Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SVETLANA CENIĆ, ekonomistkinja: Politika stvara kriminal i obrnuto

Objavljeno prije

na

Dr Svetlana Cenić, nekadašnja ministrica finansija u RS, naučnica je sa dva doktorata. Danas nema stalno zaposlenje i na nekoj je vrsti crne liste. Dr Cenić je specijalizovana za održivi razvoj. Članica je Svjetske mreže za održivi razvoj NJ.K.V. princa Čarlsa koja, kako nam je rekla, duboko vjeruje u održivi razvoj na principu socijalne tržišne ekonomije. MONITOR: Koliko je Dejtonski sporazum važan za BiH i da li je ispunio svrhu pa bi ga trebalo zamijeniti novim, integrativnijim dogovorom?
CENIĆ: Dejtonski sporazum je sporazum za nesporazum. Podsećam da su se Srbi iz Dejtona vratili kao pokisli, a sada im je taj sporazum zakletva, dok je kod Bošnjaka bio obratan proces. Što se Hrvata tiče, onog prvog marta 1994. kad je Vašingtonskim sporazumom stvorena tadašnja muslimansko-hrvatska federacija, sve je bilo jasno. Ovaj sporazum je godinama za use, abuse & excuse. Nekome je izgovor za sve što ne valja, nekom sredstvo zloupotrebe, a nekom izgovor za sve. Da se mora dograđivati, jasno je i iz odluke Suda za ljudska prava, ako ništa drugo, kao i iz zadnje Rezolucije Saveta Evrope. Jasno je i zašto se ništa radikalnije ne može uraditi. No, i sa ovakvom dejtonskom strukturom, BiH može funkcionisati, stvar je samo razuma i dobre volje. Nije stvar tepsije (Dejtona) koliko pite (političkih elita), a znamo od čega se pita ne pravi ako hoćemo da je jestiva.

MONITOR: Da li su moguće ozbiljnije promjene tog sporazuma?
CENIĆ: Je li normalno očekivati korenite promene Dejtona ako se više ne govori ono: šta hoće Srbi, šta Bošnjaci, a šta Hrvati, već šta hoće RS, pa šta hoće Bošnjaci, a šta Hrvati? Dakle, i oni koji zagovaraju radikalne promene, uz one odrednice ispred RS koje ja ovde ne bih pominjala, prihvatili su i u govoru činjenicu da je RS srpska i da je isključivi reprezent srpskih interesa. Za vlasti RS-a Srbi u Federaciji nisu autentični, pa što se čuditi, i mimo bošnjačke politike, zašto Srba u Sarajevu nema?

Dodik se pojavljuje i kao zaštitnik Hrvata. Skoro je izjavio da je na sceni politički obračun Bošnjaka sa jednim konstitutivnim narodom u čije ime biraju predstavnike u zajedničke institucije. To što Dodik govori, ne umanjuje činjenicu da Hrvat iz RS ne može biti biran u Dom naroda ili za člana Predsedništva, pa Hrvati u RS mogu birati samo srpske predstavnike za te institucije. A ko bira Hrvatima predstavnike u RS? SNSD, Čović s Dodikom ili pronalaženjem nekog ko je voljan da bude Hrvat na srpskoj listi, pa ga opet srpski glasovi izaberu. Ko su predstavnici u Parlamentu BiH iz RS? Ima li ijednog Hrvata? Ne!

Evo primera Kantona broj 10 u FBiH, koji se prostire na 19 odsto teritorije tog entiteta i gde prema procenama ima 79 odsto Hrvata, a gde 17 meseci nakon izbora niko ne može da dobaci do većine za formiranje vlade. Je li normalno da se Hrvati sa Hrvatima ne mogu dogovoriti?

U ovom kantonu od ukupno 25 odborničkih mesta, HDZ i HDZ 1990 su na zadnjim izborima osvojili ukupno 11, ali je potrebna 2/3 većina za formiranje vlasti. I onda se traži pomoć OHR-a da promeni Ustav, upravo na adresi za koju kažu da treba da se ugasi? Da zavrzlama bude veća, centrala HDZ-1990, jednog od potpisnika ove inicijative ka OHR-u, tvrdi da bi takva odluka bila štetna za Hrvate u drugim županijama.

Dajem samo primere kako se Dejton (zlo)upotrebljava, dok se jedni kunu u njega, a drugi traže radikalne promene.

MONITOR: Šta je u pozadini?
CENIĆ: Atarske politike i kriminogene strukture cementiraju ovakvo stanje, vladaju svojim kneževinama/vilajetima/banovinama, strogo vode računa da se održe nacionalne tenzije, a između sebe trguju čim stignu. Integrativniji dogovor se može očekivati tek kada garanti Dejtonskog sporazuma konačno i na delu pokažu da menjanja granica BiH nema; kad se komšije, posebno Srbija, pa Hrvatska, prestanu mešati u unutrašnje stvari i koristiti BiH kao monetu za potkusurivanje; kad ta tzv. međunarodna zajednica prestane održavati korumpirane političke elite na vlasti, pod izgovorom da su to demokratski izabrani lideri, te prestane voditi politiku dvostrukih aršina.

MONITOR: BiH je i jedna od najsiromašnijih evropskih zemalja. Može li se u političkom nejedinstvu izgraditi uspješan poslovni ambijent koji funkcioniše u okviru pravne države?
CENIĆ: Ovde pravne države nema, da raščistimo. Političkog nejedinstva nema kad međusobno trguju i dele interesne sfere, odnosno atare, a sukobi su uvek oko pozicija i privilegija, pod plaštom odbrane nacionalnih interesa. Da toga nema, privreda bi poslovala mnogo bolje uprkos uslovima neujednačenog zakonodavsta, različitih budžetskih sistema i konfuznih poruka kreatora ekonomskih politika. Poguban je klijentelizam, pogubna je ogromna korupcija, pogubna je partokratija, poguban je nizak nivo obrazovnog sistema, pogubna je loša slika koja se stalno šalje u svet, potpuno odsustvo ulaganja u istraživanje i razvoj, pravna nesigurnost, pogubno je razmišljanje samo od izbora do izbora…

Koristi od politike ima samo krug partijskih firmi, kojima se obaveze reprogramiraju, koje dobijaju sve poslove i koje za sobom ostavljaju samo dugove.To je obeshrabrujuća poruka svima koji žele da ulažu, posebno u proizvodnju.Većina privrednika će političarima reći: ako ne možete da poboljšate privredni ambijent, bar nas ostavite na miru da radimo. Međutim, reket je osnovna alatka, a nacionalna retorika je modelarnica za njega.

MONITOR: Neki analitičari tvrde da je Dodik u posljednje vrijeme postao prihvatljiv Vašingtonu. Da li se radi o međusobnim ustupcima?
CENIĆ: Dodik je njihov projekat, oni ga najbolje poznaju, u njega su strahovito mnogo uložili, a mi trpimo posledice. S obzirom na to, znaju i kako će sa njim. Ko ima putera na glavi, lak je plen velikih, a prvo ga puste da se omrsi. Pa i kad se, kao otrgnu, dovoljno je aduta da se utiče na zabludele sinove. Ne treba podcenjivati svetsku diplomatiju. Mali igrači moraju znati da kada veliki povlađuju, iza toga sledi nešto, a to nije uvek čokolada. Može biti i motka, taman kad se navikneš na čokoladu. Dodik je suviše mali za igrače koji planetarno deluju. Kad govorimo o ustupcima, oni nisu nikada jednaki. Obratno su proporcionalni veličini igrača.

MONITOR: Koliko su u BiH i u RS snažni korijeni organizovanog kriminala?
CENIĆ: Ima ljudi koji imaju pare, ali hoće vlast. Onda ljudi koji imaju vlast, a hoće pare. Ali, najgori su ambiciozni poluinteligenti koji nemaju ni jedno ni drugo, a hoće sve i odmah. Neoliberalni koncepti, koje smo usvajali i pritiskom izvana, zapravo su samo pogodovali novokomponovanim elitama. Rezultat je mali procenat jako bogatih, ogromna većina siromašnih. Kriminal se nacionalno uvezivao dok je nas razvezivao. Kako u ratu, tako i danas dan. Jednom kriminal postavi politiku, drugi put politika organizuje kriminal.

MONITOR: U Srbiji je česta tema odnos Srbije i RS. Ko je u tom odnosu jači, uticajniji Beograd ili Banja Luka?
CENIĆ: Beogradom i Banja Lukom upravljaju isti ljudi. To su one obaveštajne i bezbednosne strukture, koje su ih dovodile na vlast i eliminisale nepodobne. Dok god one postoje, a pri tome znate na koje mislim (naslednici KOS-a i UDBA-e), nema sreće u ovom regionu! Zato su jasne one iznenadne transformacije demokrata u nacionaliste i opstrukcioniste. I Tadić i Dodik su samo marionete u njihovim rukama.

Preprani u sto voda

MONITOR: BiH je napokon dobila vladu. Kako procjenjujete njenu budućnost?
CENIĆ: Može Bevanda biti čovek sa jako dobrim namerama, ali njemu je kabinet formirala šestorka zabavljača na maratonskoj predstavi dugoj 15 meseci. U ovom sazivu Saveta ministara 60 odsto je starih, a ostali su politički preprani u sto voda. Mislim da će pritisak međunarodnog faktora biti nešto jači da se održi bez značajnih potresa u smislu pretnje ostavkom, pa je rezultat tog pritiska i približavanje lidera nazovi socijaldemokratije, Dodika i Lagumdžije.

Da ministar spoljnih poslova za prvu zvaničnu posetu izabere domicilnu državu, odnosno RS, pa Brčko, pa državni Parlament, pa Vladu Federacije BiH, samo ovde je normalno, jer valja vratiti dug za poziciju ministra inostranih poslova upravo onome ko je davao izjave da li to mesto biti srpsko ili Saveta ministara neće biti i na kraju glasao i za SM i za Lagumdžiju. I onda me pitate kako će da funkcioniše Savet ministara. Pa, ovo je čista šizofrenija.

Umreženo podzemlje

MONITOR: Bili ste ministarka finansija u jednoj od vlada RS. Dodik se hvali privrednim uspjesima. Šta je tu realno?
CENIĆ: Iza mog jednogodišnjeg mandata je ostao budžetski suficit (preuzela sam deficit), preko sto miliona, rast industrijske proizvodnje od 23 odsto (18 odsto BiH), te izmirene sve obaveze i penzije dovedene na isplatu po koeficijentu 1. Takođe, pripremljen je PDV za primenu. To je preuzeo Dodik.

Nažalost, sada je budžet u ozbiljnom deficitu; broj nezaposlenih na istorijskom maksimumu; gase se firme; smanjuju socijalna davanja; fondovi su u debelom minusu; zadužili su RS u svom mandatu koliko svi zajedno od 92. do danas, iako su preuzeli suficit, PDV i pare od prodaje Telekoma; štancaju se trezorski zapisi i obveznice kao salata, iako u zadnjoj emisiji u decembru nisu mogli sve ni prodati jer domaće banke nisu htele sva da otkupe; u proseku svakog dana stotinjak ljudi ostane bez posla; izjednačio se broj zaposlenih sa brojem penzionera, a svaka peta marka u budžetu je namenjena plaćanju kreditnih obaveza. Pravdanje svetskom krizom je neutemeljeno, jer se već u 2007. krenulo ka deficitu, a berza je pala pre pojave ikakvih signala o krahu berzi u svetu. Nijedan obećani projekat nije ostvaren, a privatizacija naftne industrije je tekla tako da je Vlada sve dugove podmirila, prenela upravljačko pravo na nove vlasnike, a oni su stavili sve pod hipoteku da dobiju kredit iz kojeg su platili tu siću kupoprodajne cene! Mi nikada nismo saznali ko je vlasnik 60 odsto već se uvek pojavljuje ta neka ruska firma koja je 40 odsto vlasnik. Formirali su i posebnu firmu, pa posluju sa transfernim cenama, što znači da profit iznose, a dugove ostavljaju ovde. Sve firme prikazuju minus, a cena benzina i dizela nikad veća. U RS i Šume posluje sa velikim gubitkom. Železnice RS, koje su preuzeli sa pozitivnim poslovanjem, doveli su do stečaja, a pri tome je Dodik najavljivao otvaranje aerodroma u Trebinju, Sokocu… Ama, nebo da premreži avionima! Od svega, imamo umreženo podzemlje.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo