Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SVETLANA CENIĆ, ekonomistkinja: Politika stvara kriminal i obrnuto

Objavljeno prije

na

cenic

Dr Svetlana Cenić, nekadašnja ministrica finansija u RS, naučnica je sa dva doktorata. Danas nema stalno zaposlenje i na nekoj je vrsti crne liste. Dr Cenić je specijalizovana za održivi razvoj. Članica je Svjetske mreže za održivi razvoj NJ.K.V. princa Čarlsa koja, kako nam je rekla, duboko vjeruje u održivi razvoj na principu socijalne tržišne ekonomije. MONITOR: Koliko je Dejtonski sporazum važan za BiH i da li je ispunio svrhu pa bi ga trebalo zamijeniti novim, integrativnijim dogovorom?
CENIĆ: Dejtonski sporazum je sporazum za nesporazum. Podsećam da su se Srbi iz Dejtona vratili kao pokisli, a sada im je taj sporazum zakletva, dok je kod Bošnjaka bio obratan proces. Što se Hrvata tiče, onog prvog marta 1994. kad je Vašingtonskim sporazumom stvorena tadašnja muslimansko-hrvatska federacija, sve je bilo jasno. Ovaj sporazum je godinama za use, abuse & excuse. Nekome je izgovor za sve što ne valja, nekom sredstvo zloupotrebe, a nekom izgovor za sve. Da se mora dograđivati, jasno je i iz odluke Suda za ljudska prava, ako ništa drugo, kao i iz zadnje Rezolucije Saveta Evrope. Jasno je i zašto se ništa radikalnije ne može uraditi. No, i sa ovakvom dejtonskom strukturom, BiH može funkcionisati, stvar je samo razuma i dobre volje. Nije stvar tepsije (Dejtona) koliko pite (političkih elita), a znamo od čega se pita ne pravi ako hoćemo da je jestiva.

MONITOR: Da li su moguće ozbiljnije promjene tog sporazuma?
CENIĆ: Je li normalno očekivati korenite promene Dejtona ako se više ne govori ono: šta hoće Srbi, šta Bošnjaci, a šta Hrvati, već šta hoće RS, pa šta hoće Bošnjaci, a šta Hrvati? Dakle, i oni koji zagovaraju radikalne promene, uz one odrednice ispred RS koje ja ovde ne bih pominjala, prihvatili su i u govoru činjenicu da je RS srpska i da je isključivi reprezent srpskih interesa. Za vlasti RS-a Srbi u Federaciji nisu autentični, pa što se čuditi, i mimo bošnjačke politike, zašto Srba u Sarajevu nema?

Dodik se pojavljuje i kao zaštitnik Hrvata. Skoro je izjavio da je na sceni politički obračun Bošnjaka sa jednim konstitutivnim narodom u čije ime biraju predstavnike u zajedničke institucije. To što Dodik govori, ne umanjuje činjenicu da Hrvat iz RS ne može biti biran u Dom naroda ili za člana Predsedništva, pa Hrvati u RS mogu birati samo srpske predstavnike za te institucije. A ko bira Hrvatima predstavnike u RS? SNSD, Čović s Dodikom ili pronalaženjem nekog ko je voljan da bude Hrvat na srpskoj listi, pa ga opet srpski glasovi izaberu. Ko su predstavnici u Parlamentu BiH iz RS? Ima li ijednog Hrvata? Ne!

Evo primera Kantona broj 10 u FBiH, koji se prostire na 19 odsto teritorije tog entiteta i gde prema procenama ima 79 odsto Hrvata, a gde 17 meseci nakon izbora niko ne može da dobaci do većine za formiranje vlade. Je li normalno da se Hrvati sa Hrvatima ne mogu dogovoriti?

U ovom kantonu od ukupno 25 odborničkih mesta, HDZ i HDZ 1990 su na zadnjim izborima osvojili ukupno 11, ali je potrebna 2/3 većina za formiranje vlasti. I onda se traži pomoć OHR-a da promeni Ustav, upravo na adresi za koju kažu da treba da se ugasi? Da zavrzlama bude veća, centrala HDZ-1990, jednog od potpisnika ove inicijative ka OHR-u, tvrdi da bi takva odluka bila štetna za Hrvate u drugim županijama.

Dajem samo primere kako se Dejton (zlo)upotrebljava, dok se jedni kunu u njega, a drugi traže radikalne promene.

MONITOR: Šta je u pozadini?
CENIĆ: Atarske politike i kriminogene strukture cementiraju ovakvo stanje, vladaju svojim kneževinama/vilajetima/banovinama, strogo vode računa da se održe nacionalne tenzije, a između sebe trguju čim stignu. Integrativniji dogovor se može očekivati tek kada garanti Dejtonskog sporazuma konačno i na delu pokažu da menjanja granica BiH nema; kad se komšije, posebno Srbija, pa Hrvatska, prestanu mešati u unutrašnje stvari i koristiti BiH kao monetu za potkusurivanje; kad ta tzv. međunarodna zajednica prestane održavati korumpirane političke elite na vlasti, pod izgovorom da su to demokratski izabrani lideri, te prestane voditi politiku dvostrukih aršina.

MONITOR: BiH je i jedna od najsiromašnijih evropskih zemalja. Može li se u političkom nejedinstvu izgraditi uspješan poslovni ambijent koji funkcioniše u okviru pravne države?
CENIĆ: Ovde pravne države nema, da raščistimo. Političkog nejedinstva nema kad međusobno trguju i dele interesne sfere, odnosno atare, a sukobi su uvek oko pozicija i privilegija, pod plaštom odbrane nacionalnih interesa. Da toga nema, privreda bi poslovala mnogo bolje uprkos uslovima neujednačenog zakonodavsta, različitih budžetskih sistema i konfuznih poruka kreatora ekonomskih politika. Poguban je klijentelizam, pogubna je ogromna korupcija, pogubna je partokratija, poguban je nizak nivo obrazovnog sistema, pogubna je loša slika koja se stalno šalje u svet, potpuno odsustvo ulaganja u istraživanje i razvoj, pravna nesigurnost, pogubno je razmišljanje samo od izbora do izbora…

Koristi od politike ima samo krug partijskih firmi, kojima se obaveze reprogramiraju, koje dobijaju sve poslove i koje za sobom ostavljaju samo dugove.To je obeshrabrujuća poruka svima koji žele da ulažu, posebno u proizvodnju.Većina privrednika će političarima reći: ako ne možete da poboljšate privredni ambijent, bar nas ostavite na miru da radimo. Međutim, reket je osnovna alatka, a nacionalna retorika je modelarnica za njega.

MONITOR: Neki analitičari tvrde da je Dodik u posljednje vrijeme postao prihvatljiv Vašingtonu. Da li se radi o međusobnim ustupcima?
CENIĆ: Dodik je njihov projekat, oni ga najbolje poznaju, u njega su strahovito mnogo uložili, a mi trpimo posledice. S obzirom na to, znaju i kako će sa njim. Ko ima putera na glavi, lak je plen velikih, a prvo ga puste da se omrsi. Pa i kad se, kao otrgnu, dovoljno je aduta da se utiče na zabludele sinove. Ne treba podcenjivati svetsku diplomatiju. Mali igrači moraju znati da kada veliki povlađuju, iza toga sledi nešto, a to nije uvek čokolada. Može biti i motka, taman kad se navikneš na čokoladu. Dodik je suviše mali za igrače koji planetarno deluju. Kad govorimo o ustupcima, oni nisu nikada jednaki. Obratno su proporcionalni veličini igrača.

MONITOR: Koliko su u BiH i u RS snažni korijeni organizovanog kriminala?
CENIĆ: Ima ljudi koji imaju pare, ali hoće vlast. Onda ljudi koji imaju vlast, a hoće pare. Ali, najgori su ambiciozni poluinteligenti koji nemaju ni jedno ni drugo, a hoće sve i odmah. Neoliberalni koncepti, koje smo usvajali i pritiskom izvana, zapravo su samo pogodovali novokomponovanim elitama. Rezultat je mali procenat jako bogatih, ogromna većina siromašnih. Kriminal se nacionalno uvezivao dok je nas razvezivao. Kako u ratu, tako i danas dan. Jednom kriminal postavi politiku, drugi put politika organizuje kriminal.

MONITOR: U Srbiji je česta tema odnos Srbije i RS. Ko je u tom odnosu jači, uticajniji Beograd ili Banja Luka?
CENIĆ: Beogradom i Banja Lukom upravljaju isti ljudi. To su one obaveštajne i bezbednosne strukture, koje su ih dovodile na vlast i eliminisale nepodobne. Dok god one postoje, a pri tome znate na koje mislim (naslednici KOS-a i UDBA-e), nema sreće u ovom regionu! Zato su jasne one iznenadne transformacije demokrata u nacionaliste i opstrukcioniste. I Tadić i Dodik su samo marionete u njihovim rukama.

Preprani u sto voda

MONITOR: BiH je napokon dobila vladu. Kako procjenjujete njenu budućnost?
CENIĆ: Može Bevanda biti čovek sa jako dobrim namerama, ali njemu je kabinet formirala šestorka zabavljača na maratonskoj predstavi dugoj 15 meseci. U ovom sazivu Saveta ministara 60 odsto je starih, a ostali su politički preprani u sto voda. Mislim da će pritisak međunarodnog faktora biti nešto jači da se održi bez značajnih potresa u smislu pretnje ostavkom, pa je rezultat tog pritiska i približavanje lidera nazovi socijaldemokratije, Dodika i Lagumdžije.

Da ministar spoljnih poslova za prvu zvaničnu posetu izabere domicilnu državu, odnosno RS, pa Brčko, pa državni Parlament, pa Vladu Federacije BiH, samo ovde je normalno, jer valja vratiti dug za poziciju ministra inostranih poslova upravo onome ko je davao izjave da li to mesto biti srpsko ili Saveta ministara neće biti i na kraju glasao i za SM i za Lagumdžiju. I onda me pitate kako će da funkcioniše Savet ministara. Pa, ovo je čista šizofrenija.

Umreženo podzemlje

MONITOR: Bili ste ministarka finansija u jednoj od vlada RS. Dodik se hvali privrednim uspjesima. Šta je tu realno?
CENIĆ: Iza mog jednogodišnjeg mandata je ostao budžetski suficit (preuzela sam deficit), preko sto miliona, rast industrijske proizvodnje od 23 odsto (18 odsto BiH), te izmirene sve obaveze i penzije dovedene na isplatu po koeficijentu 1. Takođe, pripremljen je PDV za primenu. To je preuzeo Dodik.

Nažalost, sada je budžet u ozbiljnom deficitu; broj nezaposlenih na istorijskom maksimumu; gase se firme; smanjuju socijalna davanja; fondovi su u debelom minusu; zadužili su RS u svom mandatu koliko svi zajedno od 92. do danas, iako su preuzeli suficit, PDV i pare od prodaje Telekoma; štancaju se trezorski zapisi i obveznice kao salata, iako u zadnjoj emisiji u decembru nisu mogli sve ni prodati jer domaće banke nisu htele sva da otkupe; u proseku svakog dana stotinjak ljudi ostane bez posla; izjednačio se broj zaposlenih sa brojem penzionera, a svaka peta marka u budžetu je namenjena plaćanju kreditnih obaveza. Pravdanje svetskom krizom je neutemeljeno, jer se već u 2007. krenulo ka deficitu, a berza je pala pre pojave ikakvih signala o krahu berzi u svetu. Nijedan obećani projekat nije ostvaren, a privatizacija naftne industrije je tekla tako da je Vlada sve dugove podmirila, prenela upravljačko pravo na nove vlasnike, a oni su stavili sve pod hipoteku da dobiju kredit iz kojeg su platili tu siću kupoprodajne cene! Mi nikada nismo saznali ko je vlasnik 60 odsto već se uvek pojavljuje ta neka ruska firma koja je 40 odsto vlasnik. Formirali su i posebnu firmu, pa posluju sa transfernim cenama, što znači da profit iznose, a dugove ostavljaju ovde. Sve firme prikazuju minus, a cena benzina i dizela nikad veća. U RS i Šume posluje sa velikim gubitkom. Železnice RS, koje su preuzeli sa pozitivnim poslovanjem, doveli su do stečaja, a pri tome je Dodik najavljivao otvaranje aerodroma u Trebinju, Sokocu… Ama, nebo da premreži avionima! Od svega, imamo umreženo podzemlje.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo