Povežite se sa nama

INTERVJU

SONJA PRODANOVIĆ, EKSPERTKINJA ZA ODRŽIVI RAZVOJ: Vrijeme preispitivanja

Objavljeno prije

na

Govorimo o ekologiji, o održivom razvoju, o štednji energije i sličnim globalno-lokalnim mukama, ali izgleda da u stvari za to malo marimo, pa se pokazuje da često i ne razumijemo najbolje šta to znači. Zato smo za sagovornicu pozvali Sonju Prodanović, arhitekticu, rodjenu Dubrovčanku, koja je postdiplomske studije i magistraturu završila na jednom od najprestižnijih svjetskih univerziteta, University college of London i učestvovala desetak godina u urbanističkim projektima Londona. Danas je, nakon rada u Institutu za arhitekturu u Beogradu, čest učesnik velikih međunarodnih skupova koji se bave održivim razvojem naše planete, ali i društvenim kretanjima koja bi taj razvoj trebalo da omoguće. MONITOR: Vi ste 90-ih učestvovali na projektu kojim bi se Crna Gora predstavila kao „ekološka država”. Koliko je bilo ozbiljnosti i strategije u tome?
PRODANOVIĆ: Iako sam bila počastvovana činjenicom, da sam uključena u tim eksperata jednog velikog ekološkog i konceptualnog projekta, već u prvim raspravama nisam bila jedina koja je sporila atribute “državnosti” koncepta . Međutim, sama činjenica da Crna Gora obiluje tolikim diverzitetom prirodnih lepota i resursa, artefakta urbane, kulturne spomeničke baštine, svakako da je bila ozbiljna osnova za elaboraciju posebne strategije, koja bi uzdigla ,,brendirala” i teritoriju i društveni razvoj.

U to vreme posle Samita u Riju, mnoge zemlje i sa manje takvih potencijala, uobličavale su slične nacionalne projekte, nazivajući ih uglavnom ,,Agenda 21 za održivu XY”!

Nažalost u tom istom trenutku pa i u istim krugovima, neki naši ne samo političari već i eksperti, izrađivali su naveliko ,,etno mape prostora” novih država rastočene nam zajednice, koje su planirali da realizuju tzv. ,,humanim preseljenjem naroda”.

Sam apsurd, da možete istovremeno socijalne i razvojne probleme tako olako rešavat i podržavati u oružanom sukobu, a i prezentovati se kao ekolog, bilo je strukovno i moralno vrednosno nespojivo i za mene lično neprihvatljivo.

Tu se javio i niz ozbiljnih problema filozofsko-pravnog i sustavno konstitutativnog karaktera. Atribut ekologije je predstavljao po mom uverenju „dimnu zavesu”, a time direktno i degradirao celu ideju inače legitimnog i poželjnog strateškog nacionalnog cilja.

MONITOR: I Crna Gora kao nezavisna država želi da se predstavi kao „ekološka”? Koliko se u takvu samoreklamu vjeruje?
PRODANOVIĆ: U kontekstu ovakvog pogrešnog „prvog koraka”, ali nažalost i onoga što se de-facto dogodilo u zadnje dve decenije (brojnih loših lokacionih poteza, resursno, pejzažno, urbanistički i ekonomsko otežavajućih) današnja Vlada Crne Gore mora da rehabilituje, ali i na drugačiji način da elaborira atribute „održivosti” i ekološke unikatnosti svog razvojnog, ali i rehabilitacionog koncepta društva i ekonomije, ali i prostora.

MONITOR: Često pominjete značaj lokalnih samouprava za održivi razvoj i kažete da su sela i seosko stanovništvo potcijenjeni u koncepcijama održivog razvoja našeg regiona.
PRODANOVIĆ: Sve evropske i međunarodne strategije i brojne Konvencije, koje su osnova privlačenja investicija, interregionalne i regionalne saradnje i EU integracija, zasnivaju se na ulozi lokalne samouprave i civilnog društva, pod premisom „misli globalno deluj lokalno”.

Ali tamo gde nema čoveka i organizovane zajednice, tamo nema ni ,,građana/čuvara” prirodnih resursa. Naša klizišta, uništena staništa autohtonog biodiverziteta, problemi poremećaja ili kvaliteta izvornih voda, (a o kvalitetnoj zdravoj hrani ili o hrani uopšte da i ne govorimo), najbolji su dokazi ,,na terenu”, posledica su poluvekovne zanemarenosti ruralne politike. Real socijalistička paradigma razvoja „ubrzane industrijalizacije kroz ubrzanu urbanizaciju”, marginalizovala je i izopštila seosko stanovništvo iz dinamike društvenog modela.

Tu je i dalje vladao patrijarhalni model i običajno pravo. Naravno da je žena tu najviše eksploatisana, jer je i socijalna mobilnost mlađe generacije i održavanje ekonomije skučenog domaćinstva bilo uglavnom (i danas jest!) zasnovano na proizvodu njenih ruku. Često se i sama pitam kad sa merakom kupujem na našim još uvek bogatim pijacama i gledam promrzle prste starice mlekarice ,,čije će to ruke sutra hraniti naše konurbacijske gradove”!

MONITOR: Izvori energije su izgleda pitanje svih pitanja. U Srbiji su neki ministri lobirali za podizanje nuklearki, a u Crnoj Gori se godinama vodi velika bitka vlasti, tajkuna i civilnog društva da se na Morači ne podižu hidroelektrane. Da li su to odjeci svjetskih događaja na ovom planu?
PRODANOVIĆ: U trenutku kad ceo svet sa zebnjom očekuje nepredvidi sled događanj u reaktorima Fukušime, u tehnološki i radno najsavesnijoj naciji, suvišno je i razglabati što misle naši, a posebno ministri. Pre dvadesetak godina javno mnenje u Jugoslaviji uz široki dijalog stručnjaka i političara, stavlio je moratorij na to pitanje. Evo danas vidimo da su sve evropske zemlje hitno i odmah postavile pitanja svojim nuklearnim postrojenjima i programima. Nadajmo se da će i naše strategije biti razmatrane u okviru šireg evropskog doma!

MONITOR: Kako zalihe uglja, nafte i gasa nisu neiscrpne, a tvrdi se da alternativni izvori energije ni približno ne mogu pokriti deficite ovih tzv. klasičnih izvora energije, da li bi trebalo da razmišljamo o ozbiljnoj štednji i kako?
PRODANOVIĆ: To je teme za sebe, ali svakako populacija na planeti se za 20-39 godina duplira, ovi resursi su pri kraju, živimo u visoko urbanizovanom energetski zavisnom modelu, klimatske promene su evidentne, uz prirodne kataklizme očigledno moramo menjati modele potrošnje i proizvodnje, a to znači radikalan zaokret u mnogo čemu.

MONITOR: Srbiju je posjetio Vladimir Putin. Tvrdi se da je došao da Beogradu ponudi na potpis svoju strategiju evropske bezbjednosti. Gdje je tu veliki međudržavni posao sa Južnim tokom? Vi ste oko toga skeptični i iz nekih „tehničkih” razloga?
PRODANOVIĆ: Smatram da je loše što je sa predstavnicima političkih partija u parlamentu Putin razgovarao samo po dva i po minuta, a zatim našao više vremena za fudbalsku utakmicu mladih reprezentacija.

Što se tiče mog skepticizma oko trase Južnog toka, smatram kao arhitekta, urbanistkinja da je polaganje cevovoda u dubine Crnog Mora tehnološki i investiciono ,,faraonski” poduhvat, možda isto tako ekološki opasan kao i ovi ,,bezbedni” reaktori u Japanu.

I područje Crnog Mora i Turske obale spada u visoke seizmičke zone, a moreplovci svedoče i o posebno atipičnim snažnim podvodnim strujanjima u tom dubokom moru. Možda je ipak bolje rešenje dogovoriti se, politički i ekonomski stabilizovati odnose sa Ukrajinom.

Jer kako kažu naši ribari u Malom Mistu „hvali more drž se kraja”.

Nadam se da će pravi odgovor na ovo doći posle ekspertne, globalne procene multiplikovanih rizika koji su pogodili Japan, ali sa dodatnim obzirom na balkanske navike.

Cijena masovnog turizma

MONITOR : U deceniji za nama, u Crnoj Gori se desio veliki promet nepokretnosti, naročito na primorju a sjever je ostao bez razvojnih projekata. Sada interesovanje za kupovinu opada, a turizam ne uspijeva da ispuni prognoze vlasti. Kažete da je svuda u krizi tzv. masovni turizam?
PRODANOVIĆ: Kao što vidite i to je već samo po sebi negacija ideje tzv. ,,ekološke države”. Masovni turizam u suštini je ekološki, resursno i investicijski nestabilna, visoko rizična ekonomska kategorija. Elitni gradovi, kao sto su Firenca i Venecija, godinama se bore ne samo protiv masovnog turizma, već i tendencija da postanu „gradovi- otvoreni muzeji” bez lokalnog stanovništva, urbanog života. Procesi pomenute prodaje i lokacijski neracionalne gradnje turističkih potencijala, stvorili su još jedan veliki problem, a to je proporcionalno visoka, nestabilna koncentracija stanovništva u glavnom gradu ili u dva grada na moru. Došlo je tako skoro i do totalnog „pražnjenja” ruralnih područja i teritorija izvanrednih potencijala prirode. Pre dva dana obeležavan je Svetski dan voda i ne znam kako će Crna Gora savladati taj konflikt između industrije prerade otpada ili izgradnje energetskih objekata na primer na Tari, zaštićenoj UNESCO listom, a u trenutku kad voda za piće postaje jedan od svetski najzaštićenijih resursa.

Propuštene šanse Budve

MONITOR: Radili ste projekte uređenja dijela primorja, pa i za Budvu. Šta kažete danas za raspolaganje arhitektonskom baštinom u Crnoj Gori, posebno u Budvi i za spremnosti vlasti da sa investitorima sa raznih strana žrtvuje izgled crnogorske obale?
PRODANOVIĆ: Bila sam uključena u projekt UN Južnog Jadrana posle zemljotresa, na izradi studija za GUP Budve.Uradila sam studiju obnove spomeničke baštine, a samoinicijativno sam proširila zadatak i na paštrovska sela, koja su također stradala, ali bila potpuno zanemarena u percepciji ,,glavnih” urbanista. Dvoje kolega koji su radili istu temu za područje Bara i Ulcinja imali su slične vizije. Zaokružili smo ih predlogom da se čitav obalni pojas zaštiti a da se objekti povuku na kosine, stepenasto arhitektonski i pejzažno oblikuju po uzoru na raniji projekat za hotele u Miločeru prof. arhitekte Eda Ravnikara. Predlagali smo rekonstrukciju i zaštitu tradicionalnog arhitektonskog izraza brdskih paštrovskih sela u kojima se moglo naći rešenje za elitni, tematski turizam. Smatrali smo da je podjednako značajno u obnovi zaštiti i maslinjake, dubovu šumu, suhozide, makiju, borove i čemprese, kao i samu arhitektonsku morfologiju i objekte. Poljski arhitekta Ciborovski, vođa ovog UN projekta, bio je impresioniran našim studijama. Međutim one nisu kasnije bile nikakva obaveza ni inspiracija urbanistima i arhitektima GUP-a i DUP-ova, koji su uradili ono što danas vidimo na toj unikatnoj obali. Zato podržavam sve one koji se bore da se ovakva devastacija zaustavi, ali skrećem i pažnju da postoje obavezujuće norme izgradnje i zaštite u mediteranskom pojasu o kojima javnost i lokalna struka malo zna, a nadležni ih zaobilaze: postoji asocijacija jadranskih gradova sa centrom u Ankoni, koordinacija UNESCO gradova sa centrom u Susu-Tunis i centar MAP u Barceloni, koji koordinira pitanja održivog razvoja i alternativne energije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo