Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, MEDIA CENTAR: Svi moramo vršiti pritisak na Savjet RTCG

Objavljeno prije

na

MONITOR: Media centar opet je pozvao članove Savjeta RTCG da podnesu ostavke, a nakon sopštenja tog tijela u kom se, između ostalog, navodi da su ocjene EU, OEBS –a i Stejt dipartmenta o smjeni Andrijane Kadije – neutemeljene. Mislite da oni koji su pokrenuli i glasali smjenu Kadije i koji stoje iza ovakvih saopstenja mogu odlučiti da zbog svega podnesu ostavke?
VUKOVIĆ: (Smijeh). Naravno da ne mislimo da im to pada na pamet, ali pokušavamo da ih nagovorimo da se suoče sa vlastitim likovima u ogledalu, u nadi da će shvatiti da lojalnost duguju prvenstveno građankama i građanima Crne Gore. Oni koji ne shvataju, to čine na vlastitu odgovornost. Nagovaranjem im oduzimamo pravo na neku naknadnu pamet i pravdanje.

Na svima koji razumiju šta bi trebao da bude javni medijski servis i kome on treba da služi je da vrše pritisak na postojeći Savjet RTCG i na one koji su od ovog tijela napravili karikaturu kojom sramote Crnu Goru, našu zajedničku državu, da se dozovu pameti i učine sve što je sada moguće i nužno da se osujeti dalja blamaža pred domaćom i međunarodnom javnošću, i vraćanje RTCG u poziciju pridružene PR službe vlasti.

MONITOR: Iz Savjeta su poručili da će radom dokazati da brane vrijednosti EU, slobodu i nezavisnost Javnog servisa, i slobodu medija uopšte. Tvrde da su branili te vrijednosti kad su smijenili generalnu direktoricu RTCG. Međunarodne organizacije u to očito ne vjeruju, a ni vaša organizacija. Zašto je u to teško vjerovati?
VUKOVIĆ: Na riječ se može vjerovati samo onima iza čijih rječi u memoriji stručne i laičke javnosti stoji zamašan depozit djela koja su u saglasju s riječima. Nažalost, ne može se o nečemu takvom govoriti kada je u pitanju aktuelna većina u Savjetu RTCG, a pogotovo ne o onima čiji su oni produžena ruka.

Da se brzopotezna politička akcija vraćanja RTCG pod potpunu kontrolu vlasti dešavala u vrijeme kada je ovaj javni medij krenuo nekom stranputicom, u smislu otuđivanja od građanki i građana i onoga što se podrazumijeva pod javnim interesom, onda bi tu akciju bilo moguće kako – tako pravdati. Za nesreću vlasti, dešavalo se upravo suprotno – novi menadžment je pokazao spremnost i sposobnost da RTCG počne prevoditi na kolosijek nezavisnosti i lojalnosti građanima i građankama. U strahu da će taj proces ubuduće samo ubrzavati i da je gubitak kontrole neminovan, vlast je pribjegla goloj političkoj sili, nevješto umotanoj u svilu i kadifu kvazidemokratske retorike.

MONITOR: Vjerujete li da nikad oštrije reakcije Brisela i međunarodnih adresa, mogu pomoći kada je u pitanju ono što se dešava na RTCG. Bilo je mišljenja da bi taj pritisak mogao uticati da operacija RTCG, koju je vlast započela prije više mjeseci, ne završi ovako kako je upravo završila.
VUKOVIĆ: Te reakcije su i dalje na retoričkom planu. Podići glas za oktavu više ne plaši onoga kome su odebljale uši (‘Kako u debelo uho zabosti nežnu reč’, pjevao je Brana Miljković) i ko je naučio da ‘svoju sviđa’ dok karavani kritika prolaze. Realno, ne treba očekivati ništa spektakularno od Brisela i Vašingtona što bi ovdašnju vlast ozbiljno pokolebalo u naumu da utače staro vino u nove bačve. Što bi se, uostalom, Brisel i Vašington baktali time. Nijesu nas oni željni toliko da jedva čekaju da im se pridružimo. Nijesmo mi Rumunija i Bugarska, koje su im bile geostrateški važne, pa su postale članice EU kad su bile kudikamo gore od sadašnje Crne Gore. Što se nas tiče, pomenutim međunarodnim adresama je bilo bitno da nas odvoje od ‘ruske sise’, a ostala pitanja su niže rupe na svirali.

Na nama je, dakle, da se izborimo sa vlastitim bolestima i ojačamo imuni sistem društva. Dobrodošla je, naravno, podrška i pomoć izvana, ali je ona uzaludna ako mi ovdje ne znamo za koje vrijednosti treba da se borimo i ako nijesmo spremni da se borimo.

MONITOR: Šta očekujete da će se dalje dešavati sa RTCG?
VUKOVIĆ: Mapa puta je jasno nacrtana i nema, koliko se može spolja prozreti, lutanja niti bitnih korekcija. Za očekivati je nastavak procesa regresije, što znači zamjene sadašnje menadžersko-uredničke strukture novom ili, bolje reći, starom, što će biti praćeno javnim sramoćenjem onih koji su zamijenjeni, pri čemu se neće prezati od podmetanja, tračanja i tome slično.

Biće zanimljivo gledati kako će se te promjene odraziti na uređivačku politiku i na sadržaj programa, prvenstveno informativnog. Mi iz Media centra smo spremni da te promjene budno monitorujemo, analiziramo i o njima javno svjedočimo.

MONITOR: Kako vidite sporni ugovor između RTCG i Centra za građansko obrazovanje koji je očito poslužio kao izgovor za smjenu Andrijane Kadije?
VUKOVIĆ: Ugovor nikada nijesam vidio i ne znam šta u njemu piše, ali znam šta je suština toga projekta, jer sam u njega uključen kao profesionalac koji se posljednje dvije decenije bavi, pored ostalog, obukom novinara. Mene je Centar za građansko obrazovanje angažovao kao jednog od instruktora-mentora koji pomažu novinarima/kama TVCG da urade što bolje istraživačke priče, koje su sami predložili i čije objavljivanje zavisi isključivo od urednika ili urednica u TVCG.

Jasno je da je ovaj ugovor iskorišćen samo kao povod za obračun sa menadžersko-uređivačkom ekipom koja nije bila po volji vlasti, što djeluje potpuno groteskno.

MONITOR: Naklonost većeg dijela članova Savjeta RTCG vlastima očita je. Neki su pisali knjige o lideru DPS, drugi posjećivali promocije vladajuće partije, većina glasala kako bi vlast samo poželjeti mogla. Ipak, često se moglo čuti u posljednje vrijeme, sa različitih adresa, kako je RTCG u opasnosti da je okupira opozicija. Kako to komentarišete?
VUKOVIĆ: Ne mogu svjedočiti o tome kakvim snagama, oruđima i oružjima je opozicija opsjedala RTCG u pokušaju da je okupira. Na osnovu onoga vidljivog, a to su programski sadržaji, nijesam mogao uočiti tu vrstu opasnosti. Moguće je da se radi o optičkoj varci kojoj su podlegli oni koji u svakoj kritici vlasti prepoznaju opasne opozicione zasjede i zamke. Vlast je dugo godina uživala privilegiju da se sa javnog medijskog servisa na nju nije moglo ‘ni vjetrom vijati’, nego je hvaljeno i ono što za hvalu nije, a skrivano ono što se skrivati od javnosti ne smije u demokratskim društvima, pa se nije bilo lasno navići na drugačiji pristup. Razumijem frustraciju vlasti i njenih prvaka, ali je ne mogu opravdavati i promovisati.

MONITOR: Medijske slobode u Crnoj Gori iz godine u godinu padaju. Pojačavaju se politički pritisci i nasilje nad novinarima , ne rješavaju ni novi ni stari slučajevi napada na novinare. Očekujete li da se taj trend nastavi ?
VUKOVIĆ: Nažalost, nema ničega u mom vidnom polju što bi me navelo na zaključak da će se desiti neki obrt i početi neka nova era. Dugotrajuća vlast nije pokazala volju da se samopopravi, nego se, nažalost, dodatno kvarila. Na drugoj strani, opozicija je politički evoluirala u forme koje možda jesu sposobne za preživljavanje, ali ne i za unapređivanje društva. Kada bih se kladio, tipovao bih na pogoršanje. Ipak, ne gubim nadu i nastojim da je podgrijem i kod drugih.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo