Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ: Dosta je bilo straha

Objavljeno prije

na

Vjerujem da poslije nedjeljnog protesta ništa više neće biti isto, kao što se mnogo toga promijenilo i poslije našeg okupljanja 21. januara, kaže za Monitor Vanja Ćalović izvršna direktorka MANS-a, koji je uz Uniju slobodnih sindikata i Studentsku uniju organizator protesta pod motom Vrijeme je. „Očekujem ljude iz svih društvenih slojeva, svih političkih, nacionalnih, vjerskih opredjeljenja. Vjerujem da će ljudi prevazići postojeće razlike kako bi branili ono što nam je zajednički interes. Uzdam se u buđenje građanske solidarnosti koja je godinama gušena prijetnjama i zastrašivanjem. MONITOR: Šta je to što vaše zahtjeve razlikuje od onoga što svakodnevno slušamo u raspravama opozicije i vlasti?
ĆALOVIĆ: Mi smo, kao što smo i obećali 21. januara, proširili listu zahtjeva. Premijer je pao na testu preispitivanja cijene struje i sada je ljestvica podignuta a cijena struje i ostalih infrastrukturnih usluga imaju veoma važno mjesto među našim zahtjevima. Upravo je rast cijena električne energije pokazao građanima da su oni ti koji u konačnom plaćaju ceh korupcije, privilegija i nezakonitog poslovanja.

Istovremeno, taj je zahtjev premijeru Igoru Lukšiću nudio šansu da uđe u stvarnu borbu protiv kriminala.

MONITOR: Može li on to?
ĆALOVIĆ: Može ako smije. Da je Lukšić prihvatio naš zahtjev o cijeni struje, on bi prihvatio da podvuče crtu i uhvati se u koštac sa najvećim problemima u ovoj zemlji.

MONITOR: Ima li Igor Lukšić mandat za suštinske društvene promjene i borbu protiv kriminala?
ČALOVIĆ: Ne znam da li je Igor Lukšić imao toliko integriteta da se, uz pristanak da postane premijer, izbori i za pravo da taj posao radi onako kako misli da treba. Kao što ne znam ni koliko on ima hrabrosti.

Uglavnom, premijer i poslije nedjeljnog protesta može da napravi promjene. On za to ima sve mehanizme – ukoliko je voljan i sposoban da ih koristi. Dakle, on naših pet zahtjeva može da ispuni. Drastičnim otklonom od organizovanog kriminala naravno, ali vrijeme je za drastične mjere. Naša ekonomija i naši budžeti ne mogu da izdrže još 20 godina njihovih ugradnji.

MONITOR: A kada govorimo o premijeru i protestu, Igor Lukšić je, koliko juče, ustvrdio da predstojeće okupljanje doživljava kao podršku vladi. Dijelite li taj stav?
ĆALOVIĆ: Premijer je donedavno tvrdio da se bavimo parapolitikom i prijetio da će nas zbog toga prijaviti donatorima. Ja sam i tada, a i sada mislim da mi pomažemo Vladi – ukoliko ona želi da radi svoj posao. Pogledajte – mi praktično tražimo isto ono o čemu ova vlada govori od prvog dana svog mandata: održivi ekonomski rast privlačenje kvalitetnih stranih investitora, borba protiv korupcije i kriminala… Vlada, međutim, vuče poteze koji su u nekim slučajevima čak i direktno suprotni onome što su njeni proklamovani ciljevi. Zato mislim da je i pomenuta bliskost učesnika protesta i ljudi iz vlade daleko od realnosti. Ali, mi nismo političari, i to nećemo postati, zato ne govorimo o podjelama, već o onome što nas spaja.

MONITOR: Rekli ste da neko mora biti uhapšen zbog uništavanja crnogorske ekonomije. Vlada ne dijeli vaš stav?
ĆALOVIĆ: Pitanje personalne odgovornosti mora da dođe na dnevni red. Postavljamo ga svjesni činjenice da to, možda, nije popularno. Pitanje je krajnje jednostavno – da li oni koji nas pljačkaju mogu da se izvuku bez posljedica, dok državi i njenim stanovnicima prijeti ekonomski krah.

MONITOR: Mogu li Crnu Goru iz krize izvesti oni za koje kažete da su uništili crnogorsku ekonomiju?
ĆALOVIĆ: Oni ne žele da to urade. Da bi to uradili, moraju raskinuti neke dilove koje su napravili sa domaćim i stranim tajkunima. A to bi značilo i da moraju vratiti pare koje su uzeli za obećane privilegije. Morali bi i osloboditi neke monopole, što bi njihovim drugarima i poslovnim partnerima koji su ih zauzeli odnijelo značajan dio profita… I to je razlog zašto ovu vlast ne zanima rješavanje problema.

MONITOR: Sa ovom vlašću nema ozdravljenja?
ĆALOVIĆ: Suštinski je tako. Želim još jednom da naglasim kako naši problemi nijesu personalne, već institucionalne i sistemske prirode. Samo tako se mogu i rješavati.

Mora se, takođe, postaviti i pitanje odgovornosti nas kao građana za sve ono što nam se dešava. Bio je dovoljan jedan protest pa da se neke suštinske stvari počnu mijenjati. Da mi nismo ćutali sve ovo vrijeme, ne bi ni oni mislili da imaju pravo da se ponašaju ovako. Na nama je odgovornost da kažemo: Dosta je više! Vrijeme je da stanete! I vrijeme je da neko ode u zatvor zbog toga što je uradio!

Zato je jedan od ciljeva ovog protesta da probudi svijest o tome da mi imamo pravo da od Vlade tražimo rezultate i da te rezultate ocjenjujemo. Kao što želimo i kod ljudi iz vlasti probuditi svijest o tome da su dužni da polažu račune, poštuju zakone i odgovaraju za svoje postupke.

Naravno, stvari se ne mogu promijeniti preko noći. Zato je ovaj protest nešto što mora da traje. To je jedini način da promijenimo balans – do sada smo se mi bojali vlasti. Ubuduće, vlast treba da se boji nas.

Zahtjevi

MONITOR: Šta je to što ćete tražiti od Vlade?
ĆALOVIĆ: Zahtijevaćemo, kao prvo, da se preispita način na koji se formiraju cijene goriva, struje i telefonskih usluga. Te nam robe i usluge prodaju kompanije koje imaju monopolsku poziciju i koje su sve do jedne privatizovane uz mnogo sumnji i kontroverzi.

Govorimo, dakle, o analizi postojeće strukture cijena, provjeri realnih troškova koje te kompanije imaju i oduzimanja ekstraprofita koji ostvaruju koristeći monopol, ali i dodatne privilegije koje su im obezbijedili njihovi – sumnjamo korumpirani – prijatelji, bolje rečeno pomagači iz vlasti.

To nas dovodi do našeg sljedećeg zahtjeva – preispitivanje privatizacionih ugovora za Telekom, EPCG, Jugopetrol, KAP… Ali ne samo njih već i onih na sjeveru Crne Gore gdje je ostala prava pustoš nakon desetina takozvanih malih privatizacija, po pravilu neuspješnih. Preduzeća su zatvorena, neka i bukvalno porušena, hiljade ljudi su ostali bez posla ali niko ni za to nije snosio odgovornost.

MONITOR: Tvrdite da nije moralo biti tako.
ĆALOVIĆ: Crna Gora spada u red malobrojnih zemalja koje su kao rezultat privatizacije dobile zatvorene hotele na obali, upropašćenu i opljačkanu solanu, neiskorišćena nalazišta boksita i uglja, neiskorišćeno šumsko bogatstvo… Da vidimo zašto i kako su novi vlasnici to upropastili, čak i proizvodnju zasnovanu na prirodnim bogatstvima i ko je bio dužan da ih spriječi. I zašto to nije uradio. Imenom i prezimenom. To je naš treći zahtjev.

Vlast ignoriše priče o 300 miliona koje su navodno uložene u KAP a tamo ih nema. Da su uloženi, to bi bila moderna firma sa savremenom proizvodnjom i znatnim uštedama energije i neuporedimo manjim zagađenjima. Ali svi znamo da KAP to nije i da novac nije utrošen u te svrhe. Gdje su? Vlast pokušava da zataška i makar sedam miliona koje su tokom privatizacije Telekoma završile na privatnim računima. Mi želimo da se te stvari istraže, odgovorni sankcionišu a ukradeno vrati u državnu kasu.

MONITOR: Vama priča o Telekomu nije smiješna kao predsjedniku DPS-a Milu Đukanoviću?
ĆALOVIĆ: Smiješna!? Nije smiješno to što smo KAP i Željezaru praktično poklonili kako bi novi vlasnici od njih napravili fabrike sposobne da izađu na tržište i na njemu opstanu, a dobili smo višestruko uvećane dugove i kompanije koje su danas u gorem stanju nego što su bile u vrijeme privatizacije.

Ili treba da bude smiješno to što su najveći povjerioci KAP-a i Željezare njihovi vlasnici. Isti oni koji nijesu ispunili ugovorene obavaze o minimalnim investicijama, ali su zato na kupljena preduzeća natovarili desetine miliona duga. I to je vlast šutke gledala i tolerisala. Čak se, danas to znamo, i pismeno obavezivala da će takvim partnerima opraštati i krivična djela počinjena u Crnoj Gori.

Zato je naš četvrti zahtjev eliminisanje korupcije kao biznis barijere jer se Telekom ne ponaša isto u Njemačkoj i u Crnoj Gori, niti Deripaska u Londonu i u Podgorici. Suština je da pravila treba da postavi država a ne investitori.

Sljedeći naš zahtjev odnosi se na autonomiju Univerziteta za koji znamo da je pod snažnom političkom i finansijskom kontrolom partija iz vladajuće koalicije. Tu nije samo problem to što se budžet Univerziteta sve više smanjuje, pa studenti moraju sve više da plaćaju. Problem je i to što su sve siromašniji profesori podložniji uticajima iz vlasti, odnosno nekom vidu tihe korupcije. I zato mi na Univerzitetu nemamo kritički duh, a onih par profesora koji su pokazali spremnost da se pobune trpe ozbiljne posljedice.

Konačno, prošlonedjeljni događaji – govorim o napadu na novinarku Vijesti Oliveru Lakić – primorali su nas da među svoje zahtjeve uvrstimo i onaj koji se tiče slobode medija i slobode govora.

 

Solidarnost i promjene

Ovaj sistem počiva na strahu. Da li ću sačuvati posao ako ne budem poslušan, da li će djeca dobiti posao ako ne budu poslušna, da li će oni koji imaju posao imati i platu, a da li će oni koji imaju platu dobiti dovoljno da plate hranu i komunalije. Iste muke muče i poslodavce. Tajkuni i monopoli pojeli su tržište, inspekcije maltretiraju sve koji nijesu pod zaštitom nekog od političkih moćnika, dok država i lokalna administracija svakog dana iznalaze nove načine da im oduzmu teško zarađeni novac. Naravno, ima i onih koji nijesu egzistencijalno ugroženi ili zavisni od vlasti, ali i oni vide da je rastuća bijeda i socijalno raslojavanje velika opasnost za sve nas. Ni oni koji su se pošteno obogatili ne žele da budućnost njihove djece zavisi od volje organizovanog kriminala.

U pripremi ovih okupljanja bili smo u prilici da vidimo koliki je strah među ljudima: zaposleni se boje otkaza, studenti strahuju da bi njihovi roditelji mogli postati žrtve njihovog bunta, ili da će oni na fakultetu trpjeti određene posljedice. Zato nam je bilo jako važno da, prije svega, naši volonteri shvate da smo u ovome svi zajedno i da niko neće biti ostavljen na cjedilu. A neće.

Isto treba da znaju svi oni ljudi koji su došli na januarski protest ili se spremaju da dođu u nedjelju – niko od njih neće ostati sam. Mnogo je više nas koji želimo promjene.

A ljudi žele da se nešto desi, imaju potrebu za promjenama. Jednostavno, sve je više ljudi koji spoznaju potrebu da – ako već budućim generacijama ostavljamo opljačkanu i zaduženu zemlju, uništenu ekonomiju, monopolisane prirodne resurse, građane podijeljene po nacionalnoj, vjerskoj, profesionalnoj pripadnosti… – onda im makar ne trebamo ostaviti nesmjenljivu vlast koja svoje građane pokušava da zastraši i obmane umjesto da im služi. To ne bi bilo fer prema budućnosti ove zemlje.

MONITOR: Kada kažete vrijeme je za promjene, mislite li na personalne promjene na određenim pozicijama?
ĆALOVIĆ: Bojim se da smo mi potrošili vrijeme kada su kadrovske promjene mogle da osjetnije promijene stvari. Prošlo je vrijeme kada smo se ponosili time što smo u drugoj deceniji 21. vijeka dobili premijera koji koristi računar i govori strane jezike. Ljudi shvataju da to nije dovoljno za stvarne, suštinske promjene koje su nam neophodne. Zato se mora mijenjati sistem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo