Iz nekih sadašnjih tekstova o nama može se steći dojam da smo bili uljuljkana skupina dobro plaćenih novinara koja je imala na pretek vremena za izradu priča, neopterećena brojkama gledanosti. Ne, mi smo bili tim koji je promišljao o svim temama, i oni najtežim, koje ovdje inače posvađaju i komšije i političare drugih nacionalnosti ili drugih ideoloških uvjerenja
Šemsudin Skejić je 14 godina radio u Al Jazeeri Balkans, koja je nedavno ugašena. Za Monitor kaže da ne može govoriti o zatvaranju ovog medija ali može o njoj dok je radila: ,,Moj generalni dojam za tih 14 godina jeste da su bile dostojanstvene u zanatskom smislu, radničkom i ljudskom. U zanatskom to znači da smo imali sve uvjete da radimo slobodno unutar novinarskih standarda i standarda Al Jazeere. Nijesu to različiti standardi nego su standardi AJ mnogo širi i mnogo detaljniji od npr: kodeksa novinarske etike i drugih pravila kojih bi se i inače novinari trebali pridržavati. U radničkom smislu dostojanstvo znači da su naša prava bila poštovana tokom rada i tokom zatvaranja”.
MONITOR: Zatvaranje Al Jazeere ste dočekali na poziciji direktora vijesti.
SKEJIĆ: Ja sam na AJB počeo kao asistent urednika vijesti. Godinu kasnije postao sam urednik vijesti i to sam radio sve do oktobra prošle godine. Tada su počeli razgovori da preuzmem funkciju direktora vijesti. Predstavio sam određene smjernice i razmišljanja o programu i tako sam došao na tu poziciju, sigurno najodgovorniju za mene do sada, ali i najponosniji posao koji sam radio. Napravili smo određene promjene a pri tome, barem se meni čini, da sam nastavio graditi autoritet kod kolega na način da budem od koristi. Ta pozicija direktora vijesti zahtijeva od vas određeno upravljanje ljudima, a meni je uvijek bilo važno da kolege moje ideje prihvate kao svoje i da ih unaprijede, a ne da ih provode zato što je to neki direktor rekao. Mislim da se autoritet, bilo gdje, ako hoćete da traje i da nema otpora, mora izgraditi na nekom znanju i radu, onda je puno lakše provoditi sve ideje.
MONITOR: Kakva je bila atmosfera i saradnja sa kolegama?
SKEJIĆ: Saradnja s kolegama bila je neopisivo ugodna i učinkovita. Pazite, iz nekih sadašnjih tekstova o nama može se steći dojam da smo bili uljuljkana skupina dobro plaćenih novinara koja je imala na pretek vremena za izradu priča, pri tome neopterećena brojkama gledanosti. Ne, mi smo bili tim koji je promišljao o svim temama, i oni najtežim, koje ovdje inače posvađaju i komšije i političare drugih nacionalnosti ili drugih ideoloških uvjerenja. Sve najteže teme mogli ste vidjeti u našem programu, i treba znati da su ih uobličavali upravo ljudi različitih nacionalnosti, uvjerenja, religija, godina, spolova… ali mi smo uvijek pronalazili način da svaku tu priču ispričamo, da u njoj nađemo i vijest i javni interes i da se pri tome ne posvađamo, nego ugodno sarađujemo. Uvijek je ključno pitanje za svaku priču bilo – šta obični ljudi imaju od nje… To, ta saradnja koju ističem, taj zajednički rad koji smo onda predstavljali svima na kritiku, možda je jedna od stvari koja nema direktne veze sa novinarstvom kao zanatom, ali ima sa svima nama u regiji.
MONITOR: ALB je bila primjer profesionalizma a za svoj rad novinari ovog medija su osvojili brojne nagrade.
SKEJIĆ: Sve ovo o čemu sam govorio smatram kolektivnim uspjesima, a usko novinarski gledano, redakcija vijesti, dobili smo mnoštvo nagrada. Teško je izdvajati neku, ali naši novinari su, na primjer, proglašavani novinarima godine u više zemalja regije. Jedna od zanimljivijih nagrada je prva nagrada za istraživačku priču, koju dodjeljuje Evropska unija. Svi ostali dobitnici su istraživački portali, mi smo bili jedina televizija. Nije uopšte lako u tri televizijske minute ispričati takvu priču: otkriti je, pojasniti gledateljima aktere, dokazivati je različitim sredstvima, dati priliku svima da kažu šta imaju, analizirati njene posljedice, sve u tri minute.
Uspjeh je što za 14 godina u tv vijestima nijesmo morali objaviti demant. Bilo je zahtjeva, neke smo odbijali mi, neke Agencija za komunikacije, a neke sudovi.
Osim toga, ja uspjehom vidim i to što nijesmo osramotili brend. Al Jazeera je brend i nama je neko dao da upravljamo djelićem toga, i zaista svi možemo biti ponosni što ga vraćamo neukaljanog. Naprotiv, stručna javnost o AJB govori kao o mediju koji će itetako nedostajati ovim prostorima.
Na kraju, uspjehom smatram i što se ja i moje kolege, a i mnogi drugi koji su sarađivali direktno s nama, opraštamo od AJB kao da je ljudsko biće i takve joj osobine pripisujemo. Mislim da vam razloge za to ne može nametnuti brend, standardi, niti pristojne plate, to smo mi stvorili odnosom jednih prema drugima. To vam mogu potvrditi i kolege iz Crne Gore Dragan Sjekloća, koji je radio u Sarajevu, te Predrag, Željka i kolege kamermani iz dopisništva u Podgorici.
MONITOR: Koji su dalji profesionalni planovi?
SKEJIĆ: Čuo sam dosta mojih kolega koji su rekli da će poslije Al Jazeere biti teško raditi u medijima. Sigurno je tačno, ali ja bih volio da svi oni nastave raditi upravo u medijima, zbog njih ali i drugih profesionalaca koji se u tim medijima trude raditi ovaj posao na pravi način. Možda će im biti lakše raditi posao na pravi način ako dobiju uz sebe još jednog profesionalca. Možda i sebe trebam ubijediti u ovo.
MONITOR: Iskustvo Crne Gore govori da je sve manje mladih koji se odlučuju da se bave novinarstvom, imamo poplavu patrijskih i tajkunskih medija… Kako biste ocijenili medijsku scenu u BiH i regionu?
SKEJIĆ: Što se tiče mladih, ne znam brojke o zainteresovanosti, ali mislim da neće novinarstvo izumrijeti jer nema studenata na fakultetima političkih nauka. Pravnici su recimo vrlo dobri novinari, ljudi sa sa završenim jezičkim fakultetima takođe. Dakle, mislim da neće novinarstvo biti ugroženo ako se malo ljudi školuje za taj posao.
Koncept finansiranja medija je takav da u svojoj suštini ne omogućava novinarsku slobodu, a sa druge strane imate tehnološki razvoj, umjetnu inteligenciju, društvene mreže. Svaka od ovih stvari doprinosi da novinarski posao postaje svojim rezultatima više promotivni nego korektivni. Svaka od ovih stvari zaslužuje i posebnu studiju, ali pokušat ću ukratko objasniti.
Novinari na Balkanu rade između čekića i nakovnja – između političkog i ekonomskog pritiska. Javni servisi više su pod političkim, a privatni mediji više pod ekonomskim pritiskom. Mada ne manjka ni kombinacija kad politika kroz upravne odbore javnih preduzeća ekonomski pritišće i ucjenjuje reklamama i javne i privatne medije.
U takvim uvjetima većina novinara svaki dan balansira između zanatskih pravila i plate za sljedeći mjesec, pa u jednom izvještaju naprave kompromis u korist zanata, a u drugom možda moraju u korist plate. Imate i vlasnike medija koji su svjesni svega, ali ako presijeku takav koncept, presjekli su i dotok novca. Naravno, ima i onih „angažiranih“ novinara koji provode politike, koji i nijesu novinari nego stranački aktivisti, iz uvjerenja, ili stranački plaćenici, koji u svakoj priči traže način kako da unište političke neprijatelje.
Imate i novinare klikbejtaše, jer klik se plaća.
Imate i novinare neznalice, bez integriteta, njima ne smeta ništa od navedenog, oni su sretni što im je neko našao posao i iz zahvalnosti pišu šta im se kaže.
Imate i javnost, no to nije onaj sociološki termin zbog kojeg se novinari trude, rade i trpe kritike, to je javnost kojoj ne smeta ovakav status novinara. Veliki dio naših javnosti novinarske izvještaje provlači kroz svoj stranački kriterij i tako nas klasifikuje. Ako podržava moje, ili napada tuđe, dobar je. Ako su potkačili moga, oni su strani plaćenici, unutrašnji i vanjski neprijatelji.
Volio bih da javnost novinare uvijek ocjenjuje na osnovu dokaza u njihovim pričama, onako kako smo mi radili priloge, kao mala naučna djela u kojima svaka riječ mora biti dokazana.
Među svim ovim ljudima, a mislim na novinare koji prave vijesti, imate i one medijske profesionalce koji žrtvuju sav svoj komfor da budu korektiv vlasti, koji shvataju da je novinarstvo borba za prava, za slobodu, nikad borba za sebe lično.
MONITOR: Koliki je uticaj novih tehnologija?
SKEJIĆ: Na drugoj strani su nove tehnologije. Izrada vijesti, na primjer televizijskih, jako je skupa i spora. Novinari u regiji su prije 30 ili 40 godina bili jedini u mogućnosti da određeni događaj kamerom prenesu uživo. Danas samo u Bosni i Hercegovini imate dva miliona ljudi koji određeni događaj mogu prenijeti kamerom uživo, tj koliko imate pametnih telefona.
A osim što smo postali spori i ne pokrivamo ono što svi sa pametnim telefonima mogu pokriti, nismo se ni snašli donekle. Ponekad vidite na TV prijenos nekog događaja koji je uz određenu razliku u kvalitetu slike mogao prenijeti bilo koji građanin. Dakle, mi moramo ljudima sa svih događaja ponuditi više od slike i tona samog događaja, da bismo imali svrhu.
Pali smo i pod uticaj realiti programa. Prenosimo najsočnije izjave političara, umjesto da prenosimo one koji oni sa svog položaja mogu izvršiti, a sve druge njihove, koje se uglavnom svedu na psihoanalize političkih protivnika, da zanemarimo.
Pri tome svemu, neregulisanost društvenih mreža, interneta općenito, u smislu novinarskih standarda doprinosi tome da u javnom prostoru imamo lažne vijesti, netačne, manipulantske, sve to devalvira posao i pravih profesionalaca.
MONITOR: Šta bi bila Vaša preporuka mladom novinaru koji tek počinje da se bavi tim pozivom?
SKEJIĆ: Novinarstvo je stvarno borba sa vjetrenjačama. Novinari ne mogu očekivati da će svojim poslom i angažmanom ispraviti sve nepravde i da će svi biti srećni. Sreću treba tražiti i nalaziti u mikro okruženju svaki dan, a ono široko okruženje popravljati bez obzira na spoznaju da to nećemo mi završiti.
Volio bih kad bismo, novinari, imali malo više znanja o osnovnim ekonomski i pravnim pojmovima sistema kojeg pokušavamo popraviti. Teško ću napraviti sjajnu priču o ekonomiji ako ne znam pročitati finansijski izvještaj, ako ne znam ni šta je bilans stanja, uspjeha, završni račun i slično. Teško ću popraviti sistem ako ne znam pravne akte kojima je taj sistem okružen i prožet. Uz sve to čitati. Nije neka čarobna formula, ali ako imate novinara koji zna s malo riječi ispričati puno, pri tome zna malo više od osnovnih ekonomskih i pravnih pojmova, sigurno u startu može biti drugačiji od drugih.
Predrag NIKOLIĆ
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice