Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Toplo – hladno

Objavljeno prije

na

Više gotovo da nema dileme: građani Crne Gore će od 1. januara naredne godine moći da bez viza putuju u zemlje šengenskog ugovora. Ostaje još da sredinom ovog mjeseca ekspertska komisija iz Brisela, koja će doputovati u Podgoricu, utvrdi da li je Vlada premijera Đukanovića realizovala preuzete obaveze i da Evropski savjet donese konačnu odluku. Kako se ocjenjuje u Briselu, liberalizacija viznog režima je najdjelotvorniji instrument kojim Unija raspolaže i koji evropsku perspektivu Crne Gore čini konkretnijom. IZVJEŠTAJ: Ovu odluku zvaničnici u Podgorici već predstavljaju kao veliki uspjeh. To je razumljivo: osim „evropske priče” oni malo toga mogu da ponude svojim građanima. Takođe, za državu čija dugoročna strategija doseže do prvih izbora emigracija je spasonosno rješenje za probleme nezaposlenosti, platnog bilansa i političke konkurencije. Ali, za dolazak sa crne na bijelu šengensku listu građani Crne Gore najviše bi trebali da zahvale evropskim diplomatama koji su razumjeli njihovu potrebu da im se pravo na putovanja bez viza vrati nakon gotovo 20 godina, kao i želju da se ne ponižavaju pred šalterima ambasada i konzulata zemalja Unije.

Sada će porasti apetiti crnogorskih građana u procesu evropskih integracija, ali je ishod neizvjestan. Prije svega zbog nedostatka, volje i spremnosti crnogorske Vlade da prekine s dosadašnjom politikom izazivanja podjela i negativne tranzicije.
U sjedištu Unije, Crna Gora se, u poređenju s ostalim državama „regije čekaonice”, doima, kako za Monitor kaže analitičar Evropske inicijative za stabilnost (ESI) Kristof Bender, kao „neproblematična zemlja, koja polako ali sigurno čini korake ka članstvu u EU”. „Međutim, niko u Briselu nije naivan i ne misli da je u Crnoj Gori sve u redu. Pritisak iz EU se iskazuje na konkretnim pitanjima, kao što su sloboda medija, korupcija i reforme u pravosuđu, i on će se, s otpočinjanjem pristupnih pregovora, svakako povećavati”, kaže Bender.

Zato će, kako saznajemo, i Izvještaj o napretku, koji će biti objavljen 14. oktobra, biti relativno povoljan za Crnu Goru, u svakom slučaju bolji nego prošlogodišnji. Evropska komisija konstatovaće da je, generalno, zemlja na dobrom putu i da sprovodi institucionalne i strukturne reforme kako bi dostigla evropske standarde.

KORUPCIJA: U Delegaciji Evropske komisije u Podgorici imaju razumijevanja za probleme s kojima se suočava i način na koji ih crnogorska vlast pokušava riješiti.
No, to nije u potpunosti stav nekih velikih evropskih država. Njemačka smatra da se na Vladu u Podgorici mora činiti snažniji pritisak, posebno kada su u pitanju korupcija i organizovani kriminal, te reforma pravosuđa, prava manjina i zaštita prirode. „Uvjereni smo da i u Crnoj Gori justicija mora biti dovoljno slijepa da sve uvijek i jednako tretira nezavisno od toga da li se radi o funkcionerima ili običnim građanima”, kaže njemački ambasador u Podgorici Peter Plate.
Istovremeno, ne treba prenebregnuti iz vida činjenicu da je nakon snažnog ulaska italijanskih kompanija u Crnu Goru, ova zemlja dobila jakog sponzora u sjedištu EU, koji ima razumijevanja za „specifičan model demokratije”, koji se ovdje primjenjuje.
Evropski diplomati bili bi naročito zadovoljni kada bi se u Crnoj Gori bar jedna „velika riba” našla u mreži zbog optužbe za korupciju i kada bi se optuženima za to krivično djelo izricale konačne presude. Tokom nedavne posjete Crnoj Gori potpredsjednik Evropske komisije Žak Baro zatražio je od ministara unutrašnjih poslova i pravde u Vladi Crne Gore da Briselu „dostave precizne i jasne podatke o broju konačnih presuda za djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije”, dok je Đukanoviću poručio da se „nezavisnost sudova mora u potpunosti ostvariti u praksi”.

ČISTILIŠTE: „Kao da duh sukoba, konfliktnosti i nestabilnosti na jugoistoku Evrope ponovo izlazi iz boce. Političko i ekonomsko stanje se pogoršava. Niko nikoga ne sluša. Kako se nama čini, Đukanović barem kontroliše situaciju. U drugim zemljama ni toga nema”, kaže za Monitor jedan funkcioner Unije.
Međutim, u Briselu ne žele da prihvate odgovornost za stanje na zapadnom Balkanu. Posebno se to odnosi na Bosnu i Hercegovini, koja je protektorat EU! Radije se ovim državama, isto kao Jugoslaviji 1991. godine, formalno nudi članstvo i novac ako se ujedine u jedan regionalni okvir podređen EU.
Za to vrijeme zbog energetske zavisnosti od Rusije, otvaraju se „druga vrata” prema Istoku: nudi se „evropska perspektiva” Ukrajini, Moldaviji i Lukašenkovoj Bjelorusiji. One su dobile prednost nad zapadnim Balkanom. Za Brisel, put u „evropski raj” vodi preko „zapadnobalkanskog čistilišta”!
Tu konstrukciju stare škole evropskog orijentalizma pokušava da promijeni administracija Baraka Obame novom politikom prema Balkanu, kao što će to činiti i budući njemački vicekancelar i ministar spoljnih poslova Gvido Vestervele. Đukanović to zna i tokom nedavnog boravka u Vašingtonu pokušao se prikazati kao dokazani američki prijatelj. Nakon što su u sjedištu NATO-a u Briselu crnogorski opozicionari pred američkim ambasadorom podržali učlanjenje svoje zemlje u tu vojno-političku alijansu, njegov manevarski prostor bitno je smanjen.
Crna Gora, nakon dražesnog stanja opuštenosti i simuliranja reformi, ulazi u prelomnu 2010. godinu. S malo napora, EU može pomoći da Crna Gora postane uspješna evropska priča.

Važan dan za EU

Za 2. oktobar zakazan je popravni referendum u Irskoj, na kojem će se građani te zemlje izjasniti da li prihvataju Lisabonski sporazum. Tim dokumentom, usvojenim 13. decembra 2007. godine, EU poprima oblike (kon)federalne države, jer će se, ako se on usvoji, odluke u Uniji donositi kvalifikovanom većinom glasova. To znači da jedna zemlja neće više moći da zaustavi neku odluku EU, kao što je Irska, na primjer, prvim referendumom, 12. juna ove godine, spriječila usvajanje Lisabonskog sporazuma. Za Crnu Goru je najvažnije da će usvajanjem tog sporazuma biti otvorena vrata za prijem novih članica, koja su bila zatvorena od propasti prijedloga ustava EU, u proljeće 2005. godine.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo