Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Država u čeljustima ANB

Objavljeno prije

na

Da bi ušli u krug konzumenata povjerljivih podataka, članovi Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, kako sada stvari stoje, moraće, za početak, da pribave gomilu dokumenta, između ostalog da su zdrava, radno sposobna i punoljetna lica. Direktor ANB (Agencije za nacionalnu bezbjednost) Duško Marković, shodno propisima (Zakon o tajnosti podataka, iz 2008.), obavjestio je članove Odbora kako je to uslov da im na posebnoj sjednici podnese izvještaj o radu. Provjeru poslanika obavlja upravo ANB – tajna služba koju bi poslanici, članovi Odbora, trebalo da kontrolišu! Članovi Odbora su u prethodnom sazivu potpisivali izjave o obavezi čuvanja državne, službene, poslovne i vojne tajne. U većini zemalja u regionu poslanici imaju automatski pristup dijelu povjerljivih podataka, Krajem juna, stari/novi predsjednik Odbora Dragan Kujović, obavijestio je druge poslanike da dostave dokumentaciju radi dobijanja dozvole za uvid u tajne podatke. Poslanici su, na taj način, tretirani poput drugih građana a ne kao javni funkcioneri koji imaju zakonom utvrđen mandat parlamentarne kontrole rada ANB-a (vidi boks). Ali, ni dostavljanje dokumentacije poslanicima automatski ne obezbjeđuje dozvolu za uvid. Konačnu riječ ima ANB (piše preporuku ko može ili ne može imati pristup tajnim podacima). Članovi Odbora bi dali prethodnu izjavu o dobrovoljnoj saglasnosti da ih ANB ,,obradi”, uzduž i poprijeko, jer je predviđeno i da se ,,bezbjednosnom provjerom mogu obuhvatiti i članovi porodice”.

PROVJERA: Mimo odredbe postojećeg Zakona o ANB-u (iz 2005.) – koji predviđa da prisluškivanje za svaki pojedinačni slučaj na pisani prijedlog direktora ANB odobrava predsjednik Vrhovnog suda – provjera za pristup tajnim podacima obavlja se ,,primjenom sredstava i metoda propisanih zakonom, za koje nije potrebno odobrenje suda”. To su, između ostalih, ANB metode tajnog praćenja uz korišćenje ,,tehničkih sredstava za dokumentovanje” i kupovina dokumenata, uključujući otkup ,,kompromitujućih materijala”.
Osim dokumenata o generalijama, poslanici bi popunjavali upitnike s pitanjima da li su bili ili su još alkoholičari i narkomani, imaju li neke druge probleme iz spektra medicinski definisanih bolesti zavisnosti i/ili duševnih bolesti, izvjestili bi i o svojim kontaktima sa stranim obavještajnim službama…
U skladu sa klasifikacijom podataka na strogo tajno, tajno, povjerljivo i interno, ANB će kroz specijalnu bezbjednosnu provjeru (koja traje šest mjeseci) za pristup podacima sa oznakom strogo tajno ispitati sve činjenice, okolnosti i događaje iz privatnog života podnosioca zahtjeva u posljednjih 10 godina od dana podnošenja zahtjeva ,,koji mogu da budu osnov za sumnju u njegovu pouzdanost”.
Provjere da li su poslanici pouzdani, jesu li pri čistoj pameti i da li su trezvenjaci, obavljala bi se i tamo gdje su bili ili su još zaposleni, možda – nije objašnjeno na koji način – i u njihovim matičnim političkim partijama, jer je propisano da se provjera vrši ,,u privrednim društvima, odnosno ustanovama, drugim pravnim licima u kojima je lice zaposleno ili je bilo zaposleno”.

Od ovakvih provjera – uključujući i podatke o ,,krivičnim postupcima koji su u toku” – po funkciji su izuzeti Milo Đukanović, zatim Filip Vujanović, Ranko Krivokapić, Vesna Medenica, Ranka Čarapić i ,,starješine organa državne uprave nadležnih za unutrašnje poslove, inostrane poslove, poslove finansija i poslove odbrane”.
Tajni podaci su pohranjeni u Direkciji za zaštitu tajnih podataka (u izvjesnom Centralnom registru povjerljivih podataka) na čijem je čelu Savo Vučinić, koji nije samo rođak i bivši savjetnik ministra odbrane Bora Vučinića, već mu je linijom subordinacije i podređen službenik. Direkcija je organ uprave pod nadzorom Ministarstvo odbrane. Ministar Vučinić je pismenim prijedlogom kandidovao Sava Vučinića za direktora a Đukanović je, odlukom Vlade, potpisao njegov izbor.

DELIKT MIŠLJENJA: Premijer Đukanović ima i sve druge mehanizme kontrole osjetljivih tačaka prikupljanja, klasifikovanja i protoka tajnih podataka. Direktora ANB-a imenuje i razrješava Vlada, na prijedlog premijera. Marković je, prije nego je postao šef tajne službe, bio sedam godina generalni sekretar Đukanovićeve Vlade, zatim poslanik i član organa (Glavnog odbora) DPS-a. Način i vrste vođenja evidencija, registara, zbirki podataka o ličnostima kao i pristup, odnosno rukovanje evidencijama, njihovo korišćenje, čuvanje, način arhiviranja i zaštite uređuje Vlada, na prijedlog direktora ANB. Đukanović kao premijer – ujedno je i šef DPS-a – ima diskreciono ovlašćenja da klasifikuje najstrožiji stepen tajnosti na strogo tajno. Zakonom o tajnosti podataka (da li slučajno!) nije definisan vremenski rok nakon čijeg isteka povjerljivi podaci ANB-a prestaju da budu tajni.

Takva empirijska osnova daje utemeljenje tvrdnjama kako je ANB zadržala prerogative političke policije uprkos činjenici što je 2005. prvi put u Crnoj Gori posebnim zakonom definisan njen djelokrug rada i nominalna ,,departizacija”.
Na sajtu ANB-a, u Kratkom istorijatu ANB, opisan je kontinuitet sa tajnom službom iz vremena jednopartijskog sistema. Malobrojni pouzdani dokumenti koji ugledaju svjetlost dana (poput dokumenta SSUP SDB, str.pov. 01. br. 42, 5. februar 1969.) svjedoče o užasavajućem formatu kontrole nad crnogorskim građanima. Do 1966, godini kada je tajna služba navodno ,,reformisana”, u SDB RSUP-u Crne Gore vođeno je 40.885 dosijea za građane (ukupne dužine oko pola kilometra), što je obuhvatalo čak 25 odsto radno-sposobnog stanovništva. Od tog broja SDB RSUP-a je zadržao 11.673 personalnih i 448 drugih dosijea (za oko 10 odsto stanovništva Crne Gore), kao i 50.000 raznih izvještaja, analiza i drugih dokumenata. Samo jedan metar dokumenata tajne službe je predat arhivskim ustanovama, ostatak je spaljen – čime je možda zauvijek nestala mogućnost pouzdane rekonstrukcije crnogorskih trauma iz prošlosti (postrevolucionarni teror, Goli otok, prinudna kolektivizacija, itd).

Vjeruje se kako je broj ,,obrada” nakon resetovanja od 1966. uvećan, jer su, na primjer, od ranih 1970-ih prvi put otvoreni dosijei i o licima koja su djelovala “sa pozicija crnogorskog nacionalizma”. Iz tog perioda je i Krivični zakon SFRJ, koji je u čl. 133 sankcionisao delikt mišljenja, omiljeno područje rada tajne službe čiji su pripadnici imali pravo podnošenja krivičnih prijava. Samo za 1986. iz SDB RSUP-a Crne Gore je aktivirano devet krivičnih i 74 prekršajnih prijava, 21 građanin je saslušavan i upozoren a u devet slučajeva je kao ,,represivna kazna” oduziman i pasoš. Krivični delikt mišljenja na način ,,ko napisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili podstiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi” sankcionisao se zaprijećenom kaznom do 10 godina zatvora.

INFILTRACIJA: U međuvremenu, avangarda ,,radničke klase i radnih ljudi”, SK Crne Gore, preimenovao se (1991) u DPS, inovirajući stari stil upotrebe tajne službe, dok se, na drugoj strani, notorni “napisi, leci, crteži, govori, itd” sada sankcionišu astronomskim sudskim penalima, sve po zakonu, zbog ,,duševnih bolova”, paragraf taj i taj.
Upoređivanje podataka o brojnoj veličini daje sliku enormnog narastanja ANB-a. Na vrhuncu jednopartijskog sistema, sredinom 1980-ih, popunjenost SDB RSUP-a Crne Gore je iznosila svega 82 odsto projektovane veličine (podatak iz knjige Vrijeme meteža:1988-1989 Vladimira Kekovića), približno oko 220 pripadnika. Posljednji službeni izvještaji (za 2007) govore kako ANB ima čak 454 aktivnih operativaca i drugih službenika. Razumno je pretpostaviti kako je i broj saradnika i operativnih pozicija tajne službe – koji se mjeri na par desetina hiljada – u istom periodu barem dupliran. Od referenduma 2006, operativci ANB-a su preuzeli KIS (komandno-informacioni sistem) bivše Vojske SCG, uključujući registre dijela saradnika bivšeg jugoslovenskog KOS-a i Vojno-obavještajne službe u Crnoj Gori.
Infiltracija ANB-a u organe državne uprave (ministarstva, uprave, agencije, direkcije, itd.) i ,,pravna lica sa javnim ovlašćenjima” sada je i zakonski definisana kao neograničena, jer “po službenoj dužnosti obavještavaju ANB o podacima i činjenicama od značaja za nacionalnu bezbjednost”.
Tu je mogućnost direktnog uplitanja ANB-a u rad pravosuđa, tokom pretkrivičnog postupka. Duško Marković od državne tužiteljke Ranke Čarapić ispred tajne službe može, prema Zakonu o ANB-u, zatražiti ,,privremeno prekidanje pretkrivičnog postupka kada postoji osnov sumnje da je određeno lice izvršilo, vrši, odnosno priprema izvršenje krivičnog djela protiv bezbjednosti Crne Gore”. Prekid postupka je oročen na 90 dana, uz mogućnost produžetka za još 60 dana.
Šef ANB-a ima opcije pristupa u ,,registre i druge zbirke podataka” svih organa uprave i “pravnih lica sa javnim ovlašćenjima” (privatnih preduzeća, poput banaka ili telekomunikacionih kompanija). Državni organi ,,dužni su da ANB-u, na njen zahtjev, dostave podatke i informacije”. Službenik ANB-a, na osnovu sporazuma između direktora ANB-a i ,,starješine držanog organa” može biti ,,privremeno raspoređen u drugi državni organ”.

PREDRAG BULATOVIĆ, ČLAN ODBORA ZA BEZBJEDNOST I ODBRANU SKUPŠTINE CRNE GORE
ANB čuvar privatne države

MONITOR: Na čemu se temelji procjena da bi, uvidom u povjerljive podatke, članovi Odbora za bezbjednost i odbranu kontrolisali zakonitost rada ANB-a?
BULATOVIĆ: Ja to ne tvrdim. Smatram da je u Crnoj Gori, kakva je ona danas, suštinski gotovo nemoguće ostvariti parlamentarni nadzor nad ANB. Ta služba nije reformisana. Nastala je pukim preimenovanjem i kadrovskim preslikavanjem DB-a. Ova služba, uz sadejstvo sa porodično-prijateljskim i partijski lojalnim kadrovima u policiji, tužilaštvu i sudstvu, obezbjeđuje najznačajniju podršku Milu Đukanoviću da upravlja Crnom Gorom kao privatnom državom. To su dovoljno krupni razlozi za ANB da ne dozvoli ništa, a što ne mora, što bi krunilo njenu moć. Znači, relativizovati ili spriječiti opoziciju da dođe do tajnih podataka, a ako se već to mora desiti, onda je cilj da se to odvija pod njihovom kontrolom i nadzorom. A to je potpuno bez smisla.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu direktora ANB-a da neće predočiti izvještaj o radu tajne službe, dok svi članovi Odbora ne dostave dokumentaciju radi bezbjednosne provjere?
BULATOVIĆ: To je jedna dobra izjava, jer govori gdje je moć i šta je parlament i to u cjelini. On time ne može poniziti parlamentarnu opoziciju, već parlamentarnu većinu – i to više poslanike DPS-a, nego SDP-a. Već sam rekao da se moj lični stav poklapa sa mandatom koji su mi dali birači SNP-a, a to je da mi nije i neće sertifikat za rad davati tajna politička policija. Opozicija mora istrajati na svojim stavovima o dostupnosti tajnim podacima bez prethodnih provjera ili dozvola i po cijenu bojkota rada u matičnom odboru.

MONITOR: Kada se može očekivati usvajanje Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane koji je zimus, uoči izbora, na prijedlog Vlade i Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo „zbog tehničke dorade” povučen iz skupštinske procedure?
BULATOVIĆ: Usvajanje ovog zakona ima smisla ako se vlast i opozicija dogovore o mehanizmu koji će suštinski otvoriti parlamentarni nadzor nad tajnim službama. Nijesam toliko naivan da vjerujem u to da će vlast pristati dobrovoljno da se odrekne dijela moći vladanja. Za to ćemo se tek morati izboriti, ali bojim se, ne uskoro.

MONITOR: Tajne službe su poput vatre – dobar sluga, ali loš gospodar. Dugo ste u politici, u vlasti, kasnije i u opoziciji. Kakva su Vaša iskustva sa tajnim službama?
BULATOVIĆ: Državni vrh se uoči 1997. godine. oštro borio između sebe ko će kontrolisati policiju i DB-e. Od tada do danas jedino Đukanović, i to sam, suvereno, te službe drži u svojim rukama. Tim službama se ne može primaći ni Filip ni Sveto, a Ranko može biti samo predmet njihove pažnje i analitike. To je tako, jer su tajne službe tu da očuvaju ličnu moć i uticaj, kao i kontrolu šefa nad njegovom privatnom državom. Kao lider SNP-a osjetio sam kako tajna policija može, preko svojih saradnika, pa i preko pojedinaca iz opozicije, da prljavo djeluje sa ciljem smanjenja dosta visokog političkog rejtinga, kako mog, tako i stranke. Na žalost, uspijevali su u određenoj mjeri. Ipak, ne treba glorifikovati moć i uticaj tajnih službi. Moramo biti i objektivni i reći otvoreno i o našim slabostima i nedostatcima kao opozicionih političara i stranaka.

 

Blokada

Zakon o ANB-u u čl. 5 precizira da se kontrola rada ANB-a ostvaruje i ,,putem parlamentarne kontrole”. Direktor Duško Marković je, svojim obavještenjem članovima Odbora za bezbjednost i odbranu dao na znanje kako će morati dobrovoljno proći kroz golgotu ,,obrade” ukoliko žele da im predoči izvještaj o radu tajne službe (za 2008), blokirao parlamentarnu kontrolu. Član 43. Zakona o ANB-u govori o obavezi ANB-a da – ne samo podnosi godišnji izvještaj “nadležnom radnom tijelu” Skupštine – već da, po potrebi, Odboru podnosi posebne izvještaje, te “dozvoli uvid u postupak nadzora nad poštanskim pošiljkama i drugim sredstvima komunikacije, ukoliko se time ne ugrožava nacionalna bezbjednost”.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SDT I POLICIJA ZAPOČELI OPERACIJU GENERAL: Nove optužbe za stare znance

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više vođa i visokopozicioniranih članova registrovanih organizovanih kriminalnih grupa iz Crne Gore uhapšeno je ili se potražuju zbog sumnji da su bili dio zajedničke organizacije formirane radi krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu i Australiju

 

 

Službenici specijalnog policijskog odjeljenja u srijedu su, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, započeli veliku akciju u kojoj je uhapšeno više osoba koje su, godinama, slovile kao vođe ili visokopozicionirani članovi organizovanih kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem narkotika. Uhapšeno je devet, a krivična prijava je podnijeta protiv 19 osoba, saopštili su iz SDT-a.

Prema onome što je saopštio portparol i tužilac SDT-a Vukas Radonjić, kriminalna organizacija je formirana “ u cilju vršenja krijumčarenja opojne droge kokain iz Južne Amerike u Evropu i Australiju, brodovima,” Po nalazima SDT grupa je odgovorna za krijumčarenje dva zaplijenjena tovara kokaina; prvog, u količini od 1.570 kilograma, koga su “organi otkrivanja Kolumbije” zaustavili u oktobru 2020. godine. Potom je, u junu 2021, tovar od 900 kilograma kokaina otkriven i zaplijenjen u Australiji.

Kriminalnu grupu organizovali su i vodili uhapšeni Podgoričanin Vaso Ulić i odbjegli Kotoranin Radoje Zvicer.

Ime Radoja Zvicera javnosti je poznato duže od deceniju, a posljednjih godina nedostupan je crnogorskim nadležnim organima. Označen je kao jedan od vođa kavačkog kriminalnog klana, a Specijalno tužilaštvo je protiv njega i članova njegove kriminalne grupe podiglo više optužnica zbog međunarodnog krijumčarenja narkotika i likvidacija članova suprostavljenog – škaljarskog kriminalnog klana.

Njegov partner u tek objelodanjenim kriminalnim radnjama bio je Podgoričanin Vaso Ulić. Za njega je crnogorska javnost prvi put čula 2017.godine kada je uhapšen zbog sumnje da je organizator kriminalne grupe koja se bavila međunarodnim švercom narkotika. Dok je za veći dio crnogorske javnosti on bio nepoznanica, nadležni organi Australije tvrdili su da je riječ o osobi koja upravlja jednom od najopasnijih kriminalnih organizacija na njihovom prostoru.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PETICIJA PROTIV SMJENE MINISTARKE PROSVJETE: Trebamo stručnjake umjesto političkih kadrova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Peticijom Prosvjetne zajednice, koju su podržale brojne NVO, traži se da, uprkos političkoj trgovini, ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović ostane na čelu tog resora. Za razliku od svojih prethodnika, za sedam mjeseci, pokazala je rezultate, a to je ono što politici najviše i smeta

 

 

Prosvjetna zajednica Crne Gore pokrenula je peticiju kojom traže da se ne smjenjuje ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović.

Ministarki mandat treba da se završi u sklopu političkog dogovora oko rekonstrukcije Vlade, a na njeno mjesto planira se kadar Nove srpske demokratije Andrije Mandića. Neouobičajeno u praksi u kojoj je obrazovanje odavno zarobljeno politikom jeste ova peticija i podrška za ministarku od strane civilnog sektora.

Početak njenog mandata nije obećavao. Obilježio ga je štrajk prosvjetara u kome se Vlada a i Ministarstvo prosvjete nijesu najbolje snašli. Ipak, početno zastrašivanje i ,,isljeđivanje” direktora škola zamijenjeno je pregovorima i kakvim-takvim dogovorom.

Ono što je značajno je iskorak u dosadašnjoj praksi polaganja eksternih ispita. Za kratko vrijeme Ministarstvo prosvjete je uspjelo da od prošlogodišnjeg neregularnog polaganja, dodatno obilježenog skandaloznim ponašanjem roditelja „prepisivača“ i podrškom koju su im dali tadašnji čelnici resornog Ministarstva, na uštrb prosvjetara koji su pokušali ozbiljno raditi svoj posao,  napravi sistem koji je onemogućio prepisivanje i pokazao pravo – poprilično loše stanje u obrazovanju. Tako su nam rezultati ovogodišnjeg testiranja donijeli, u odnosu na prethodne tri godine, jedva do tri puta više jedinica. Dok je odličnih bilo tri do četiri puta manje. Razlog nije ispodprosječna generacija maturanata i polumaturanata, nego to se što ove godine testovi nijesu dijelili povlašćenima uoči ispita, a učenici nijesu mogli prepisivati tokom testiranja.

,,Simptomatično je da učenik ima jedinicu na eksternoj provjeri znanja, a nosilac je Luče“, istakla je ministarka Jakšić-Stojanović.

Ona se izdvojila od većine članova (ne samo ove) Vlade, tako što je kompententno govorila o svom resoru, uočavala mane i tražila rješenja. Kaže da je bila zaprepaštena uslovima zatečenim tokom obilaska  pojedinih škola. Uvjerila se da u pojedinima nema osnovne opreme da se izvodi, na primjer, nastava iz fizike, hemije, biologije. Zato je najavila ozbiljnija  ulaganja u infrastukturu.

Govorila je i o nekim tabu temama obrazovanja u Crnoj Gori, pa je za razliku od prethodnih ministara, pomenula da treba da se radi sa roditeljima koji pritiskaju nastavnike da djeci daju bolje ocjene. Pošto   praksa pokazuje da roditelji prelaze granicu i upliću se u nastavni proces.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIPREMNE RADNJE ZA NOVOG, STAROG DIREKTORA RTCG: Ostavka bez smjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pet presuda da je nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG, Boris Raonić sada ima priliku da nakon ostavke na novom konkursu bude reizabran. Ovaj put zakonito.  Uz blagoslov političara i tužilaštva

 

 

Generalni direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić podnio je u utorak ostavku, nakon čega ga je Savjet RTCG imenovao za vršioca dužnosti i raspisao konkurs za novog generalnog direktora.

,,Kako se sa nespornih uspjeha RTCG ne bi skretao fokus, nakon stupanja na snagu novog Zakona o nacionalnom javnom emiteru, odlučio sam da shodno članu 38 Zakona, podnesem ostavku na mjesto generalnog drektora i molim Savjet da ostavku konstatuje na prvoj sjednici. Vjerujem da je upravo ovo način da se reforme Javnog medijskog servisa stave u fokus i dodatno intenziviraju, a Savjet i menadžment relaksiraju od pritisaka koji se na njih vrše”, navodi se u ostavci Raonića.

Imenovanje Raonića za v.d. direktora podržali su svi članovi Savjeta, osim potpredsjednice tog tijela Marijane Camović-Veličković.

,,Boris Raonić se iživljava nad Javnim servisom na način koji mu padne na pamet i za sve ima podršku Savjeta čiji su članovi puki izvršitelji naloga koji uvijek djeluju organizovano i mimo logike, što je konstatovala i Agencija za sprječavanje korupcije koja je za takvo ponašanje rekla da ukazuje na korupcuju. Iživljavanje je podnošenje ostavke na funkciju koju je obavljao u nezakonitom mandatu sa objašnjenjem da će se tako stvari dovesti u red i momentalno samokandidovanje i imenovanje za vršioca dužnosti dok se ne završi konkurs za izbor novog generalnog direktora koji će biti raspisan u skladu sa Zakonom koji je pisao sam za sebe”, kaže za Monitor Camović-Veličković.

Zahvaljujući izmjenama Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Raonić  sada ispunjava uslove da bude generalni direktor, sa pet umjesto kao do sada deset godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u oblasti od značaja za obavljanje djelatnosti Javnog medijskog servisa (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija…).

Camović-Veličković podsjeća da je Sindikat medija prije usvajanja seta medijskih zakona upozorio poslanike na scenario koji se sada realizuje u Javnom servisu: ,,A to je podnošenje ostavke i raspisivanje konkursa za novi izbor generalnog direktora kako bi se preduprijedile pravosnažne sudske presude koje se čekaju i po kojima bi morao da bude razriješen. Pošto nijesmo naišli na razumijevanje većine u Skupštini, odnosno njima je ovaj ishod sasvim prihvatljiv i poželjan, imamo priliku da gledamo Raonićevu predstavu u kojoj se ruga svima nama, a najviše sudstvu čije presude ne poštuje i tužilaštvu koje nije u stanju duže od godinu da saopšti stav o podnijetim krivičnim prijavama protiv članova Savjeta koji nisu sproveli pravosnažnu sudsku presudu već reizabrali Raonića i protiv njega samog i pravnika RTCG koji su ih podstrekavali i orkestrirali taj reizbor. Sve se moglo izbjeći ali očigledno je bio cilj da se baš ovo ne izbjegne”.

Pet prvostepenih i pravosnažnih sudskih presuda do sada su potvrdile  da je Raonić nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG u dva navrata u avgustu 2021., a zatim u julu 2023. godine.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je formiralo predmet zbog reizbora Raonića, u kome su saslušani osumnjičeni članovi Savjeta RTCG Veselin Drljević, Filip Lazović, Naod Zorić, Predrag Miranović i Amina Murić zbog sumnje da su odbili izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude i omogućili sticanje protivpravne koristi izabranom generalnom direktoru. Taj predmet je spojen sa drugim, koji se vodi protiv Raonića, kao i predstavnika pravne službe Želimira Mićovića i advokatice RTCG Zorice Đukanović, zbog osnova sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj putem podstrekavanja članova Savjeta.

Nakon što su preispitivali ovaj slučaj duže od godinu iz SDT-a su ga proslijedili Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT). Uz obrazloženje da specijalni tužioci istražuju samo visoke funkcionere, što Raonić i članovi Savjeta nisu.

,,Više od 12 mjeseci se izmišljaju razlozi da SDT ne završi postupak izviđaja, a preko medija se daju besmislena objašnjenja da se čeka vještačenje glasačkih listića sa sjednica Savjeta RTCG.Ovo upućuje na zaključak da su i SDT i vrhovni državni tužilac pod političkim uticajem jer su imali vremena da ovaj slučaj riješe i da ne dođemo u situaciju da osoba koja je dva puta nezakonito izabrana, u potpunosti svjesna da krši zakon, ponovo dobije priliku da u narednom mandatu vodi RTCG. Od osobe koja svjesno krši zakon su samo gori njegovi sadašnji politički mentori Milojko Spajić, Andrija Mandić i Milan Knežević”, saopštio je Goran Đurović, direktor Media centra.

Pored odlučivanja o direktoru, Savjet je za ombudsmana Javnog servisa imenovao Todora Brajkovića. On je bio kandidat i na prošlom konkusu koji je poništen, a upitna je bilo njegovo iskustvo od 10 godina u audio-vizuelnim medijima. Brajković ima i lične veze sa predsjednikom Savjeta Drljevićem, jer je generalni sekretar Udruženja sportskih novinara, čiji je predsjednik Drljević.

,,Iživljavanje je i izbor čovjeka za kojeg je jasno običnim čitanjem uslova konkursa da ne ispunjava uslove za ombudsmana baš na to mjesto kojem nije dorastao, a samo zato što je prijatelj predsjednika Savjeta Veselina Drljevića i zbog usluge Danu koji je aktuelne okupatore Javnog servisa zadužio makar sa tim što se u tim novinama ne može pročitati ni slovo o onome što se u RTCG dešava unazad tri godine”, ističe Camović-Veličković. Objašnjava i da je novi ombudsman sportski novinar Dana, što je navedeno kao konflikt interesa u samom Zakonu: ,,Upoznala sam sa tim članove i članice Savjeta prije nego što su glasali, ni osvrnuli se nisu”.

Za sada se većina Savjeta RTCG ne osvrće na pravila i zakone, a ni tužilaštvo na krivične prijave koje su podnijete zbog takvog načina rada.

Novi Zakon o RTCG predvidio je smanjenje uticaja političara iz Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore na izbor članova Savjeta. Međutim, novi saziv Savjeta će početi sa radom tek sredinom sljedeće godine.

Do tada, nekritičkom promocijom političara Javni servis može i dalje da se bavi, sa sve Savjetom i novim, starim direktorom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo