Povežite se sa nama

INTERVJU

SENKA BULIĆ, GLUMICA I REDITELJKA: Promjena svijeta kroz umjetnost

Objavljeno prije

na

Hrvatska umjetnica Senka Bulić godinama je u centru pažnje kako hrvatske, tako i regionalne kulturne javnosti. Crnogorska publika je pamti kao glumicu u predstavi Slobodana Milatovića Kasandra, po predstavi MA & AL u režiji Ivice Buljana, ali i kao rediteljku Rozamunde, rađenu po tekstu nobelovke Elfride Jelinek. Na prethodnom FIAT-u gostovala je s predstavom Rekvijem za organe – pokora, koju je Senka Bulić režirala, bila producent, ali i u kojoj je glumila. Ova darovita umjetnica bila je i direktorica Scene Gorica, dvije godine i direktorica dramskog programa 57.i 58. Splitskog ljeta. Osnivačica je Kazališta Hotel Bulić. U Zagrebu je 16. januara održana premijera predstave o životu Patti Smith Dream of life Kazališta Hotel Bulić, u režiji Ivice Buljana i Senke Bulić. Takođe, Senka Bulić postavila je dječju predstavu Šuma Striborova, a ovih dana održana je premijera predstave Roberto Zucco, koju je Ivica Buljan režirao u Budimpešti prema tekstu Bernard-Marieja Koltesa, u kojoj Senka Bulić glumi.

MONITOR: Vaša nova predstava ,,Dream of live” inspirisana je životom Patti Smith i prati genezu umjetnika, kao i rast kreacije iz duha toga vremena. Takođe istražujete američku bit generaciju. Kako ste došli na ideju da radite ovu predstavu i kako je tekla realizacija?
BULIĆ: Odavno već razmišljam o tome, ideja se gradila još otkad mi je Ivica Buljan predložio da radim Patti Smith. Dugo sam proučavala materijal o njoj, o periodu u kojem je stvarala, filmove, knjige, muziku, sve umjetnike koji su bili dio jake, revolucionarne scene Njujorka… Angažirali smo dvije sjajne mlade autorice Jelenu Svilar i Moranu Foretić da napišu svoj autorski tekst, koji je neka njihova priča o Patti. Napisale su tekst koji je oslonjen na biografske podatke , ali vrlo suptilan, rafinirani tekst, bez kiča, ilustracije….Tekst je priča o Pattinoj pobuni, mogućnosti promjene svijeta kroz umjetnost. U predstavi performansu, osim mene na sceni su Stipe Kostanić glumac , glazbenici Neven Svilar, Mario Kovačević i Petar Aleraj…

MONITOR: Muzičarka i pjesnikinja Peti Smit je definitivno impresivna i vrlo jedinstvena umjetnica, koja je mnogima bila inspiracija. Šta za Vas ona predstavlja?
BULIĆ: Mene je period kojim se bavimo u predstavi također odredio, obilježili su me autori koji su bili dio te scene Robert Mapplethorpe, Sam Shepard, Andy Warhol, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Morrison, Ginsberga, Burroughs, bitnici… Autori koji su dio njenog svijeta su autori uz koje sam ja odrastala Genet, Rimbaud… Režirala sam Genetove tekstove, igrala u njima. “Gospa od cvijeća” je moj najdraži roman.

U tekstu se galerija likova izmjenjuje kao umjetnički ringišpil uz sve ono što je izraslo iz njih – ekspresija, nastup, glazba kao poslanje i kao sredstvo komunikacije s publikom.

MONITOR: Nedavno smo u Podgorici, u okviru FIAT-a, gledali Vašu predstavu ,,Rekvijem za organe – Pokora”, u kojoj nastupate sa Ivanom Jozić i Damirom Martinovićem Mrletom iz grupe “LET3”. Predstava inspirisana filozofijom i tekstovima Antonina Artaud nikog nije ostavila ravnodušnim i publika je ispratila aplauzom. Koliko je teško i naporno izvoditi ovu predstavu?
BULIĆ: Artaudovi tekstovi su mi već dugo važna inspiracija. Prije dvije godine sam radila predstavu Svršimo s božjim sudom part one. Htjela sam Artaudov materijal provesti kroz sebe kao izvođača, ne da bih ga ilustrirala nego da bi taj tekst u meni neprestano proizvodio neočekivane reakcije. Vratio me je mom performerskom biću. Artaudova mašta kroz tragično viđenje svijeta donosi kazalište krvi, tijela, genezu stvaranja i želju za dubokom fizičkom promjenom što je inspiriralo ljude poput Allena Ginsberga, Richarda Foremana, Sama Sheparda, i Jima Morrisona, koji su mu odali počast. Artaudova aktualnost je sablasno autentična i danas.

Predstava s kojom smo gostovali na FIAT-u Rekvijem za organe –pokora s Damirom Martinovićem Mrletom i Ivanom Jozić rad je na skupu tekstova što ih je priredio za radijsko izvođenje 1947. godine. Bili su toliko subverzivni da je direktor radija emisiju skinuo s programa u montaži. Dio ove cjeline je i poema Kazalište okrutnosti, koja se naslovom i idejno poziva na poznate autorove manifestne tekstove objavljene 1932. i 1933. iako nije bila uključena u radijsku izvedbu zbog vremenskog ograničenja. Izvedbu tekstova pratili su glazbeni i govorni zvučni efekti. Bavljenje zvukom je platforma istraživanja i u ovom projektu. Damir Martinović Mrle je posebnim softverima i hardwerima projekta X-th Sense Marca Donnarumma došao do zvukova unutrašnjih organa nas izvođača koji smo u predstavi ozvučeni posebnim mikrofonima i sami organski stvaramo zvuk.

MONITOR: U Zetskom domu na Cetinju prije par godina radili ste ,,Rozamundu” Elfride Jelinek. Predstava je dobila par nagrada, a prošle godine na Festivalu alternativnog i novog teatra (INFANT) u Novom Sadu, žiri je jednoglasno donio odluku uz obrazloženje ,,da je rediteljka Senka Bulić u predstavi moćnih glumačkih kreacija i raskošne vizuelne ljepote sugestivno scenski prikazala vječitu misteriju muško-ženskog odnosa”. Kakav je život ove predstave u regionu, jer se više ne igra u Crnoj Gori?
BULIĆ: Predstava je izvrsno prošla na INFANT-u, jednako i od publike i žirija koji je jednoglasno dodijelio predstavi nagradu za najbolju u cjelini na festivalu. I dalje dobivamo pozive za igranje predstave. Planiramo zagrebačke izvedbe i u pregovorima smo za još neka regionalna gostovanja. Jako mi je drago da je ta izvedba dovela do novih poziva, stvorio se naglo veliki interes. Za mene ova nagrada kao i mnoge druge znači potvrdu važnosti mog teatarskog puta.

MONITOR: Vaša strast za pozorištem i umjetnošću je stvarno velika. Kako uspijevate da glumite, režirate i producirate toliko projekata?
BULIĆ: Izabrala sam poziciju, svoj prostor slobode, unatoč tome što mnoge okolnosti nisu nakolonjene u toj situaciji, ali me ne odvraćaju od mog umjetničkog puta. Osjetila na svojoj koži vrlo negativno što znači kad istinski radite velike, vrijedne projekte (Gorica-Kiklop, Splitsko ljeto- Adio kauboju). Uvijek angažiram umjetnike koji žele stvarati kazalište izvan konvencionalnih modela koji vladaju u Hrvatskoj, ljude koji žele modele koji nude vitalnost i mobilnost. Pokreće me želja za stvaranjem pa nemam osjećaj da radim toliko puno, svemu se jednako predajem, mislim da se ne zakidam ni u glumačkom ni redateljskom ni producentskom poslu zato što ih intenzivno istovremeno živim.

MONITOR: Kod nas nezavisni projekti prosto i da ne postoje. Rijetko kad se desi neki da nije rađen u okviru državnog ili opštinskog pozorišta. Kako uspijeva Kazalište ,,Hotel Bulić”?
BULIĆ: U egzistencijalnom smislu je puno teže raditi u nezavisnim produkcijama. Ali ja ipak biram taj put jer mi je jako bitna moja umjetnička pozicija, beskompromisno bavljenje umjetnošću, za koje nisam sigurna da bih mogla ostvariti uvijek u nekom institucionalnom mehanizmu. Vrlo su nepovoljni i otežani uvjeti rada na nezavisnoj sceni iako se upravo na njoj događaju zanimljivi projekti, relevantni u domaćem i inozemnom kontekstu. Vrlo je teško u nesigurnim uvjetima održati kontinuitet izvedbi, postoje brojni problemi koji otežavaju funkcioniranje. Ali pokretačka je mogućnost da radim one autore koje volim, da biram umjetnike s kojima želim raditi i koji imaju istu želju za rad sa mnom. Svi mi koji radimo u tim uvjetima želimo sačuvati svoje autentične umjetničke prostore usprkos demotivirajućem kontekstu.

Miroslav MINIĆ
FOTO: Tomislav ĆURKOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo