Povežite se sa nama

INTERVJU

SLAVEN RADUNOVIĆ, POSLANIK DEMOKRATSKOG FRONTA I PREDSJEDNIK ODBORA ZA EVROPSKE INTEGRACIJE: Bojkot, ali svi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Demokratski front je više puta govorio o izbornim manipulacijama na osnovu kojih Đukanović i njegova koalicija dobijaju izbore. Sa kakvom nadom ulazite u izbornu trku u Ulcinju?

RADUNOVIĆ: Demokratski front nema iluzija kada je ulcinjski izborni rezultat u pitanju. Naš cilj je da ponovimo ili blago poboljšamo rezultat sa parlamentarnih izbora. Dominantnu ulogu u formiranju vlasti će imati liste albanskih nacionalnih stranaka i DPS. Međusobne optužbe, koje čujemo ovih dana iz redova dojučerašnjih koalicionih partnera, jasno pokazuju da DPS nije jedini učesnik u prljavim političkim igrama u Ulcinju, tako da će izborni ambijent biti tradicionalan – nedemokratski.

MONITOR: Ima li smisla uopšte izlaziti na takve izbore i kako tumačite ovu strategiju da DPS „razvlači” lokalne izbore?
RADUNOVIĆ: Strategija DPS-a da se izbori organizuju u što manje opština odjednom, kako bi kompletan državni i paradržavni aparat mogao da se fokusira na jedan ili dva grada, sama po sebi dokaz je namjere da se državni resursi zloupotrijebe u partijske svrhe. Afera Snimak je samo donijela audio konfirmaciju te namjere. Pitanje smislenosti izlaska na izbore pod ovakvim uslovima je, naravno, potpuno logično. Budite sigurni da kad bi zavisilo od DF, opozicija ne bi izlazila na ovakve izbore. Međutim, dosad drugi relevantni činioci na opozicionoj sceni nisu pokazivali razumijevanje za takvu ideju, a bojkot od strane samo jedne stranke ili koalicije ne bi promijenio ništa, osim što bi odgovorne političare ostavio van državnog ili lokalnog parlamenta, a one manje odgovorne nagradio većim brojem mandata. To smo već imali prilike da vidimo.

MONITOR: Koliko su značajni izbori u Podgorici i ima li opozicija zajedničku strategiju kako da pobijedi na tim izborima?
RADUNOVIĆ: Značaj izbora za Skupštinu Glavnog grada je višestruk i toga su svjesni svi na političkoj pozornici. S jedne strane, u Podgorici živi 30% stanovništva Crne Gore, a njen politički, ekonomski, kulturni ili sportski značaj daleko prevazilazi taj procenat. S druge strane, uz sve zloupotrebe, pritiske i krađe, opozicija je u prethodne dvije izborne utakmice prilično ubjedljivo pobjeđivala vlast. I kad su DPS-SDP bili zajedno (parlamentarni izbori) i kad je Miodrag Lekić pobijedio Vujanovića na predsjedničkim izborima. Da li je ovo što sam naveo o značaju Podgorice i realnim šansama opozicije da pobijedi, dovoljno opravdanje za davanje legitimiteta očekivano neregularnom izbornom procesu? Mislim da jeste. Iako to možda nije principijelno, smatram da treba iskoristiti veliku šansu da pobjedom u Podgorici krenu dugo očekivane promjene. Uostalom, u borbi sa ovakvom nemoralnom, korumpiranom i kriminalizovanom vlašću, ne postoji potez ili aktivnost zbog kojih bi normalan čovjek trebalo da osjeća grižu savjesti.

Po mom mišljenju, sve stranke ili koalicije koje su u opoziciji u Skupštini Crne Gore trebalo bi samostalno da izađu na predstojeće izbore. To je najsigurniji način da se prikupe svi glasovi Podgoričana koji su protiv DPS i SDP, jer se izbjegavaju situacije u kojima bi neki birač apstinirao zbog animoziteta prema političaru koji bi bio na zajedničkoj listi sa njegovom strankom. Potreban nam je svaki glas, jer opozicija mora da pobijedi i DPS i SDP. Jasni su planovi socijaldemokrata, kroz poruke koje šalju starijem partneru da je Miomir Mugoša jedina prepreka njihovoj saradnji.

MONITOR: Prema nekim analizama jedini izlaz za uspostavljanje funkcionalne demokratije je stvaranje nove većine u parlamentu: opozicija plus SDP, koja bi formirala tehničku vladu i pripremila prve slobodne izbore u Crnoj Gori.
RADUNOVIĆ: Ne slažem se sa analizama da je to jedini izlaz, ne želim SDP-u da pridajem toliki značaj, ali definitivno jeste najbrži i sa pravno-tehničkog aspekta najlakše ostvariv. Međutim, još prije mjesec rekao sam da ne mislim da će SDP tako brzo ,,ostaviti” DPS. I jedni i drugi će se truditi da koalicija opstane sve dok ne obezbijede zadovoljavajuće alternativno rješenje.

MONITOR: Na čelu ste jednog od najvažnijih odbora u Skupštini. Mislite li da proces evropskih integracija zaista može promijeniti Crnu Goru? I koliku podršku Evrope ima opozicija?
RADUNOVIĆ: Ispunjavanje obaveza koje nam nameće proces EU integracija, smatram prečicom do standarda i civilizacijskih vrijednosti koje sami, očigledno, nismo bili u stanju da usvojimo. Iskreno vjerujem da nam predpristupni pregovori, ukoliko im budemo posvećeni, mogu pomoći da postanemo bolje i poštenije društvo, kao i poželjnije mjesto za odrastanje naše djece. Kad to postignemo, manje će biti važno hoćemo li stvarno i ući u EU.

Kako se Brisel bude uvjeravao da je aktuelna vlast neiskren partner, kada su ozbiljne reforme u pitanju, tako će opozicija dobijati sve veću podršku. Ima li boljeg dokaza o prevarnom ponašanju DPS-a od njegovog djelovanja u Radnoj grupi za izgradnju povjerenja u izborni proces ili u Anketnom odboru, osnovanom da se ispita afera Snimak? Nećemo dugo čekati na relativizovanje važnosti EU integracija od strane Đukanovićeve vlasti.

MONITOR: Očekujete li konkretne rezultate od otvaranja poglavlja 23 i 24?
RADUNOVIĆ: Brisel će insistirati na vladavini prava, nezavisnom pravosuđu, slobodi medija i efikasnijoj borbi protiv kriminala i korupcije. Svi znamo da to, u stvari, znači: podizanje optužnica, poštena suđenja, presude i oduzimanje nelegalno stečene imovine ljudima koji su, kao miljenici i saradnici režima, dosad bili zaštićeni. Ne vjerujem da kod premijera i njegovih saradnika postoji politička volja za preduzimanjem ovih koraka. Pravi rezultati se mogu očekivati tek nakon smjene režima.

MONITOR: Kako tumačite stavove zvaničnog Beograda da bi srpske partije u Crnoj Gori trebalo da uđu u Đukanovićevo vladajuće kolo i kakav je stav Nove o tome?
RADUNOVIĆ: Razumljiv je stav da bi Srbi u Crnoj Gori najlakše rješavali nagomilane probleme iz pozicije vlasti. Svjesna toga, Nova stvara uslove za smjenu režima koji je kreirao te nagomilane probleme svim građanima Crne Gore, a posebno Srbima. Sarađujemo i sarađivaćemo sa onima koji su spremni da grade društvo ravnopravnih, u kojem će važiti demokratski standardi modernih evropskih država. Svi koji misle da je legitimno diskriminisati govornike srpskog jezika ili da mladi Srbi ne treba da imaju jednake šanse pri zapošljavanju u državnoj upravi, završiće na smetlištu istorije, zajedno sa inspiratorom i glavnim realizatorom ovih nedjela – Milom Đukanovićem.

MONITOR: Da li umjesto ovih priča o državotvornom bloku treba razmišljati o srpsko-crnogorskom pomirenju u okviru opozicije, jer i tu ideju kao da hoće da preotme Đukanović i iskoristi je za održavanje moći i ovakvog poretka?
RADUNOVIĆ: Fundament za taj veoma važan proces može da bude Deklaracija o pomirenju, koju su 20. maja 2012. godine potpisali istaknuti srpski i crnogorski intelektualci. U njoj se kaže da je došao trenutak za istorijsko pomirenje Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori, i zatvaranje podjela koje su usporavale demokratizaciju i ekonomski i kulturni razvoj posljednjih 100 godina.

MONITOR: Posljednjih mjeseci sve je izraženije nasilje protiv neistomišljenika vlasti, posebno kritičkih medija i pojedinaca. Čini se da opozicija nije snažno stala u njihovu odbranu.
RADUNOVIĆ: Ne mogu da se složim sa tom konstatacijom. Opozicija čini sve, što je u njenoj moći, da zaštiti slobodne medije i hrabre pojedince koji dižu glas protiv nedemokratske vlasti. Pored osude nasilja, učestvujemo i podržavamo sve proteste kojima se traži hitna akcija protiv inspiratora i egzekutora, dok u svakodnevnoj komunikaciji sa predstavnicima međunarodne zajednice insistiramo na konstantnom pritisku na režim, koji za rezultat treba da ima efikasne istražne radnje i pravosnažne osude stvarnih počinilaca i njihovih naredbodavaca. Problem nasilja nad medijima i novinarima postao je i sastavni dio mnogih međunarodnih dokumenata. To je najviše što se može očekivati od nekog ko ne raspolaže izvršnom vlašću. Nakon preuzimanja vlasti, nijedan od zlikovaca neće ostati zaštićen.

Đukanovićeva pozicija je sve nepodnošljivija

MONITOR: Kako tumačite jezik mržnje koji državni mediji i politički vrh, prije svega Milo Đukanović, upućuju svojim oponentima i kritičkim medijima?
RADUNOVIĆ: Zahtjevi iz Evrope da se u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije pređe sa riječi na djela, čine Đukanovićevu poziciju sve nepodnošljivijom. Treba hapsiti prijatelje i rođake. Kada se tome dodaju računi koji svakodnevno pristižu, a odnose se na kriminalno ili nestručno, svejedno je, vođenje državne ekonomije, potpuno je razumljivo da premijer gubi živce i pribjegava ponašanju i rječniku koji je dosad, uglavnom, izbjegavao.

Mediji u državnom vlasništvu, kao i neki privatni, koje uređuju režimski ,,specijalci”, produkuju atmosferu imanentnu komunističkim društvima prošlog vijeka. U njima su kritičari diktatora i njegovog režima postajali legitimne mete svakojakih ludaka i kriminalaca.

Manevar iz Marovićeve kuhinje

MONITOR: Kako tumačite otopljavanje odnosa između SPC i DPS-a, da li je i to dio ove strategije da bi prosrpske partije trebalo da uđu u koaliciju sa Milom Đukanovićem?
RADUNOVIĆ: Obradovala bi me svaka relaksacija položaja SPC u Crnoj Gori, makar ona bila i proizvod neiskrenog ponašanja DPS-a. Nažalost, od toga nema ništa. Za Đukanovićev tim ništa nije sveto, pa odatle pokušaj zloupotrebe Crkve u dnevnopolitičke svrhe. Ovim manevrom, smišljenim u kuhinji Svetozara Marovića, pokušavaju da stvore alibi za nekog novog Novaka Kilibardu, kako bi režim dobio vještačko disanje od Srba, istih onih nad kojima se iživljavao posljednjih petnaestak godina.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo