanje institucija sa društvenim grupacijama koje su se ne malo ogriješile o zakone ove države. Posljedice za pojedince iz tih grupacija bile bi veoma teške. Zato nije realno očekivati da vlast, koja je dovela ovu zemlju u beznađe, nešto promijeni na svoju štetu.

MONITOR: Šta znači Đukanovićeva ponuda srpskim strankama da uđu u Vladu?
BLAŽIĆ: Model opstanka na vlasti ! Evidentno je da je era apsolutne vlasti završena, sada je druga faza – opstanak u vlasti po svaku cijenu. Treća će uslijediti kada država izgradi institucije i počne da funkcioniše u ozbiljnijoj realizaciji poglavlja 23 i 24 – cijepanje ili nestanak nekih partija sa političke scene i odlazak nekih partija u opoziciju. To smatram društvenom neminovnošću zato što društvo neće tolerisati političke interesne grupe koje ostvaruju i štite lične interese na račun nacionalnog interesa. Naravno, bitan preduslov ovoga je mnogo razvijenija društvena svijest građana, naročito ,,sive” inteligencije, uništene i obespravljene radničke klase i deprimirane studentske populacije o čijoj se budućnosti radi.

MONITOR: DPS-a će ovaj potez tumačiti kao svoj doprinos ublažavanju nacionalnih podjela u Crnoj Gori između Crnogoraca i Srba?
BLAŽIĆ: Nije riječ o ublažavanju nacionalnih podjela, jer hrestomatija vladanja jasno govori da su te podjele, kao metod vladanja, svjesno izazivane da bi se skretala pažnja javnosti sa katastrofalne ekonomsko-socijalne situacije, da bi se ista vlast kasnije pojavila sa mesijanskim rješenjem navodnih ,,problema”. U našem društvenom kontekstu imamo tri grupacije: Crnogorce, Srbe i pripadnike manjinskih naroda i etničkih grupa. Zajedničko obilježje crnogorske i srpske grupacije je što imaju po dvije podgrupacije, i to apsolutno dominantne profesionalno-komercijalne Crnogorce i profesionalno-komercijalne Srbe, ali i drugu podgrupu kao manjinu – emocionalno-patriotske Crnogorce i emocionalno-patriotske Srbe, koji su za svako poštovanje. Vratite točak istorije dvadeset godina i neće vam biti teško zaključiti ko je ko iz političkog establišmenta bio devedestih godina, a ko su sada dominantni profesionalno–komercijalni, a ko emocionalno-patriotski Crnogorci i Srbi.

MONITOR: Kakve su šanse da se uspostavi širi opozicioni savez ili će ipak neka od opozicionih stranaka napraviti dil sa DPS-om?
BLAŽIĆ: Crnogorska politička scena nema ozbiljne opozicije, čast izuzecima, već kvaziopoziciju koja decenijama gubi političke utakmice (izbore), ali se njihova rukovodeća struktura ne mijenja. Ne slučajno! Jasno je: Vlast uvijek ima svoje igrače, ali i igrače u rezervi.

MONITOR: Vrhovi DPS-a i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori opet se zbližavaju. Kako to tumačite?
BLAŽIĆ: Kao što sam rekao, druga faza je opstanak u vlasti, a u toj situaciji je dobar svaki partner koji će dati podršku bilo koje vrste!

MONITOR: Da li Crna Gora u dogledno vrijeme može postati ozbiljna država?
BLAŽIĆ: U konstelaciji trenutnih društveno-političkih odnosa, u kojima umjesto javnog interesa građana dominira interes održanja vlasti i lični ekonomski interesi državno-partijskih, kriminalnih i tajkunskih grupacija, nema realnih mogućnosti da Crna Gora postane ozbiljna država. Ozbiljna država počiva na ustavnim principima građanske, demokratske, ekološke i države socijalne pravde zasnovane na vladavini prava. Crna Gora više od dvije decenije egzistira na suprotnim principima, zarobljena u začaranom trouglu državno-partijskih oligarha – kriminala – tajkuna. To nije pravna već dogovorna ,,država”.

MONITOR: Ima li Crna Gora nezavisnih institucija?
BLAŽIĆ: Ne! Ova zemlja nema državne institucije, jer su to vladajući partijski izvršni organi čiji je zadatak da štite likove i djela svojih bosova raznih društvenih profila. Njihovi interesi se preko kvaziinstitucija formalizuju kao javni interes.

To, između ostalog, i objašnjava zašto Crna Gora, pored ustavnih obaveza, već sedam godina nema četiri ,,stubna zakona” države (Zakon o Skupštini CG, Vladi, Predsjedniku CG i ministarstvima i organima uprave), zašto se zakoni donose da bi se zaštitili interesi pojedinaca iz državnog, partijskog, kriminalnog i tajkunskog miljea, zašto su sporne privatizacije, zašto je nacionalno bogatstvo pretočeno u privatne džepove, zašto 650.000 hiljada stanovnika sa ovakvim prirodnim bogatstvom ne može da ima život dostojan čovjeka… Treba biti vrlo ,,sposoban”, pa uništiti sve to.

MONITOR: Pod kojim uslovima Crna Gora može imati kompetentne i autonomne institucije?
BLAŽIĆ: Pod uslovom da ima demokratsku vlast, časne političare koji shvataju da je vršenje javne funkcije čast a ne unosan biznis , jake i opremljene državne institucije i visoko profesionalne i kompetentne kadrove posvećene vladavini prava.

Prepreka lični interesi

MONITOR: Šta je najveća prepreka Crne Gore na putu evropskih integracija?
BLAŽIĆ: Najveći problem su lični interesi monopolskih društvenih grupacija i njihova potreba samoodržanja sistema kao jedine garancije njihove ,,luke sigurnosti”. Za stabilizaciju društvenog stanja neophodno je da Crna Gora postane država, izgradi ozbiljne državne institucije, očisti ih od političara biznismena, poltrona i nesposobnih karijerista u pravosudnim i drugim državnim organima.

Ne izlaziti na režirane izbore

MONITOR: Da li opozicija treba da izlazi na izbore dok se ne stvore demokratski uslovi ili da ih bojkotuje?
Blažić: Postojeće stanje veoma dobro odgovara vlasti, ali i dobrom dijelu kvazi opozicije. U takvom društvenom miljeu moguće su samo dvije, po meni utopističke, varijante: da se ,,dogodi narod” i narod vrati vlast koja mu pripada po ustavu ili da se ujedini ,,opozicija” i bojkotuje ,,institucije” sistema i na taj način uskrati legitimitet vlasti i izazove institucionalnu krizu sistema, koja bi morala zabrinuti i međunarodnu zajednicu. Najgora je varijanta učešće na izborima koji nikada nijesu bili ni demokratski ni slobodni i koji su uvijek bili i biće praćeni nezakonitostima, krađama, korupcijom, zloupotrebama državnih resursa…

Birati ljude a ne partije

MONITOR: Koji je suštinski problem izbornog sistema u Crnoj Gori?
BLAŽIĆ: Suštinski problem je uzurpacija ustavnog prava građanina kao nosioca suvereniteta da neposredno bira poslanike i odbornike, kao što bira Predsjednika Crne Gore. Nikada u posljednje dvije decenije građanin Crne Gore nije birao poslanike i odbornike već je glasao za političke partije, a one su onda kalkulisale sa svojim predstavnicima u predstavničkim organima. Crna Gora kao veoma mala država treba da ima model izbornog sistema koji će građaninu omogućiti da bira svoje predstavnike, pri čemu treba voditi računa da to budu otvorene liste uz personalni izbor kandidata na listi, zastupljenost u predstavničkim tijelima predstavnika svih djelova Crne Gore, odnosno opština, i naravno instrumente odgovornosti izabranih prema biračkom tijelu. U našem izbornom sistemu ne postoji nijedan oblik odgovornosti izabranih predstavnika, osim odgovornost svojoj partiji. Zato većini aktuelnih političkih aktera ne odgovara suštinska promjena izbornog zakonodavstva. Zato Crna Gora nema Zakon o izboru odbornika i poslanika već ,,Zakon o izboru političkih partija”. Sve dok građanin kao ustavni nosilac suvereniteta nema pravo da bira ličnost – poslanika ili odbornika nego da glasa za političku partiju, Crna Gora će imati partitokratski režim vlasti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo