Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Država u čeljustima ANB

Objavljeno prije

na

Da bi ušli u krug konzumenata povjerljivih podataka, članovi Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, kako sada stvari stoje, moraće, za početak, da pribave gomilu dokumenta, između ostalog da su zdrava, radno sposobna i punoljetna lica. Direktor ANB (Agencije za nacionalnu bezbjednost) Duško Marković, shodno propisima (Zakon o tajnosti podataka, iz 2008.), obavjestio je članove Odbora kako je to uslov da im na posebnoj sjednici podnese izvještaj o radu. Provjeru poslanika obavlja upravo ANB – tajna služba koju bi poslanici, članovi Odbora, trebalo da kontrolišu! Članovi Odbora su u prethodnom sazivu potpisivali izjave o obavezi čuvanja državne, službene, poslovne i vojne tajne. U većini zemalja u regionu poslanici imaju automatski pristup dijelu povjerljivih podataka, Krajem juna, stari/novi predsjednik Odbora Dragan Kujović, obavijestio je druge poslanike da dostave dokumentaciju radi dobijanja dozvole za uvid u tajne podatke. Poslanici su, na taj način, tretirani poput drugih građana a ne kao javni funkcioneri koji imaju zakonom utvrđen mandat parlamentarne kontrole rada ANB-a (vidi boks). Ali, ni dostavljanje dokumentacije poslanicima automatski ne obezbjeđuje dozvolu za uvid. Konačnu riječ ima ANB (piše preporuku ko može ili ne može imati pristup tajnim podacima). Članovi Odbora bi dali prethodnu izjavu o dobrovoljnoj saglasnosti da ih ANB ,,obradi”, uzduž i poprijeko, jer je predviđeno i da se ,,bezbjednosnom provjerom mogu obuhvatiti i članovi porodice”.

PROVJERA: Mimo odredbe postojećeg Zakona o ANB-u (iz 2005.) – koji predviđa da prisluškivanje za svaki pojedinačni slučaj na pisani prijedlog direktora ANB odobrava predsjednik Vrhovnog suda – provjera za pristup tajnim podacima obavlja se ,,primjenom sredstava i metoda propisanih zakonom, za koje nije potrebno odobrenje suda”. To su, između ostalih, ANB metode tajnog praćenja uz korišćenje ,,tehničkih sredstava za dokumentovanje” i kupovina dokumenata, uključujući otkup ,,kompromitujućih materijala”.
Osim dokumenata o generalijama, poslanici bi popunjavali upitnike s pitanjima da li su bili ili su još alkoholičari i narkomani, imaju li neke druge probleme iz spektra medicinski definisanih bolesti zavisnosti i/ili duševnih bolesti, izvjestili bi i o svojim kontaktima sa stranim obavještajnim službama…
U skladu sa klasifikacijom podataka na strogo tajno, tajno, povjerljivo i interno, ANB će kroz specijalnu bezbjednosnu provjeru (koja traje šest mjeseci) za pristup podacima sa oznakom strogo tajno ispitati sve činjenice, okolnosti i događaje iz privatnog života podnosioca zahtjeva u posljednjih 10 godina od dana podnošenja zahtjeva ,,koji mogu da budu osnov za sumnju u njegovu pouzdanost”.
Provjere da li su poslanici pouzdani, jesu li pri čistoj pameti i da li su trezvenjaci, obavljala bi se i tamo gdje su bili ili su još zaposleni, možda – nije objašnjeno na koji način – i u njihovim matičnim političkim partijama, jer je propisano da se provjera vrši ,,u privrednim društvima, odnosno ustanovama, drugim pravnim licima u kojima je lice zaposleno ili je bilo zaposleno”.

Od ovakvih provjera – uključujući i podatke o ,,krivičnim postupcima koji su u toku” – po funkciji su izuzeti Milo Đukanović, zatim Filip Vujanović, Ranko Krivokapić, Vesna Medenica, Ranka Čarapić i ,,starješine organa državne uprave nadležnih za unutrašnje poslove, inostrane poslove, poslove finansija i poslove odbrane”.
Tajni podaci su pohranjeni u Direkciji za zaštitu tajnih podataka (u izvjesnom Centralnom registru povjerljivih podataka) na čijem je čelu Savo Vučinić, koji nije samo rođak i bivši savjetnik ministra odbrane Bora Vučinića, već mu je linijom subordinacije i podređen službenik. Direkcija je organ uprave pod nadzorom Ministarstvo odbrane. Ministar Vučinić je pismenim prijedlogom kandidovao Sava Vučinića za direktora a Đukanović je, odlukom Vlade, potpisao njegov izbor.

DELIKT MIŠLJENJA: Premijer Đukanović ima i sve druge mehanizme kontrole osjetljivih tačaka prikupljanja, klasifikovanja i protoka tajnih podataka. Direktora ANB-a imenuje i razrješava Vlada, na prijedlog premijera. Marković je, prije nego je postao šef tajne službe, bio sedam godina generalni sekretar Đukanovićeve Vlade, zatim poslanik i član organa (Glavnog odbora) DPS-a. Način i vrste vođenja evidencija, registara, zbirki podataka o ličnostima kao i pristup, odnosno rukovanje evidencijama, njihovo korišćenje, čuvanje, način arhiviranja i zaštite uređuje Vlada, na prijedlog direktora ANB. Đukanović kao premijer – ujedno je i šef DPS-a – ima diskreciono ovlašćenja da klasifikuje najstrožiji stepen tajnosti na strogo tajno. Zakonom o tajnosti podataka (da li slučajno!) nije definisan vremenski rok nakon čijeg isteka povjerljivi podaci ANB-a prestaju da budu tajni.

Takva empirijska osnova daje utemeljenje tvrdnjama kako je ANB zadržala prerogative političke policije uprkos činjenici što je 2005. prvi put u Crnoj Gori posebnim zakonom definisan njen djelokrug rada i nominalna ,,departizacija”.
Na sajtu ANB-a, u Kratkom istorijatu ANB, opisan je kontinuitet sa tajnom službom iz vremena jednopartijskog sistema. Malobrojni pouzdani dokumenti koji ugledaju svjetlost dana (poput dokumenta SSUP SDB, str.pov. 01. br. 42, 5. februar 1969.) svjedoče o užasavajućem formatu kontrole nad crnogorskim građanima. Do 1966, godini kada je tajna služba navodno ,,reformisana”, u SDB RSUP-u Crne Gore vođeno je 40.885 dosijea za građane (ukupne dužine oko pola kilometra), što je obuhvatalo čak 25 odsto radno-sposobnog stanovništva. Od tog broja SDB RSUP-a je zadržao 11.673 personalnih i 448 drugih dosijea (za oko 10 odsto stanovništva Crne Gore), kao i 50.000 raznih izvještaja, analiza i drugih dokumenata. Samo jedan metar dokumenata tajne službe je predat arhivskim ustanovama, ostatak je spaljen – čime je možda zauvijek nestala mogućnost pouzdane rekonstrukcije crnogorskih trauma iz prošlosti (postrevolucionarni teror, Goli otok, prinudna kolektivizacija, itd).

Vjeruje se kako je broj ,,obrada” nakon resetovanja od 1966. uvećan, jer su, na primjer, od ranih 1970-ih prvi put otvoreni dosijei i o licima koja su djelovala “sa pozicija crnogorskog nacionalizma”. Iz tog perioda je i Krivični zakon SFRJ, koji je u čl. 133 sankcionisao delikt mišljenja, omiljeno područje rada tajne službe čiji su pripadnici imali pravo podnošenja krivičnih prijava. Samo za 1986. iz SDB RSUP-a Crne Gore je aktivirano devet krivičnih i 74 prekršajnih prijava, 21 građanin je saslušavan i upozoren a u devet slučajeva je kao ,,represivna kazna” oduziman i pasoš. Krivični delikt mišljenja na način ,,ko napisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili podstiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi” sankcionisao se zaprijećenom kaznom do 10 godina zatvora.

INFILTRACIJA: U međuvremenu, avangarda ,,radničke klase i radnih ljudi”, SK Crne Gore, preimenovao se (1991) u DPS, inovirajući stari stil upotrebe tajne službe, dok se, na drugoj strani, notorni “napisi, leci, crteži, govori, itd” sada sankcionišu astronomskim sudskim penalima, sve po zakonu, zbog ,,duševnih bolova”, paragraf taj i taj.
Upoređivanje podataka o brojnoj veličini daje sliku enormnog narastanja ANB-a. Na vrhuncu jednopartijskog sistema, sredinom 1980-ih, popunjenost SDB RSUP-a Crne Gore je iznosila svega 82 odsto projektovane veličine (podatak iz knjige Vrijeme meteža:1988-1989 Vladimira Kekovića), približno oko 220 pripadnika. Posljednji službeni izvještaji (za 2007) govore kako ANB ima čak 454 aktivnih operativaca i drugih službenika. Razumno je pretpostaviti kako je i broj saradnika i operativnih pozicija tajne službe – koji se mjeri na par desetina hiljada – u istom periodu barem dupliran. Od referenduma 2006, operativci ANB-a su preuzeli KIS (komandno-informacioni sistem) bivše Vojske SCG, uključujući registre dijela saradnika bivšeg jugoslovenskog KOS-a i Vojno-obavještajne službe u Crnoj Gori.
Infiltracija ANB-a u organe državne uprave (ministarstva, uprave, agencije, direkcije, itd.) i ,,pravna lica sa javnim ovlašćenjima” sada je i zakonski definisana kao neograničena, jer “po službenoj dužnosti obavještavaju ANB o podacima i činjenicama od značaja za nacionalnu bezbjednost”.
Tu je mogućnost direktnog uplitanja ANB-a u rad pravosuđa, tokom pretkrivičnog postupka. Duško Marković od državne tužiteljke Ranke Čarapić ispred tajne službe može, prema Zakonu o ANB-u, zatražiti ,,privremeno prekidanje pretkrivičnog postupka kada postoji osnov sumnje da je određeno lice izvršilo, vrši, odnosno priprema izvršenje krivičnog djela protiv bezbjednosti Crne Gore”. Prekid postupka je oročen na 90 dana, uz mogućnost produžetka za još 60 dana.
Šef ANB-a ima opcije pristupa u ,,registre i druge zbirke podataka” svih organa uprave i “pravnih lica sa javnim ovlašćenjima” (privatnih preduzeća, poput banaka ili telekomunikacionih kompanija). Državni organi ,,dužni su da ANB-u, na njen zahtjev, dostave podatke i informacije”. Službenik ANB-a, na osnovu sporazuma između direktora ANB-a i ,,starješine držanog organa” može biti ,,privremeno raspoređen u drugi državni organ”.

PREDRAG BULATOVIĆ, ČLAN ODBORA ZA BEZBJEDNOST I ODBRANU SKUPŠTINE CRNE GORE
ANB čuvar privatne države

MONITOR: Na čemu se temelji procjena da bi, uvidom u povjerljive podatke, članovi Odbora za bezbjednost i odbranu kontrolisali zakonitost rada ANB-a?
BULATOVIĆ: Ja to ne tvrdim. Smatram da je u Crnoj Gori, kakva je ona danas, suštinski gotovo nemoguće ostvariti parlamentarni nadzor nad ANB. Ta služba nije reformisana. Nastala je pukim preimenovanjem i kadrovskim preslikavanjem DB-a. Ova služba, uz sadejstvo sa porodično-prijateljskim i partijski lojalnim kadrovima u policiji, tužilaštvu i sudstvu, obezbjeđuje najznačajniju podršku Milu Đukanoviću da upravlja Crnom Gorom kao privatnom državom. To su dovoljno krupni razlozi za ANB da ne dozvoli ništa, a što ne mora, što bi krunilo njenu moć. Znači, relativizovati ili spriječiti opoziciju da dođe do tajnih podataka, a ako se već to mora desiti, onda je cilj da se to odvija pod njihovom kontrolom i nadzorom. A to je potpuno bez smisla.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu direktora ANB-a da neće predočiti izvještaj o radu tajne službe, dok svi članovi Odbora ne dostave dokumentaciju radi bezbjednosne provjere?
BULATOVIĆ: To je jedna dobra izjava, jer govori gdje je moć i šta je parlament i to u cjelini. On time ne može poniziti parlamentarnu opoziciju, već parlamentarnu većinu – i to više poslanike DPS-a, nego SDP-a. Već sam rekao da se moj lični stav poklapa sa mandatom koji su mi dali birači SNP-a, a to je da mi nije i neće sertifikat za rad davati tajna politička policija. Opozicija mora istrajati na svojim stavovima o dostupnosti tajnim podacima bez prethodnih provjera ili dozvola i po cijenu bojkota rada u matičnom odboru.

MONITOR: Kada se može očekivati usvajanje Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane koji je zimus, uoči izbora, na prijedlog Vlade i Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo „zbog tehničke dorade” povučen iz skupštinske procedure?
BULATOVIĆ: Usvajanje ovog zakona ima smisla ako se vlast i opozicija dogovore o mehanizmu koji će suštinski otvoriti parlamentarni nadzor nad tajnim službama. Nijesam toliko naivan da vjerujem u to da će vlast pristati dobrovoljno da se odrekne dijela moći vladanja. Za to ćemo se tek morati izboriti, ali bojim se, ne uskoro.

MONITOR: Tajne službe su poput vatre – dobar sluga, ali loš gospodar. Dugo ste u politici, u vlasti, kasnije i u opoziciji. Kakva su Vaša iskustva sa tajnim službama?
BULATOVIĆ: Državni vrh se uoči 1997. godine. oštro borio između sebe ko će kontrolisati policiju i DB-e. Od tada do danas jedino Đukanović, i to sam, suvereno, te službe drži u svojim rukama. Tim službama se ne može primaći ni Filip ni Sveto, a Ranko može biti samo predmet njihove pažnje i analitike. To je tako, jer su tajne službe tu da očuvaju ličnu moć i uticaj, kao i kontrolu šefa nad njegovom privatnom državom. Kao lider SNP-a osjetio sam kako tajna policija može, preko svojih saradnika, pa i preko pojedinaca iz opozicije, da prljavo djeluje sa ciljem smanjenja dosta visokog političkog rejtinga, kako mog, tako i stranke. Na žalost, uspijevali su u određenoj mjeri. Ipak, ne treba glorifikovati moć i uticaj tajnih službi. Moramo biti i objektivni i reći otvoreno i o našim slabostima i nedostatcima kao opozicionih političara i stranaka.

 

Blokada

Zakon o ANB-u u čl. 5 precizira da se kontrola rada ANB-a ostvaruje i ,,putem parlamentarne kontrole”. Direktor Duško Marković je, svojim obavještenjem članovima Odbora za bezbjednost i odbranu dao na znanje kako će morati dobrovoljno proći kroz golgotu ,,obrade” ukoliko žele da im predoči izvještaj o radu tajne službe (za 2008), blokirao parlamentarnu kontrolu. Član 43. Zakona o ANB-u govori o obavezi ANB-a da – ne samo podnosi godišnji izvještaj “nadležnom radnom tijelu” Skupštine – već da, po potrebi, Odboru podnosi posebne izvještaje, te “dozvoli uvid u postupak nadzora nad poštanskim pošiljkama i drugim sredstvima komunikacije, ukoliko se time ne ugrožava nacionalna bezbjednost”.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PRENATRPANOST ZATVORA: Čekajući Komitet za prevenciju torture

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora se prema Godišnjoj statistici o zatvorskoj populaciji Vijeća Evrope, objavljenoj sredinom jula, našla među zemljama s najvišom stopom zatvaranja. Da li će slika crnogorskih zatvora biti još gora, biće poznato nakon posjete Komiteta za prevenciju torture Savjeta Evrope (CPT). Posljednja posjeta CPT-a pokazala je teške uslove pritvora, višemjesečnu i višegodišnju izolaciju zatvorenika, te potpuni izostanak svrshodnog režima

Prenatrpanost zatvora i dalje predstavlja ključni izazov u jednoj trećini evropskih zatvorskih uprava. To piše u Godišnjoj statistici o zatvorskoj populaciji Vijeća Evrope za 2024. godinu, koja je objavljena sredinom jula, prema kojoj se Crna Gora našla među zemljama s najvišom stopom zatvaranja.

„U zemljama sa preko 500.000 stanovnika, petnaest zatvorskih uprava prijavilo je da imaju više zatvorenika nego raspoloživih mjesta. Zemlje s najvišim stopama zatvaranja bile su Turska (356 zatvorenika na 100.000 stanovnika), Azerbejdžan (264), Gruzija (261), Republika Moldavija (235), Poljska (202), Mađarska (195), Albanija (192), Češka (180), Slovačka (179), Srbija (177), Latvija (175) i Crna Gora (164). Druge zemlje s visokim stopama zatvaranja uključivale su Litvaniju (158), Ujedinjeno Kraljevstvo (Engleska i Vels) (145) i Sjevernu Makedoniju (143)“, navodi se u Izvještaju.

Profesor Marcelo Aebi, šef istraživačkog tima SPACE sa Univerziteta u Lozani kazao je da prenatrpanost ozbiljno narušava životne uslove zatvorske populacije i napore zatvorskih uprava u rehabilitaciji.

„Podaci o dužini zatvora pokazuju da kraći prosječni periodi pritvora imaju tendenciju korelacije sa nižim stopama zatvorske populacije. Iako postoje izuzeci od ovog obrasca, ovaj odnos naglašava važnost trajanja kazne kao poluge za upravljanje prenatrpanošću zatvora. Pored promovisanja alternativnih sankcija zatvoru, smanjenje dužine kazni, posebno za nenasilne i niskorizične prestupnike, može biti moćan alat za smanjenje stope zatvaranja“, rekao je on.

Da li će slika crnogorskih zatvora biti još gora biće poznato nakon što ih posjete predstavnici Komiteta za prevenciju torture Savjeta Evrope (CPT). Posljednja posjeta CPT-a ovoj ustanovi dogodila se prije nekoliko godina, kada su konstatovani teški uslovi pritvora, višemjesečna i višegodišnja izolacija zatvorenika po 23 sata dnevno, te potpuni izostanak svrshodnog režima.

„CPT je tada utvrdio da su lica pritvorena u Istražnom zatvoru u KPZ Spuž i istražnom odjeljenju zatvora Bijelo Polje držana duže vrijeme u lošim uslovima i bez bilo kakvog svrsishodnog režima. Takođe, da je situacija pogoršana činjenicom da su pritvorenici zatvoreni u svojim ćelijama po 23 sata dnevno mjesecima pa čak i godinama uz brojna ograničenja nametnuta od suda tokom pretpretresnog perioda. Zaključili su i da kumulativni efekti ove situacije za pritvorena lica, posebno u Istražnom zatvoru u Spužu, zajedno sa smanjenom učestalošću kontakta sa spoljnim svijetom, mogu da dovedu do nehumanog i ponižavajućeg postupanja“ – kaže u razgovoru za Monitor predsjednik Advokatske komore Danilo Mićović. On kaže da je stanje u istražnim zatvorima znatno gore sada,  i da će upravo novo mišljenje CPT znatno uticati i na zatvaranje poglavlja 23. i 24.

Mićović  ističe da sudovi i dalje sistematski zanemaruju preporuke CPT-a da se, gdje god je moguće, koriste alternativne mjere umjesto pritvora, što bi po  njegovom mišljenju donekle riješilo problem prenatrpanosti pritvorskih jedinica.

„Svjedoci smo da se od strane crnogorskih sudija olako određuje pritvor i da alternativne mjere pritvaranja postoje samo na papiru bez obzira na činjenicu da u mnogobrojnim slučajevima pritvor nije ni opravdan ni nužan već postaje kazna. Jemstva se veoma rijetko usvajaju, a praksa na Zapadu je pokazala da je ta alternativna mjera jedna od najboljih načina rješavanja problema prenatrpanosti zatvora. Država ništa nije uradila da nabavi uređaje za elektronski nadzor, a na taj način bi došlo do rasterećenja Istražnog zatvora“,  objašnjava Mićović.

Prenatrpanost zatvorskih jedinica je jedan od razloga što pritvorenici najavjuju štrajk glađu.

U pismu koje su početkom nedjelje dostavili medijima ističu da su se na taj potez odlučili nakon što predstavnici Ministarstva pravde i predsednik Višeg suda u Podgorici Zoran Radović, nijesu ispunili obećanja od prije nekoliko mjeseci, između ostalog i bolje uslove boravka.

„Zbog prenatrpanosti zatvora, šetnje koje su zakonom predviđene dva puta dnevno po jedan sat – sada traju dva puta po 30 minuta u toku dana. U jesenjem i zimskom periodu, prostor predviđen za šetnju i boravak na svježem vazduhu nije moguće koristiti zbog starosti zatvorske zgrade i nefunkcionalnosti otvora za atmosfersku kanalizaciju, zbog čega dolazi do izlivanja fekalija i poplava“, istakli su oni.

Kažu da zbog prenatrpanosti kapaciteta porodice pritvorenika čekaju po tri do četiri sata kako bi došli u posjetu na temperaturi od plus 40 stepeni.

„Dječije posjete se vrše u prostoriji od 20 kvadrata po 30 minuta, a istovremeno borave i po četiri porodice. U tim uslovima nema nikakve privatnosti, ni prostora da se sjedne i popriča sa maloljetnom djecom koja se zbog tim nehumanih uslova osjećaju vrlo neprijatno“, naveli su.

Ukazali su i na druge probleme. Zdravstvena služba, navode, nema ljekove koji su prepišu pritvorenicima nego porodice moraju da ih kupuju od svojih sredstava, a ukoliko pritvorenici i njihove porodice nemaju finansijske mogućnosti pritvorenici su prepušteni sami sebi.

Očito je, cijene oni, na snazi nepoštovanje ljudskih prava i kršenje Ustava Crne Gore. „Smatramo da se radi o samovolji pojedinaca u vrhu pravosuđa povezanih sa bivšim režimom i uz političku podršku nove vlasti koja je sve ali nije demokratska“, zaključuje se u saopštenju pritvorenika u Spužu.

Priča o novom zatvoru u Mojkovcu, koji bi bio namijenjen za sjevernu regiju i imao prijemni kapacitet za 200 lica ostala je samo još jedno u nizu neispunjenih obećanja.

Krajem prošle godine Vlada je odlučila da razmotri ponovo opravdanost izgradnje zatvora u tom gradu s obzirom na činjenicu da bi ta investicija koštala 40 milona eura. Da se predomisle i dodatno razmisle, našli su mnogo razloga.

“Procijenjena vrijednost radova, koja trenutno aproksimativno iznosi 38,5 miliona za realizaciju svih projektnih komponenti, u ovom trenutku je više nego duplo veća u odnosu na početno procijenjenu cijenu izgradnje zatvora (15.000.000 eura), a u navedeni iznos nijesu uključeni dodatni troškovi za eksproprijaciju za potrebe izgradnje pristupnog puta. Imajući u vidu činjenicu da borba protiv organizovanog kriminala predstavlja značajan izazov za crnogorsko pravosuđe i Vladu, da je na dan 18.12.2024. godine u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija boravilo ukupno 1.176 lica, od čega 642 pritvorena lica, postavlja se pitanje opravdanosti realizacije navedenog projekta čiji su smještajni kapaciteti za 200 lica lišenih slobode i 120 zaposlenih, što predstavlja nesrazmjerno mali broj u odnosu na ukupnu zatvorsku populaciju u Crnoj Gori“, saopšteno je iz Vlade.  „Postavlja se i pitanje obezbjeđivanja stručnog kadra za poslove koje iziskuje ovakav kompleks, imajući u vidu ogromne probleme i izazove sa kojima se Uprava za izvršenje krivičnih sankcija susrijeće i u Spužu i u Bijelom Polju. S obzirom na navedeno, potrebno je dodatno sagledati opravdanost izgradnje zatvora u Mojkovcu”, konstatovali su, podsjećajući da je projektna prijava Ministarstva pravde za projekat „Izgradnja zatvora za sjevernu regiju Crne Gore u Mojkovcu“ usvojena, te da su dobijena bespovratna sredstva u iznosu od 100 odsto u okviru Zapadnobalkanskog investicionog okvira (WBIF), u iznosu od 1.200.000 eura TA granta.

Novac je, naravno, potrošen.

Svetlana ĐOKIĆ  

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA SEZONA POŽARA I STARE BOLJKE: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

I u ovu požarnu sezonu ušli smo sa tek dva vazduhoplova – jednim avionom i jednim helikopterom. Što je nedovoljno za zemlju koja je među najšumovitijim u Evropi, sa preko 60 odsto teritorije. Samo u Podgorici, od početka juna do kraja jula, zabilježeno je skoro trećinu više požara nego u istom periodu prošle godine. Srećom, pala je kiša

 

Nakon burne požarne sedmice i vikenda, vatrogasci, mještani i turisti diljem Crne Gore mogli su da odahnu. Pala je kiša.

Podgorica, Luštica, Lovćen i većina crnogorskih opština bili su u većem ili manjem plamenu. U toku noći između subote i nedjelje, buknuo je požar na tivatskom dijelu poluostrva Luštica, u zaleđu uvale Oblatno, a iz predostrožnosti zatvorene su i pojedine plaže. Požar ogromnih razmjera danima je aktivan i na Lovćenu. U pljevaljskoj opštini požar se iz Crne Gore proširio i na teritoriju Srbije, pa su u njegovom gašenju pomagali helikopteri tamošnje službe zaštite.

Najdramatičnija situacija bila je u Podgorici, gdje je, prema prvim procjenama izgorjela trećina Ćemovskog polja. Park šuma koja je nastala prije pola vijeka nestala je za par sati.

,,Prije više od 50 godina prethodne generacije su uspjele da stvore šumu, a mi danas nijesmo u stanju da je sačuvamo od požara koji se podmeću i ponavljaju jer kaznene mjere se ne primjenjuju”, izjavio je biolog Vuk Iković.

Tridesetak pripadnika Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada, sa 15 kamiona, skoro pet sati je gasilo požaro ogromnih razmjera na Ćemovskom polju, uz petrovačku magistralu. U gašenju vatrene stihije koja se, potpomognuta jakim vjetrom, raširila u pojasu od oko kilometar i po, pomagao im je helikopter Direktorata za vanredne situacije MUP-a Crne Gore, kao i kolege iz Bara i gradskih preduzeća Vodovod i kanalizacija, Čistoća i Zelenilo. Uspjeli su da spriječe da se vatra proširi na trafostanicu ,,Podgorica 5“, te na krug preduzeća Čistoća, kompanije ,,Štrabag“, skladišta Zetatransa, pogone Plantaža i novo gradsko groblje…

U prvim izjavama nakon požara, pojedini mještani sumnjaju da je on namjerno podmetnut da bi se ova površina mogla prenamijeniti i betonirati zgradama i ostalim u Podgorici poželjnim objektima.

Sumnju u podmetanje požara iskazao je i gradonačelnik Podgorica Saša Mujović koji je apelovao na ,,organe pravosuđa da ovakve poteze i ovakva djelovanja najstrožije kazne”.

Nakon što je požar ugašen, u utorak u podne, poslije 12 sati, neko je opet podmetnuo požar na Ćemovskom polju u blizini mjesta gdje je počelo da gori u nedjelju. Vatrogasci su ovog puta brzo intervenisali i ugasili požar.

Za sada je detektovano da se u slučaju velikog požara na Luštici radilo o višoj sili – udaru groma. Za ostale se sumnja u ljudsku nepažnju ili namjeru.

Građani se oslonili na najavljenu kišu i počeli da pale imanja – izjavio je Generalni direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

,,Na Luštici smo definisali da je udar groma prouzrokovao taj požar, ali za sve ostale požare na teritoriji Crne Gore uzrok su paljenja tokom čišćenja imanja. Kao što vidimo neki građani ne poštuju naredbu i apele koje izdajemo i mi, koji se izdaju i na lokalnom nivou i tako dovode u rizik sebe i svoju imovinu, a naravno i ljude koji se bave gašenjem požara, kako sa zemlje, tako i iz vazduha”, kazao je Bešović.

Na sjeveru je kao posljedica požara izgorjelo nekoliko objekata, na primorju su bili ugroženi i turistički objekti. Svake godine usljed požara izgori šume u vrijednosti nekoliko desetina miliona eura. U nedjelju je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva ,,Krtoli“ iz Radovića prilikom gašenja vatre,zadobio teške tjelesne povrede, prema riječima komandira tog DVD Stefana Kostića, ima trostruki prelom noge zbog čega će biti operisan.

,,Svjedoci smo da naročito u posljednjih nekoliko dana u Nikšiću je bilo dosta vatrometa i od tih vatrometa je na nekim mjestima izbijalo dosta požara. Molim ovim putem da se zaborave pirotehnička sredstva, jer ako bi se striktno poštovao zakon neki od njih bi debelo platili kaznu”, apelovao je pomoćnik komandira Službe za zaštitu i spašavanje Nikšić Goran Tripković.

Apeli su uzaludni, a svake godine se ponavlja da je za preko 90 odsto požara kriv ljudski faktor. Nedavni snimak sa Kakaricke gore u Podgorici pokazuje da je nekima lakše zapaliti travu nego je pokositi.

Stručnjaci upozoravaju da je većina požara uzrokovana nepažnjom građana, ali ima i onih koji su namjerno podmetnuti sa različitim motivima, od ekonomsko-kriminalnih, do patološko-piromanskih.

Uz bahatost i nebrigu dijela stanovništva koja pogoduje požarima imamo i nebrigu institucija. Iz nevladinog sektora upozoravaju da ,,iako dnevno vidimo na desetine, pa čak i stotine nekad požara, nismo baš čuli da je neko priveden ili da je platio neku značajnu kaznu zbog izazivanja opasnosti”.

U utorak je uhapšen Danilovgrađanin B.M. (34)zbog sumnje da je 25. jula izazvao požar u mjestu Bare Šumanovića, koji je bio zahvatio travnatu površinu i nisko rastinje na više lokacija površine od preko 2.000 metara kvadratnih.

Protekle sedmice u Herceg Novom je uhapšen 22-godišnji mladić. ,,Priznao je da je, kao i 2022. godine, izazvao požar u Njivicama 18. jula. Kazao je da je to jače od njega, da ne može da se odupre toj ideji, ali da nije htio nikoga da povrijedi. Očigledno ima veliki problem i opsjednut je time, kao svaki piroman. Kada zapali vatru onda je to za njega olakšanje. Trebalo bi ga liječiti. Zadržao sam ga do 72 sata”, ističe za Novski portal, Osnovni državni tužilac u Herceg Novom, Nikola Samardžić.

Mladić je ranije osuđen presudom Osnovnog suda u Herceg Novom zbog istog krivičnog djela u produženom trajanju na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, jer je utvrđeno da je izazvao požar na 12 lokacija u periodu od 24. jula do 08. avgusta 2022.godine.

Ostali piromani, kao i onaj koji je zapalio Ćemovsko polje, još uvijek su na slobodi.

U susjednoj Albaniji, u kojoj su takođe buktali požari, zbog sumnje da su podmetnuli požare uhapšeno je 18 osoba. Za namjerno izazivanje požara prijeti im kazna zatvora od pet godina, ali ako je požar izazvao znatnu štetu ili ozbiljne posljedice za život i zdravlje ljudi krivični zakon predviđa zatvorsku kaznu od 10 do 15 godina.

Kada je prošle godine sedam dana buktio požar u Paštrovićima uz prijetnju da vatra pređe Jadransku magistralu i ugrozi kuće i druge objekte, oglasio se i premijer Milojko Spajić.

,,Kanader (ili slični modeli) jesu najefikasnije sredstvo za gašenje i zato se kupuju kako bi riješili problem jednom za svagda, a ne svako ljeto analize i filozofije – i na kraju nema ni pomaka ni rješenja! Vlada će iznaći mogućnost i modalitet plaćanja iz budžeta koji će biti održiv (kao i sve što radimo). MUP radi sjajan posao! Air traktori se popravljaju – ali nijesu dovoljni za ono što se svakog ljeta dešava u Crnoj Gori”, istakao je Spajić.

Kao i mnoga druga, ni ovo obećanje nije ispunjeno. Kanadera nema, ali će zato biti kupovine državnog aviona za funkcionere. Air traktori nijesu popravljeni, pa smo i u ovu požarnu sezonu ušli sa samo dva vazduhoplova – jednim avionom i jednim helikopterom. Što je nedovoljno za zemlju koja je jedna među najšumovitijim u Evropi, sa preko 60 odsto teritorije pod šumom.

Kao i prethodnih godina, najavljuje se da će se možda, u naredne dvije godine, nabaviti višenamjenski helikopter i jedan avion za gašenje požara koji su predviđeni u okviru Strategije za smanjenje rizika od katastrofa.

Pomoć od komšija i Evropske unije kao da se ustručavamo da tražimo, tek kad se vatrogasci iscrpe do krajnjih granica.

,,Od Luštice, preko Lovćena i Ćemovskog polja, Kuča i Bratonožića do Pive i Durmitora, naši vatrogasci i pripadnici Vojske Crne Gore vode nadljudsku borbu sa vatrenom stihijom… Uprkos ranijim obećanjima Vlade neophodna podrška iz vazduha i dalje nedostaje”, kazao je predsjednik države Jakov Milatović i pozvao nadležne institucije da zatraže međunarodnu podršku, ,,kroz EU mehanizme i bilateralnu saradnju sa susjedima”.

Stručnjaci upozoravaju da je u borbi protiv požara ključna prevencija, koja podrazumijeva sistem za zaštitu šuma od požara, ranu detekciju, brzu reakciju i kasnije sanaciju opožarene površine. Nekad smo imali. U park šumi Ćemovsko polje decenijama unazad napravljeni su široki prolazi za vozila za gašenje požara. U međuvremenu su, iako je Ćemovsko na domak grada, putevi zarasli.

Da je svake godine teže govori i podatak da su pripadnici Službe zaštite i spašavanja Podgorica od 1. juna do 25. jula ugasili  675 požara, što je skoro trećinu više nego u istom periodu prošle godine, kada su intervenisali na gašenju 470 požara.

Još malo, pa će se požarna sezona završiti. A dok piromani i ,,domaćini” što pale livade opet izađu na teren zaboraviće se i prevencija, i zaštita, i kanaderi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TALAS NASILJA SE NASTAVLJA: Alarm nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan žalosti pretvorio se u nijemu nedjelju, tokom koje su mediji uz razgovor sa mnogobrojnim stručnjacima podsjećali na slučajeve iz prethodnih mjeseci i godina u kojima je nasilje unutar porodice kulminiralo smrtnim ishodom. Ubistva kao posljedica porodičnog nasilja ostaju samo brojka u izvještajima o radu nadležnih organa. Alarm upozorenja nema ko da čuje

 

Dvije porodične tragedije u razmaku od samo 48 sati potresle Crnu Goru su – jedna u Goliji, gdje je nakon svađe sa nevjenčanom suprugom, muškarac ubio njihovu dvogodišnju kćerku, a potom presudi sebi. Druga tragedija dogodila se u Budvi, gdje je nakon svađe brat ubio brata i sinovca.

Dan žalosti pretvorio se u nijemu nedjelju, tokom koje su mediji uz razgovor sa mnogobrojnim stručnjacima podsjećali na slučajeve iz prethodnih mjeseci i godina u kojima je nasilje unutar porodice kulminiralo smrtnim ishodom.

No, dugi razgovori sa stručnjacima, zvanična saopštenja policije i raznorazne analize nijesu dale konkretne odgovore kako sa sigurnošću spriječiti porodične tragedije, za koje gotovo uvijek postoje najave da dolaze.

Ćutanje institucija nakon ove dvije tragedije jednako predstavlja mračnu sliku, tim prije što gotovo da nema mjeseca da mediji svojim izvještavanjem ne pale alarm upozorenja da  je jedan od najtežih društvenih problema u Crnoj Gori nasilje u porodici koje se ne tako rijetko okonča tragično.Adekvatne reakcije nadležnih izostale su  i nakon ova dva tragična događaja. Osim poruka žaljenja upućenih  putem društvenih mreža, nijesu se mogli pročitati konkretni prijedlozi što će preduzeti.  I tako po istoj matrici od tragedije do tragedije, iz godine u godinu. A tragedija nije bilo malo.

Za samo pet godina u Crnoj Gori počinjeno je desetak ubistava u krugu porodice. Braća su se ubijala međusobno, muževi supruge, pa i djeca – roditelje, što je bio slučaj i početkom ove godine kada je Podgoričanin nožem ubio svog oca.

Prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, tokom 2020. registrovana su tri ubistva koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Upotrebom vatrenog oružja u jednom su smrtno stradali stric i strina učinioca, u drugom je supruga ubijena od strane supruga; dok je upotrebom hladnog oružja u trećem slučaju brat ubio brata.

U periodu od 1. januara do 31. decembra 2021.godine, registrovana su 294 krivična djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici, a te godine, prema zvaničnim podacima, registrovano je čak četiri slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim posljedicama.

„Teško ubistvo počinjeno je 12. 02. 2021. godine u Rožajama, gdje je prijavljeni M. R. svom ocu R. R. , u porodičnoj kući, nakon verbalne prepirke, nožem nanio smrtonosne povrede. Ubistvo počinjeno 24. 03. 2021. godine na Luštici, Herceg Novi, gdje je P. B. u dvorištu svoje kuće, upotrebom vatrenog oružja – lovačke puške, lišio života svog zeta M. Đ, a nakon toga izvršio samoubistvo. Ubistvo počinjeno 21. 10. 2021. godine u selu Dašca Rijeka, Petnjica, gdje je A. Š. udarcem tupim predmetom usmrtio svoju suprugu E. Š. M., a potom udario i svoju maloljetnu kćerku , nanijevši joj tjelesne povrede, da bi nakon toga izvršio samoubistvo“, djelovi su izvještaja za 2021.godinu.

Tokom 2022.godine registrovana su dva ubistva. Prema dostupnim izvještajima, u četiri slučaja registrovana je upotreba oružja, a dva slučaja su ishodovala smrtnom posljedicom – u jednom je bivši suprug ubio bivšu suprugu, a u drugom slučaju žena je bila žrtva svog vanbračnog partnera.

Te godine zabilježeno je i ubistvo koje je godinama bilo u centru pažnje javnosti – teško ubistvo na štetu trudne Zimrite Nerde , za koje je njen nevjenčani suprug Dalibor Nikolić  dobio kaznu od 40 godina zatvora. Tu odluku nedavno je potvrdio i Vrhovni sud Crne Gore.  Zimrita Nerda  preminula je 22.januara 2022.godine u KC Podgorica, od povreda koje joj je nanio suprug, udarcima drvenom palicom i stisnutom šakom u predjelu glave.

Ni 2023. godina nije prošla bez zločina u porodici. Bjelopoljac E.B.  je prvog oktobra te godine u mjestu Nedakusi, nakon verbalne rasprave kuhinjiskim nožem ubio brata.

Zvaničnih podataka koliko je slučajeva nasilja u porodici koji su okončani smrtnim ishodom registrovano tokom 2024. godine nema, jer Izvještaj o radu i Ministarstva unutrašnjih poslova i pored toga što je razmatran i prošao Skupštinu za javnost ostao tajna . Za sada nije dostupan.

No i pored toga, javnost pamti slučaj koji je prošlog avgusta razgolio sve propuste onih koji su dužni da sprovode zakon. U podgoričkom naselju Masline Miljan Bošković, nakon verbalne svađe, nožem je ubio bivšu suprugu Biljanu Pavićević. Ubrzo nakon hapšenja osumnjičeni je u Istražnom zatvoru izvršio samoubistvo. Ovaj slučaj analizirao je i Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji su zbog zločina nad mladom Podgoričankom propuste vidjeli u postupanju istražitelja.

„Operativni tim iznio je svoje zaključke i analize u vezi sa postupanjima nadležnih organa i identifikovao propuste u zaštiti žrtava. Tim je izrazio duboku zabrinutost zbog propusta u radu policije, tužilaštva i suda za prekršaje, koji su prethodili femicidu. Prema stanovištu tima, ni jedna od pomenutih institucija nije adekvatno procijenila rizik po oštećenu, nijesu obezbijedjeni dostupni svjedočki iskazi, niti je adekvatno vršena kontrola nad primjenom zaštitne mjere“, navode u svom Izvještaju o radu. Tim je procijenio kao neadekvatno postupanje nadležnog tužioca, koji nije poštovao obavezujuće Uputstvo VDT da se žrtva sasluša hitno, najkasnije u roku od 72 sata od prijave nasilja. „Naročito je za brigu odluka Suda za prekršaje da okrivljenom izrekne opomenu, kao mjeru upozorenja, iako je u obrazloženju izrečene zaštitne mjere sud našao da postoji opasnost od ponavljanja djela. Operativni tim nalazi da izrečena sankcija nije bila adekvatna, niti odvraćajuća po učionioca nasilja“, konstatuje se.

I tu se stalo ili bolje reći vratilo na početak. Zbog propusta niko nije odgovarao, a prevenciji se i dalje malo radi.

Ubistva kao posljedica porodičnog nasilja ostaju samo brojka u izvještajima o radu nadležnih organa. Alarm upozorenja nema ko da čuje.

Svetlana ĐOKIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo