Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Država u čeljustima ANB

Objavljeno prije

na

dusko-markovic-milo-djukano

Da bi ušli u krug konzumenata povjerljivih podataka, članovi Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, kako sada stvari stoje, moraće, za početak, da pribave gomilu dokumenta, između ostalog da su zdrava, radno sposobna i punoljetna lica. Direktor ANB (Agencije za nacionalnu bezbjednost) Duško Marković, shodno propisima (Zakon o tajnosti podataka, iz 2008.), obavjestio je članove Odbora kako je to uslov da im na posebnoj sjednici podnese izvještaj o radu. Provjeru poslanika obavlja upravo ANB – tajna služba koju bi poslanici, članovi Odbora, trebalo da kontrolišu! Članovi Odbora su u prethodnom sazivu potpisivali izjave o obavezi čuvanja državne, službene, poslovne i vojne tajne. U većini zemalja u regionu poslanici imaju automatski pristup dijelu povjerljivih podataka, Krajem juna, stari/novi predsjednik Odbora Dragan Kujović, obavijestio je druge poslanike da dostave dokumentaciju radi dobijanja dozvole za uvid u tajne podatke. Poslanici su, na taj način, tretirani poput drugih građana a ne kao javni funkcioneri koji imaju zakonom utvrđen mandat parlamentarne kontrole rada ANB-a (vidi boks). Ali, ni dostavljanje dokumentacije poslanicima automatski ne obezbjeđuje dozvolu za uvid. Konačnu riječ ima ANB (piše preporuku ko može ili ne može imati pristup tajnim podacima). Članovi Odbora bi dali prethodnu izjavu o dobrovoljnoj saglasnosti da ih ANB ,,obradi”, uzduž i poprijeko, jer je predviđeno i da se ,,bezbjednosnom provjerom mogu obuhvatiti i članovi porodice”.

PROVJERA: Mimo odredbe postojećeg Zakona o ANB-u (iz 2005.) – koji predviđa da prisluškivanje za svaki pojedinačni slučaj na pisani prijedlog direktora ANB odobrava predsjednik Vrhovnog suda – provjera za pristup tajnim podacima obavlja se ,,primjenom sredstava i metoda propisanih zakonom, za koje nije potrebno odobrenje suda”. To su, između ostalih, ANB metode tajnog praćenja uz korišćenje ,,tehničkih sredstava za dokumentovanje” i kupovina dokumenata, uključujući otkup ,,kompromitujućih materijala”.
Osim dokumenata o generalijama, poslanici bi popunjavali upitnike s pitanjima da li su bili ili su još alkoholičari i narkomani, imaju li neke druge probleme iz spektra medicinski definisanih bolesti zavisnosti i/ili duševnih bolesti, izvjestili bi i o svojim kontaktima sa stranim obavještajnim službama…
U skladu sa klasifikacijom podataka na strogo tajno, tajno, povjerljivo i interno, ANB će kroz specijalnu bezbjednosnu provjeru (koja traje šest mjeseci) za pristup podacima sa oznakom strogo tajno ispitati sve činjenice, okolnosti i događaje iz privatnog života podnosioca zahtjeva u posljednjih 10 godina od dana podnošenja zahtjeva ,,koji mogu da budu osnov za sumnju u njegovu pouzdanost”.
Provjere da li su poslanici pouzdani, jesu li pri čistoj pameti i da li su trezvenjaci, obavljala bi se i tamo gdje su bili ili su još zaposleni, možda – nije objašnjeno na koji način – i u njihovim matičnim političkim partijama, jer je propisano da se provjera vrši ,,u privrednim društvima, odnosno ustanovama, drugim pravnim licima u kojima je lice zaposleno ili je bilo zaposleno”.

Od ovakvih provjera – uključujući i podatke o ,,krivičnim postupcima koji su u toku” – po funkciji su izuzeti Milo Đukanović, zatim Filip Vujanović, Ranko Krivokapić, Vesna Medenica, Ranka Čarapić i ,,starješine organa državne uprave nadležnih za unutrašnje poslove, inostrane poslove, poslove finansija i poslove odbrane”.
Tajni podaci su pohranjeni u Direkciji za zaštitu tajnih podataka (u izvjesnom Centralnom registru povjerljivih podataka) na čijem je čelu Savo Vučinić, koji nije samo rođak i bivši savjetnik ministra odbrane Bora Vučinića, već mu je linijom subordinacije i podređen službenik. Direkcija je organ uprave pod nadzorom Ministarstvo odbrane. Ministar Vučinić je pismenim prijedlogom kandidovao Sava Vučinića za direktora a Đukanović je, odlukom Vlade, potpisao njegov izbor.

DELIKT MIŠLJENJA: Premijer Đukanović ima i sve druge mehanizme kontrole osjetljivih tačaka prikupljanja, klasifikovanja i protoka tajnih podataka. Direktora ANB-a imenuje i razrješava Vlada, na prijedlog premijera. Marković je, prije nego je postao šef tajne službe, bio sedam godina generalni sekretar Đukanovićeve Vlade, zatim poslanik i član organa (Glavnog odbora) DPS-a. Način i vrste vođenja evidencija, registara, zbirki podataka o ličnostima kao i pristup, odnosno rukovanje evidencijama, njihovo korišćenje, čuvanje, način arhiviranja i zaštite uređuje Vlada, na prijedlog direktora ANB. Đukanović kao premijer – ujedno je i šef DPS-a – ima diskreciono ovlašćenja da klasifikuje najstrožiji stepen tajnosti na strogo tajno. Zakonom o tajnosti podataka (da li slučajno!) nije definisan vremenski rok nakon čijeg isteka povjerljivi podaci ANB-a prestaju da budu tajni.

Takva empirijska osnova daje utemeljenje tvrdnjama kako je ANB zadržala prerogative političke policije uprkos činjenici što je 2005. prvi put u Crnoj Gori posebnim zakonom definisan njen djelokrug rada i nominalna ,,departizacija”.
Na sajtu ANB-a, u Kratkom istorijatu ANB, opisan je kontinuitet sa tajnom službom iz vremena jednopartijskog sistema. Malobrojni pouzdani dokumenti koji ugledaju svjetlost dana (poput dokumenta SSUP SDB, str.pov. 01. br. 42, 5. februar 1969.) svjedoče o užasavajućem formatu kontrole nad crnogorskim građanima. Do 1966, godini kada je tajna služba navodno ,,reformisana”, u SDB RSUP-u Crne Gore vođeno je 40.885 dosijea za građane (ukupne dužine oko pola kilometra), što je obuhvatalo čak 25 odsto radno-sposobnog stanovništva. Od tog broja SDB RSUP-a je zadržao 11.673 personalnih i 448 drugih dosijea (za oko 10 odsto stanovništva Crne Gore), kao i 50.000 raznih izvještaja, analiza i drugih dokumenata. Samo jedan metar dokumenata tajne službe je predat arhivskim ustanovama, ostatak je spaljen – čime je možda zauvijek nestala mogućnost pouzdane rekonstrukcije crnogorskih trauma iz prošlosti (postrevolucionarni teror, Goli otok, prinudna kolektivizacija, itd).

Vjeruje se kako je broj ,,obrada” nakon resetovanja od 1966. uvećan, jer su, na primjer, od ranih 1970-ih prvi put otvoreni dosijei i o licima koja su djelovala “sa pozicija crnogorskog nacionalizma”. Iz tog perioda je i Krivični zakon SFRJ, koji je u čl. 133 sankcionisao delikt mišljenja, omiljeno područje rada tajne službe čiji su pripadnici imali pravo podnošenja krivičnih prijava. Samo za 1986. iz SDB RSUP-a Crne Gore je aktivirano devet krivičnih i 74 prekršajnih prijava, 21 građanin je saslušavan i upozoren a u devet slučajeva je kao ,,represivna kazna” oduziman i pasoš. Krivični delikt mišljenja na način ,,ko napisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili podstiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi” sankcionisao se zaprijećenom kaznom do 10 godina zatvora.

INFILTRACIJA: U međuvremenu, avangarda ,,radničke klase i radnih ljudi”, SK Crne Gore, preimenovao se (1991) u DPS, inovirajući stari stil upotrebe tajne službe, dok se, na drugoj strani, notorni “napisi, leci, crteži, govori, itd” sada sankcionišu astronomskim sudskim penalima, sve po zakonu, zbog ,,duševnih bolova”, paragraf taj i taj.
Upoređivanje podataka o brojnoj veličini daje sliku enormnog narastanja ANB-a. Na vrhuncu jednopartijskog sistema, sredinom 1980-ih, popunjenost SDB RSUP-a Crne Gore je iznosila svega 82 odsto projektovane veličine (podatak iz knjige Vrijeme meteža:1988-1989 Vladimira Kekovića), približno oko 220 pripadnika. Posljednji službeni izvještaji (za 2007) govore kako ANB ima čak 454 aktivnih operativaca i drugih službenika. Razumno je pretpostaviti kako je i broj saradnika i operativnih pozicija tajne službe – koji se mjeri na par desetina hiljada – u istom periodu barem dupliran. Od referenduma 2006, operativci ANB-a su preuzeli KIS (komandno-informacioni sistem) bivše Vojske SCG, uključujući registre dijela saradnika bivšeg jugoslovenskog KOS-a i Vojno-obavještajne službe u Crnoj Gori.
Infiltracija ANB-a u organe državne uprave (ministarstva, uprave, agencije, direkcije, itd.) i ,,pravna lica sa javnim ovlašćenjima” sada je i zakonski definisana kao neograničena, jer “po službenoj dužnosti obavještavaju ANB o podacima i činjenicama od značaja za nacionalnu bezbjednost”.
Tu je mogućnost direktnog uplitanja ANB-a u rad pravosuđa, tokom pretkrivičnog postupka. Duško Marković od državne tužiteljke Ranke Čarapić ispred tajne službe može, prema Zakonu o ANB-u, zatražiti ,,privremeno prekidanje pretkrivičnog postupka kada postoji osnov sumnje da je određeno lice izvršilo, vrši, odnosno priprema izvršenje krivičnog djela protiv bezbjednosti Crne Gore”. Prekid postupka je oročen na 90 dana, uz mogućnost produžetka za još 60 dana.
Šef ANB-a ima opcije pristupa u ,,registre i druge zbirke podataka” svih organa uprave i “pravnih lica sa javnim ovlašćenjima” (privatnih preduzeća, poput banaka ili telekomunikacionih kompanija). Državni organi ,,dužni su da ANB-u, na njen zahtjev, dostave podatke i informacije”. Službenik ANB-a, na osnovu sporazuma između direktora ANB-a i ,,starješine držanog organa” može biti ,,privremeno raspoređen u drugi državni organ”.

PREDRAG BULATOVIĆ, ČLAN ODBORA ZA BEZBJEDNOST I ODBRANU SKUPŠTINE CRNE GORE
ANB čuvar privatne države

MONITOR: Na čemu se temelji procjena da bi, uvidom u povjerljive podatke, članovi Odbora za bezbjednost i odbranu kontrolisali zakonitost rada ANB-a?
BULATOVIĆ: Ja to ne tvrdim. Smatram da je u Crnoj Gori, kakva je ona danas, suštinski gotovo nemoguće ostvariti parlamentarni nadzor nad ANB. Ta služba nije reformisana. Nastala je pukim preimenovanjem i kadrovskim preslikavanjem DB-a. Ova služba, uz sadejstvo sa porodično-prijateljskim i partijski lojalnim kadrovima u policiji, tužilaštvu i sudstvu, obezbjeđuje najznačajniju podršku Milu Đukanoviću da upravlja Crnom Gorom kao privatnom državom. To su dovoljno krupni razlozi za ANB da ne dozvoli ništa, a što ne mora, što bi krunilo njenu moć. Znači, relativizovati ili spriječiti opoziciju da dođe do tajnih podataka, a ako se već to mora desiti, onda je cilj da se to odvija pod njihovom kontrolom i nadzorom. A to je potpuno bez smisla.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu direktora ANB-a da neće predočiti izvještaj o radu tajne službe, dok svi članovi Odbora ne dostave dokumentaciju radi bezbjednosne provjere?
BULATOVIĆ: To je jedna dobra izjava, jer govori gdje je moć i šta je parlament i to u cjelini. On time ne može poniziti parlamentarnu opoziciju, već parlamentarnu većinu – i to više poslanike DPS-a, nego SDP-a. Već sam rekao da se moj lični stav poklapa sa mandatom koji su mi dali birači SNP-a, a to je da mi nije i neće sertifikat za rad davati tajna politička policija. Opozicija mora istrajati na svojim stavovima o dostupnosti tajnim podacima bez prethodnih provjera ili dozvola i po cijenu bojkota rada u matičnom odboru.

MONITOR: Kada se može očekivati usvajanje Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane koji je zimus, uoči izbora, na prijedlog Vlade i Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo „zbog tehničke dorade” povučen iz skupštinske procedure?
BULATOVIĆ: Usvajanje ovog zakona ima smisla ako se vlast i opozicija dogovore o mehanizmu koji će suštinski otvoriti parlamentarni nadzor nad tajnim službama. Nijesam toliko naivan da vjerujem u to da će vlast pristati dobrovoljno da se odrekne dijela moći vladanja. Za to ćemo se tek morati izboriti, ali bojim se, ne uskoro.

MONITOR: Tajne službe su poput vatre – dobar sluga, ali loš gospodar. Dugo ste u politici, u vlasti, kasnije i u opoziciji. Kakva su Vaša iskustva sa tajnim službama?
BULATOVIĆ: Državni vrh se uoči 1997. godine. oštro borio između sebe ko će kontrolisati policiju i DB-e. Od tada do danas jedino Đukanović, i to sam, suvereno, te službe drži u svojim rukama. Tim službama se ne može primaći ni Filip ni Sveto, a Ranko može biti samo predmet njihove pažnje i analitike. To je tako, jer su tajne službe tu da očuvaju ličnu moć i uticaj, kao i kontrolu šefa nad njegovom privatnom državom. Kao lider SNP-a osjetio sam kako tajna policija može, preko svojih saradnika, pa i preko pojedinaca iz opozicije, da prljavo djeluje sa ciljem smanjenja dosta visokog političkog rejtinga, kako mog, tako i stranke. Na žalost, uspijevali su u određenoj mjeri. Ipak, ne treba glorifikovati moć i uticaj tajnih službi. Moramo biti i objektivni i reći otvoreno i o našim slabostima i nedostatcima kao opozicionih političara i stranaka.

 

Blokada

Zakon o ANB-u u čl. 5 precizira da se kontrola rada ANB-a ostvaruje i ,,putem parlamentarne kontrole”. Direktor Duško Marković je, svojim obavještenjem članovima Odbora za bezbjednost i odbranu dao na znanje kako će morati dobrovoljno proći kroz golgotu ,,obrade” ukoliko žele da im predoči izvještaj o radu tajne službe (za 2008), blokirao parlamentarnu kontrolu. Član 43. Zakona o ANB-u govori o obavezi ANB-a da – ne samo podnosi godišnji izvještaj “nadležnom radnom tijelu” Skupštine – već da, po potrebi, Odboru podnosi posebne izvještaje, te “dozvoli uvid u postupak nadzora nad poštanskim pošiljkama i drugim sredstvima komunikacije, ukoliko se time ne ugrožava nacionalna bezbjednost”.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo