Ivica Buljan važi za jednog od najboljih reditelja u regionu. Istim intenzitetom režira i u Hrvatskoj i u svijetu. Njegove predstave su gostovale na mnogim internacionalnim festivalima, za koje je dobio značajna pozorišna priznanja. Buljan režira eksperimentalne komade za koje je potrebno nekoliko kvadratnih metara, ali i velike ambijentalne predstave. Crnogorska publika ga je upamtila po predstavi Nova zemlja koju je radio za Crnogorsko narodno pozorište.
MONITOR: Poznati ste i po tome što radite na više adresa. Nedavno ste se vratili iz Afrike, gdje ste u Obali Slonovače imali premijeru predstave ,,Snajper” prema tekstu Damira Karakaša, za koga kažu da je suptilno brutalan u pisanju. Kako ste došli na ideju da režirate savremeni hrvatski tekst baš tamo sa afričkim umjetnicima?
BULJAN: Prvi put sam u Abidžanu 2009. režirao Krležino Kraljevo. Obala Bjelokosti po prirodnim bogatstvima jedna je od najbogatijih zemalja, Abidžan ima dobru umjetničku akademiju, ali nakon što je završe, glumci, muzičari i likovni umjetnici ne mogu naći angažman i prisiljeni su zaposliti se u školama. Ne postoji veza između obrazovanja za umjetničke profesije i produkcije. U Kraljevu sam radio s četrdesetak umjetnika, a ovaj put sam odlučio napraviti mobilniju predstavu koja će imati dulji vijek trajanja, i postaviti produkcijske standarde.
MONITOR: Kako ste birali glumce, je li bila klasična audicija? Kažite nam o toj saradnji sa afričkim umjetnicima i da li je savremeni tekst i vaš rad prevazišao sve različitosti s afričkom ambijentom?
BULJAN: U zemlji ne postoji stalni ansambl. Na audiciji se pojavilo mnogo glumaca. Kao što je Kraljevo polifona orgija stvorena za sajmište kakvih u Abidžanu ima mnogo, i Snajper ima svoje razloge za Afriku. To je samo djelomično ,,hrvatski” komad zbog mogućeg prepoznavanja okoliša iz kojeg dolazi protagonist Muki. Damir Karakaš je kozmopolit, jedna od najuzbudljivijih pojava sa hrvatske umjetničke scene. Bio je novinar crne kronike, dugo je svirao harmoniku u Parizu, i to na ulici, objavio odlične novele i romane u kojima brutalno spaja ličko naslijeđe i nervoze velegrada. Tekst Snajper je lijep, sirov, nabijen idejama, paranoidan kao scenarij Gusa Van Santa.
MONITOR: Takođe ste nedavno postavili u Mađarskoj ,,Roberta Zucca”, za koju su kritičari rekli da je priča o nasilju brutalna do bola i da je to predstava nakon koje se iz pozorišta izlazi s grčem u želucu. Kažite nam nešto o ovom komadu i predstavi.
BULJAN: Preveo sam Roberta Zucca, ali mislim da ga ne bih mogao raditi na hrvatskom, slovenskom ili francuskom jeziku koji su moji. Kad sam upoznao mađarske glumce, znao sam da oni mogu sirovo pokazati taj kultni kanonski tekst u jeziku kojeg volim iz filmova Bele Tara. Koristio sam i engleski prijevod Martina Crimpa.
MONITOR: Bernard-Marie Koltes napisao je ,,Roberta Zucca” na kraju kratkog životnog puta, a ovo je vaša deseta inscenacija nekog Koltesova teksta i može se reći da ste jedan od najboljih poznavalaca njegovog djela. Uskoro u Lisabonu režirate njegov komad. Šta je to što vas je toliko privuklo Koltesovom djelu?
BULJAN: Dvadeset godina proučavam Koltesove tekstove, režiram ih, iznova čitam. Kazalište treba suvremene tekstove, oni snažnije od klasika govore o našem vremenu. Zato sam režirao tekstove Dubravke Ugrešić, Filipa Šovagovića, Ivane Sajko, Olje Savičević Ivančević, Zdenka Mesarića, Juli Zeh… Ali Koltes mi nudi razumijevanje klasične drame i suvremenosti. Njegov Pijani proces je savršen Zločin i kazna današnjice. On je anticipirao novu američku televizijsku dramaturgiju koja je danas najinovativniji medij.
MONITOR: Sa glumicom i rediteljkom Senkom Bulić radili ste mnoge predstave. Nedavno je bila premijera predstave o Patti Smith. Zašto ste baš odabrali da se bavite životom ove umjetnice?
BULJAN: Radeći autore pjesnike kao Cvetajevu, Pasolinija, Heinera Mullera, Elfriede Jelinek, dolazio sam do Rimbauda, Doorsa, Hendrixa, Janis Joplin i Patti Smith. Kad se pojavila Pattina autobiografija Samo djeca, odmah sam osjetio snažan materijal. Nije riječ samo o razumljivom zanimanju za idole naše mladosti koji defiliraju tom knjigom. Patti je vjernica, njezini hramovi su mentalni, ona slavi čovjekovu ranjivost, zna je upravo zahvaljujući svom primjeru transformirati u umjetničku kreaciju. Htjeli smo uraditi predstavu koja slijedi umjetničku filozofiju Patti Smith. Prvi dio je performerska prezentacija teksta koji sam izbjegava biti biografski. U njemu se ukazuje na nekoliko čvorova: otkriće umjetničkog poslanstva dok prvi put promatra Picassove slike i čita Arthura Rimbauda, susret s Coney Islandom, ljubavna veza s Robertom Mappelthoropom, susret s ikonama r’n’rolla, strastven susret sa Samom Shepardom koji je nagovara da postane pjevačica, pjesnikinja i svirač. U drugom dijelu Senka pjeva Patti.
MONITOR: U januaru su bile premijere vaše tri predstave, a uskoro ćete režirati u Trstu, Beogradu, Lisabonu… Kako sve to postižete?
BULJAN: Postoje umjetnici koji radove pripremaju dugo, čekaju nadahnuće i idealne uvjete. Ja ne čekam, sam se bacam u posao jer ga volim i živim od njega. Reiner Werner Fassbinder je do trideset sedme snimio četrdeset četiri filma, režirao toliko kazališnih predstava, televizijskih filmova i serija, glumio, napisao mnoštvo drama i adaptacija. Sad radim u Trstu i nakon proba Ujaka Vanje kojeg je Nejc Gazvoda iznova napisao za mene, intenzivno čitam Danila Kiša kojeg ću raditi u produkciji Hartefakta u Bitef teatru. Rad u kazalištu nikad me ne zamara, to je poput duhovne vježbe koja čovjeka čini zauvijek mladim.
Miroslav MINIĆ
Izdvojeno1 sedmica
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DETEKTOR4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DUHANKESA3 sedmice