Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, MEDIA CENTAR: Svi moramo vršiti pritisak na Savjet RTCG

Objavljeno prije

na

MONITOR: Media centar opet je pozvao članove Savjeta RTCG da podnesu ostavke, a nakon sopštenja tog tijela u kom se, između ostalog, navodi da su ocjene EU, OEBS –a i Stejt dipartmenta o smjeni Andrijane Kadije – neutemeljene. Mislite da oni koji su pokrenuli i glasali smjenu Kadije i koji stoje iza ovakvih saopstenja mogu odlučiti da zbog svega podnesu ostavke?
VUKOVIĆ: (Smijeh). Naravno da ne mislimo da im to pada na pamet, ali pokušavamo da ih nagovorimo da se suoče sa vlastitim likovima u ogledalu, u nadi da će shvatiti da lojalnost duguju prvenstveno građankama i građanima Crne Gore. Oni koji ne shvataju, to čine na vlastitu odgovornost. Nagovaranjem im oduzimamo pravo na neku naknadnu pamet i pravdanje.

Na svima koji razumiju šta bi trebao da bude javni medijski servis i kome on treba da služi je da vrše pritisak na postojeći Savjet RTCG i na one koji su od ovog tijela napravili karikaturu kojom sramote Crnu Goru, našu zajedničku državu, da se dozovu pameti i učine sve što je sada moguće i nužno da se osujeti dalja blamaža pred domaćom i međunarodnom javnošću, i vraćanje RTCG u poziciju pridružene PR službe vlasti.

MONITOR: Iz Savjeta su poručili da će radom dokazati da brane vrijednosti EU, slobodu i nezavisnost Javnog servisa, i slobodu medija uopšte. Tvrde da su branili te vrijednosti kad su smijenili generalnu direktoricu RTCG. Međunarodne organizacije u to očito ne vjeruju, a ni vaša organizacija. Zašto je u to teško vjerovati?
VUKOVIĆ: Na riječ se može vjerovati samo onima iza čijih rječi u memoriji stručne i laičke javnosti stoji zamašan depozit djela koja su u saglasju s riječima. Nažalost, ne može se o nečemu takvom govoriti kada je u pitanju aktuelna većina u Savjetu RTCG, a pogotovo ne o onima čiji su oni produžena ruka.

Da se brzopotezna politička akcija vraćanja RTCG pod potpunu kontrolu vlasti dešavala u vrijeme kada je ovaj javni medij krenuo nekom stranputicom, u smislu otuđivanja od građanki i građana i onoga što se podrazumijeva pod javnim interesom, onda bi tu akciju bilo moguće kako – tako pravdati. Za nesreću vlasti, dešavalo se upravo suprotno – novi menadžment je pokazao spremnost i sposobnost da RTCG počne prevoditi na kolosijek nezavisnosti i lojalnosti građanima i građankama. U strahu da će taj proces ubuduće samo ubrzavati i da je gubitak kontrole neminovan, vlast je pribjegla goloj političkoj sili, nevješto umotanoj u svilu i kadifu kvazidemokratske retorike.

MONITOR: Vjerujete li da nikad oštrije reakcije Brisela i međunarodnih adresa, mogu pomoći kada je u pitanju ono što se dešava na RTCG. Bilo je mišljenja da bi taj pritisak mogao uticati da operacija RTCG, koju je vlast započela prije više mjeseci, ne završi ovako kako je upravo završila.
VUKOVIĆ: Te reakcije su i dalje na retoričkom planu. Podići glas za oktavu više ne plaši onoga kome su odebljale uši (‘Kako u debelo uho zabosti nežnu reč’, pjevao je Brana Miljković) i ko je naučio da ‘svoju sviđa’ dok karavani kritika prolaze. Realno, ne treba očekivati ništa spektakularno od Brisela i Vašingtona što bi ovdašnju vlast ozbiljno pokolebalo u naumu da utače staro vino u nove bačve. Što bi se, uostalom, Brisel i Vašington baktali time. Nijesu nas oni željni toliko da jedva čekaju da im se pridružimo. Nijesmo mi Rumunija i Bugarska, koje su im bile geostrateški važne, pa su postale članice EU kad su bile kudikamo gore od sadašnje Crne Gore. Što se nas tiče, pomenutim međunarodnim adresama je bilo bitno da nas odvoje od ‘ruske sise’, a ostala pitanja su niže rupe na svirali.

Na nama je, dakle, da se izborimo sa vlastitim bolestima i ojačamo imuni sistem društva. Dobrodošla je, naravno, podrška i pomoć izvana, ali je ona uzaludna ako mi ovdje ne znamo za koje vrijednosti treba da se borimo i ako nijesmo spremni da se borimo.

MONITOR: Šta očekujete da će se dalje dešavati sa RTCG?
VUKOVIĆ: Mapa puta je jasno nacrtana i nema, koliko se može spolja prozreti, lutanja niti bitnih korekcija. Za očekivati je nastavak procesa regresije, što znači zamjene sadašnje menadžersko-uredničke strukture novom ili, bolje reći, starom, što će biti praćeno javnim sramoćenjem onih koji su zamijenjeni, pri čemu se neće prezati od podmetanja, tračanja i tome slično.

Biće zanimljivo gledati kako će se te promjene odraziti na uređivačku politiku i na sadržaj programa, prvenstveno informativnog. Mi iz Media centra smo spremni da te promjene budno monitorujemo, analiziramo i o njima javno svjedočimo.

MONITOR: Kako vidite sporni ugovor između RTCG i Centra za građansko obrazovanje koji je očito poslužio kao izgovor za smjenu Andrijane Kadije?
VUKOVIĆ: Ugovor nikada nijesam vidio i ne znam šta u njemu piše, ali znam šta je suština toga projekta, jer sam u njega uključen kao profesionalac koji se posljednje dvije decenije bavi, pored ostalog, obukom novinara. Mene je Centar za građansko obrazovanje angažovao kao jednog od instruktora-mentora koji pomažu novinarima/kama TVCG da urade što bolje istraživačke priče, koje su sami predložili i čije objavljivanje zavisi isključivo od urednika ili urednica u TVCG.

Jasno je da je ovaj ugovor iskorišćen samo kao povod za obračun sa menadžersko-uređivačkom ekipom koja nije bila po volji vlasti, što djeluje potpuno groteskno.

MONITOR: Naklonost većeg dijela članova Savjeta RTCG vlastima očita je. Neki su pisali knjige o lideru DPS, drugi posjećivali promocije vladajuće partije, većina glasala kako bi vlast samo poželjeti mogla. Ipak, često se moglo čuti u posljednje vrijeme, sa različitih adresa, kako je RTCG u opasnosti da je okupira opozicija. Kako to komentarišete?
VUKOVIĆ: Ne mogu svjedočiti o tome kakvim snagama, oruđima i oružjima je opozicija opsjedala RTCG u pokušaju da je okupira. Na osnovu onoga vidljivog, a to su programski sadržaji, nijesam mogao uočiti tu vrstu opasnosti. Moguće je da se radi o optičkoj varci kojoj su podlegli oni koji u svakoj kritici vlasti prepoznaju opasne opozicione zasjede i zamke. Vlast je dugo godina uživala privilegiju da se sa javnog medijskog servisa na nju nije moglo ‘ni vjetrom vijati’, nego je hvaljeno i ono što za hvalu nije, a skrivano ono što se skrivati od javnosti ne smije u demokratskim društvima, pa se nije bilo lasno navići na drugačiji pristup. Razumijem frustraciju vlasti i njenih prvaka, ali je ne mogu opravdavati i promovisati.

MONITOR: Medijske slobode u Crnoj Gori iz godine u godinu padaju. Pojačavaju se politički pritisci i nasilje nad novinarima , ne rješavaju ni novi ni stari slučajevi napada na novinare. Očekujete li da se taj trend nastavi ?
VUKOVIĆ: Nažalost, nema ničega u mom vidnom polju što bi me navelo na zaključak da će se desiti neki obrt i početi neka nova era. Dugotrajuća vlast nije pokazala volju da se samopopravi, nego se, nažalost, dodatno kvarila. Na drugoj strani, opozicija je politički evoluirala u forme koje možda jesu sposobne za preživljavanje, ali ne i za unapređivanje društva. Kada bih se kladio, tipovao bih na pogoršanje. Ipak, ne gubim nadu i nastojim da je podgrijem i kod drugih.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo