Povežite se sa nama

INTERVJU

DR RADOMIR PRELEVIĆ, ADVOKAT: Politizaciju sudstva garantuje – Ustav

Objavljeno prije

na

MONITOR: Crnogorskoj vlasti su opet puna usta reformi pravosuđa u skladu sa evropskim standardima. Da li se, po Vašem mišljenju, zaista radi na reformisanju ili je riječ o kozmetici i ispraznoj retorici? PRELEVIĆ: Po dobijanju najvažnijih uslova od Evropske unije, Vlada nas je zasula obećanjima o apsolutnoj spremnosti za promjene, naročito u pogledu depolitizacija pravosuđa i dekriminalizacije klevete. Upumpavanju ovog optimizma u javnost naročito su doprinijeli premijer i viceprimijer, ujedno ministar pravde, za našu praksu neuobičajeno neposrednim kontaktom sa nosiocima različitih društvenih inicijativa. Time su stvorili utisak da iskreno žele da svim društvenim činiocima omoguće učešće u kreiranju najboljih rješenja. Međutim, ubrzo se pokazalo da taj početni entuzijazam slabi i posljednjih nedjelja su u opticaju verzije u kojima se, ni izbliza, ne prepoznaju one početne najave o promjenama.

MONITOR: O čemu se radi?
PRELEVIĆ: Depolitizacija pravosuđa je na dnevnom redu još iz perioda javne rasprave o predlogu Ustava. Savjet Evrope je početkom 2007. godine predstavio čuveni set od sedam minimalnih principa, koje su Predsjednik Crne Gore, predsjednik Vlade i predsjednik Skupštine izričito prihvatili. Drugi minimalni princip glasi: ,,Ustav mora da obezbijedi nezavisnost sudstva i da prepozna imperative da mora da se izbjegne bilo kakva uloga političkih institucija u donošenju odluka u procedure imenovanja i razrješavanja sudija i tužilaca.”

Međutim, od tog obećanja nije bilo ništa, pa je Venecijanska komisija u tačkama 118 – 128 svog mišljenja od 20. decembra iste godine utvrdila da je Ustavom uspostavljena politička zavisnost sudstva. Ilustrativna je tačka devedesetog mišljenja, u kojoj se navodi i ovo: ,,Komisija smatra da bi bilo prikladnije da predsjednika Vrhovnog suda imenuje Sudski savjet kvalifikovanom većinom od dvije trećine, a ne samo apsolutnom većinom njegovih članova, kao za imenovanje ostalih sudija”. Komisija dalje navodi da se se nada da će sistem koji je sada predviđen Ustavom pomoći Crnoj Gori da prevaziđe poteškoće u uspostavljanju efikasnog i nepristrasnog sudstva i da nakon toga navedene ustavne odredbe trebalo izmijeniti da garantuju punu nezavisnost sudstva. Do takve reforme, Komisija savjetuje crnogorskim vlastima da omoguće da se izbor predsjednika Vrhovnog suda i državnih tužilaca vrši najvećom mogućom većinom.

Na sličan način Venecijanska komisija govori o imenovanju i mandatu državnog tužioca.

MONITOR: A šta imamo u praksi?
PRELEVIĆ: Oni se biraju samo u Skupštini na period od pet godina; ne spominje se da li se njihov mandat može obnavljati. Tužilaštvo je tako nesumnjivo izloženo uticaju političke vlasti, a naročito relativne većine u Skupštini, s obzirom na to da se za imenovanje tužilaca ne zahtijeva kvalifikovana niti apsolutna većina. Kako Evropska Unija od kandidata za nove članove očekuje prethodnu implementaciju evropskih standarda u tako važnoj oblasti kao što je pravosuđe, onda uopšte ne čudi što, kad već pri donošenju Ustava nismo ispunili dato obećanje, u mišljenju Evropske komisije za članstvo u Evropsku Uniju od oktobra prošle godine u okviru političkih kriterijuma nailazimo na istovjetnu primjedbu: ,,Crna Gora je posljednjih godina ojačala pravni i institucionalni okvir vladavine prava. Međutim, primjena nije odgovarajuća. Osnovni problem se odnosi na politizaciju sudstva i propuste u funkcionisanju tužilaštva i policije u pogledu suzbijanja organizovanog kriminala i korupcije.”

MONITOR: Nedavno je Evropskoj komisiji dostavljen predlog zakona kojim se, kako tvrdi aktuelna crnogorska vlast, obezbjeđuje depolitizacija sudstva. Je li vlast u pravu?
PRELEVIĆ: Izgleda kao da naša vlast ne uočava suštinski kontinuitet kod navedenih mišljenja Evropske komisije, Savjeta Evrope i Evropske Komisije, jer je krajem marta Evropskoj komisiji dostavljen jedan invalidni predlog zakona kojima bi se navodno obezbijedila depolitizacija pravosuđa. U pitanju su nacrti zakona o izmjenama i dopunama: zakona o sudovima, zakona o Sudskom savjetu i zakona o državnom tužilaštvu. Možda nije sporno da izmjene i dopune ovih zakona imaju određeni kvalitet i da su same po sebi takve izmjene prihvatljive. Međutim, problem je što te izmjene i dopune ta tri zakona uopšte ne predstavljaju odgovor na zahtjev Evropske komisije za depolitizaciju pravosuđa. Zato se na racionalnom nivou ne može shvatiti Vladina izjava da očekuju da Evropska komisija te izmjene i dopune prihvati kao dovoljne za depolitizaciju pravosuđa. To je iluzija. Opšte je poznato da je politizacija pravosuđa u Crnoj Gori obezbijeđena odredbama Ustava o načinu izbora i sastavu predsjednika Vrhovnog suda, Sudskog savjeta i Državnog tužioca. To znači da bez promjena tih ustavnih odredbi nije moguće postići depolitizaciju pravosuđa. Da je izabran pogrešan put vidi se na primjeru čl.12 predloga o izmjenama zakona o sudskom savjetu po kome bi sudski savjet u buduće davao mišljenje o kandidatu za predsjednika Vrhovnog suda i incijativu za njegovo razrješenje, što je još prije tri godine Venecijanska komisija anticipirala kao nepoželjno rješenje u tački 91 svog mišljenja: ,,S druge strane, sve dok se Ustavom predviđa da je izbor predsjednika Vrhovnog suda čisto politički akt, poželjno je da Sudski savjet uopšte ne bude uključen u izborni postupak, kako bi se izbjegli potencijalno ozbiljni konflikti između sudstva i drugih državnih vlasti. “

MONITOR: Ali vlast tvrdi da će joj opozicioni poslanici blokirati ustavne promjene.
PRELEVIĆ: Interesantno je da je Ministarstvo pravde, istovremeno sa verzijama izmjena i dopuna pomenuta tri zakona, izradilo i “Analizu potrebe izmjene Ustava u odnosu na jačanje nezavisnosti pravosuđa”, što znači da je Vlada apsolutno svjesna da je neophodna promjena Ustava ako se želi depolitizacija pravosuđa. U javnost su ubrzo plasirane teze da vlast nije sigurna da će obezbijediti potrebnu većinu u Skupštini za ove ustavne promjene, kao i da postoji realna opasnost da opozicija blokira ustavne promjene insistiranjem da se mijenjaju i neke druge ustavne odredbe. Ali iz opozicije (Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija) čuje se sasvim suprotno: oni su spremni da glasaju samo za promjena koje se odnose na pravosuđe, a da će sva ostala pitanja ostaviti za buduće promjene Ustava. Iz Vlade nismo čuli razloge zašto izbjegava ustavne promjene, tako da je realna sumnja da ne postoji iskrena namjera da se pravosuđe depolitizuje.

MONITOR: Premijer je najavio izmjene Krivičnog zakona tako da novinarima ubuduće neće biti suđeno za klevetu. Međutim, kad se predložene promjene bolje analiziraju – suštinski se ništa ne mijenja. Kakvo je Vaše mišljenje?
PRELEVIĆ: Kleveta je bila hit, još od polovine novembra 2010. godine, kad su na okruglom stolu Akcije za ljudska prava predstavnici Vlade izjavili da je ono u cijelosti prihvatljivo. Uskoro se pojavio i Nacrt izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Crne Gore, kojim Vlada predviđa brisanje krivičnog djela uvreda (čl. 195) i krivičnog djela kleveta (čl. 196). Poštovani su svi razlozi za nezadovoljstvo ovim minimalnim izmjenama, s obzirom na to da je predlagano brisanje cijele sedamnaeste glave iz Krivičnog zakonika koja propisuje krivična djela protiv časti i ugleda, uvjereni da je zaštita tih dobara već postignuta građanskim zakonodavstvom. Takva redukcija suštinske dekriminalizacije klevete bilo je iznenađenje i zbog one ranije pomenute saglasnosti Vladinih predstavnika na brisanje cijele sedamnaeste glave iz Krivičnog zakonika. Zbog toga je Akcija za ljudska prava insistirala na potpunoj depolitizaciji uz uvjerenje da bi to rješenje u javnosti sa zadovoljstvom bilo prihvaćeno.

No, i ovdje Vlada priređuje veliko iznenađenje. Vicepremijer objavljuje da je Vlada usvojila predlog po kome ova krivična djela ostaju u Krivičnom zakoniku, a samo se kod oba djela briše stav po kome se učinilac neće kazniti ako je uvredu, odnosno klevetu učinio „putem medija ili sličnih sredstava ili na javnom skupu”. Pri tome je i za tako osakaćeno rješenje tvrdio da je to dekriminalizacija klevete i da će ubuduće mediji i novinari imati potpunu slobodu djelovanja.

MONITOR: Znači – ništa od te slobode?
PRELEVIĆ: Naravno, takva izmjena zakonika ne zaslužuje da se zove dekriminalizacija klevete, a uz to nije tačno da se za to djelo ako je učinjeno putem medija neće odgovarati. Ovo je jasno zato što kod oba djela ostaje njihov osnovni oblik, dakle kako dispozicija tako i sankcija, tako da će novinari ili bilo ko drugi ko klevetu ili uvredu ,,učini putem medija ili sličnih sredstava ili na javnom skupu” kazniti novčanom kaznom od pet hiljada do četrnaest hiljada eura. Istina je da mu ne prijeti kazna za kvalifikovani oblik klevete ili uvrede, ali će objavljeni tekst služiti kao dokaz više za kažnjavanje zbog izvršenja osnovnog oblika krivičnog djela uvrede, odnosno klevete.

Popis i evropski standardi

MONITOR: Kakav je Vaš stav povodom odluke Ustavnog suda o odredbama u vezi izjašnjavanja o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti građana na predstojećem popisu?
PRELEVIĆ: Popis stanovništva, domaćinstava i stanova dodatnu pažnju je izazvao otkrićem da obavezuje građane na izjašnjavanje, pod prijetnjom novčane kazne, o nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti, invalidnosti i slično. Ne manje pažnje izazvala je i odluka Ustavnog suda da ne prihvati inicijativu za ocjenu ustavnosti tih odredbi zakonom propisanih. Naravno da je zakon u tom dijelu neustavan, jer Ustav garantuje svakom građaninu imunitet od prinude s tim u vezi. Interesantno je da je to potvrdio i izvjestilac Ustavnog suda pozivajući se, pored odgovarajuće odredbe Ustava Crne Gore, i na relevantne međunarodne konvencije, ali mu to nije smetalo da predloži odbijanje inicijative za ocjenu ustavnosti ovog zakona. Zabrinjava što je izvjestilac potpuno zanemario činjenicu da Zakon o popisu obavezuje na izjašnjavanje o gore pomenutim pitanjima pored prijetnjom novčane kazne, a istovremeno opširno reklamira razna uputstva, metodologije i druge podzakonske akte u kojima se samo za jedno od tih pitanja, i to vjerska pitanja, obećava nekažnjavanje za slučaj uskraćivanja odgovora. Osim toga, prenio je uvjeravanje iz državnog statističkog ureda da ni uskraćivanje odgovora na pitanje o nacionalnoj pripadnosti i slično neće uslijediti kažnjavanje ukoliko se da izjava „ne želim da se izjasnim” . Možda ovo i nije najvažnije pitanje u društvenom životu Crne Gore, ali jeste pitanje na kome je Ustavni sud Crne Gore posrnuo i inicirao različite sumnje u vlastiti dignitet.

MONITOR: Kako shvatiti ovakve pogrešne poteze vlasti?
PRELEVIĆ: Povoljniji odgovor za građane Crne Gore bio bi da se vlast ne snalazi, da je to kao slučajna greška, da se radi o početnom tumačenju koje će se dograđivati i slično. Takav odgovor bi davao nadu da se vrijedi zalagati za pronalaženje i usvajanje kvalitetnih rješenja. Ali uslov za tako dobronamjeran scenario jeste prethodno uvjerenje da vlast zaista želi ispunjavanje standarda za pristup Evropskoj uniji. Nizak nivo i kvalitet rješenja koja su ponuđena Evropskoj komisiji, a o kojima je ovdje bilo riječi, ne ostavljaju nadu u napredak na putu Crne Gore ka EU. A s druge strane, upečatljiv je i utisak o tome kako olako propuštamo jedinstvenu priliku da ova važna društvena pitanja uredimo po ugledu na evropske standarde.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo