Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGO HEDL, PISAC I NOVINAR IZ OSIJEKA: Hrvatsku su poplavile retrogradne ideje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana iz Hrvatske stižu nimalo optimističke vijesti uz zaključak da Hrvatska prečicom ide u propast. Šta Vi o tome mislite?
HEDL: Zastrašujući je broj ljudi koji odlaze iz Hrvatske. Tado Jurić u istraživanju ,,Iseljavanje Hrvata u Njemačku: EU migracijski val” tvrdi da je posljednjih godina iz Hrvatske otišlo 300.000 ljudi, a da će ih vjerojatno u sljedećim godinama otići još pola milijuna. To su porazni, zastrašujući podaci. No još je strašnije što sve više mladih i visokoobrazovanih ne odlazi ,,trbuhom za kruhom” već zbog stanja u društvu u kojem caruje korupcija, u kojem morate biti član vladajuće stranke da biste dobili posao, u kojem se sve odvija po plemenskim, kumovskim i klanovskim načelima; društva u kojem nisu bitna znanja i sposobnosti, stručnost i marljivost, već poslušnost i stranačka pripadnost. Hrvatskom je zavladao primitivizam, društvo je zahvaćeno poplavom retrogradnih ideja, revizija povijesti cvjeta, lažno domoljublje zaglušilo je javni prostor, klerikalna zatupljenost udara vas na svakom koraku. Nažalost, takva je slika Hrvatske danas. Žao mi je to reći, žao mi je svih onih ljudi koji su sanjali Hrvatsku kao ,,malu Švicarsku”, koji su za tu i takvu državu dali život, vjerujući u pravedno i pošteno društvo. Hrvatska je, nažalost, sve samo ne to.

MONITOR: Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović zaigrala je, kako kažu analitičari, na populističku kartu kad je riječ o manjinskim pravima. Da li će Ustavni sud Hrvatske oboriti predlog za promjenu Ustava i umanjenje prava manjina?
HEDL: Predsjednica Grabar Kitarović već je u kampanji, izbori su sljedeće godine. Ne mislim da je ona protiv manjinskih prava i ne vjerujem da stvarno misli kako ta manjinska prava treba smanjivati. Nisam njen odvjetnik i nemam razloga podilaziti joj, ali iskreno mislim da ona želi Hrvatsku u kojoj će manjinska prava biti na najvišim europskim standardima, što u Hrvatskoj, još uvijek, nažalost, nije slučaj. Ni danas nije lako biti Srbin u Hrvatskoj, osobito u malim sredinama, u sredinama koje su najteže bile pogođene ratom. Kolinda Grabar Kitarović, čini mi se, učinila je mnogo više (u okviru svojih skučenih ustavnih mogućnosti) za prava manjina nego cijela Vlada Andreja Plenkovića. Plenkoviću manjine (osobito srpska) sada trebaju jer mu drže većinu u parlamentu. No ne vidim da oni od toga baš imaju neke koristi. Jasno, manjincima je uvijek bolje biti uz vlast, jer uvijek sa stola padne neka mrvica i za njih. A s oporbom kakvu ima Hrvatska, svaka bi manjinska zajednica bila i uz najgoru vlast.

MONITOR: Kako komentarište spoljnu politiku predsjednice Hrvatske. Susrela se sa Putinom, izrazila razumijevanje za politiku Viktora Orbana, pa i u sporu sa Hrvatskom, išla da od Erdogana traži podršku za izmjene izbornog zakona u BiH i bila hladno odbijena?
HEDL: Bilo je dosta lutanja u hrvatskoj vanjskoj politici i dosta nesuglasja između Banskih dvora (Vlade) i Pantovčaka (predsjednice Republike). Plenković je više okrenut ka Bruxellesu, Grabar Kitarović ka Washingtonu. Plenković nije bio sretan njenim odlaskom Putinu, kao ni činjenicom da je ugostila Aleksandra Vučića. Pouzdano znam da je susret Grabar Kitarović i Vučića u Dalju kraj Osijeka prije dvije godine bio potpuno realiziran bez sudjelovanja hrvatskog ministarstva vanjskih poslova. Tada je Vučić bio premijer. U Hrvatskoj stalno postoji konkurencija između Vlade i predsjednice Republike kad je riječ o vanjskoj politici. To je možda i razumljivo kada je vanjska politika jedino područje u kojem predsjednica ima veću snagu od premijera. Ta borba za prestiž dovodi do nekonzistentne vanjske politike, pa i grešaka koje ste spomenuli. Hrvatska ja mala zemlja i bez obzira na to što je članica EU i NATO-a njena riječ u međunarodnim odnosima ne znači mnogo. Pogotovo kada njeni čelni ljudi na međunarodnom planu često soliraju.

MONITOR: Razmiju li se, kao desničari, predsjednica Hrvatke Grabar Kitarović i predsjednik Srbije Vučić?
HEDL: Mislim da se Grabar Kitarović i Vučić prilično dobro razumiju i da njihov odnos nije opterećen nacionalnom netrpeljivošću. Oboje su sigurno više desno nego lijevo i u pravilu ,,desni” se lakše sporazumijevaju i dogovaraju od ,,lijevih”. Ako su bivši hrvatski i srbijanski predsjednici Josipović i Tadić bili više lijevo, imali česte susrete i gotovo prijateljski međusobni odnos, on se, nažalost, nije odrazio i na poboljšanje međudržavnih relacija. Grabar Kitarović i Vučić pokušali su unaprijediti odnose, no unatoč njihovim nastojanjima nisu u tome uspjeli. Ako me pitate zašto, ne bih vam znao ogovoriti. Možda zato što sve ne ovisi o njima (Vučić je sigurno u boljoj poziciji od Grabar Kitarović, jer je prigrabio i one ovlasti koje ne idu uz predsjednika države, bar ne po Ustavu Srbije), možda zato što postoje snage kojima odgovara da odnosi budu napeti, opterećeni tenzijama i međusobnim nepovjerenjem.

MONITOR: Kome odgovara oštra retorika između Beograda i Zagreba?
HEDL: Ako bih vam odgovorio da takvi odnosi i takva retorika odgovaraju zadrtim nacionalistima, bio bih samo upola u pravu. Jer, bila su i vremena kada su u Srbiji i u Hrvatskoj na vlasti bili umjereniji političari, pa do pomaka u međusobnim odnosima nije došlo. Mislim da je problem u tome što obje zemlje nisu prošle kroz katarzu, što otvoreno ne progovore o vlastitim greškama u novijoj povijesti i okane se apotekarskih vaga kako bi izmjerili čije su pogreške i grijesi bili veći. Bilo ih je na obje strane. I Hrvatskoj i Srbiji potreban je po jedan Willy Brandt koji bi iskreno, bez fige u džepu, kleknuo pred tuđe žrtve onako kako je to svojedobno u Poljskoj učinio spomenuti njemački kancelar.

MONITOR: Da li su u pravu oni koji tvrde, analizirajući budućnost srpsko-hrvatskih odnosa, da je “rat nemoguć zbog spoljnih činilaca”, ali da nije moguće ni savezništvo usljed unutrašnjih razloga?
HEDL: To je prilično realna, ali bolna definicija. To je poraz politika – i srpske i hrvatske.

MONITOR: Hrvatska je posljednjih mjeseci postala migrantska ruta.
HEDL: Pritisak migranata sada nije toliki kao što je bio prošle i pretprošle godine, jer glavna ruta sada ide preko Bosne i Hercegovine. No, migranti, da bi mogli na Zapad, opet moraju preko Hrvatske. Migranti su problem cijele Europe, ne samo država u regiji, i te jadne, nesretne ljude nitko ne želi u svom dvorištu. Pogledajte na što liči Mađarska, dio Slovenije, Bugarske… Europa bez granica opasana bodljikavom žicom.

MONITOR: Vi ste poznati po istraživačkom novinarskom radu u otkrivanju ratnih zločina iz srpsko-hrvatskog rata devedestih, riskirali ste svoju egzistenciju, pa i život, braneći za vrijeme rata u Osijeku dio svojih sugrađana Srba. Ipak, nikad niste otišli iz Osijeka iako ste tamo godinama živjeli pod tiranijom većine, tihim ili javnim bojkotom.
HEDL: Zašto bih ja otišao iz Osijeka, grada u kojem sam rođen, u kojem sam proveo djetinjstvo, školovao se, stekao prijatelje, osjetio prve ljubavi… Grada u kojem je sahranjen moj otac i otac i mog oca i otac mog djede, moj pradjed. Generacije Hedlovih živjele su u Osijeku i eno ih počivaju na novigradskom groblju u jednom od jednom od najstarijih grobova. Zar da odem zbog onih koji su došli niotkud, koji su isplivali iz mulja i taloga, da im se sklonim? Nisam htio. Kada sam puškama izbačen iz redakcije Glasa Slavonije gdje sam 1991. bio glavni urednik, nisam htio otići mada sam mogao na mnogo strana. Ali od tada do danas ni jednu plaću u Osijeku nisam zaradio, za mene nije bilo mjesta u mom gradu. Radio sam za redakcije u Splitu, Rijeci, Zagrebu… Bez obzira na to što mi nekadašnji moćnici činili, ja sam ipak lakše podnosio njih nego oni mene.

MONITOR: Od novinara se često može čuti da novinarstvo više nikome nije bitino?
HEDL: Tužna je naša profesija, ali ne mislim da je nebitna. U Hrvatskoj više su kriminala, lopovluku i zločina otkrili novinari nego policija, tajne službe, tužiteljstva… Ne mislim da oni nisu mogli, prije bih rekao da nisu htjeli. Prepustili su to nama, novinarima. Naše su glave mekše i na manjoj cijeni. Novinarstvo je bitno, itekako bitno. I učinilo je svijet boljim, bar za nijansu, za promil, za milimetar.

Kao da smo začarani narodi

MONITOR: Nedavno je u Beogradu održana debata ,,Stanje i perspektive odnosa Hrvatske i Srbije”, na kojoj je ocijenjeno da su ti odnosi vrlo dramatični…
HEDL: Stvarno je neshvatljivo da više od dva desetljeća nakon završetka rata Hrvatska i Srbija ne mogu pronaći put pomirenja i suradnje. Kao da su to jedine dvije zemlje na kugli zemaljskoj koje su međusobno ratovale i ne vide iskustva drugih. Već je otrcano spominjati primjer Francuske i Njemačke, zemlje koje su ratovale u Drugom svjetskom ratu, a danas su kičma Europske unije. Ovoga tjedna Donald Trump i Kim Jong Un sastankom u Singapuru učinili su do jučer nezamisliv korak. A mi, Hrvati i Srbi, učinimo jedan korak naprijed, pa odmah pet natrag. Kad se ponadamo da će krenuti nabolje, u Hrvatskoj osvane ploča s ustaškim pozdravom Za dom spremni u Jasenovcu, a Vojislav Šešelj zapali hrvatsku zastavu u Beogradu. Kao da smo začarani narodi, kao da ne vidimo da huškanje i potpaljivanje nacionalističkih strasti nikamo ne vodi. U obje se države živi teško i sada više ne pije vodu ona priča kojom su nas trovali u bivšoj državi da Srbi eksploatiraju Hrvatsku ili da Hrvatska živi bolje na račun Srbije. Sada se podjednako loše živi s obje strane granice. A moglo bi se bar trunku bolje kada bi se odnosi, prije svega politički, koliko-toliko popravili.

Relativiziranje zločina u Jasenovcu

MONITOR: Savremeni istoričari, pa i hrvatski, aktivno rade na reviziji prošlosti. Nedavno je hrvatski publicista Igor Vukić kazao da su Jevreji zatvoreni u Jasenovcu tako bili izuzeti od deportacija u Njemačku, a za oslobađanje pojedinih zatočenika sve zasluge pripisao Paveliću.
HEDL: Žalosno je što se danas pokušavaju relativizirati ustaški zločini u Jasenovcu. Bio sam nedavno u Izraelu i u Yad Vashemu, u muzeju holokausta vidio kako u onoj sablasnoj dvorani, gdje državnici svijeta polažu vijence i gdje je bilo i troje hrvatskih predsjednika – Mesić, Josipović i Grabar Kitarović – stoji i ime Jasenovca, bok uz bok s najstrašnijim nacističkim konclogorima iz Drugog svjetskog rata. I onda netko Jasenovac pokušava prikazati idiličnim mjestom u kojem su zatvorenici pripremali operetu Mala Floramye, uživali i plandovali… gdje su ih ustaše čuvale da ne budu izručeni Njiemcima. Strašno, sramotno.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo