Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN MIĆANOVIĆ, GLUMAC: Gluma je neprestani rad na sebi

Objavljeno prije

na

Jedan od najboljih glumaca sa bivših jugoslovenskih prostora je Dragan Mićanović. Naša publika ga najviše pamti po filmovima Ubistvo s predumišljajem, Točkovi, Tamna je noć, Tango je tužna misao koja se pleše, Lajanje na zvezde… Umjetnik je koga stručna pozorišna javnost već odavno izdvaja među najdarovitije. Glumio je i u nekoliko inostranih ostvarenja visoke produkcije – Rocknrolla Gaja Ričija, Bad Company Džoela Šumahera, u kojem su glavne uloge tumačili Entoni Hopkins i Kris Rok. U trileru Layer Cake glumio je sa Danijelom Krejgom, a i u drami The White Countess sa Vanesom Redgrejv, Natašom Ričardson i Rejfom Fajnsom. Prije dvije godine ponovo je zaigrao u Crnogorskom narodnom pozorištu, gdje je pokazao izuzetnu scensku harizmu u predstavi Don Žuan, koju je po Molijerovom djelu režirala Ana Vukotić. Sreli smo ga nedavno nakon probe predstave Konte Zanović koju režira Radmila Vojvodić, a čija je premijera predviđena za 15. avgust. To je nova pozorišna produkcija CNP- a i Grad teatra, koja će biti rimejk istoimene predstave koju je, takođe po tekstu Vladimira Sekulića, 1998. godine režirala Vojvodić. MONITOR: Kao mlad glumac na sceni Grada teatra igrali ste naslovnu ulogu u drami “Konte Zanović”. Kako je drugi put, nakon više od deceniju, tumačiti isti lik?
MIĆANOVIĆ: S obzirom na to da je prva postavka Konte Zanovića bila pre više od deset godina, pravimo potpuno novu predstavu, koja dodirnih tačaka s prethodnom ima samo što igramo Branimir Popović i ja. Cela podela je potpuno nova i koncept je uopšte drugačiji. Igram pustolova, zanesenjaka, varalicu, ženskaroša, poetu… u suštini jednu veselu dušu. Nova predstava bazirana je na pozorišnoj trupi, gde taj poeta Konte Zanović kao da pravi svoje pozorište, u kojem se pojavljuju razni likovi. Mislim da će predstava biti jako zabavna i lepa za gledanje.

MONITOR: Prije nekoliko godina briljirali ste na Citadeli u ulozi Porcije u “Mletačkom trgovcu”. Dobili ste Nagradu za dramsko stvaralaštvo “Grad teatar” tumačeći Hamleta, najčuveniju ulogu evropskog dramskog nasljeđa. Prošle godine oživjeli ste lik zavodnika i buntovnika Don Žuana. Kakava su ta Vaša iskustva u Crnoj Gori?
MIĆANOVIĆ: Moram priznati da sam svaki put uživao radeći u Crnoj Gori. Ovo je već i ne znam koji po redu projekat koji radim ovde. Iako je mnogim glumcima naporno i teško da rade leti, rad na ovoj predstavi mi i nije toliko teško pao. Radili smo dobro, veselo, razigrano i maštovito. A iskustvo sa Anom Vukotić na predstavi Don Žuan je posebno. To se izrodilo u jedno pravo prijateljstvo, zbog čega sam ja jako srećan, jer sam dobio još jednog prijatelja u životu. Za Don Žuana me vezuju samo lepe uspomene. Gostovali smo u nekoliko zemalja. Bili smo u Sloveniji, u Hrvatskoj, Srbiji, Albaniji… Svuda je ta predstava zaintrigirala ljude, a dobila je i nekoliko nagrada. Don Žuan ima već dugi život, a siguran sam da ćemo je još dosta igrati. Tako da ću sledeće sezone imati dve predstave na repertoaru CNP-a i to je za mene divno. Volim da sarađujem, da putujem, što bi se reklo – ne drži me mesto. Od početka karijere putovao sam i radio s raznim ljudima. To je lepota ovog posla u kojem ja beskrajno uživam. Ta mogućnost koja mi je data – da putujem i da razmenjujem ideje i energiju sa širokim krugom ljudi, oberučke sam prihvatio. To je srećna okolnost koja svakom glumcu prija.

MONITOR: U jednom trenutku napustili ste Beograd i otišli za London, gdje vam je vrlo brzo karijera krenula uzlaznom linijom. Da li je Vaš odlazak iz zemlje imao veze sa svom onom političkom i društvenom situacijom?
MIĆANOVIĆ: To je bilo krajem 1999. godine. I na moj odlazak je dosta uticalo celo beznađe u društvu u kojem smo tada živeli. Bio je to jako mučan period u zemlji, užasna atmosfera. Ljudi su se tada jako promenili. Igrao sam Molijerovog Mizantropa – čovekomrsca, što i jesam bio u tom period života. Nakon bombardovanja, dečački sam se sebi zakleo – ako prođu i ove bombe koje padaju, a ništa se ne promeni u ovoj zemlji, ja odlazim. To se desilo. Ništa se nije promenilo, sem što je zemlja bila rasturena. Spakovali smo kofere i pošli u London gde sam proveo tri i po godine, koje su bile i dosta teške. Ali i sad bih to isto uradio. Iskustvo koje sam tamo stekao je za ceo život.

MONITOR: U Londonu ste ostvarili san svakog glumca – igrali ste u čuvenom Glob teatru – Šekspirovom pozoristu.
MIĆANOVIĆ: Prva audicija koju sam imao bila je za Glob teatar, za predstavu Hamlet. Dobio sam ulogu Fortinbrasa i prvi ugovor sa strancima na šest meseci. Sreći nikad kraja. Imati tu privilegiju, igrati Šekspira na engleskom jeziku sa fantastičnim glumcima u njegovom teatru, je nešto što svaki glumac poželeti može. Imao sam sreću da mi se to i obistini.

MONITOR: Radili ste filmove sa velikim zvijezdama – Entonijem Hopkinskom, Vanesom Redgrejv, Natašom Ričardsom… Šta biste nam rekli o svom radu u Engleskoj?
MIĆANOVIĆ: Glumačke zvezde su ljudi sa istim glumačkim problemima koje imamo i mi ovde. Naš zajednički problem je kako najbolje ostvariti lik u datim okolnostima i kako napraviti dobar film, seriju ili predstavu. Kontakti koje sam tada ostvario žive i dalje. Odlazim u London da snimim neki film, televizijsku seriju. Teško je da sad radim u pozorištu. Nedavno sam odbio jednu ponudu, jer kad tamo potpišete ugovor – šest, sedam meseci ne možete da radite ništa drugo. Morao bih da zamrznem sve svoje predstave koje ovde radim. To bi bilo neizvodljivo. A odlazak u London mi pričinjava veliku radost. Malo odem iz ove sredine i uvek joj se vratim.

MONITOR: Ipak ste odlučili da se vratite. Zašto?
MIĆANOVIĆ: Nedostajalo mi je pozorište, nedostajale su mi velike uloge koje sam želeo da odigram. Posle tri i po godine vratio sam se u Beograd, jer sam želeo velike uloge da odigram. Nisam se zbog toga pokajao. Odigrao sam Hamleta, Porciju, Tartifa, Don Žuana, Konte Zanovića… To su sve lepe, velike uloge koje svaki glumac mašta da radi. Nisam se pokajao što sam se vratio.

MONITOR: Sarađivali ste sa mnogim rediteljima. Kako birate uloge?
MIĆANOVIĆ: Već nekoliko godina radim samo ono što mislim da će mi prijati. Volim da eksperimentišem sa sobom. Pre nekoliko meseci imao sam premijeru u Beogradu. Radili smo predstavu Iz junačkog života građanstva po tekstu Karla Šternhajma. Nešto potpuno drugačije od onoga što sam do sada igrao. U predstavi igram tri različite uloge, tri generacije u jednoj porodici. Jednostavno biram uloge koje me inspirišu, koje će iz mene izvući nešto novo. Ne volim da se ponavljam. Tako da sada, igrajući posle više od deset godina istu ulogu – Konte Zanovića, voleo bih da se ne ponovim. Tekst je isti, pa će povući neke asocijacije na prethodnu ulogu, ali i tu tražim nove detalje, nešto sasvim novo. Gluma je neprestani rad na samom sebi, istraživanje… Ako me tekst zaintrigira, ako mi je uloga zanimljiva, ako su ljudi oko mene za istraživanje, dolazi do saradnje.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo