Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SVETLANA CENIĆ, ekonomistkinja: Politika stvara kriminal i obrnuto

Objavljeno prije

na

Dr Svetlana Cenić, nekadašnja ministrica finansija u RS, naučnica je sa dva doktorata. Danas nema stalno zaposlenje i na nekoj je vrsti crne liste. Dr Cenić je specijalizovana za održivi razvoj. Članica je Svjetske mreže za održivi razvoj NJ.K.V. princa Čarlsa koja, kako nam je rekla, duboko vjeruje u održivi razvoj na principu socijalne tržišne ekonomije. MONITOR: Koliko je Dejtonski sporazum važan za BiH i da li je ispunio svrhu pa bi ga trebalo zamijeniti novim, integrativnijim dogovorom?
CENIĆ: Dejtonski sporazum je sporazum za nesporazum. Podsećam da su se Srbi iz Dejtona vratili kao pokisli, a sada im je taj sporazum zakletva, dok je kod Bošnjaka bio obratan proces. Što se Hrvata tiče, onog prvog marta 1994. kad je Vašingtonskim sporazumom stvorena tadašnja muslimansko-hrvatska federacija, sve je bilo jasno. Ovaj sporazum je godinama za use, abuse & excuse. Nekome je izgovor za sve što ne valja, nekom sredstvo zloupotrebe, a nekom izgovor za sve. Da se mora dograđivati, jasno je i iz odluke Suda za ljudska prava, ako ništa drugo, kao i iz zadnje Rezolucije Saveta Evrope. Jasno je i zašto se ništa radikalnije ne može uraditi. No, i sa ovakvom dejtonskom strukturom, BiH može funkcionisati, stvar je samo razuma i dobre volje. Nije stvar tepsije (Dejtona) koliko pite (političkih elita), a znamo od čega se pita ne pravi ako hoćemo da je jestiva.

MONITOR: Da li su moguće ozbiljnije promjene tog sporazuma?
CENIĆ: Je li normalno očekivati korenite promene Dejtona ako se više ne govori ono: šta hoće Srbi, šta Bošnjaci, a šta Hrvati, već šta hoće RS, pa šta hoće Bošnjaci, a šta Hrvati? Dakle, i oni koji zagovaraju radikalne promene, uz one odrednice ispred RS koje ja ovde ne bih pominjala, prihvatili su i u govoru činjenicu da je RS srpska i da je isključivi reprezent srpskih interesa. Za vlasti RS-a Srbi u Federaciji nisu autentični, pa što se čuditi, i mimo bošnjačke politike, zašto Srba u Sarajevu nema?

Dodik se pojavljuje i kao zaštitnik Hrvata. Skoro je izjavio da je na sceni politički obračun Bošnjaka sa jednim konstitutivnim narodom u čije ime biraju predstavnike u zajedničke institucije. To što Dodik govori, ne umanjuje činjenicu da Hrvat iz RS ne može biti biran u Dom naroda ili za člana Predsedništva, pa Hrvati u RS mogu birati samo srpske predstavnike za te institucije. A ko bira Hrvatima predstavnike u RS? SNSD, Čović s Dodikom ili pronalaženjem nekog ko je voljan da bude Hrvat na srpskoj listi, pa ga opet srpski glasovi izaberu. Ko su predstavnici u Parlamentu BiH iz RS? Ima li ijednog Hrvata? Ne!

Evo primera Kantona broj 10 u FBiH, koji se prostire na 19 odsto teritorije tog entiteta i gde prema procenama ima 79 odsto Hrvata, a gde 17 meseci nakon izbora niko ne može da dobaci do većine za formiranje vlade. Je li normalno da se Hrvati sa Hrvatima ne mogu dogovoriti?

U ovom kantonu od ukupno 25 odborničkih mesta, HDZ i HDZ 1990 su na zadnjim izborima osvojili ukupno 11, ali je potrebna 2/3 većina za formiranje vlasti. I onda se traži pomoć OHR-a da promeni Ustav, upravo na adresi za koju kažu da treba da se ugasi? Da zavrzlama bude veća, centrala HDZ-1990, jednog od potpisnika ove inicijative ka OHR-u, tvrdi da bi takva odluka bila štetna za Hrvate u drugim županijama.

Dajem samo primere kako se Dejton (zlo)upotrebljava, dok se jedni kunu u njega, a drugi traže radikalne promene.

MONITOR: Šta je u pozadini?
CENIĆ: Atarske politike i kriminogene strukture cementiraju ovakvo stanje, vladaju svojim kneževinama/vilajetima/banovinama, strogo vode računa da se održe nacionalne tenzije, a između sebe trguju čim stignu. Integrativniji dogovor se može očekivati tek kada garanti Dejtonskog sporazuma konačno i na delu pokažu da menjanja granica BiH nema; kad se komšije, posebno Srbija, pa Hrvatska, prestanu mešati u unutrašnje stvari i koristiti BiH kao monetu za potkusurivanje; kad ta tzv. međunarodna zajednica prestane održavati korumpirane političke elite na vlasti, pod izgovorom da su to demokratski izabrani lideri, te prestane voditi politiku dvostrukih aršina.

MONITOR: BiH je i jedna od najsiromašnijih evropskih zemalja. Može li se u političkom nejedinstvu izgraditi uspješan poslovni ambijent koji funkcioniše u okviru pravne države?
CENIĆ: Ovde pravne države nema, da raščistimo. Političkog nejedinstva nema kad međusobno trguju i dele interesne sfere, odnosno atare, a sukobi su uvek oko pozicija i privilegija, pod plaštom odbrane nacionalnih interesa. Da toga nema, privreda bi poslovala mnogo bolje uprkos uslovima neujednačenog zakonodavsta, različitih budžetskih sistema i konfuznih poruka kreatora ekonomskih politika. Poguban je klijentelizam, pogubna je ogromna korupcija, pogubna je partokratija, poguban je nizak nivo obrazovnog sistema, pogubna je loša slika koja se stalno šalje u svet, potpuno odsustvo ulaganja u istraživanje i razvoj, pravna nesigurnost, pogubno je razmišljanje samo od izbora do izbora…

Koristi od politike ima samo krug partijskih firmi, kojima se obaveze reprogramiraju, koje dobijaju sve poslove i koje za sobom ostavljaju samo dugove.To je obeshrabrujuća poruka svima koji žele da ulažu, posebno u proizvodnju.Većina privrednika će političarima reći: ako ne možete da poboljšate privredni ambijent, bar nas ostavite na miru da radimo. Međutim, reket je osnovna alatka, a nacionalna retorika je modelarnica za njega.

MONITOR: Neki analitičari tvrde da je Dodik u posljednje vrijeme postao prihvatljiv Vašingtonu. Da li se radi o međusobnim ustupcima?
CENIĆ: Dodik je njihov projekat, oni ga najbolje poznaju, u njega su strahovito mnogo uložili, a mi trpimo posledice. S obzirom na to, znaju i kako će sa njim. Ko ima putera na glavi, lak je plen velikih, a prvo ga puste da se omrsi. Pa i kad se, kao otrgnu, dovoljno je aduta da se utiče na zabludele sinove. Ne treba podcenjivati svetsku diplomatiju. Mali igrači moraju znati da kada veliki povlađuju, iza toga sledi nešto, a to nije uvek čokolada. Može biti i motka, taman kad se navikneš na čokoladu. Dodik je suviše mali za igrače koji planetarno deluju. Kad govorimo o ustupcima, oni nisu nikada jednaki. Obratno su proporcionalni veličini igrača.

MONITOR: Koliko su u BiH i u RS snažni korijeni organizovanog kriminala?
CENIĆ: Ima ljudi koji imaju pare, ali hoće vlast. Onda ljudi koji imaju vlast, a hoće pare. Ali, najgori su ambiciozni poluinteligenti koji nemaju ni jedno ni drugo, a hoće sve i odmah. Neoliberalni koncepti, koje smo usvajali i pritiskom izvana, zapravo su samo pogodovali novokomponovanim elitama. Rezultat je mali procenat jako bogatih, ogromna većina siromašnih. Kriminal se nacionalno uvezivao dok je nas razvezivao. Kako u ratu, tako i danas dan. Jednom kriminal postavi politiku, drugi put politika organizuje kriminal.

MONITOR: U Srbiji je česta tema odnos Srbije i RS. Ko je u tom odnosu jači, uticajniji Beograd ili Banja Luka?
CENIĆ: Beogradom i Banja Lukom upravljaju isti ljudi. To su one obaveštajne i bezbednosne strukture, koje su ih dovodile na vlast i eliminisale nepodobne. Dok god one postoje, a pri tome znate na koje mislim (naslednici KOS-a i UDBA-e), nema sreće u ovom regionu! Zato su jasne one iznenadne transformacije demokrata u nacionaliste i opstrukcioniste. I Tadić i Dodik su samo marionete u njihovim rukama.

Preprani u sto voda

MONITOR: BiH je napokon dobila vladu. Kako procjenjujete njenu budućnost?
CENIĆ: Može Bevanda biti čovek sa jako dobrim namerama, ali njemu je kabinet formirala šestorka zabavljača na maratonskoj predstavi dugoj 15 meseci. U ovom sazivu Saveta ministara 60 odsto je starih, a ostali su politički preprani u sto voda. Mislim da će pritisak međunarodnog faktora biti nešto jači da se održi bez značajnih potresa u smislu pretnje ostavkom, pa je rezultat tog pritiska i približavanje lidera nazovi socijaldemokratije, Dodika i Lagumdžije.

Da ministar spoljnih poslova za prvu zvaničnu posetu izabere domicilnu državu, odnosno RS, pa Brčko, pa državni Parlament, pa Vladu Federacije BiH, samo ovde je normalno, jer valja vratiti dug za poziciju ministra inostranih poslova upravo onome ko je davao izjave da li to mesto biti srpsko ili Saveta ministara neće biti i na kraju glasao i za SM i za Lagumdžiju. I onda me pitate kako će da funkcioniše Savet ministara. Pa, ovo je čista šizofrenija.

Umreženo podzemlje

MONITOR: Bili ste ministarka finansija u jednoj od vlada RS. Dodik se hvali privrednim uspjesima. Šta je tu realno?
CENIĆ: Iza mog jednogodišnjeg mandata je ostao budžetski suficit (preuzela sam deficit), preko sto miliona, rast industrijske proizvodnje od 23 odsto (18 odsto BiH), te izmirene sve obaveze i penzije dovedene na isplatu po koeficijentu 1. Takođe, pripremljen je PDV za primenu. To je preuzeo Dodik.

Nažalost, sada je budžet u ozbiljnom deficitu; broj nezaposlenih na istorijskom maksimumu; gase se firme; smanjuju socijalna davanja; fondovi su u debelom minusu; zadužili su RS u svom mandatu koliko svi zajedno od 92. do danas, iako su preuzeli suficit, PDV i pare od prodaje Telekoma; štancaju se trezorski zapisi i obveznice kao salata, iako u zadnjoj emisiji u decembru nisu mogli sve ni prodati jer domaće banke nisu htele sva da otkupe; u proseku svakog dana stotinjak ljudi ostane bez posla; izjednačio se broj zaposlenih sa brojem penzionera, a svaka peta marka u budžetu je namenjena plaćanju kreditnih obaveza. Pravdanje svetskom krizom je neutemeljeno, jer se već u 2007. krenulo ka deficitu, a berza je pala pre pojave ikakvih signala o krahu berzi u svetu. Nijedan obećani projekat nije ostvaren, a privatizacija naftne industrije je tekla tako da je Vlada sve dugove podmirila, prenela upravljačko pravo na nove vlasnike, a oni su stavili sve pod hipoteku da dobiju kredit iz kojeg su platili tu siću kupoprodajne cene! Mi nikada nismo saznali ko je vlasnik 60 odsto već se uvek pojavljuje ta neka ruska firma koja je 40 odsto vlasnik. Formirali su i posebnu firmu, pa posluju sa transfernim cenama, što znači da profit iznose, a dugove ostavljaju ovde. Sve firme prikazuju minus, a cena benzina i dizela nikad veća. U RS i Šume posluje sa velikim gubitkom. Železnice RS, koje su preuzeli sa pozitivnim poslovanjem, doveli su do stečaja, a pri tome je Dodik najavljivao otvaranje aerodroma u Trebinju, Sokocu… Ama, nebo da premreži avionima! Od svega, imamo umreženo podzemlje.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo