Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Država u čeljustima ANB

Objavljeno prije

na

Da bi ušli u krug konzumenata povjerljivih podataka, članovi Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, kako sada stvari stoje, moraće, za početak, da pribave gomilu dokumenta, između ostalog da su zdrava, radno sposobna i punoljetna lica. Direktor ANB (Agencije za nacionalnu bezbjednost) Duško Marković, shodno propisima (Zakon o tajnosti podataka, iz 2008.), obavjestio je članove Odbora kako je to uslov da im na posebnoj sjednici podnese izvještaj o radu. Provjeru poslanika obavlja upravo ANB – tajna služba koju bi poslanici, članovi Odbora, trebalo da kontrolišu! Članovi Odbora su u prethodnom sazivu potpisivali izjave o obavezi čuvanja državne, službene, poslovne i vojne tajne. U većini zemalja u regionu poslanici imaju automatski pristup dijelu povjerljivih podataka, Krajem juna, stari/novi predsjednik Odbora Dragan Kujović, obavijestio je druge poslanike da dostave dokumentaciju radi dobijanja dozvole za uvid u tajne podatke. Poslanici su, na taj način, tretirani poput drugih građana a ne kao javni funkcioneri koji imaju zakonom utvrđen mandat parlamentarne kontrole rada ANB-a (vidi boks). Ali, ni dostavljanje dokumentacije poslanicima automatski ne obezbjeđuje dozvolu za uvid. Konačnu riječ ima ANB (piše preporuku ko može ili ne može imati pristup tajnim podacima). Članovi Odbora bi dali prethodnu izjavu o dobrovoljnoj saglasnosti da ih ANB ,,obradi”, uzduž i poprijeko, jer je predviđeno i da se ,,bezbjednosnom provjerom mogu obuhvatiti i članovi porodice”.

PROVJERA: Mimo odredbe postojećeg Zakona o ANB-u (iz 2005.) – koji predviđa da prisluškivanje za svaki pojedinačni slučaj na pisani prijedlog direktora ANB odobrava predsjednik Vrhovnog suda – provjera za pristup tajnim podacima obavlja se ,,primjenom sredstava i metoda propisanih zakonom, za koje nije potrebno odobrenje suda”. To su, između ostalih, ANB metode tajnog praćenja uz korišćenje ,,tehničkih sredstava za dokumentovanje” i kupovina dokumenata, uključujući otkup ,,kompromitujućih materijala”.
Osim dokumenata o generalijama, poslanici bi popunjavali upitnike s pitanjima da li su bili ili su još alkoholičari i narkomani, imaju li neke druge probleme iz spektra medicinski definisanih bolesti zavisnosti i/ili duševnih bolesti, izvjestili bi i o svojim kontaktima sa stranim obavještajnim službama…
U skladu sa klasifikacijom podataka na strogo tajno, tajno, povjerljivo i interno, ANB će kroz specijalnu bezbjednosnu provjeru (koja traje šest mjeseci) za pristup podacima sa oznakom strogo tajno ispitati sve činjenice, okolnosti i događaje iz privatnog života podnosioca zahtjeva u posljednjih 10 godina od dana podnošenja zahtjeva ,,koji mogu da budu osnov za sumnju u njegovu pouzdanost”.
Provjere da li su poslanici pouzdani, jesu li pri čistoj pameti i da li su trezvenjaci, obavljala bi se i tamo gdje su bili ili su još zaposleni, možda – nije objašnjeno na koji način – i u njihovim matičnim političkim partijama, jer je propisano da se provjera vrši ,,u privrednim društvima, odnosno ustanovama, drugim pravnim licima u kojima je lice zaposleno ili je bilo zaposleno”.

Od ovakvih provjera – uključujući i podatke o ,,krivičnim postupcima koji su u toku” – po funkciji su izuzeti Milo Đukanović, zatim Filip Vujanović, Ranko Krivokapić, Vesna Medenica, Ranka Čarapić i ,,starješine organa državne uprave nadležnih za unutrašnje poslove, inostrane poslove, poslove finansija i poslove odbrane”.
Tajni podaci su pohranjeni u Direkciji za zaštitu tajnih podataka (u izvjesnom Centralnom registru povjerljivih podataka) na čijem je čelu Savo Vučinić, koji nije samo rođak i bivši savjetnik ministra odbrane Bora Vučinića, već mu je linijom subordinacije i podređen službenik. Direkcija je organ uprave pod nadzorom Ministarstvo odbrane. Ministar Vučinić je pismenim prijedlogom kandidovao Sava Vučinića za direktora a Đukanović je, odlukom Vlade, potpisao njegov izbor.

DELIKT MIŠLJENJA: Premijer Đukanović ima i sve druge mehanizme kontrole osjetljivih tačaka prikupljanja, klasifikovanja i protoka tajnih podataka. Direktora ANB-a imenuje i razrješava Vlada, na prijedlog premijera. Marković je, prije nego je postao šef tajne službe, bio sedam godina generalni sekretar Đukanovićeve Vlade, zatim poslanik i član organa (Glavnog odbora) DPS-a. Način i vrste vođenja evidencija, registara, zbirki podataka o ličnostima kao i pristup, odnosno rukovanje evidencijama, njihovo korišćenje, čuvanje, način arhiviranja i zaštite uređuje Vlada, na prijedlog direktora ANB. Đukanović kao premijer – ujedno je i šef DPS-a – ima diskreciono ovlašćenja da klasifikuje najstrožiji stepen tajnosti na strogo tajno. Zakonom o tajnosti podataka (da li slučajno!) nije definisan vremenski rok nakon čijeg isteka povjerljivi podaci ANB-a prestaju da budu tajni.

Takva empirijska osnova daje utemeljenje tvrdnjama kako je ANB zadržala prerogative političke policije uprkos činjenici što je 2005. prvi put u Crnoj Gori posebnim zakonom definisan njen djelokrug rada i nominalna ,,departizacija”.
Na sajtu ANB-a, u Kratkom istorijatu ANB, opisan je kontinuitet sa tajnom službom iz vremena jednopartijskog sistema. Malobrojni pouzdani dokumenti koji ugledaju svjetlost dana (poput dokumenta SSUP SDB, str.pov. 01. br. 42, 5. februar 1969.) svjedoče o užasavajućem formatu kontrole nad crnogorskim građanima. Do 1966, godini kada je tajna služba navodno ,,reformisana”, u SDB RSUP-u Crne Gore vođeno je 40.885 dosijea za građane (ukupne dužine oko pola kilometra), što je obuhvatalo čak 25 odsto radno-sposobnog stanovništva. Od tog broja SDB RSUP-a je zadržao 11.673 personalnih i 448 drugih dosijea (za oko 10 odsto stanovništva Crne Gore), kao i 50.000 raznih izvještaja, analiza i drugih dokumenata. Samo jedan metar dokumenata tajne službe je predat arhivskim ustanovama, ostatak je spaljen – čime je možda zauvijek nestala mogućnost pouzdane rekonstrukcije crnogorskih trauma iz prošlosti (postrevolucionarni teror, Goli otok, prinudna kolektivizacija, itd).

Vjeruje se kako je broj ,,obrada” nakon resetovanja od 1966. uvećan, jer su, na primjer, od ranih 1970-ih prvi put otvoreni dosijei i o licima koja su djelovala “sa pozicija crnogorskog nacionalizma”. Iz tog perioda je i Krivični zakon SFRJ, koji je u čl. 133 sankcionisao delikt mišljenja, omiljeno područje rada tajne službe čiji su pripadnici imali pravo podnošenja krivičnih prijava. Samo za 1986. iz SDB RSUP-a Crne Gore je aktivirano devet krivičnih i 74 prekršajnih prijava, 21 građanin je saslušavan i upozoren a u devet slučajeva je kao ,,represivna kazna” oduziman i pasoš. Krivični delikt mišljenja na način ,,ko napisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili podstiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi” sankcionisao se zaprijećenom kaznom do 10 godina zatvora.

INFILTRACIJA: U međuvremenu, avangarda ,,radničke klase i radnih ljudi”, SK Crne Gore, preimenovao se (1991) u DPS, inovirajući stari stil upotrebe tajne službe, dok se, na drugoj strani, notorni “napisi, leci, crteži, govori, itd” sada sankcionišu astronomskim sudskim penalima, sve po zakonu, zbog ,,duševnih bolova”, paragraf taj i taj.
Upoređivanje podataka o brojnoj veličini daje sliku enormnog narastanja ANB-a. Na vrhuncu jednopartijskog sistema, sredinom 1980-ih, popunjenost SDB RSUP-a Crne Gore je iznosila svega 82 odsto projektovane veličine (podatak iz knjige Vrijeme meteža:1988-1989 Vladimira Kekovića), približno oko 220 pripadnika. Posljednji službeni izvještaji (za 2007) govore kako ANB ima čak 454 aktivnih operativaca i drugih službenika. Razumno je pretpostaviti kako je i broj saradnika i operativnih pozicija tajne službe – koji se mjeri na par desetina hiljada – u istom periodu barem dupliran. Od referenduma 2006, operativci ANB-a su preuzeli KIS (komandno-informacioni sistem) bivše Vojske SCG, uključujući registre dijela saradnika bivšeg jugoslovenskog KOS-a i Vojno-obavještajne službe u Crnoj Gori.
Infiltracija ANB-a u organe državne uprave (ministarstva, uprave, agencije, direkcije, itd.) i ,,pravna lica sa javnim ovlašćenjima” sada je i zakonski definisana kao neograničena, jer “po službenoj dužnosti obavještavaju ANB o podacima i činjenicama od značaja za nacionalnu bezbjednost”.
Tu je mogućnost direktnog uplitanja ANB-a u rad pravosuđa, tokom pretkrivičnog postupka. Duško Marković od državne tužiteljke Ranke Čarapić ispred tajne službe može, prema Zakonu o ANB-u, zatražiti ,,privremeno prekidanje pretkrivičnog postupka kada postoji osnov sumnje da je određeno lice izvršilo, vrši, odnosno priprema izvršenje krivičnog djela protiv bezbjednosti Crne Gore”. Prekid postupka je oročen na 90 dana, uz mogućnost produžetka za još 60 dana.
Šef ANB-a ima opcije pristupa u ,,registre i druge zbirke podataka” svih organa uprave i “pravnih lica sa javnim ovlašćenjima” (privatnih preduzeća, poput banaka ili telekomunikacionih kompanija). Državni organi ,,dužni su da ANB-u, na njen zahtjev, dostave podatke i informacije”. Službenik ANB-a, na osnovu sporazuma između direktora ANB-a i ,,starješine držanog organa” može biti ,,privremeno raspoređen u drugi državni organ”.

PREDRAG BULATOVIĆ, ČLAN ODBORA ZA BEZBJEDNOST I ODBRANU SKUPŠTINE CRNE GORE
ANB čuvar privatne države

MONITOR: Na čemu se temelji procjena da bi, uvidom u povjerljive podatke, članovi Odbora za bezbjednost i odbranu kontrolisali zakonitost rada ANB-a?
BULATOVIĆ: Ja to ne tvrdim. Smatram da je u Crnoj Gori, kakva je ona danas, suštinski gotovo nemoguće ostvariti parlamentarni nadzor nad ANB. Ta služba nije reformisana. Nastala je pukim preimenovanjem i kadrovskim preslikavanjem DB-a. Ova služba, uz sadejstvo sa porodično-prijateljskim i partijski lojalnim kadrovima u policiji, tužilaštvu i sudstvu, obezbjeđuje najznačajniju podršku Milu Đukanoviću da upravlja Crnom Gorom kao privatnom državom. To su dovoljno krupni razlozi za ANB da ne dozvoli ništa, a što ne mora, što bi krunilo njenu moć. Znači, relativizovati ili spriječiti opoziciju da dođe do tajnih podataka, a ako se već to mora desiti, onda je cilj da se to odvija pod njihovom kontrolom i nadzorom. A to je potpuno bez smisla.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu direktora ANB-a da neće predočiti izvještaj o radu tajne službe, dok svi članovi Odbora ne dostave dokumentaciju radi bezbjednosne provjere?
BULATOVIĆ: To je jedna dobra izjava, jer govori gdje je moć i šta je parlament i to u cjelini. On time ne može poniziti parlamentarnu opoziciju, već parlamentarnu većinu – i to više poslanike DPS-a, nego SDP-a. Već sam rekao da se moj lični stav poklapa sa mandatom koji su mi dali birači SNP-a, a to je da mi nije i neće sertifikat za rad davati tajna politička policija. Opozicija mora istrajati na svojim stavovima o dostupnosti tajnim podacima bez prethodnih provjera ili dozvola i po cijenu bojkota rada u matičnom odboru.

MONITOR: Kada se može očekivati usvajanje Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane koji je zimus, uoči izbora, na prijedlog Vlade i Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo „zbog tehničke dorade” povučen iz skupštinske procedure?
BULATOVIĆ: Usvajanje ovog zakona ima smisla ako se vlast i opozicija dogovore o mehanizmu koji će suštinski otvoriti parlamentarni nadzor nad tajnim službama. Nijesam toliko naivan da vjerujem u to da će vlast pristati dobrovoljno da se odrekne dijela moći vladanja. Za to ćemo se tek morati izboriti, ali bojim se, ne uskoro.

MONITOR: Tajne službe su poput vatre – dobar sluga, ali loš gospodar. Dugo ste u politici, u vlasti, kasnije i u opoziciji. Kakva su Vaša iskustva sa tajnim službama?
BULATOVIĆ: Državni vrh se uoči 1997. godine. oštro borio između sebe ko će kontrolisati policiju i DB-e. Od tada do danas jedino Đukanović, i to sam, suvereno, te službe drži u svojim rukama. Tim službama se ne može primaći ni Filip ni Sveto, a Ranko može biti samo predmet njihove pažnje i analitike. To je tako, jer su tajne službe tu da očuvaju ličnu moć i uticaj, kao i kontrolu šefa nad njegovom privatnom državom. Kao lider SNP-a osjetio sam kako tajna policija može, preko svojih saradnika, pa i preko pojedinaca iz opozicije, da prljavo djeluje sa ciljem smanjenja dosta visokog političkog rejtinga, kako mog, tako i stranke. Na žalost, uspijevali su u određenoj mjeri. Ipak, ne treba glorifikovati moć i uticaj tajnih službi. Moramo biti i objektivni i reći otvoreno i o našim slabostima i nedostatcima kao opozicionih političara i stranaka.

 

Blokada

Zakon o ANB-u u čl. 5 precizira da se kontrola rada ANB-a ostvaruje i ,,putem parlamentarne kontrole”. Direktor Duško Marković je, svojim obavještenjem članovima Odbora za bezbjednost i odbranu dao na znanje kako će morati dobrovoljno proći kroz golgotu ,,obrade” ukoliko žele da im predoči izvještaj o radu tajne službe (za 2008), blokirao parlamentarnu kontrolu. Član 43. Zakona o ANB-u govori o obavezi ANB-a da – ne samo podnosi godišnji izvještaj “nadležnom radnom tijelu” Skupštine – već da, po potrebi, Odboru podnosi posebne izvještaje, te “dozvoli uvid u postupak nadzora nad poštanskim pošiljkama i drugim sredstvima komunikacije, ukoliko se time ne ugrožava nacionalna bezbjednost”.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo