Povežite se sa nama

INTERVJU

DR RADOMIR PRELEVIĆ, ADVOKAT: Politizaciju sudstva garantuje – Ustav

Objavljeno prije

na

radomir-prelevic-2

MONITOR: Crnogorskoj vlasti su opet puna usta reformi pravosuđa u skladu sa evropskim standardima. Da li se, po Vašem mišljenju, zaista radi na reformisanju ili je riječ o kozmetici i ispraznoj retorici? PRELEVIĆ: Po dobijanju najvažnijih uslova od Evropske unije, Vlada nas je zasula obećanjima o apsolutnoj spremnosti za promjene, naročito u pogledu depolitizacija pravosuđa i dekriminalizacije klevete. Upumpavanju ovog optimizma u javnost naročito su doprinijeli premijer i viceprimijer, ujedno ministar pravde, za našu praksu neuobičajeno neposrednim kontaktom sa nosiocima različitih društvenih inicijativa. Time su stvorili utisak da iskreno žele da svim društvenim činiocima omoguće učešće u kreiranju najboljih rješenja. Međutim, ubrzo se pokazalo da taj početni entuzijazam slabi i posljednjih nedjelja su u opticaju verzije u kojima se, ni izbliza, ne prepoznaju one početne najave o promjenama.

MONITOR: O čemu se radi?
PRELEVIĆ: Depolitizacija pravosuđa je na dnevnom redu još iz perioda javne rasprave o predlogu Ustava. Savjet Evrope je početkom 2007. godine predstavio čuveni set od sedam minimalnih principa, koje su Predsjednik Crne Gore, predsjednik Vlade i predsjednik Skupštine izričito prihvatili. Drugi minimalni princip glasi: ,,Ustav mora da obezbijedi nezavisnost sudstva i da prepozna imperative da mora da se izbjegne bilo kakva uloga političkih institucija u donošenju odluka u procedure imenovanja i razrješavanja sudija i tužilaca.”

Međutim, od tog obećanja nije bilo ništa, pa je Venecijanska komisija u tačkama 118 – 128 svog mišljenja od 20. decembra iste godine utvrdila da je Ustavom uspostavljena politička zavisnost sudstva. Ilustrativna je tačka devedesetog mišljenja, u kojoj se navodi i ovo: ,,Komisija smatra da bi bilo prikladnije da predsjednika Vrhovnog suda imenuje Sudski savjet kvalifikovanom većinom od dvije trećine, a ne samo apsolutnom većinom njegovih članova, kao za imenovanje ostalih sudija”. Komisija dalje navodi da se se nada da će sistem koji je sada predviđen Ustavom pomoći Crnoj Gori da prevaziđe poteškoće u uspostavljanju efikasnog i nepristrasnog sudstva i da nakon toga navedene ustavne odredbe trebalo izmijeniti da garantuju punu nezavisnost sudstva. Do takve reforme, Komisija savjetuje crnogorskim vlastima da omoguće da se izbor predsjednika Vrhovnog suda i državnih tužilaca vrši najvećom mogućom većinom.

Na sličan način Venecijanska komisija govori o imenovanju i mandatu državnog tužioca.

MONITOR: A šta imamo u praksi?
PRELEVIĆ: Oni se biraju samo u Skupštini na period od pet godina; ne spominje se da li se njihov mandat može obnavljati. Tužilaštvo je tako nesumnjivo izloženo uticaju političke vlasti, a naročito relativne većine u Skupštini, s obzirom na to da se za imenovanje tužilaca ne zahtijeva kvalifikovana niti apsolutna većina. Kako Evropska Unija od kandidata za nove članove očekuje prethodnu implementaciju evropskih standarda u tako važnoj oblasti kao što je pravosuđe, onda uopšte ne čudi što, kad već pri donošenju Ustava nismo ispunili dato obećanje, u mišljenju Evropske komisije za članstvo u Evropsku Uniju od oktobra prošle godine u okviru političkih kriterijuma nailazimo na istovjetnu primjedbu: ,,Crna Gora je posljednjih godina ojačala pravni i institucionalni okvir vladavine prava. Međutim, primjena nije odgovarajuća. Osnovni problem se odnosi na politizaciju sudstva i propuste u funkcionisanju tužilaštva i policije u pogledu suzbijanja organizovanog kriminala i korupcije.”

MONITOR: Nedavno je Evropskoj komisiji dostavljen predlog zakona kojim se, kako tvrdi aktuelna crnogorska vlast, obezbjeđuje depolitizacija sudstva. Je li vlast u pravu?
PRELEVIĆ: Izgleda kao da naša vlast ne uočava suštinski kontinuitet kod navedenih mišljenja Evropske komisije, Savjeta Evrope i Evropske Komisije, jer je krajem marta Evropskoj komisiji dostavljen jedan invalidni predlog zakona kojima bi se navodno obezbijedila depolitizacija pravosuđa. U pitanju su nacrti zakona o izmjenama i dopunama: zakona o sudovima, zakona o Sudskom savjetu i zakona o državnom tužilaštvu. Možda nije sporno da izmjene i dopune ovih zakona imaju određeni kvalitet i da su same po sebi takve izmjene prihvatljive. Međutim, problem je što te izmjene i dopune ta tri zakona uopšte ne predstavljaju odgovor na zahtjev Evropske komisije za depolitizaciju pravosuđa. Zato se na racionalnom nivou ne može shvatiti Vladina izjava da očekuju da Evropska komisija te izmjene i dopune prihvati kao dovoljne za depolitizaciju pravosuđa. To je iluzija. Opšte je poznato da je politizacija pravosuđa u Crnoj Gori obezbijeđena odredbama Ustava o načinu izbora i sastavu predsjednika Vrhovnog suda, Sudskog savjeta i Državnog tužioca. To znači da bez promjena tih ustavnih odredbi nije moguće postići depolitizaciju pravosuđa. Da je izabran pogrešan put vidi se na primjeru čl.12 predloga o izmjenama zakona o sudskom savjetu po kome bi sudski savjet u buduće davao mišljenje o kandidatu za predsjednika Vrhovnog suda i incijativu za njegovo razrješenje, što je još prije tri godine Venecijanska komisija anticipirala kao nepoželjno rješenje u tački 91 svog mišljenja: ,,S druge strane, sve dok se Ustavom predviđa da je izbor predsjednika Vrhovnog suda čisto politički akt, poželjno je da Sudski savjet uopšte ne bude uključen u izborni postupak, kako bi se izbjegli potencijalno ozbiljni konflikti između sudstva i drugih državnih vlasti. “

MONITOR: Ali vlast tvrdi da će joj opozicioni poslanici blokirati ustavne promjene.
PRELEVIĆ: Interesantno je da je Ministarstvo pravde, istovremeno sa verzijama izmjena i dopuna pomenuta tri zakona, izradilo i “Analizu potrebe izmjene Ustava u odnosu na jačanje nezavisnosti pravosuđa”, što znači da je Vlada apsolutno svjesna da je neophodna promjena Ustava ako se želi depolitizacija pravosuđa. U javnost su ubrzo plasirane teze da vlast nije sigurna da će obezbijediti potrebnu većinu u Skupštini za ove ustavne promjene, kao i da postoji realna opasnost da opozicija blokira ustavne promjene insistiranjem da se mijenjaju i neke druge ustavne odredbe. Ali iz opozicije (Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija) čuje se sasvim suprotno: oni su spremni da glasaju samo za promjena koje se odnose na pravosuđe, a da će sva ostala pitanja ostaviti za buduće promjene Ustava. Iz Vlade nismo čuli razloge zašto izbjegava ustavne promjene, tako da je realna sumnja da ne postoji iskrena namjera da se pravosuđe depolitizuje.

MONITOR: Premijer je najavio izmjene Krivičnog zakona tako da novinarima ubuduće neće biti suđeno za klevetu. Međutim, kad se predložene promjene bolje analiziraju – suštinski se ništa ne mijenja. Kakvo je Vaše mišljenje?
PRELEVIĆ: Kleveta je bila hit, još od polovine novembra 2010. godine, kad su na okruglom stolu Akcije za ljudska prava predstavnici Vlade izjavili da je ono u cijelosti prihvatljivo. Uskoro se pojavio i Nacrt izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Crne Gore, kojim Vlada predviđa brisanje krivičnog djela uvreda (čl. 195) i krivičnog djela kleveta (čl. 196). Poštovani su svi razlozi za nezadovoljstvo ovim minimalnim izmjenama, s obzirom na to da je predlagano brisanje cijele sedamnaeste glave iz Krivičnog zakonika koja propisuje krivična djela protiv časti i ugleda, uvjereni da je zaštita tih dobara već postignuta građanskim zakonodavstvom. Takva redukcija suštinske dekriminalizacije klevete bilo je iznenađenje i zbog one ranije pomenute saglasnosti Vladinih predstavnika na brisanje cijele sedamnaeste glave iz Krivičnog zakonika. Zbog toga je Akcija za ljudska prava insistirala na potpunoj depolitizaciji uz uvjerenje da bi to rješenje u javnosti sa zadovoljstvom bilo prihvaćeno.

No, i ovdje Vlada priređuje veliko iznenađenje. Vicepremijer objavljuje da je Vlada usvojila predlog po kome ova krivična djela ostaju u Krivičnom zakoniku, a samo se kod oba djela briše stav po kome se učinilac neće kazniti ako je uvredu, odnosno klevetu učinio „putem medija ili sličnih sredstava ili na javnom skupu”. Pri tome je i za tako osakaćeno rješenje tvrdio da je to dekriminalizacija klevete i da će ubuduće mediji i novinari imati potpunu slobodu djelovanja.

MONITOR: Znači – ništa od te slobode?
PRELEVIĆ: Naravno, takva izmjena zakonika ne zaslužuje da se zove dekriminalizacija klevete, a uz to nije tačno da se za to djelo ako je učinjeno putem medija neće odgovarati. Ovo je jasno zato što kod oba djela ostaje njihov osnovni oblik, dakle kako dispozicija tako i sankcija, tako da će novinari ili bilo ko drugi ko klevetu ili uvredu ,,učini putem medija ili sličnih sredstava ili na javnom skupu” kazniti novčanom kaznom od pet hiljada do četrnaest hiljada eura. Istina je da mu ne prijeti kazna za kvalifikovani oblik klevete ili uvrede, ali će objavljeni tekst služiti kao dokaz više za kažnjavanje zbog izvršenja osnovnog oblika krivičnog djela uvrede, odnosno klevete.

Popis i evropski standardi

MONITOR: Kakav je Vaš stav povodom odluke Ustavnog suda o odredbama u vezi izjašnjavanja o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti građana na predstojećem popisu?
PRELEVIĆ: Popis stanovništva, domaćinstava i stanova dodatnu pažnju je izazvao otkrićem da obavezuje građane na izjašnjavanje, pod prijetnjom novčane kazne, o nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti, invalidnosti i slično. Ne manje pažnje izazvala je i odluka Ustavnog suda da ne prihvati inicijativu za ocjenu ustavnosti tih odredbi zakonom propisanih. Naravno da je zakon u tom dijelu neustavan, jer Ustav garantuje svakom građaninu imunitet od prinude s tim u vezi. Interesantno je da je to potvrdio i izvjestilac Ustavnog suda pozivajući se, pored odgovarajuće odredbe Ustava Crne Gore, i na relevantne međunarodne konvencije, ali mu to nije smetalo da predloži odbijanje inicijative za ocjenu ustavnosti ovog zakona. Zabrinjava što je izvjestilac potpuno zanemario činjenicu da Zakon o popisu obavezuje na izjašnjavanje o gore pomenutim pitanjima pored prijetnjom novčane kazne, a istovremeno opširno reklamira razna uputstva, metodologije i druge podzakonske akte u kojima se samo za jedno od tih pitanja, i to vjerska pitanja, obećava nekažnjavanje za slučaj uskraćivanja odgovora. Osim toga, prenio je uvjeravanje iz državnog statističkog ureda da ni uskraćivanje odgovora na pitanje o nacionalnoj pripadnosti i slično neće uslijediti kažnjavanje ukoliko se da izjava „ne želim da se izjasnim” . Možda ovo i nije najvažnije pitanje u društvenom životu Crne Gore, ali jeste pitanje na kome je Ustavni sud Crne Gore posrnuo i inicirao različite sumnje u vlastiti dignitet.

MONITOR: Kako shvatiti ovakve pogrešne poteze vlasti?
PRELEVIĆ: Povoljniji odgovor za građane Crne Gore bio bi da se vlast ne snalazi, da je to kao slučajna greška, da se radi o početnom tumačenju koje će se dograđivati i slično. Takav odgovor bi davao nadu da se vrijedi zalagati za pronalaženje i usvajanje kvalitetnih rješenja. Ali uslov za tako dobronamjeran scenario jeste prethodno uvjerenje da vlast zaista želi ispunjavanje standarda za pristup Evropskoj uniji. Nizak nivo i kvalitet rješenja koja su ponuđena Evropskoj komisiji, a o kojima je ovdje bilo riječi, ne ostavljaju nadu u napredak na putu Crne Gore ka EU. A s druge strane, upečatljiv je i utisak o tome kako olako propuštamo jedinstvenu priliku da ova važna društvena pitanja uredimo po ugledu na evropske standarde.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo