Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Vesna Pešić: Sve uloge Aleksandra Vučića

Objavljeno prije

na

vesna-pesic-4

MONITOR: Premijer Srbije se još nije izjasnio u vezi sa odlaskom na ceremoniju obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici. Da li je to taktika ili tek pogrešan politički gest?
PEŠIĆ: Zašto Vučić ne zna šta da radi sa Srebrenicom i odlaskom na obeležavanje dvadesete godišnjice genocida, vezano je za njega lično i sadašnju vlast čije poreklo je poznato: SRS i njegove perjanice – Šešelj, Nikolić i Vučuć, pravili su granice Velike Srbije, i mnogo otvorenije od Miloševića. Ta stranka i njeni lideri,učestvovali su kao vojska pod komandom JNA (odnosno srpske vojske), u ratovima u Hrvatskoj i BiH. Podržavali su Miloševićev režim, bili njegova udarna pesnica, podržavali su i Karadžića i Mladića u osvajanju teritorije koja se danas zove Republika Srpska. Za Vučića je ogroman napor da ode u Srebrenicu, jer treba odigrati ulogu kajanja i sućuti, i to zato što to od njega očekuju Brisel i Vašington. Rezolucija koju je u UN podnela Velika Britanija brine vlast bar iz dva razloga. Oni Rezoluciju tumače kao udar na RS, te otvaranje novog pitanja oko koga će krenuti pritisci na Srbiju. Tražiće se da Srbija smanji podršku RS i natera je da prihvati promene koje bi omogućile da BiH postane funkcionalna država. A RS je vrhovni nacionalni interes, ratni plen, pogotovu što je jasno da je Kosovo otišlo. Drugi razlog, izrekao je Predsednik Nikolić: Srbija i Srbi nikako ne smeju da izgube oreol pravednika i pobedničkog naroda, pa oni ovu Rezoluciju vide kao pokušaj da se Srbi upišu u „genocidne narode”. A zna se ko je bio genocidan! Pri tom se ne shvata da nema genocidnih naroda.

MONITOR: Da li ulazimo u period nestabilnosti u odnosima naših država u regionu?
PEŠIĆ: Vučić igra ulogu proevropskog političara, ali to ne čini sasvim iskreno. Verujem da mu je stalo da se otvori neko poglavlje, kako ne bi izgledalo crno na belo da je neuspešan. SNS je obećao Briselu i pre izbora 2012. godine da će voditi proevropsku politiku i zato su tamo pustili niz vodu Tadića. Vučić zarad održavanja na vlasti, deluje preventivno, trudeći se da bude kooperativan sa Briselom. To se najbolje vidi oko Kosova. Dajući ustupke do kojih je EU, SAD i Nemačkoj stalo, obezbeđuje njihovu podršku. To isto se odnosi i na drugi uslov – regiononalnu saradnju i pomirenje. Iako ni hrvatska politika nije bezgrešna, ovaj uslov je za Vučića još teži. Ne samo ideološki, nego zbog njegove agresivne i svađalačke prirode koju redovno iskazuje i kod kuće. On kao da je operisan od diplomatskog takta i umerenosti. Da bi to ublažio, ima nekoliko trbuhozboraca koji se svađaju umesto njega, a on se pravi „mirotvorac”, mada uvek stane iza njih. Iako njemu nije teško da svakodnevno izgovara brda laži, ipak je teško 24 časa igrati i uloge koje mu ne odgovaraju. Otuda njegova stalna ljutnja, ili samosaželjenje, te kukanje da su velike teškoće pred Srbijom, kako mu je jako teško i mora da radi danonoćno.

MONITOR: Albanski lideri nisu poslušali savjet SAD, najvažnijeg pokrovitelja, u vezi sa ustanovljavanjem suda za ratne zločine. Da li moćnih pokrovitelja, ne samo u slučaju Kosova, već i Rusije kada je riječ o Srbiji, gubi na značaju?
PEŠIĆ: Pobednici još teže od ratnih gubitnika podnose međunarodni krivičan sud, to se lepo moglo videti u Hrvatskoj. Kako mogu biti osuđivani ljudi koji su se „samo branili od agresora”, i ja mislim da je tu poziciju zauzela i Priština. Zločini moraju biti kažnjeni, ne može se praviti razlika među žrtvama. Sigurna sam da će kosovska Vlada popustiti i prihvatiti krivični sud za zločine počinjene nad srpskim stanovništvom. I Angela Merkel ih je pritisnula. Teško će tim pritiscima odoleti, jer je Kosovo bilo i ostalo najsiromašnija zemlja u Evropi. Rusija je oduvek bila uticajna na ovim prostorima, posebno u Srbiji u kojoj postoji „ruska hipnoza” kao komponenta srpskog nacionalizma. Tu spektakularan rasplet ne treba očekivati. Vlast u Srbiji smatra da je Rusija njena zaštitnica, čuvar „srpskog Kosova” i tu poziciju neće napustiti.

MONITOR: Koliko je ruska diplomatska akcija u vezi sa britanskim predlogom rezolucije o Srebrenici, podnošenjem ruskog predloga rezolucije, rezultat dogovora sa srpskim državnim vrhom a koliko „osvetnička” solo akcija Vladimira Putina prema zemljama EU i SAD?
PEŠIĆ: Pošto su naše vođe, Vučić, Dačić i Nikolić, krenuli da vrište kao „Damjanov zelenko” zbog britanske rezolucije, a Dodik direktno tražio od Lavrova da Rusija stavi veto na rezoluciju, teško je oteti se utisku da je tu nekog dogovaranja ipak bilo, i da su nam Rusi izašli u susret. To ne znači da pri tom nisu završavali i neke svoje stvari. Veto ne mogu i neće da stave, jer se to retko čini za takve sitne stvari, pa velike sile neće da troše veto na njih. Dovoljno je da se otvoreno iskaže neslaganje sa predlogom rezolucije, ili kao što se desilo, Rusija je predložila svoju rezoluciju. Sada se pravi kompromis, ali će Britanija svoj predlog, u nešto izmenjenoj formi, najverovatnije staviti na glasanje. No, cela nepotrebna uzbuna, ne samo da razotkriva da Srbija nije shvatila svoju lošu prošlost i devedesete godine, nego će ona najverovatnije dvostruko platiti. Rusi ne čine ništa iz ljubavi pa će verovatno tražiti kontra usluge od Srbije, naročito u sadašnjoj situaciji kad je pod teškim ekonomskim i političkim sankcijama. Srbija će platiti i na zapadnoj strani, jer je od razbuktavanja ukrajinske krize, pod sumnjom da je prikriveni ruski igrač koji bi, kao član EU, mogao iznutra rovariti.

MONITOR: U DS, potpredsednik Borislav Stefanović najavljuje program „srpske Sirize”?
PEŠIĆ: Ne verujem da će Stefanović uspeti da sa svojim još nenapisanim programom preobrazi DS i nju postaviti na radikalno levu poziciju. Ta stranka nije tako formatirana. Uverena sam da i on sam to zna. Završiće se tako što će on odvaliti još jedan komad od DS, ili će nekim čudom odustati i sačekati bolji momenat.

Traganje za što „levljom kartom”, je krakteristično za društva u velikoj krizi. Srbija je propala. Našli smo se na repu evropskih zemalja. Setite se da su se socijalističke revolucije desile u zaostalim zemljama, a zaobišle su razvijena društva. Nije ih predvodila Srbija, nego velike zemlje, pa je zato nerealno da će se rušenje ovakvog kapitalizma desiti baš kod nas. Grčka jeste pokrenula rušenje neoliberalizma, i u tome je njen značaj.

MONITOR: Štiglic i Krugman, dobitnici Nobela za ekonomiju, ohrabrili su Grčku da ide ka izlasku iz euro-zone. No ministar finansija Grčke najavljuje borbu protiv eventualnog izbacivanja Grčke iz monetarne unije, pominjući čak i odlazak na sud u Strazburu. Kako to da razumijemo?
PEŠIĆ: Neće biti formalnog izbacivanja iz evrozone, pa ne vidim kako će i koga Siriza tužiti sudu. Glavni je problem što je Grčka već u bankrotu. Kako će u takvoj situaciji sačuvati evro, da li će se vratiti na drahmu, ne znam. Nobelovce ne bih komentarisala. Njima svaka čast, ali oni nisu političari i ne snose odgovornost. Lično bih volela da EU i Grčka nađu dobro rešenje, da se uzme u obzir istorijat i pogrešni lekovi koji su joj prepisani, te da se shvati da ima odgovornosti na strani poverilaca, kao i da se uzme za ozbiljno budućnost EU. EU je godinama otezala da reši krizu, pa su zemlje na Jugu Evrope najviše stradale kao slabije ekonomije dok je SAD odmah upumpala bilione dolara i tako pokrenula ekonomiju i spasla banke, te glavne krivce, od bankrota. Tek ove godine je istu meru primenila Centralna banka EU, kada su stvari otišle dođavala. Za to odgovornost snosi Nemačka, koja je sprečavala takve mere pa, evo, već osam godina traje kriza, što je neizdrživo. Ne vredi Nemačkoj da bude najjača u Evropi, ako bi se od nje napravila pustinja!

Dogovoreno suparništvo

MONITOR: Na godišnjicu sarajevskog atentata, Nikolić i Dodik su, u Beogradu, otkrili spomenik Gavrilu Principu. Vučić je taj dan obilježio otvaranjem investicionog dansko-kineskog pogona i riječima: Ovo su naši „vidovdani”! Vode li se dvije državne politike ili se radi o za javnost priređenom suparništvu?
PEŠIĆ: Ne vode se dve politike, mada Nikolić nije srećan što ga je Vučić toliko skrajnuo, a sigurno povremeno pokušava da proturi po nešto, što ne odgovara Vučiću i njegovom „evropejstvu”. Ali u krajnjoj instanci, reč je o podeli uloga. Vučiću odgovara da ima neku kontru u Nikoliću, na koga može spolja da se požali i vadi, kako eto on ne može sve da učini što bi hteo – jer nema podršku. Ta korumpirana i nesposobna vlast, vodi pilićarsku politiku, iz perspektive radikalskog srpstva, pa im Dodik poklanja spomenik Principu. Hoće da kažu da su i tada, kao u uvek, bili samo pravednici i pobednici, dizali glas protiv „tirana”, a to treba da služi da se preskoče i zamute proklete devedeste godine u kojima ni ovi iz sadašnje vlasti, ni politika Srbije, nisu bili pravednici. Ako nisu bili jedini, jesu bili najveći krivci, za krvavi i ratni raspad Jugoslavije. Oni tako čuvaju i sebe, da njih neko ne bi mnogo propitivao „šta si tata radio u ratu”. Oni i sada forsiraju nacionalizam kao najtežu propagandnu artiljeriju za odbranu vlasti u Srbiji.

Drugo je Grčka

MONITOR: Koliko bi pravac grčke politike i društva mogao da utiče i na društvena gibanja i političke odluke u Srbiji i drugim regionalno bliskim zemljama, ali i u EU?
PEŠIĆ: Naša situacija nema veze s grčkom krizom. Doduše, može je biti u budućnosti, jer Vučić vodi MMF-ovu politiku poverilaca tj. štednje koja se pokazala neuspešnom u Grčkoj. Grčka je pred velikim izazovima, ali je i EU u velikoj opasnosti, jer u njoj sada banke vode politiku, a ne političari, kako je odlično primetio najveći živi filozof – Habermas. Ta kriza razotkrila je kako su se neke države prekomerno zaduživale pod uticajem stvaranja velikog profita finasijskom kapitalu. Još je važnije što lekovi za zaduženost, kao što je rigorozna štednja nisu pravi lekovi, ne rešavaju problem nego ga produbljuju i napravili su katastrofu u Grčkoj. Toliki dugovi koje Grčka ima ne mogu se vratiti. To mora da je svakom jasno. Činjenica je da je Grčka po svojoj strukturi veoma slična drugim balkanskim zemljama, jer se zaglibila u partokratskoj korupciji i tajkunskoj privredi u kojoj bogati ne plaćaju poreze i uživaju privilegije, sudovi ne funkcionišu, birokratija je ogromna i povlašćena…To mora da se menja i meni se čini da to Siriza hoće da sprovede, ali zato traži time out i odlaganje vraćanja duga. Pokazalo se da lekovi MMF-a ne funkcionišu, to je ova zemlja dokazala. Grčka je te lekove primenjivala pet godina. Rezultati su porazni i veoma je neprijatno gledati kako se EU ponaša prema Grčkoj, naročito Nemačka koja tu igru vodi. To je bruka za EU, koja sigurno nije obećavala da će politiku voditi birokrate i banke.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo