Povežite se sa nama

INTERVJU

SOJA BISERKO, PREDSJEDNICA HELSINŠKOG ODBORA SRBIJE: Divlji sistem bez pravila i etike

Objavljeno prije

na

„Region je prošao kroz dramatičnu fazu kršenja ljudskih prava tokom ratnih godina od – genocida, zločina protiv humanosti, etničkog čišćenja, svih oblika represije… To je sada iza nas, ali posledice se još osećaju. Povratak iz varvarstva u civilizaciju je dug i naporan. Potreban je veliki napor da bi se povratilo poverenje i eliminisale posledice koncepta stvaranja etničkih država. Sve zemlje naslednice Jugoslavije imaju ambiciju da postanu članice EU i stoga su obavezne poštovati evropske standarde i vrednosti. Za sada su one ugrađene u regionalne ustave, zakone, strategije, akcije i sl. Nažalost, dug je još put do stvarnog prihavtanja novog sistema vrednosti, a time i prisvajanja ljudskih prava kao savremenog koncepta”, kaže na početku razgovora Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji.

MONITOR: Specijalni tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević žali se da je na djelu neka vrsta sudske revizije presuda za ratne zločine u Srbiji, kao i da se prema osuđenima za ratne zločine državni činovnici ponašaju blagonaklono. Šta vi kažete?
BISERKO: Mislim da je Vukčević u pravu mada je i Tužilaštvo učestvovalo u reviziji podizanjem optužnica, na primer, u slučaju Dobrovoljačka i Tuzlanska kolona. Tim optužnicama išlo se na tezu da su rat u Bosni počeli Bošnjaci protiv JNA. U slučaju Ganić, londonski sud ga je oslobodio, srpsko tužilaštvo doživelo fijasko pred međunarodnom zajednicom, pokazalo se kao nekredibilno, što piše i u mišljenju londonskog suda. Strategija podizanja optužnica svodi se na relativizaciju odgovornosti tako što se uglavnom sudi počiniteljima zločina, a ne i planerima i institucijama koje su stajale iza njih (na primer, vojska, policija, razne paravojske koje su bile pod kišobranom vojske i sl). Strategija se, u stvari, svodi na amnestiju srpske države.

MONITOR: Kakvi su onda efekti procesa tranzicione pravde u Srbiji i regionu?
BISERKO:Taj će proces trajati decenijama. Ali dosadašnji efekti rada brojnih aktera nisu irelevantni. Nasleđe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) tek će doći na red. MKSJ je nešto postigao, ipak su osuđeni glavni akteri sa srpske strane. Možda ne u punoj meri, ali dokumentacija, svedočenja, brojni filmovi i drugi dokazi – sve to je uticalo na svest ljudi. Nije reč o tome da se ne znaju činjenice. Mnogo ozbiljniji je problem poricanje društva u Srbiji. Elite odbijaju da budu faktor pokretanja dijaloga o ratovima devedsetih, prvenstveno zbog toga što su bile deo projekta. Bilo tako što su direktno učestvovale u kreiranju ratne atmosfere, bilo davanjem legitimiteta fabrikovanim ,,istinama”, ili, pak, prećutnom podrškom. Mnogi su napravili karijere na podršci Slobodanu Miloševiću. Najveći problem, dugoročno gledano, su mlade generacije koje odrastaju na tim istorijskim falsifikatima.

MONITOR: Da li je ,,simbolički” pokazatelj uspješnosti proevropskih političara i javnih djelatnika u Srbiji slika Tomislava Nikolića na komemoraciji Nelsona Mandele u društvu američkog predsjedničkog para ili ovo najnovije, nastupi Ivice Dačića i Aleksandra Vučića, prvih ljudi srpske vlade, koji otpočinju pregovore sa EU?
BISERKO: Dobro je da se Srbija ,,civilizuje” pogotovo glavni akteri projekta Velike Srbije. Nažalost, mi nemamo alternativnu političku eliitu. Rekla bih da je najviše iskoračio Ivica Dačić, ne samo na verbalnom nivou, već i učinkom. Vučić je dogmata i još nema rezultate – sve se svodi na konstantnu predizbornu kampanju koju treba kapitalizovati prevremenim izborima. Naprednjaci su dostigli vrhunac i sad žele da ga materijalizuju. Mnogo će zavisiti i od Demokratske stranke i njene konsolidacije. Kad je reč o predsedniku Srbije, on u velikoj meri simbolizuje većinsku Srbiju, nažalost. Njegovi gafovi i lažni pokušaji da se predstavi kao napredan političar nisu uverljivi. Sadašnju političku postavku trebalo bi gledati kao deo procesa koji je neminovan. Ona je realnost Srbije. Milošević je potrošio ono što je bilo najbolje u Srbiji, njemu je velika većina pružila podršku. Sadašnja situacija je posledica toga. Alternativa se stvara s mukom i s brojnim opstrukcijama. Naravno, treba upozoriti i na nezrelost političara koji nemaju viziju i ne osećaju moralnu obavezu da Srbiju što pre distanciraju od prošlosti i da prihvate odgovornost za devedesete.

MONITOR: Kako izgleda ova dinamika unutar najveće partije na vlasti, gotovo raskol Nikolića i Vučića koji se još prikriva?
BISERKO: Ne bi trebalo potcenjivati snagu Nikolićeve struje koja je utemeljena u partiji, rekla bih, i u društvu. Najvažnija je ipak veza sa Rusijom. Nikolić je imao punu podršku Rusije u predizbornoj kampanji, Rusi su naterali Dačića da se okrene naprednjacima i raskine koaliciju sa demokratama. To ne znači da Boris Tadić i sam nije odgovoran za poraz. Odgovoran je posebno za situaciju posle izbora, jer nije prihvatio poraz dostojanstveno. Demokrate su pobedile u Beogradu i u Vojvodini i nisu uspele da to zadrže. Mora se priznati da su bili izloženi i užasnom linču. Vučić je iskoračio retorički, veoma je dogmatizovao problem korupcije i na tome je dobio podršku. To je privremeno jer naprednjaci, osim sporazuma sa Briselom (što jeste istorijski iskorak za Srbiju) nisu ništa pomerili u Srbiji. Glasači će tražiti konkretne rezultate na ekonomskom planu. Tu neće biti skoro nekog poboljšanja. Može se reći da je reč o procesu koji teče od 5. oktobra. Počelo je saradnjom sa Hagom, zatim dijalogom sa Kosovom (koji je završio Briselskim sporazumom). I tek sad dolazimo na unutrašnje uređenje Srbije. Predstoji promena ustava, decentralizacija, usaglašavanja nacionalnog zakonodavstva sa evropskim, transformacija i tranzicija. Biće padova i uspona, mešanja Rusije, pre svega otpora u samoj SNS.

MONITOR: Šta će biti sa demokratijom u Srbiji ako najveće stranke u opoziciji najviše brinu o saradnji sa naprednjacima?
BISERKO: Srbija nema profilisane stranke, svi brinu koliki deo kolača mogu da dobiju. Nema vizije, nema principa, ni odgovornosti. Za sada su samo DSS I LDP jasno profilisani. LDP ne bi smeo da odustane od svog profila u koji je uložio mnogo truda i na kojem je pridobio podršku najliberalnijeg dela društva. Svako pomeranje će ga koštati te podrške, novu bazu neće steći. Koalicije su, naravno, legitimne, ali ipak i one se uspostavljaju po nekakvim kriterijima. Mnogi su već potrošeni i u koaliciji obezbeđuju preživljavanje. Mislim da je to normalna pojava u ovakvim društvima sve dok neko ne bude imao dovoljno hrabrosti da javno kaže neke stvari koje će Srbiji pomoći da se oslobodi hipoteke Miloševića i iskorači u neki drugačiji prostor. Prostor koji podrazumeva preuzimanje odgovornost za prošlost, a time i za budućnost. Neke stvari treba da se stave na svoje mesto. Srbija je poražena, ali njena ideologija nije. Rehabilitacija četništva i dalje stvara tenzije sa regionom, ali i unutar Srbije. Četništvo je simbol rasizma i isključivosti i pod njegovim znakom su se vodili ratovi devedestih. Rehabilitacija četništva utvrđuje vrednosti sa kojima Srbija neće biti rado viđen partner u regionu, zbog nepovernja i sumnje da nije odustala od aspiracija. Sve su postkomunističke zemlje prošle fazu vraćanja na ideologije koje su dovele do komunističkih revolucija – znači, na fašističke. Mnoge zemlje ne mogu da se odmaknu od te paradigme. Čak je i okvir EU nedovoljan da se izbori sa tim fenomenom, na primer u Mađarskoj ili nekim baltičkim zemljama, i, naravno, na Balkanu.

Nemam povjerenja u iskrenost novih vlasti

MONITOR: Zbog otvaranja slučaja Slavka Ćuruvije specijalni tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević se hvali uspjesima?
BISERKO: U slučaju Ćuruvija sada se barata poznatim činjenicama. Nadam se da će slučaj ipak biti doveden do kraja. Nemam puno poverenja u iskrenost novih vlasti, kao ni ranijih kad je reč o zločinu. Međutim, u toku je proces koji niko ne može kontrolisati. Reč je o međusobnom optuživanju i iznošenju dokaza jednih protiv drugih. Zločinački poduhvat rasvetliće njegovi glavni akteri, jer se svi bore za opstanak. Ipak je proteklih godina bilo raznih pritisaka, kako iz vana, tako i iz samog društva. Došlo je do izvesne kulminacije dokaza. Sada i sami Srbi otkrivaju zločine, kao, na primer, onaj u Tomašici. Vučić govori o ubistvima mladića u kafiću Panda u Peći, 1998. Tad je u srpskim medijima pisano o albanskim zločinima. Sve to je bilo u funkciji radikalizacije Albanaca i pripreme za ono što se dešavalo 1999. To je pre toga bio slučaj i sa Hrvatskom (skrnavljenje srpskih i jevrejskih groblja, kao i brojni drugi incidenti), kao i u Bosni. To je radio KOS, jer je to bio način da se druga strana optuži za zločine, i time opravda agresija Beograda.

Izbori neće donijeti velike promjene

MONITOR: Sada znamo da će biti i vanrednih i republičkih izbora. Popularnost naprednjaka, po nekim procjenama, mogla bi im donijeti većinu u parlamentu. Kako vi vidite prilike?
BISERKO: Izbori su sad izvesni, uprkos otpora međunarodne zajednice, jer se smatra da će usporiti reforme. Oni neće doneti velike promene. Naprednjaci žele da kapitalizuju svoju popularnost. Ovo je maksimum koji su mogli postići – mislim da su svesni toga. U budućnosti će biti sve teže. Naprednjaci su sada pokret i verovatno se žele konsolidovati kao partija. Pokazatelj će biti i beogradski izbori i sposobnost demokrata da izvuku lekcije. Demokrate su imale najveći potencijal u ljudima. Ono što treba da urade, jeste distanciranje od nacionalizma koji je doveo Srbiju u tragičnu situaciju. Dakle, neophodno je jasno njihovo pozicioniranje prema granicama, pre svega Bosni i Kosovu, susedima, unutrašnjem uređenju Srbije, zločinima. Demokratska stranka bi trebalo da bude važan akter promena i zato ima veliku odgovornost za sadašnju situaciju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo