Povežite se sa nama

INTERVJU

SOJA BISERKO, PREDSJEDNICA HELSINŠKOG ODBORA SRBIJE: Divlji sistem bez pravila i etike

Objavljeno prije

na

„Region je prošao kroz dramatičnu fazu kršenja ljudskih prava tokom ratnih godina od – genocida, zločina protiv humanosti, etničkog čišćenja, svih oblika represije… To je sada iza nas, ali posledice se još osećaju. Povratak iz varvarstva u civilizaciju je dug i naporan. Potreban je veliki napor da bi se povratilo poverenje i eliminisale posledice koncepta stvaranja etničkih država. Sve zemlje naslednice Jugoslavije imaju ambiciju da postanu članice EU i stoga su obavezne poštovati evropske standarde i vrednosti. Za sada su one ugrađene u regionalne ustave, zakone, strategije, akcije i sl. Nažalost, dug je još put do stvarnog prihavtanja novog sistema vrednosti, a time i prisvajanja ljudskih prava kao savremenog koncepta”, kaže na početku razgovora Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji.

MONITOR: Specijalni tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević žali se da je na djelu neka vrsta sudske revizije presuda za ratne zločine u Srbiji, kao i da se prema osuđenima za ratne zločine državni činovnici ponašaju blagonaklono. Šta vi kažete?
BISERKO: Mislim da je Vukčević u pravu mada je i Tužilaštvo učestvovalo u reviziji podizanjem optužnica, na primer, u slučaju Dobrovoljačka i Tuzlanska kolona. Tim optužnicama išlo se na tezu da su rat u Bosni počeli Bošnjaci protiv JNA. U slučaju Ganić, londonski sud ga je oslobodio, srpsko tužilaštvo doživelo fijasko pred međunarodnom zajednicom, pokazalo se kao nekredibilno, što piše i u mišljenju londonskog suda. Strategija podizanja optužnica svodi se na relativizaciju odgovornosti tako što se uglavnom sudi počiniteljima zločina, a ne i planerima i institucijama koje su stajale iza njih (na primer, vojska, policija, razne paravojske koje su bile pod kišobranom vojske i sl). Strategija se, u stvari, svodi na amnestiju srpske države.

MONITOR: Kakvi su onda efekti procesa tranzicione pravde u Srbiji i regionu?
BISERKO:Taj će proces trajati decenijama. Ali dosadašnji efekti rada brojnih aktera nisu irelevantni. Nasleđe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) tek će doći na red. MKSJ je nešto postigao, ipak su osuđeni glavni akteri sa srpske strane. Možda ne u punoj meri, ali dokumentacija, svedočenja, brojni filmovi i drugi dokazi – sve to je uticalo na svest ljudi. Nije reč o tome da se ne znaju činjenice. Mnogo ozbiljniji je problem poricanje društva u Srbiji. Elite odbijaju da budu faktor pokretanja dijaloga o ratovima devedsetih, prvenstveno zbog toga što su bile deo projekta. Bilo tako što su direktno učestvovale u kreiranju ratne atmosfere, bilo davanjem legitimiteta fabrikovanim ,,istinama”, ili, pak, prećutnom podrškom. Mnogi su napravili karijere na podršci Slobodanu Miloševiću. Najveći problem, dugoročno gledano, su mlade generacije koje odrastaju na tim istorijskim falsifikatima.

MONITOR: Da li je ,,simbolički” pokazatelj uspješnosti proevropskih političara i javnih djelatnika u Srbiji slika Tomislava Nikolića na komemoraciji Nelsona Mandele u društvu američkog predsjedničkog para ili ovo najnovije, nastupi Ivice Dačića i Aleksandra Vučića, prvih ljudi srpske vlade, koji otpočinju pregovore sa EU?
BISERKO: Dobro je da se Srbija ,,civilizuje” pogotovo glavni akteri projekta Velike Srbije. Nažalost, mi nemamo alternativnu političku eliitu. Rekla bih da je najviše iskoračio Ivica Dačić, ne samo na verbalnom nivou, već i učinkom. Vučić je dogmata i još nema rezultate – sve se svodi na konstantnu predizbornu kampanju koju treba kapitalizovati prevremenim izborima. Naprednjaci su dostigli vrhunac i sad žele da ga materijalizuju. Mnogo će zavisiti i od Demokratske stranke i njene konsolidacije. Kad je reč o predsedniku Srbije, on u velikoj meri simbolizuje većinsku Srbiju, nažalost. Njegovi gafovi i lažni pokušaji da se predstavi kao napredan političar nisu uverljivi. Sadašnju političku postavku trebalo bi gledati kao deo procesa koji je neminovan. Ona je realnost Srbije. Milošević je potrošio ono što je bilo najbolje u Srbiji, njemu je velika većina pružila podršku. Sadašnja situacija je posledica toga. Alternativa se stvara s mukom i s brojnim opstrukcijama. Naravno, treba upozoriti i na nezrelost političara koji nemaju viziju i ne osećaju moralnu obavezu da Srbiju što pre distanciraju od prošlosti i da prihvate odgovornost za devedesete.

MONITOR: Kako izgleda ova dinamika unutar najveće partije na vlasti, gotovo raskol Nikolića i Vučića koji se još prikriva?
BISERKO: Ne bi trebalo potcenjivati snagu Nikolićeve struje koja je utemeljena u partiji, rekla bih, i u društvu. Najvažnija je ipak veza sa Rusijom. Nikolić je imao punu podršku Rusije u predizbornoj kampanji, Rusi su naterali Dačića da se okrene naprednjacima i raskine koaliciju sa demokratama. To ne znači da Boris Tadić i sam nije odgovoran za poraz. Odgovoran je posebno za situaciju posle izbora, jer nije prihvatio poraz dostojanstveno. Demokrate su pobedile u Beogradu i u Vojvodini i nisu uspele da to zadrže. Mora se priznati da su bili izloženi i užasnom linču. Vučić je iskoračio retorički, veoma je dogmatizovao problem korupcije i na tome je dobio podršku. To je privremeno jer naprednjaci, osim sporazuma sa Briselom (što jeste istorijski iskorak za Srbiju) nisu ništa pomerili u Srbiji. Glasači će tražiti konkretne rezultate na ekonomskom planu. Tu neće biti skoro nekog poboljšanja. Može se reći da je reč o procesu koji teče od 5. oktobra. Počelo je saradnjom sa Hagom, zatim dijalogom sa Kosovom (koji je završio Briselskim sporazumom). I tek sad dolazimo na unutrašnje uređenje Srbije. Predstoji promena ustava, decentralizacija, usaglašavanja nacionalnog zakonodavstva sa evropskim, transformacija i tranzicija. Biće padova i uspona, mešanja Rusije, pre svega otpora u samoj SNS.

MONITOR: Šta će biti sa demokratijom u Srbiji ako najveće stranke u opoziciji najviše brinu o saradnji sa naprednjacima?
BISERKO: Srbija nema profilisane stranke, svi brinu koliki deo kolača mogu da dobiju. Nema vizije, nema principa, ni odgovornosti. Za sada su samo DSS I LDP jasno profilisani. LDP ne bi smeo da odustane od svog profila u koji je uložio mnogo truda i na kojem je pridobio podršku najliberalnijeg dela društva. Svako pomeranje će ga koštati te podrške, novu bazu neće steći. Koalicije su, naravno, legitimne, ali ipak i one se uspostavljaju po nekakvim kriterijima. Mnogi su već potrošeni i u koaliciji obezbeđuju preživljavanje. Mislim da je to normalna pojava u ovakvim društvima sve dok neko ne bude imao dovoljno hrabrosti da javno kaže neke stvari koje će Srbiji pomoći da se oslobodi hipoteke Miloševića i iskorači u neki drugačiji prostor. Prostor koji podrazumeva preuzimanje odgovornost za prošlost, a time i za budućnost. Neke stvari treba da se stave na svoje mesto. Srbija je poražena, ali njena ideologija nije. Rehabilitacija četništva i dalje stvara tenzije sa regionom, ali i unutar Srbije. Četništvo je simbol rasizma i isključivosti i pod njegovim znakom su se vodili ratovi devedestih. Rehabilitacija četništva utvrđuje vrednosti sa kojima Srbija neće biti rado viđen partner u regionu, zbog nepovernja i sumnje da nije odustala od aspiracija. Sve su postkomunističke zemlje prošle fazu vraćanja na ideologije koje su dovele do komunističkih revolucija – znači, na fašističke. Mnoge zemlje ne mogu da se odmaknu od te paradigme. Čak je i okvir EU nedovoljan da se izbori sa tim fenomenom, na primer u Mađarskoj ili nekim baltičkim zemljama, i, naravno, na Balkanu.

Nemam povjerenja u iskrenost novih vlasti

MONITOR: Zbog otvaranja slučaja Slavka Ćuruvije specijalni tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević se hvali uspjesima?
BISERKO: U slučaju Ćuruvija sada se barata poznatim činjenicama. Nadam se da će slučaj ipak biti doveden do kraja. Nemam puno poverenja u iskrenost novih vlasti, kao ni ranijih kad je reč o zločinu. Međutim, u toku je proces koji niko ne može kontrolisati. Reč je o međusobnom optuživanju i iznošenju dokaza jednih protiv drugih. Zločinački poduhvat rasvetliće njegovi glavni akteri, jer se svi bore za opstanak. Ipak je proteklih godina bilo raznih pritisaka, kako iz vana, tako i iz samog društva. Došlo je do izvesne kulminacije dokaza. Sada i sami Srbi otkrivaju zločine, kao, na primer, onaj u Tomašici. Vučić govori o ubistvima mladića u kafiću Panda u Peći, 1998. Tad je u srpskim medijima pisano o albanskim zločinima. Sve to je bilo u funkciji radikalizacije Albanaca i pripreme za ono što se dešavalo 1999. To je pre toga bio slučaj i sa Hrvatskom (skrnavljenje srpskih i jevrejskih groblja, kao i brojni drugi incidenti), kao i u Bosni. To je radio KOS, jer je to bio način da se druga strana optuži za zločine, i time opravda agresija Beograda.

Izbori neće donijeti velike promjene

MONITOR: Sada znamo da će biti i vanrednih i republičkih izbora. Popularnost naprednjaka, po nekim procjenama, mogla bi im donijeti većinu u parlamentu. Kako vi vidite prilike?
BISERKO: Izbori su sad izvesni, uprkos otpora međunarodne zajednice, jer se smatra da će usporiti reforme. Oni neće doneti velike promene. Naprednjaci žele da kapitalizuju svoju popularnost. Ovo je maksimum koji su mogli postići – mislim da su svesni toga. U budućnosti će biti sve teže. Naprednjaci su sada pokret i verovatno se žele konsolidovati kao partija. Pokazatelj će biti i beogradski izbori i sposobnost demokrata da izvuku lekcije. Demokrate su imale najveći potencijal u ljudima. Ono što treba da urade, jeste distanciranje od nacionalizma koji je doveo Srbiju u tragičnu situaciju. Dakle, neophodno je jasno njihovo pozicioniranje prema granicama, pre svega Bosni i Kosovu, susedima, unutrašnjem uređenju Srbije, zločinima. Demokratska stranka bi trebalo da bude važan akter promena i zato ima veliku odgovornost za sadašnju situaciju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo