Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VESNA PEŠIĆ: Daleko od samostalnosti pravosuđa

Objavljeno prije

na

U Srbiji se zahuktava predizborna atmosfera. Dok građani žive sve gore, politička elita sve je agilnija u borbi da ostane ili dođe na vlast. ,,Prva liderka Srbije”, političarka i aktivistkinja s najdužim stažom, iznijela je uz kritiku tog stanja i zanimljiv i, politički govoreći, hrabar predlog: da se čitava politička scena okupi i zajednički definiše minimalne interese svih građana i tako se obaveže da se za njih bori, bez obzira na to ko će formirati narednu vladu. MONITOR: Obilježena je još jedna godišnjica ubistva Zorana Đinđića bez značajnijeg pomaka u vezi s političkom pozadinom tog zločina. Ali je baš tih dana u javnost dospjela informacija iz tužilaštva da će u toku predistražnih radnji uskoro biti saslušan Vojislav Koštunica. Vjerujete li da će se doći do nekog uvjerljivog rezultata u vezi s političkom pozadinom?
PEŠIĆ: Tačno, pune su novine priča da je pokrenut predkrivični postupak o političkoj pozadini atentata na premijera Đinđica, kao i to da će biti saslušan veći broj pojedinaca, uključujući i Vojislava Koštunicu. Ako računamo da kod nas provlačenje kroz štampu znači gotovo isto kao i da je neko kriv, onda je istraživanje pozadine počelo. Ja lično ne vjerujem da će se ići dalje od priče o istrazi. Kad bi se to zaista desilo, morale bi biti otvorene i istrage o pozadini ubistva Ivana Stambolića i Slavka Ćuruvije, a nisam sigurna koliko je ministar Dačić na to spreman, jer iz SPS-a traže da se stavi tačka na slučaj Mire Marković i porodice Milošević. A to su slučajevi gde je politička pozadina više nego jasna, ali se ipak traži da se stavi tačka. Ja sam skeptična i nemam poverenja u sadašnje pravosuđe u Srbiji.

MONITOR: Nataša Kandić je nedavno iznijela zapanjujuće nalaze o postupcima nekih ljudi iz tužilaštva i policije u vezi sa svjedocima u postupcima za ratne zločine. O pritiscima i nekoj vrsti podmićivanja. Serž Bramerc ipak donekle hvali rad tužilaštva za ratne zločine, ali nema pomaka oko hapšenja Ratka Mladića. Šta se tu dešava?
PEŠIĆ: Nataša Kandić je neka svoja saznanja obelodanila i još u novembru tražila da se ispitaju sumnje u vezi ponašanja pojedinaca u specijalnom tužilaštvu za ratne zločine. Vidim da su se tamo neki jako uzbudili i prete tužbom, a bolje bi bilo da te sumnje koje ne potiču samo od Nataše Kandić budu ispitane. Što se tiče potrage za Ratkom Mladićem i njegove predaje Hagu, kao i tajanstvenih izjava Bramerca, koji je čas zadovoljan čas nije tom poterom, zaista ništa ne znam. Imam crne misli, ali saznanja nemam.

MONITOR: Tu je i aljkavo , neprincipijelno držanje u slučajevima potjernica za Ganićem, Divjakom i drugima u vezi sa napadima na vojnike JNA. Da li se to pokazuje nedovoljna samostalnost dijela pravosuđa, pritisci iz Vlade ili pojedinih stranaka?

PEŠIĆ: Daleko smo mi od samostalnosti pravosuđa. Kad je reč o Dobrovoljačkoj ulici i tamo počinjenim zločinima, o tome se sve zna već odavno, i pre nedelju dana ponovo je precizno opisano šta se 2. i 3. maja događalo u Sarajevu, iz čega se vidi da je Jovo Divjak bio heroj, da je tražio da se nikako ne puca na kolonu koja se povlačila, što je potvrđeno i od generala Kukanjca koji je vodio JNA u Sarajevu. Ove lažne poternice služe Srbiji da dokazuje kako su drugi činili zločine i započeli ratove, a da s ratom Beograd nema veze. Naravno da je glavni problem takvog ponašanja nastojanje da se Bosna totalno razbije, i da se ciljano i dalje vodi konfliktna regionalna politika. Doduše drugim sredstvima, kako se sada kaže, diplomatskim mirnim sredstvima, ali po mom mišljenju i dalje se vodi pogrešna nacionalna politika.

MONITOR: Zagovarate okupljanje svih političkih faktora oko dogovora o glavnim pravcima razvoja zemlje. Da li je realno da jedan novi okrugli sto opozicije i vlasti uspije bar u konceptualnom smislu?
PEŠIĆ: Ja sam dala ideju šta treba da se radi, da treba otvoriti dijalog i napraviti novi dogovor šta treba činiti da Srbija krene napred. Jer, parcijalno posmatranje ovog ili onog problema, a sve je postalo problem, jednostavno ne vredi. Ja nemam uticaja da se takav osnovni proces komunikacije u društvu otvori. Mogu samo da kažem da Srbija mora da se osposobi za rešavanje nagomilnih problema, da vlast mora da se ograniči vladavinom zakona, da mora da se odluči da li će i dalje Srbiju voditi tzv. državni razlog, bolje reći, okamenjeni srpski nacionalizam iz 19. veka, ili će da krene k modernom legitimitetu, da vlast bude ne vladalac, nego dobra uprava za građane i o kojoj sude građani na slobodnim i demokratskim izborima.

MONITOR: Vi ne isključujete ni mogućnost velike postizborne koalicije DS-SNS?

PEŠIĆ: Takva koalicija nije isključena, ali opet ponavljam, mora se unapred reći šta su ciljevi takve koalicije i šta ona treba da uradi. Ako je samo spasavanje da se ostane na vlasti i tera po starom, meni je svejedno, da li će biti ova ili neka druga koalicija. To po „starom” je nepodnošljivo za građane, ali i u nacionalnom smislu. Srbija će propasti, a sa njom i Srbi. Naivni su Srbi u drugim državama kada misle da Srbija može totalno da ispadne iz igre i bude zemlja bednika da bi bilo bolje Srbima koji u njoj ne žive. To je stara priča koja se pokazala pogrešnom. Srbi moraju da rade u svojim državama da im bude bolje, da unapređuju državu u kojoj žive, a ne da čekaju da im Srbija nekako daje prava. Shvatanje da su nove države u regionu samo neki provizorijum koji će nestati, a Srbi će se nekako ipak ujediniti u Srbiji, više je od tlapnje, koja uništava srpski narod, ma gde živeo.

Štetne strategije

MONITOR: Neki potezi vlasti u Srbiji zabrinjavaju susjede. Pa i Crnu Goru. U njoj je velike polemike izazvao susret predsjednika Tadića s predstavnicima „dijaspore i Srba iz regiona”. Ima li razloga za strepnju da će se Srbima opet upravljati iz Beograda?
PEŠIĆ: Znam za te strahove, zvali su me iz Crne Gore novinari i davala sam izjave povodom strategije o „Srbima u regionu”. Rekla sam da je to nacionalistička strategija, baš kao što je bio i zakon o dijaspori, da vodi ka konfrontaciji u regionu, i da je jako loše za Srbiju što ne shvata da sama sebi šteti takvim strategijama i politikom nekakvog okupljanja Srba i rovarenja protiv susednih država.

Ja mislim da nema razloga za brigu, ali kad to kažem, mislim i na to da se i Crna Gora mora jasno odlučiti šta hoće. Da li hoće da bude zaista građanska država, jer to je njen glavni adut, njena državnost potiče od države koju je imala, i po tome se razlikuje od svih novonastalih država u regionu koje su se pozivale na svoj „etnički narod” koji hoće državu. Što bi više insistirala, na mala vrata, na etnosu, to će joj biti teže, jer bi time gubila svoju prednost da bude jedina prava građanska država zasnovana na vladavini zakona i jednakim pravima svih svojih državljana.

Pored toga, i Crna Gora ima slične probleme kao Srbija, jer nije uspela da vlast stavi pod kontrolu i natera je da transparentno, pravedeno i nekorumpirano upravlja društvom i da energično vodi državu putem evroatlantskih integracija. Što ovo drugo bude jačalo, to manje ima razloga za strah. Što svi zajedno budemo menjali naše shvatanje nacije i države, a što više držimo do pravedne i funkcionalne države za sve građane, što više budemo delili zajedničku viziju integracije u EU, i na tom putu budemo iskreni, to će i odnosi Srbije i Crne Gore biti bolji. A treba da budu odlični, ako shvatimo vreme u kome živimo i da nemamo vremena za traćenje.

Sve mijenjati

MONITOR: Danas je objavio istraživanje javnog mnjenja, po kojem je SNS daleko ispred DS i sve bliži šansi da konačno dođe na vlast. Kažete da priča vladajuće koalicije o napredovanju Srbije k EU, ne bi imala efekat kao na ranijim izborima. Da li je i rekonstrukcija Vlade zakašnjeli i neefektivni potez?
PEŠIĆ: Izbori u Srbiji više ništa ne donose ako se ne napravi novi „društveni ugovor” šta Srbija uopšte hoće, kakvu državu i kakve institucije, kakvu regionalnu i spoljnu politiku. Trebalo bi menjati gotovo sve, izborni zakon je katastrofalan jer građani ne znaju ko će biti na vlasti bez obzira na to ko je dobio najveći broj glasova. Sa sistemom da je cela zemlja jedna izborna jedinica a cenzus pet odsto, praktično ne može da se promeni vlast, mogu samo da se nakon izbora prave ovakve ili onakve kombinacije. Mogućnost te kombinatorike omogućila je da stranke i njihovi drugovi postanu neka vrsta vladajuće klase koja radi šta hoće a od dobre uprave nema ništa. Poznato je da su prevladali koruptivni interesi stranaka, of-šor tajkuna i tajnih službi, i zato ja kažem da više ne vredi kritikovati ovo ili ono, jer treba sve menjati. Država ne funkcioniše i nepravedna je. Kada državu doživljate kao ispražnjene i mračne hodnike u kojima lutaju građani tražeći pomoć, a moć je tamo negde, ko zna gde, onda znači da mora da se postave novi temelji. Popravke ne pomažu. Institucije u Srbiji nisu uspele, sve su to kulise. Pa tako ni ova rekonstukcija vlade ne znači ništa.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo