Povežite se sa nama

INTERVJU

SLAVEN RADUNOVIĆ, POSLANIK DEMOKRATSKOG FRONTA I PREDSJEDNIK ODBORA ZA EVROPSKE INTEGRACIJE: Bojkot, ali svi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Demokratski front je više puta govorio o izbornim manipulacijama na osnovu kojih Đukanović i njegova koalicija dobijaju izbore. Sa kakvom nadom ulazite u izbornu trku u Ulcinju?

RADUNOVIĆ: Demokratski front nema iluzija kada je ulcinjski izborni rezultat u pitanju. Naš cilj je da ponovimo ili blago poboljšamo rezultat sa parlamentarnih izbora. Dominantnu ulogu u formiranju vlasti će imati liste albanskih nacionalnih stranaka i DPS. Međusobne optužbe, koje čujemo ovih dana iz redova dojučerašnjih koalicionih partnera, jasno pokazuju da DPS nije jedini učesnik u prljavim političkim igrama u Ulcinju, tako da će izborni ambijent biti tradicionalan – nedemokratski.

MONITOR: Ima li smisla uopšte izlaziti na takve izbore i kako tumačite ovu strategiju da DPS „razvlači” lokalne izbore?
RADUNOVIĆ: Strategija DPS-a da se izbori organizuju u što manje opština odjednom, kako bi kompletan državni i paradržavni aparat mogao da se fokusira na jedan ili dva grada, sama po sebi dokaz je namjere da se državni resursi zloupotrijebe u partijske svrhe. Afera Snimak je samo donijela audio konfirmaciju te namjere. Pitanje smislenosti izlaska na izbore pod ovakvim uslovima je, naravno, potpuno logično. Budite sigurni da kad bi zavisilo od DF, opozicija ne bi izlazila na ovakve izbore. Međutim, dosad drugi relevantni činioci na opozicionoj sceni nisu pokazivali razumijevanje za takvu ideju, a bojkot od strane samo jedne stranke ili koalicije ne bi promijenio ništa, osim što bi odgovorne političare ostavio van državnog ili lokalnog parlamenta, a one manje odgovorne nagradio većim brojem mandata. To smo već imali prilike da vidimo.

MONITOR: Koliko su značajni izbori u Podgorici i ima li opozicija zajedničku strategiju kako da pobijedi na tim izborima?
RADUNOVIĆ: Značaj izbora za Skupštinu Glavnog grada je višestruk i toga su svjesni svi na političkoj pozornici. S jedne strane, u Podgorici živi 30% stanovništva Crne Gore, a njen politički, ekonomski, kulturni ili sportski značaj daleko prevazilazi taj procenat. S druge strane, uz sve zloupotrebe, pritiske i krađe, opozicija je u prethodne dvije izborne utakmice prilično ubjedljivo pobjeđivala vlast. I kad su DPS-SDP bili zajedno (parlamentarni izbori) i kad je Miodrag Lekić pobijedio Vujanovića na predsjedničkim izborima. Da li je ovo što sam naveo o značaju Podgorice i realnim šansama opozicije da pobijedi, dovoljno opravdanje za davanje legitimiteta očekivano neregularnom izbornom procesu? Mislim da jeste. Iako to možda nije principijelno, smatram da treba iskoristiti veliku šansu da pobjedom u Podgorici krenu dugo očekivane promjene. Uostalom, u borbi sa ovakvom nemoralnom, korumpiranom i kriminalizovanom vlašću, ne postoji potez ili aktivnost zbog kojih bi normalan čovjek trebalo da osjeća grižu savjesti.

Po mom mišljenju, sve stranke ili koalicije koje su u opoziciji u Skupštini Crne Gore trebalo bi samostalno da izađu na predstojeće izbore. To je najsigurniji način da se prikupe svi glasovi Podgoričana koji su protiv DPS i SDP, jer se izbjegavaju situacije u kojima bi neki birač apstinirao zbog animoziteta prema političaru koji bi bio na zajedničkoj listi sa njegovom strankom. Potreban nam je svaki glas, jer opozicija mora da pobijedi i DPS i SDP. Jasni su planovi socijaldemokrata, kroz poruke koje šalju starijem partneru da je Miomir Mugoša jedina prepreka njihovoj saradnji.

MONITOR: Prema nekim analizama jedini izlaz za uspostavljanje funkcionalne demokratije je stvaranje nove većine u parlamentu: opozicija plus SDP, koja bi formirala tehničku vladu i pripremila prve slobodne izbore u Crnoj Gori.
RADUNOVIĆ: Ne slažem se sa analizama da je to jedini izlaz, ne želim SDP-u da pridajem toliki značaj, ali definitivno jeste najbrži i sa pravno-tehničkog aspekta najlakše ostvariv. Međutim, još prije mjesec rekao sam da ne mislim da će SDP tako brzo ,,ostaviti” DPS. I jedni i drugi će se truditi da koalicija opstane sve dok ne obezbijede zadovoljavajuće alternativno rješenje.

MONITOR: Na čelu ste jednog od najvažnijih odbora u Skupštini. Mislite li da proces evropskih integracija zaista može promijeniti Crnu Goru? I koliku podršku Evrope ima opozicija?
RADUNOVIĆ: Ispunjavanje obaveza koje nam nameće proces EU integracija, smatram prečicom do standarda i civilizacijskih vrijednosti koje sami, očigledno, nismo bili u stanju da usvojimo. Iskreno vjerujem da nam predpristupni pregovori, ukoliko im budemo posvećeni, mogu pomoći da postanemo bolje i poštenije društvo, kao i poželjnije mjesto za odrastanje naše djece. Kad to postignemo, manje će biti važno hoćemo li stvarno i ući u EU.

Kako se Brisel bude uvjeravao da je aktuelna vlast neiskren partner, kada su ozbiljne reforme u pitanju, tako će opozicija dobijati sve veću podršku. Ima li boljeg dokaza o prevarnom ponašanju DPS-a od njegovog djelovanja u Radnoj grupi za izgradnju povjerenja u izborni proces ili u Anketnom odboru, osnovanom da se ispita afera Snimak? Nećemo dugo čekati na relativizovanje važnosti EU integracija od strane Đukanovićeve vlasti.

MONITOR: Očekujete li konkretne rezultate od otvaranja poglavlja 23 i 24?
RADUNOVIĆ: Brisel će insistirati na vladavini prava, nezavisnom pravosuđu, slobodi medija i efikasnijoj borbi protiv kriminala i korupcije. Svi znamo da to, u stvari, znači: podizanje optužnica, poštena suđenja, presude i oduzimanje nelegalno stečene imovine ljudima koji su, kao miljenici i saradnici režima, dosad bili zaštićeni. Ne vjerujem da kod premijera i njegovih saradnika postoji politička volja za preduzimanjem ovih koraka. Pravi rezultati se mogu očekivati tek nakon smjene režima.

MONITOR: Kako tumačite stavove zvaničnog Beograda da bi srpske partije u Crnoj Gori trebalo da uđu u Đukanovićevo vladajuće kolo i kakav je stav Nove o tome?
RADUNOVIĆ: Razumljiv je stav da bi Srbi u Crnoj Gori najlakše rješavali nagomilane probleme iz pozicije vlasti. Svjesna toga, Nova stvara uslove za smjenu režima koji je kreirao te nagomilane probleme svim građanima Crne Gore, a posebno Srbima. Sarađujemo i sarađivaćemo sa onima koji su spremni da grade društvo ravnopravnih, u kojem će važiti demokratski standardi modernih evropskih država. Svi koji misle da je legitimno diskriminisati govornike srpskog jezika ili da mladi Srbi ne treba da imaju jednake šanse pri zapošljavanju u državnoj upravi, završiće na smetlištu istorije, zajedno sa inspiratorom i glavnim realizatorom ovih nedjela – Milom Đukanovićem.

MONITOR: Da li umjesto ovih priča o državotvornom bloku treba razmišljati o srpsko-crnogorskom pomirenju u okviru opozicije, jer i tu ideju kao da hoće da preotme Đukanović i iskoristi je za održavanje moći i ovakvog poretka?
RADUNOVIĆ: Fundament za taj veoma važan proces može da bude Deklaracija o pomirenju, koju su 20. maja 2012. godine potpisali istaknuti srpski i crnogorski intelektualci. U njoj se kaže da je došao trenutak za istorijsko pomirenje Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori, i zatvaranje podjela koje su usporavale demokratizaciju i ekonomski i kulturni razvoj posljednjih 100 godina.

MONITOR: Posljednjih mjeseci sve je izraženije nasilje protiv neistomišljenika vlasti, posebno kritičkih medija i pojedinaca. Čini se da opozicija nije snažno stala u njihovu odbranu.
RADUNOVIĆ: Ne mogu da se složim sa tom konstatacijom. Opozicija čini sve, što je u njenoj moći, da zaštiti slobodne medije i hrabre pojedince koji dižu glas protiv nedemokratske vlasti. Pored osude nasilja, učestvujemo i podržavamo sve proteste kojima se traži hitna akcija protiv inspiratora i egzekutora, dok u svakodnevnoj komunikaciji sa predstavnicima međunarodne zajednice insistiramo na konstantnom pritisku na režim, koji za rezultat treba da ima efikasne istražne radnje i pravosnažne osude stvarnih počinilaca i njihovih naredbodavaca. Problem nasilja nad medijima i novinarima postao je i sastavni dio mnogih međunarodnih dokumenata. To je najviše što se može očekivati od nekog ko ne raspolaže izvršnom vlašću. Nakon preuzimanja vlasti, nijedan od zlikovaca neće ostati zaštićen.

Đukanovićeva pozicija je sve nepodnošljivija

MONITOR: Kako tumačite jezik mržnje koji državni mediji i politički vrh, prije svega Milo Đukanović, upućuju svojim oponentima i kritičkim medijima?
RADUNOVIĆ: Zahtjevi iz Evrope da se u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije pređe sa riječi na djela, čine Đukanovićevu poziciju sve nepodnošljivijom. Treba hapsiti prijatelje i rođake. Kada se tome dodaju računi koji svakodnevno pristižu, a odnose se na kriminalno ili nestručno, svejedno je, vođenje državne ekonomije, potpuno je razumljivo da premijer gubi živce i pribjegava ponašanju i rječniku koji je dosad, uglavnom, izbjegavao.

Mediji u državnom vlasništvu, kao i neki privatni, koje uređuju režimski ,,specijalci”, produkuju atmosferu imanentnu komunističkim društvima prošlog vijeka. U njima su kritičari diktatora i njegovog režima postajali legitimne mete svakojakih ludaka i kriminalaca.

Manevar iz Marovićeve kuhinje

MONITOR: Kako tumačite otopljavanje odnosa između SPC i DPS-a, da li je i to dio ove strategije da bi prosrpske partije trebalo da uđu u koaliciju sa Milom Đukanovićem?
RADUNOVIĆ: Obradovala bi me svaka relaksacija položaja SPC u Crnoj Gori, makar ona bila i proizvod neiskrenog ponašanja DPS-a. Nažalost, od toga nema ništa. Za Đukanovićev tim ništa nije sveto, pa odatle pokušaj zloupotrebe Crkve u dnevnopolitičke svrhe. Ovim manevrom, smišljenim u kuhinji Svetozara Marovića, pokušavaju da stvore alibi za nekog novog Novaka Kilibardu, kako bi režim dobio vještačko disanje od Srba, istih onih nad kojima se iživljavao posljednjih petnaestak godina.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo