Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Toplo – hladno

Objavljeno prije

na

Više gotovo da nema dileme: građani Crne Gore će od 1. januara naredne godine moći da bez viza putuju u zemlje šengenskog ugovora. Ostaje još da sredinom ovog mjeseca ekspertska komisija iz Brisela, koja će doputovati u Podgoricu, utvrdi da li je Vlada premijera Đukanovića realizovala preuzete obaveze i da Evropski savjet donese konačnu odluku. Kako se ocjenjuje u Briselu, liberalizacija viznog režima je najdjelotvorniji instrument kojim Unija raspolaže i koji evropsku perspektivu Crne Gore čini konkretnijom. IZVJEŠTAJ: Ovu odluku zvaničnici u Podgorici već predstavljaju kao veliki uspjeh. To je razumljivo: osim „evropske priče” oni malo toga mogu da ponude svojim građanima. Takođe, za državu čija dugoročna strategija doseže do prvih izbora emigracija je spasonosno rješenje za probleme nezaposlenosti, platnog bilansa i političke konkurencije. Ali, za dolazak sa crne na bijelu šengensku listu građani Crne Gore najviše bi trebali da zahvale evropskim diplomatama koji su razumjeli njihovu potrebu da im se pravo na putovanja bez viza vrati nakon gotovo 20 godina, kao i želju da se ne ponižavaju pred šalterima ambasada i konzulata zemalja Unije.

Sada će porasti apetiti crnogorskih građana u procesu evropskih integracija, ali je ishod neizvjestan. Prije svega zbog nedostatka, volje i spremnosti crnogorske Vlade da prekine s dosadašnjom politikom izazivanja podjela i negativne tranzicije.
U sjedištu Unije, Crna Gora se, u poređenju s ostalim državama „regije čekaonice”, doima, kako za Monitor kaže analitičar Evropske inicijative za stabilnost (ESI) Kristof Bender, kao „neproblematična zemlja, koja polako ali sigurno čini korake ka članstvu u EU”. „Međutim, niko u Briselu nije naivan i ne misli da je u Crnoj Gori sve u redu. Pritisak iz EU se iskazuje na konkretnim pitanjima, kao što su sloboda medija, korupcija i reforme u pravosuđu, i on će se, s otpočinjanjem pristupnih pregovora, svakako povećavati”, kaže Bender.

Zato će, kako saznajemo, i Izvještaj o napretku, koji će biti objavljen 14. oktobra, biti relativno povoljan za Crnu Goru, u svakom slučaju bolji nego prošlogodišnji. Evropska komisija konstatovaće da je, generalno, zemlja na dobrom putu i da sprovodi institucionalne i strukturne reforme kako bi dostigla evropske standarde.

KORUPCIJA: U Delegaciji Evropske komisije u Podgorici imaju razumijevanja za probleme s kojima se suočava i način na koji ih crnogorska vlast pokušava riješiti.
No, to nije u potpunosti stav nekih velikih evropskih država. Njemačka smatra da se na Vladu u Podgorici mora činiti snažniji pritisak, posebno kada su u pitanju korupcija i organizovani kriminal, te reforma pravosuđa, prava manjina i zaštita prirode. „Uvjereni smo da i u Crnoj Gori justicija mora biti dovoljno slijepa da sve uvijek i jednako tretira nezavisno od toga da li se radi o funkcionerima ili običnim građanima”, kaže njemački ambasador u Podgorici Peter Plate.
Istovremeno, ne treba prenebregnuti iz vida činjenicu da je nakon snažnog ulaska italijanskih kompanija u Crnu Goru, ova zemlja dobila jakog sponzora u sjedištu EU, koji ima razumijevanja za „specifičan model demokratije”, koji se ovdje primjenjuje.
Evropski diplomati bili bi naročito zadovoljni kada bi se u Crnoj Gori bar jedna „velika riba” našla u mreži zbog optužbe za korupciju i kada bi se optuženima za to krivično djelo izricale konačne presude. Tokom nedavne posjete Crnoj Gori potpredsjednik Evropske komisije Žak Baro zatražio je od ministara unutrašnjih poslova i pravde u Vladi Crne Gore da Briselu „dostave precizne i jasne podatke o broju konačnih presuda za djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije”, dok je Đukanoviću poručio da se „nezavisnost sudova mora u potpunosti ostvariti u praksi”.

ČISTILIŠTE: „Kao da duh sukoba, konfliktnosti i nestabilnosti na jugoistoku Evrope ponovo izlazi iz boce. Političko i ekonomsko stanje se pogoršava. Niko nikoga ne sluša. Kako se nama čini, Đukanović barem kontroliše situaciju. U drugim zemljama ni toga nema”, kaže za Monitor jedan funkcioner Unije.
Međutim, u Briselu ne žele da prihvate odgovornost za stanje na zapadnom Balkanu. Posebno se to odnosi na Bosnu i Hercegovini, koja je protektorat EU! Radije se ovim državama, isto kao Jugoslaviji 1991. godine, formalno nudi članstvo i novac ako se ujedine u jedan regionalni okvir podređen EU.
Za to vrijeme zbog energetske zavisnosti od Rusije, otvaraju se „druga vrata” prema Istoku: nudi se „evropska perspektiva” Ukrajini, Moldaviji i Lukašenkovoj Bjelorusiji. One su dobile prednost nad zapadnim Balkanom. Za Brisel, put u „evropski raj” vodi preko „zapadnobalkanskog čistilišta”!
Tu konstrukciju stare škole evropskog orijentalizma pokušava da promijeni administracija Baraka Obame novom politikom prema Balkanu, kao što će to činiti i budući njemački vicekancelar i ministar spoljnih poslova Gvido Vestervele. Đukanović to zna i tokom nedavnog boravka u Vašingtonu pokušao se prikazati kao dokazani američki prijatelj. Nakon što su u sjedištu NATO-a u Briselu crnogorski opozicionari pred američkim ambasadorom podržali učlanjenje svoje zemlje u tu vojno-političku alijansu, njegov manevarski prostor bitno je smanjen.
Crna Gora, nakon dražesnog stanja opuštenosti i simuliranja reformi, ulazi u prelomnu 2010. godinu. S malo napora, EU može pomoći da Crna Gora postane uspješna evropska priča.

Važan dan za EU

Za 2. oktobar zakazan je popravni referendum u Irskoj, na kojem će se građani te zemlje izjasniti da li prihvataju Lisabonski sporazum. Tim dokumentom, usvojenim 13. decembra 2007. godine, EU poprima oblike (kon)federalne države, jer će se, ako se on usvoji, odluke u Uniji donositi kvalifikovanom većinom glasova. To znači da jedna zemlja neće više moći da zaustavi neku odluku EU, kao što je Irska, na primjer, prvim referendumom, 12. juna ove godine, spriječila usvajanje Lisabonskog sporazuma. Za Crnu Goru je najvažnije da će usvajanjem tog sporazuma biti otvorena vrata za prijem novih članica, koja su bila zatvorena od propasti prijedloga ustava EU, u proljeće 2005. godine.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo