Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, BIVŠI ČLAN BORDA I MALI AKCIONAR ELEKTROPRIVREDE: Organizovana pljačka depozita EPCG

Objavljeno prije

na

Operaciju preuzimanja akcija Rudnika uglja (RUP) od strane Elektroprivrede (EPCG) za sada je, po svemu sudeći, samo usporilo opredjeljenje Vlade da zbog navodnog konflikta interesa prepusti anonimnom akcionaru sa 0,08 odsto vlasništva u EPCG da u ime države donese tu odluku, kaže u razgovoru za Monitor Dejan Mijović, ekonomski analitičar, bivši član borda i jedan od manjinskih akcionara EPCG koji su se na martovskoj Skupštini društva suprotstavili naumu o isplati više od 30 miliona eura akcionarima RUP-a. „Za svaku pohvalu su napori Vasilija Miličkovića da tužbom zaštiti javni interes, s tim što mnogi poznavaoci stanja našeg sudstva tvrde da privremene mjere ne bi bilo da je neki drugi sudija ili sutkinja, a ne Nataša Bošković, dobio/la ovaj predmet.”

MONITOR: Šta ste vi preduzeli?
MIJOVIĆ: Ja sam takođe, kao manjinski akcionar EPCG, u svojstvu zviždača i prije i nakon Skupštine akcionara održane 28. marta prijavio taj prekršaj i druge povezane sumnjive radnje Agenciji za sprečavanje korupcije. Ukazao sam na paradoks da je Vlada glasala za izvještaj Deloitte Touche Beograd o procjeni vrijednosti Rudnika, a da se istovremeno uzdržala od glasanja o kupovini akcija RUP-a iako nije bila, niti je mogla da bude, u konfliktu interesa prilikom raspolaganja državnom imovinom, tj. prilikom odlučivanja o podržavljenju Rudnika. Kao što ne bi bila da se radilo o njegovoj privatizaciji.

Naprotiv, Vlada nije smjela da prepusti da o državnoj imovini odlučuje zastupnik anonimnog vlasnika (preko custody računa) 0,08 odsto akcija EPCG, iza kojeg možda stoji baš neko ko zaista ima konflikt interesa, možda čak i neki manjinski vlasnici RUP-a!?

Tim povodom sam na sastanku u Agenciji dobio obavještenje da će oni ispitati moju prijavu, a možda je i proslijediti državnom tužilaštvu. Od tada je prošlo više od dva mjeseca, pa ne znam da li se Agencija i dalje njome bavi ili čeka da ,,prelomi” Privredni sud.

MONITOR: Može li Privredni sud spriječiti realizaciju pripremljenog plana ,,napada” na depozite EPCG?
MIJOVIĆ: To ćemo saznati narednih dana, možda vrlo brzo ako sud ukine privremenu mjeru i dozvoli otkup akcija Rudnika. Ja sam, nažalost, iz formalno pravnih razloga odustao od zahtjeva da Privredni sudi poništi Skupštinu akcionara od 30. decembra prošle godine na kojoj se odlučivalo o smanjenju kapitala i pokrivanju gubitaka društva, pri čemu sam se pozvao na povredu procedure o sazivanju Skupštine akcionara. To sam uradio jer nisam blagovremeno registrovao u CDA svoje akcije u EPCG, pa nisam imao pravo da glasam na toj sjednici. Ostaje ,,nada” da će reagovati Agencija za sprječavanje korupcije kojoj sam istovremeno prijavio povredu javnog interesa zbog odluke većinskih akcionara da se dobici EPCG od 53 miliona eura ne upotrijebe za pokrivanje akumuliranih gubitaka društva, kao što nalažu pravila domaćinskog poslovanja, već da se to uradi smanjenjem kapitala što može samo biti posljednje a nikako prvo sredstvo kojem se pribjegava za pokrivanje gubitaka.

Ta odluka je ne samo u suprotnosti sa dosadašnjom poslovnom praksom već predstavlja i loš presedan na koji bi se mogla pozivati i druga državna i privatna preduzeća, što je vrlo štetno po društvo.

MONITOR: Molim vas, precizirajte nam suštinu tog problema.
MIJOVIĆ: Ovim je otvorena mogućnost da se, umjesto za pokrivanje postojećih gubitka, ostvarena dobit podijeli u vidu dividendi akcionarima, čime bi EPCG ostala bez značajnog iznosa sredstava potrebnih za poslovanje.

Za razliku od drugih zemalja, pa i naših susjeda, ova problematika nije precizno regulisana zakonom, što možda i nije slučajno. Bez obzira na to, ovakav nedomaćinski odnos prema drżavnoj imovini ukazuje na sumnju da su moćni pojedinci koji su presudno uticali na donošenje ove odluke to uradili u korist privatnog a na štetu javnog interesa. Zato sam zatražio od Agencije a ne od Privrednog suda da to istraži, nadam se prije nego što EPCG donese najavljenu odluku o raspodjeli dobiti na Skupštini društva koja će se vjerovatno zakazati sredinom jula. Ne bih stavio ruku u vatru da će mi Agencija dati za pravo, ali činjenice na koje ukazujem svakako neće promaći javnosti pa neka ona presudi.

MONITOR: Umjesto isplate 30-tak miliona za akcije Rudnika, šta je bio pravi način za integraciju dva akcionarska društva (EPCG i RUP)?
MIJOVIĆ: Vlada i A2A su kao partneri i akcionari sa dvotrećinskom većinom u EPCG i RUP mogli spojiti dva društva u jedno. Niko ne bi bio oštećen, samo bi Vlada malo više platila A2A da izađe iz ovako integrisane EPCG ali društvo ne bi ostalo bez 31 milion eura potrebnih za modernizaciju. Vlada je, međutim, prepustila mnogo manjem akcionaru Acu Đukanoviću da se uz A2A samoproglasi većinskim vlasnikom RUP-a, da bi zatim prihvatila njihovu ucjenjivačku ponudu/zahtjev da im otkupi akcije RUP po previsokoj cijeni od 6,4 eura, čime su izdali državu i njene interese.

MONITOR: Zašto većinski akcionari EPCG nijesu željeli da povedu priču u pravcu fer razmjene akcija, bez „ataka” na depozite Elektroprivrede?
MIJOVIĆ: Predstavnici Vlade, EPCG i RUP tvrdili su ovih dana da nije bilo potrebne saglasnosti akcionara, što je smiješno kada znamo strukturu vlasništva. Zašto bi se, uostalom, A2A, koja je jedina mogla da blokira ovu transakciju, bunila ako bi bila isplaćena od strane Vlade umjesto od EPCG? U fer iznosu, naravno, a ne onom koji izdaleka smrdi na korupciju.

MONITOR: A2A će u tom poslu dobiti iznos približno ravan onome što su prvo uzeli na ime konsultantskih usluga, a potom – u strahu od krivične odgovornosti – vratili na račune EPCG. Da li je to slučajnost?
MIJOVIĆ: Da li je to slučajnost ili ne, u normalnoj pravnoj državi bi utvrdilo tužilaštvo i sudovi. Lično, ne vjerujem niti znam nekoga ko vjeruje da će se, dok je ove vlasti, naše tužilaštvo i sudovi na taj način baviti ne samo ovim već i drugim poslovima pokrenutim nakon čudnih izmjena prvobitnog privatizacionog ugovora sa A2A iz kojih bi pored italijanskog partnera najveću korist mogao imati brat Mila Đukanovića.

MONITOR: Da li je otkup akcija RUP dio većeg, već ugovorenog aranžmana sa A2A o njihovom izlasku iz EPCG i Rudnika?
MIJOVIĆ: Da, to je samo dio znatno većeg tajnog aranžmana koji je, po svemu sudeći, ugovoren još u prvoj polovini 2016. a zatim djelimično formalizovan u julu iste godine novim, potpuno nepotrebnim ugovorom između Vlade i A2A. Tada su izbačeni ključni djelovi privatizacionog ugovora iz 2009. koji su štitili interese države, EPCG i njenih manjinskih akcionara. Svoju punu formu taj će aranžman, čija je suština organizovana pljačka nagomilanih depozita EPCG, dobiti tek nakon oktobarskih izbora te godine, kada su se stekli uslovi da se prizna kako neće biti najavljene zajedničke gradnje II Bloka termoelektrane Pljevlja.

MONITOR: Kako gledate na ideju da EPCG svojim novcem otkupi sopstvene akcije?
MIJOVIĆ: Ugovorom o realizaciji put opcije sa A2A koji je usvojila sinđina Skupština Crne Gore, država je natjerala EPCG da protivno interesu društva svojim novcem isplati Italijanima preko 120 miliona eura u naredne dvije godine za sopstvene akcije koje će, prema zakonu, biti poništene ako ne budu privatizovane u roku od 12 mjeseci. Pošto je takav ishod sasvim moguć, ako se za promjenu namjerava privući ozbiljan a ne of-šor investitor, EPCG će ostati i bez para i bez akcija koje će opet pripasti državi koja za njih nije dala ni cent.

Pored toga, iz EPCG se namjerava izvući skoro 80 miliona eura za kupovinu akciju RUP-a i raspodjelu (lažne) dobiti. Ovom brutalnom pljačkom koja neodoljivo asocira na organizovani kriminal, vrh DPS-a je definitivno potvrdio sumnje da mu je razvoj energetike posljednji a ne najviši razvojni prioritet.

MONITOR: Ima li Vlada već u vidu nekog novog investitora za Elektroprivredu?
MIJOVIĆ: S obzirom na to da se vrlo loš investicioni imidž naše zemlje i dalje pogoršava, čemu je uveliko doprinio neuspjeh patnerstva sa A2A, o dolasku ozbiljnih investitora iz evropskih i drugih razvijenih zapadnih zemalja nema ni govora dok se ovdje ne promijeni vladajuća garnitura. O tome sam ovih dana dobio dodatne potvrde od relevatnih sagovornika, pa je najvjerovatniji scenario da će vlast pokušati da u EPCG uvede nekog partnera iz zemalja regiona, Bliskog ili Dalekog Istoka sa čijim je čelnicima – kao sa sebi sličnima – već dobro ,,uhodala” poslovnu saradnju.

Uostalom, predsjednik Đukanović, stvarni gospodar države, to opredjeljenje više i ne krije pošto kaže da će Crna Gora graditi evropski kvalitet života sa ili bez EU. Da li je pravovremeno donio ovu odluku ili je, kao Sanader, malo zakasnio, ostaje da se vidi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo