Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Toplo – hladno

Objavljeno prije

na

Više gotovo da nema dileme: građani Crne Gore će od 1. januara naredne godine moći da bez viza putuju u zemlje šengenskog ugovora. Ostaje još da sredinom ovog mjeseca ekspertska komisija iz Brisela, koja će doputovati u Podgoricu, utvrdi da li je Vlada premijera Đukanovića realizovala preuzete obaveze i da Evropski savjet donese konačnu odluku. Kako se ocjenjuje u Briselu, liberalizacija viznog režima je najdjelotvorniji instrument kojim Unija raspolaže i koji evropsku perspektivu Crne Gore čini konkretnijom. IZVJEŠTAJ: Ovu odluku zvaničnici u Podgorici već predstavljaju kao veliki uspjeh. To je razumljivo: osim „evropske priče” oni malo toga mogu da ponude svojim građanima. Takođe, za državu čija dugoročna strategija doseže do prvih izbora emigracija je spasonosno rješenje za probleme nezaposlenosti, platnog bilansa i političke konkurencije. Ali, za dolazak sa crne na bijelu šengensku listu građani Crne Gore najviše bi trebali da zahvale evropskim diplomatama koji su razumjeli njihovu potrebu da im se pravo na putovanja bez viza vrati nakon gotovo 20 godina, kao i želju da se ne ponižavaju pred šalterima ambasada i konzulata zemalja Unije.

Sada će porasti apetiti crnogorskih građana u procesu evropskih integracija, ali je ishod neizvjestan. Prije svega zbog nedostatka, volje i spremnosti crnogorske Vlade da prekine s dosadašnjom politikom izazivanja podjela i negativne tranzicije.
U sjedištu Unije, Crna Gora se, u poređenju s ostalim državama „regije čekaonice”, doima, kako za Monitor kaže analitičar Evropske inicijative za stabilnost (ESI) Kristof Bender, kao „neproblematična zemlja, koja polako ali sigurno čini korake ka članstvu u EU”. „Međutim, niko u Briselu nije naivan i ne misli da je u Crnoj Gori sve u redu. Pritisak iz EU se iskazuje na konkretnim pitanjima, kao što su sloboda medija, korupcija i reforme u pravosuđu, i on će se, s otpočinjanjem pristupnih pregovora, svakako povećavati”, kaže Bender.

Zato će, kako saznajemo, i Izvještaj o napretku, koji će biti objavljen 14. oktobra, biti relativno povoljan za Crnu Goru, u svakom slučaju bolji nego prošlogodišnji. Evropska komisija konstatovaće da je, generalno, zemlja na dobrom putu i da sprovodi institucionalne i strukturne reforme kako bi dostigla evropske standarde.

KORUPCIJA: U Delegaciji Evropske komisije u Podgorici imaju razumijevanja za probleme s kojima se suočava i način na koji ih crnogorska vlast pokušava riješiti.
No, to nije u potpunosti stav nekih velikih evropskih država. Njemačka smatra da se na Vladu u Podgorici mora činiti snažniji pritisak, posebno kada su u pitanju korupcija i organizovani kriminal, te reforma pravosuđa, prava manjina i zaštita prirode. „Uvjereni smo da i u Crnoj Gori justicija mora biti dovoljno slijepa da sve uvijek i jednako tretira nezavisno od toga da li se radi o funkcionerima ili običnim građanima”, kaže njemački ambasador u Podgorici Peter Plate.
Istovremeno, ne treba prenebregnuti iz vida činjenicu da je nakon snažnog ulaska italijanskih kompanija u Crnu Goru, ova zemlja dobila jakog sponzora u sjedištu EU, koji ima razumijevanja za „specifičan model demokratije”, koji se ovdje primjenjuje.
Evropski diplomati bili bi naročito zadovoljni kada bi se u Crnoj Gori bar jedna „velika riba” našla u mreži zbog optužbe za korupciju i kada bi se optuženima za to krivično djelo izricale konačne presude. Tokom nedavne posjete Crnoj Gori potpredsjednik Evropske komisije Žak Baro zatražio je od ministara unutrašnjih poslova i pravde u Vladi Crne Gore da Briselu „dostave precizne i jasne podatke o broju konačnih presuda za djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije”, dok je Đukanoviću poručio da se „nezavisnost sudova mora u potpunosti ostvariti u praksi”.

ČISTILIŠTE: „Kao da duh sukoba, konfliktnosti i nestabilnosti na jugoistoku Evrope ponovo izlazi iz boce. Političko i ekonomsko stanje se pogoršava. Niko nikoga ne sluša. Kako se nama čini, Đukanović barem kontroliše situaciju. U drugim zemljama ni toga nema”, kaže za Monitor jedan funkcioner Unije.
Međutim, u Briselu ne žele da prihvate odgovornost za stanje na zapadnom Balkanu. Posebno se to odnosi na Bosnu i Hercegovini, koja je protektorat EU! Radije se ovim državama, isto kao Jugoslaviji 1991. godine, formalno nudi članstvo i novac ako se ujedine u jedan regionalni okvir podređen EU.
Za to vrijeme zbog energetske zavisnosti od Rusije, otvaraju se „druga vrata” prema Istoku: nudi se „evropska perspektiva” Ukrajini, Moldaviji i Lukašenkovoj Bjelorusiji. One su dobile prednost nad zapadnim Balkanom. Za Brisel, put u „evropski raj” vodi preko „zapadnobalkanskog čistilišta”!
Tu konstrukciju stare škole evropskog orijentalizma pokušava da promijeni administracija Baraka Obame novom politikom prema Balkanu, kao što će to činiti i budući njemački vicekancelar i ministar spoljnih poslova Gvido Vestervele. Đukanović to zna i tokom nedavnog boravka u Vašingtonu pokušao se prikazati kao dokazani američki prijatelj. Nakon što su u sjedištu NATO-a u Briselu crnogorski opozicionari pred američkim ambasadorom podržali učlanjenje svoje zemlje u tu vojno-političku alijansu, njegov manevarski prostor bitno je smanjen.
Crna Gora, nakon dražesnog stanja opuštenosti i simuliranja reformi, ulazi u prelomnu 2010. godinu. S malo napora, EU može pomoći da Crna Gora postane uspješna evropska priča.

Važan dan za EU

Za 2. oktobar zakazan je popravni referendum u Irskoj, na kojem će se građani te zemlje izjasniti da li prihvataju Lisabonski sporazum. Tim dokumentom, usvojenim 13. decembra 2007. godine, EU poprima oblike (kon)federalne države, jer će se, ako se on usvoji, odluke u Uniji donositi kvalifikovanom većinom glasova. To znači da jedna zemlja neće više moći da zaustavi neku odluku EU, kao što je Irska, na primjer, prvim referendumom, 12. juna ove godine, spriječila usvajanje Lisabonskog sporazuma. Za Crnu Goru je najvažnije da će usvajanjem tog sporazuma biti otvorena vrata za prijem novih članica, koja su bila zatvorena od propasti prijedloga ustava EU, u proljeće 2005. godine.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo