Dr Svetlana Cenić, nekadašnja ministrica finansija u RS, naučnica je sa dva doktorata. Danas nema stalno zaposlenje i na nekoj je vrsti crne liste. Dr Cenić je specijalizovana za održivi razvoj. Članica je Svjetske mreže za održivi razvoj NJ.K.V. princa Čarlsa koja, kako nam je rekla, duboko vjeruje u održivi razvoj na principu socijalne tržišne ekonomije. MONITOR: Koliko je Dejtonski sporazum važan za BiH i da li je ispunio svrhu pa bi ga trebalo zamijeniti novim, integrativnijim dogovorom?
CENIĆ: Dejtonski sporazum je sporazum za nesporazum. Podsećam da su se Srbi iz Dejtona vratili kao pokisli, a sada im je taj sporazum zakletva, dok je kod Bošnjaka bio obratan proces. Što se Hrvata tiče, onog prvog marta 1994. kad je Vašingtonskim sporazumom stvorena tadašnja muslimansko-hrvatska federacija, sve je bilo jasno. Ovaj sporazum je godinama za use, abuse & excuse. Nekome je izgovor za sve što ne valja, nekom sredstvo zloupotrebe, a nekom izgovor za sve. Da se mora dograđivati, jasno je i iz odluke Suda za ljudska prava, ako ništa drugo, kao i iz zadnje Rezolucije Saveta Evrope. Jasno je i zašto se ništa radikalnije ne može uraditi. No, i sa ovakvom dejtonskom strukturom, BiH može funkcionisati, stvar je samo razuma i dobre volje. Nije stvar tepsije (Dejtona) koliko pite (političkih elita), a znamo od čega se pita ne pravi ako hoćemo da je jestiva.
MONITOR: Da li su moguće ozbiljnije promjene tog sporazuma?
CENIĆ: Je li normalno očekivati korenite promene Dejtona ako se više ne govori ono: šta hoće Srbi, šta Bošnjaci, a šta Hrvati, već šta hoće RS, pa šta hoće Bošnjaci, a šta Hrvati? Dakle, i oni koji zagovaraju radikalne promene, uz one odrednice ispred RS koje ja ovde ne bih pominjala, prihvatili su i u govoru činjenicu da je RS srpska i da je isključivi reprezent srpskih interesa. Za vlasti RS-a Srbi u Federaciji nisu autentični, pa što se čuditi, i mimo bošnjačke politike, zašto Srba u Sarajevu nema?
Dodik se pojavljuje i kao zaštitnik Hrvata. Skoro je izjavio da je na sceni politički obračun Bošnjaka sa jednim konstitutivnim narodom u čije ime biraju predstavnike u zajedničke institucije. To što Dodik govori, ne umanjuje činjenicu da Hrvat iz RS ne može biti biran u Dom naroda ili za člana Predsedništva, pa Hrvati u RS mogu birati samo srpske predstavnike za te institucije. A ko bira Hrvatima predstavnike u RS? SNSD, Čović s Dodikom ili pronalaženjem nekog ko je voljan da bude Hrvat na srpskoj listi, pa ga opet srpski glasovi izaberu. Ko su predstavnici u Parlamentu BiH iz RS? Ima li ijednog Hrvata? Ne!
Evo primera Kantona broj 10 u FBiH, koji se prostire na 19 odsto teritorije tog entiteta i gde prema procenama ima 79 odsto Hrvata, a gde 17 meseci nakon izbora niko ne može da dobaci do većine za formiranje vlade. Je li normalno da se Hrvati sa Hrvatima ne mogu dogovoriti?
U ovom kantonu od ukupno 25 odborničkih mesta, HDZ i HDZ 1990 su na zadnjim izborima osvojili ukupno 11, ali je potrebna 2/3 većina za formiranje vlasti. I onda se traži pomoć OHR-a da promeni Ustav, upravo na adresi za koju kažu da treba da se ugasi? Da zavrzlama bude veća, centrala HDZ-1990, jednog od potpisnika ove inicijative ka OHR-u, tvrdi da bi takva odluka bila štetna za Hrvate u drugim županijama.
Dajem samo primere kako se Dejton (zlo)upotrebljava, dok se jedni kunu u njega, a drugi traže radikalne promene.
MONITOR: Šta je u pozadini?
CENIĆ: Atarske politike i kriminogene strukture cementiraju ovakvo stanje, vladaju svojim kneževinama/vilajetima/banovinama, strogo vode računa da se održe nacionalne tenzije, a između sebe trguju čim stignu. Integrativniji dogovor se može očekivati tek kada garanti Dejtonskog sporazuma konačno i na delu pokažu da menjanja granica BiH nema; kad se komšije, posebno Srbija, pa Hrvatska, prestanu mešati u unutrašnje stvari i koristiti BiH kao monetu za potkusurivanje; kad ta tzv. međunarodna zajednica prestane održavati korumpirane političke elite na vlasti, pod izgovorom da su to demokratski izabrani lideri, te prestane voditi politiku dvostrukih aršina.
MONITOR: BiH je i jedna od najsiromašnijih evropskih zemalja. Može li se u političkom nejedinstvu izgraditi uspješan poslovni ambijent koji funkcioniše u okviru pravne države?
CENIĆ: Ovde pravne države nema, da raščistimo. Političkog nejedinstva nema kad međusobno trguju i dele interesne sfere, odnosno atare, a sukobi su uvek oko pozicija i privilegija, pod plaštom odbrane nacionalnih interesa. Da toga nema, privreda bi poslovala mnogo bolje uprkos uslovima neujednačenog zakonodavsta, različitih budžetskih sistema i konfuznih poruka kreatora ekonomskih politika. Poguban je klijentelizam, pogubna je ogromna korupcija, pogubna je partokratija, poguban je nizak nivo obrazovnog sistema, pogubna je loša slika koja se stalno šalje u svet, potpuno odsustvo ulaganja u istraživanje i razvoj, pravna nesigurnost, pogubno je razmišljanje samo od izbora do izbora…
Koristi od politike ima samo krug partijskih firmi, kojima se obaveze reprogramiraju, koje dobijaju sve poslove i koje za sobom ostavljaju samo dugove.To je obeshrabrujuća poruka svima koji žele da ulažu, posebno u proizvodnju.Većina privrednika će političarima reći: ako ne možete da poboljšate privredni ambijent, bar nas ostavite na miru da radimo. Međutim, reket je osnovna alatka, a nacionalna retorika je modelarnica za njega.
MONITOR: Neki analitičari tvrde da je Dodik u posljednje vrijeme postao prihvatljiv Vašingtonu. Da li se radi o međusobnim ustupcima?
CENIĆ: Dodik je njihov projekat, oni ga najbolje poznaju, u njega su strahovito mnogo uložili, a mi trpimo posledice. S obzirom na to, znaju i kako će sa njim. Ko ima putera na glavi, lak je plen velikih, a prvo ga puste da se omrsi. Pa i kad se, kao otrgnu, dovoljno je aduta da se utiče na zabludele sinove. Ne treba podcenjivati svetsku diplomatiju. Mali igrači moraju znati da kada veliki povlađuju, iza toga sledi nešto, a to nije uvek čokolada. Može biti i motka, taman kad se navikneš na čokoladu. Dodik je suviše mali za igrače koji planetarno deluju. Kad govorimo o ustupcima, oni nisu nikada jednaki. Obratno su proporcionalni veličini igrača.
MONITOR: Koliko su u BiH i u RS snažni korijeni organizovanog kriminala?
CENIĆ: Ima ljudi koji imaju pare, ali hoće vlast. Onda ljudi koji imaju vlast, a hoće pare. Ali, najgori su ambiciozni poluinteligenti koji nemaju ni jedno ni drugo, a hoće sve i odmah. Neoliberalni koncepti, koje smo usvajali i pritiskom izvana, zapravo su samo pogodovali novokomponovanim elitama. Rezultat je mali procenat jako bogatih, ogromna većina siromašnih. Kriminal se nacionalno uvezivao dok je nas razvezivao. Kako u ratu, tako i danas dan. Jednom kriminal postavi politiku, drugi put politika organizuje kriminal.
MONITOR: U Srbiji je česta tema odnos Srbije i RS. Ko je u tom odnosu jači, uticajniji Beograd ili Banja Luka?
CENIĆ: Beogradom i Banja Lukom upravljaju isti ljudi. To su one obaveštajne i bezbednosne strukture, koje su ih dovodile na vlast i eliminisale nepodobne. Dok god one postoje, a pri tome znate na koje mislim (naslednici KOS-a i UDBA-e), nema sreće u ovom regionu! Zato su jasne one iznenadne transformacije demokrata u nacionaliste i opstrukcioniste. I Tadić i Dodik su samo marionete u njihovim rukama.
Preprani u sto voda
MONITOR: BiH je napokon dobila vladu. Kako procjenjujete njenu budućnost?
CENIĆ: Može Bevanda biti čovek sa jako dobrim namerama, ali njemu je kabinet formirala šestorka zabavljača na maratonskoj predstavi dugoj 15 meseci. U ovom sazivu Saveta ministara 60 odsto je starih, a ostali su politički preprani u sto voda. Mislim da će pritisak međunarodnog faktora biti nešto jači da se održi bez značajnih potresa u smislu pretnje ostavkom, pa je rezultat tog pritiska i približavanje lidera nazovi socijaldemokratije, Dodika i Lagumdžije.
Da ministar spoljnih poslova za prvu zvaničnu posetu izabere domicilnu državu, odnosno RS, pa Brčko, pa državni Parlament, pa Vladu Federacije BiH, samo ovde je normalno, jer valja vratiti dug za poziciju ministra inostranih poslova upravo onome ko je davao izjave da li to mesto biti srpsko ili Saveta ministara neće biti i na kraju glasao i za SM i za Lagumdžiju. I onda me pitate kako će da funkcioniše Savet ministara. Pa, ovo je čista šizofrenija.
Umreženo podzemlje
MONITOR: Bili ste ministarka finansija u jednoj od vlada RS. Dodik se hvali privrednim uspjesima. Šta je tu realno?
CENIĆ: Iza mog jednogodišnjeg mandata je ostao budžetski suficit (preuzela sam deficit), preko sto miliona, rast industrijske proizvodnje od 23 odsto (18 odsto BiH), te izmirene sve obaveze i penzije dovedene na isplatu po koeficijentu 1. Takođe, pripremljen je PDV za primenu. To je preuzeo Dodik.
Nažalost, sada je budžet u ozbiljnom deficitu; broj nezaposlenih na istorijskom maksimumu; gase se firme; smanjuju socijalna davanja; fondovi su u debelom minusu; zadužili su RS u svom mandatu koliko svi zajedno od 92. do danas, iako su preuzeli suficit, PDV i pare od prodaje Telekoma; štancaju se trezorski zapisi i obveznice kao salata, iako u zadnjoj emisiji u decembru nisu mogli sve ni prodati jer domaće banke nisu htele sva da otkupe; u proseku svakog dana stotinjak ljudi ostane bez posla; izjednačio se broj zaposlenih sa brojem penzionera, a svaka peta marka u budžetu je namenjena plaćanju kreditnih obaveza. Pravdanje svetskom krizom je neutemeljeno, jer se već u 2007. krenulo ka deficitu, a berza je pala pre pojave ikakvih signala o krahu berzi u svetu. Nijedan obećani projekat nije ostvaren, a privatizacija naftne industrije je tekla tako da je Vlada sve dugove podmirila, prenela upravljačko pravo na nove vlasnike, a oni su stavili sve pod hipoteku da dobiju kredit iz kojeg su platili tu siću kupoprodajne cene! Mi nikada nismo saznali ko je vlasnik 60 odsto već se uvek pojavljuje ta neka ruska firma koja je 40 odsto vlasnik. Formirali su i posebnu firmu, pa posluju sa transfernim cenama, što znači da profit iznose, a dugove ostavljaju ovde. Sve firme prikazuju minus, a cena benzina i dizela nikad veća. U RS i Šume posluje sa velikim gubitkom. Železnice RS, koje su preuzeli sa pozitivnim poslovanjem, doveli su do stečaja, a pri tome je Dodik najavljivao otvaranje aerodroma u Trebinju, Sokocu… Ama, nebo da premreži avionima! Od svega, imamo umreženo podzemlje.
Nastasja RADOVIĆ