Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Državljanstvo Keljmendijima izdato u Podgorici

Objavljeno prije

na

Bivši rukovodilac kotorske Filijale za upravne poslove Svetozar Popović, koji je zajedno sa službenicom ove filijale Ksenijom Mitrović, osuđen na godinu, odnosno deset mjeseci zatvora, zbog navodnog pokušaja da se na osnovu falsifikovanog rješenja o upisu u crnogorsko državljanstvo braći Keljmendi, Elvisu i Liridonu, izdaju crnogorske lične isprave, tvrdi da je „žrtveni jarac” države bez čijeg znanja tako nešto nije moglo da se učini.

On kaže da su i on i Mitrovićeva kolateralna šteta da bi se pokrio neko mnogo moćniji u državnim službama koje su izdale rješenje o upisu Keljmendijevih u crnogorsko državljanstvo.

„Da budem potpuno jasan. To rješenje je imalo suvi žig i djelovodni broj Ministarstva unutrašnjih poslova. Neko je to izdao u Podgorici. Ako je falsifikovan suvi žig, nijesam ga ja mogao falsifikovati”, tvrdi Popović.

Ovaj čovjek, koji je već izdržao pet mjeseci zatvora i čeka da bude pozvan na izdržavanje ostatka kazne, priča da je golgota za njega i njegovu koleginicu Kseniju Mitrović počela nenadano krajem septembra 2010. godine.

„Tih dana mene je pozvala jedna osoba iz Podgorice, iz vrha MUP-a, da provjerim da li Elvis Keljmendi ima oružani list izdat u Kotoru. Bio sam van svog radnog mjesta. Vratio sam se na posao, odmah provjerio i rekao da nema. On me je onda pitao ima li ličnu kartu. Provjerio sam i to i rekao da ima državljanstvo i biometrijsku ličnu kartu, izdatu u maju te godine u Kotoru”, priča Popović.

On napominje da nije nikakva tajna da je Elvis Keljmendi deset godina, ili preciznije, od dvijehiljadite, imao sva lična dokumenta izdata u Rožajama – i staru ličnu kartu, i pasoš i vozačku dozvolu, i da je u maju 2010. u Kotoru samo zamijenio ta stara dokumenta za nova, biometrijska.

„Ja sam u septembru, kada sam dobio onaj poziv iz vrha MUP-a, prvi put čuo za Elvisa Keljmendija. Bio sam rukovodilac i nije bio moj posao da sjedim za šalterom i gledam ko ulazi i izlazi iz filijale. Kasnije su mi neke kolege ispričale da je on bio u Kotoru u pratnji nepoznate osobe i da je izvadio ta dokumenta potpuno regularno”, kaže Popović.

Još jedan telefonski poziv iz Podgorice je bio značajan i dogodio se samo dva dana nakon prvog.

„Taj poziv je bio od koleginice iz Podgorice, koja mi je kazala da storniram zahtjev za izdavanje dokumenata Liridonu Keljmendiju i da nikome ne pričam o tome. Zanimljivo je da me u maju, kada je Elvis izvadio sva dokumenta, niko nije zvao”, kaže Popović.

On se prisjeća da je poslije tog poziva uzeo zahtjev Liridona Keljmendija i sklonio ga kod sebe u radni sto, a zatim ušao u kompjuter da vidi šta je sporno.

„Ušao sam u program na takozvani inicijalni unos. To je poseban ulaz iz kojeg može da se vidi ko je izdao državljanstvo, koji je broj, kada je izdato i slično. Pozvao sam koleginicu Kseniju Mitrović i pitao je da li je ona unosila podatke, ona mi je odgovorila da nema pojma o čemu se radi jer je na godišnjem odmoru. Ja sam izašao iz programa i ništa se nije dešavalo”, kaže Popović.

Ništa se nije dešavalo samo naizgled. U Kotor je, prema riječima Popovića, vrlo brzo i nenajavljeno došla kontrola iz Podgorice.

„U kontroli je bila jedna koleginica koje mene jednostavno nije podnosila. Krenula je, što bi se reklo, ‘đonom’ sa nesuvislim pitanjima. Pošto ništa nijesu našli, uzimaju originalna rješenja, za koja je ova koleginica tvrdila da su falsifikovana, i ako su bila sa suvim žigom na sredini. A zna se vrlo dobro da Sveto Popović ne udara suvi žig, niti ima djelovodnik MUP-a. Na oba rješenja za upis u državljanstvo, i za Elvisa i za Liridona, bio je djelovodni broj Ministarstva unutrašnjih poslova u Podgorici. Mene jako boli zašto onda niko nije ispitao otkuda ‘original falsifikata’ sa suvim žigom, koji ja sigurno nijesam mogao napraviti. Kao da je nekome odgovaralo da budem žrtveni jarac, što će se kasnije i desiti”, priča Popović.

Kontrola iz Podgorice je otišla, ali je nešto bilo presudno da se vrate poslije samo pola sata.

„Mislim da nijesu bili stigli ni do Budve, kada mi je zazvonio telefon i koleginica koja je bila u kontroli me obavijestila da će se vratiti i da ih sačekam. Došli su, dakle, poslije samo pola sata, i saopštili mi da sam na godišnjem odmoru i da predam ključeve od filijale i kancelarije jednoj od koleginica koja je i danas na tom mjestu. Nijesam bio dovoljno pribran da tražim rješenje za godišnji odmor, i to se tako završilo”, kaže Popović.

Već poslije dva-tri dana umjesto rješenja o godišnjem odmoru, stigla je suspenzija i za Popovića i za Mitrovićevu. Zatim je uslijedio mjesec zatišja, da bi jednog jutra u oktobru policija zakucala na njihova vrata.

„Mene su uhapsili u sedam ujutru, pred djecom. Trojica inspektora, bivših kolega, hapsila su me kao posljednjeg kriminalca. Kseniju su uhapsili na isti način sat ranije u Risnu gdje je stanovala. Odmah nas pritvaraju, ali i ne sprovode u sud. Sudija za nas ima vremena tek sjutra u četiri popodne. Određuje nam trideset dana pritvora, i pravo za Spuž” – prisjeća se Popović.

On i Mitrovićeva u zatvoru u Spužu proveli su po pet mjeseci, a policija u međuvremenu prikuplja razne podatke. „Provjeravali su i moje privatne telefone i nijesu našli bilo kakav kontakt sa Keljmendijevima”, kaže Popović.

U Spužu su bili i kada je raspisana potjernica za braćom Keljmendi, kao i kada je u decembru te godine Liridon uhapšen u Hrvatskoj.

„Čekali smo početak suđenja, koje je zakazano tek za mart mjesec 2011. godine. Na tom suđenju mene niko ni u jednoj radnji nije pomenuo. Liridon je izjavio da mene i Kseniju nikada nije vidio. Da nikada čak nije ni bio u Kotoru i da ne zna gdje su prostorije naše filijale. Izjavio je da mu je jedna osoba iz Podgorice obećala da će mu ubrzati dobijanje dokumenata. Na pitanje sudije preko koga, on je odgovario – preko načelnika policije. Ja sam tu u sudnici, mene i ne pominje”, kaže Popović.

Poslije desetak dana, u nastavku suđenja, pojavljuju se svjedoci, između ostalih i osoba iz Podgorice koja je navodno trebalo da posreduje Liridonu u dobijanju dokumenata.

„Ta osoba izjavljuje da ništa nikome nije obećala, i da mene ne poznaje. Tada smo pušteni da se dalje branimo sa slobode. Prva presuda, kojom sam ja osuđen na godinu, a Ksenija na deset mjeseci, donesena je u Osnovnom sudu u Kotoru u julu 2011. Meni se stavlja na teret pokušaj brisanja podataka i prikrivanje, a Kseniji, koja nije ni radila, na teret se stavlja da je svoju šifru dala NN izvršiocu da to uradi umjesto nje, odnosno da izvrši upis. Da bi presuda opstala, oni uporno tvrde da su rješenja o upisu Keljmednijevih u crnogorsko državljanstvo falsifikovana i da nemaju suvi žig. Naravno da je takva presuda najprije pala u Višem sudu” – priča Popović.

Osnovni sud u Kotoru, međutim, samo prepisuje tu prvu presudu, a predmetna sutkinja ubrzo biva izabrana za sudiju Višeg suda.

„U februaru ove godine, Viši sud potvrđuje prvostepenu presudu, iako je ona popuno ista kao ona koju su prethodno oborili”, kaže Popović.

Ksenija Mitrović se nedavno vratila na izdržavanje kazne, dok Svetozar Popović pokušava da ispriča svoju priču.

Njih dvoje osuđeni su da su navodno podstreknuti na izdavanje ličnih dokumenata braći Elvisu i Liridonu Keljmendiju. Monitor nema ambiciju da presuđuje, ali ima obavezu da, imajući na umu javni interes, omogući da se i iz ovog ugla čuje priča o izdavanju dokumenata sinovima Nasera Keljmendija.

Podsjećamo, niko nikada nije potegao pitanje odgovornosti osoba koje su Elvisu i Liridonu omogućile da crnogorska lična dokumenta prethodno dobiju u Rožajama, odnosno Bijelom Polju i da ih godinama nesmetano koriste. O tome je Monitor već pisao. Biće da država ni to nije znala.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SKUPŠTINA CRNE GORE: Godina počinje blokadom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina koju trebaju da obilježe krupne reforme zbog boljitka građana, ali i EU obaveza, počinje sa posvađanim političkim elitama. Do ulaska u EU, Crna Gora mora da zatvori još 27 poglavlja. Za taj posao ova godina je ključna. A parlament blokiran

 

 

Zbog spora vlasti i opozicije oko Ustavnog suda u Novu godinu smo ušli sa blokiranom Skupštinom i nesuvajanjem budžeta.

Zbog neusvajanja budžeta, Crna Gora će ponovo ići na privremeno finansiranje. Potrošačke jedinice će mjesečno dobijati 1/12 stvarnih izdataka u prethodnoj godini sve dok se ne usvoji Zakon o budžetu.
Za vrijeme Vlade premijera Zdravka Krivokapića na snazi je bilo privremeno finansiranje pola godine, pa su isplate plata i penzija tekle nesmetano.

Za razliku od tog vremena, aktuelna Vlada je planirala niz povećanja i reformi koje nijesu izvodljive bez usvajanja budžeta – od stavki u kapitalnom budžetu, vraćanja nagomilanih dugova, do povećanja penzija za srazmjerne penzionere i plata za pripadnike Vojske.

Iz vlasti zato okrivljuju opoziciju da nema opravdanja za blokadu procesa koji utiču na povećanje penzija, plata, naknada za novorođenčad, staračkih naknada, dječijih dodataka, naknada majkama, besplatnih udžbenika, podršku radnicima i sve ono što su građani s pravom očekivali od ovog budžeta… Uz to optužuju opoziciju i za ugrožavanje likvidnosti države i usporavanje evropskog puta.

,,Ustavni puč i narušavanje pravnog poretka, enormno zaduženje koje će u tri godine preći tri milijarde eura, ili oko pet hiljada eura po svakom građaninu, uključujući i djecu… Povratak kriminalnih obračuna i surovih likvidacija na ulicama, skandali u prosvjeti, slabljenje borbene gotovosti Vojske Crne Gore, narušavanje dobrosusjedskih odnosa, najavljena blokada evropskog puta i mnoge druge negativnosti i skandali koji prate ovu vladu i parlamentarnu većinu, zaslužuju snažan odgovor opozicije. Mi nećemo skrštenih ruku posmatrati kako nam jedna skupina političkih diletanata i poslušnika centara moći drugih država uništava Crnu Goru i njene institucije”, objasnio je razloge blokade Skupštine za Dan poslanik URA Filip Adžić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GOVOR MRŽNJE I MI: Nekažnjiv, pa raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Govor mržnje je sve prisutniji u javnom prostoru Crne Gore, a posebno je pojačan nakon posljednje tragedije na Cetinju . Praksa govori da oni koji siju mržnju najčešće bivaju kažnjeni prekršajno, ukoliko se uopšte kazne

 

Velike tragedije često bivaju povod da se ljudi okupe i zajednički prebrode teške trenutke. Međutim, u Crnoj Gori one nerijetko dodatno podstiču podjele i pojačavaju govor mržnje.

Tako smo nakon 1. januara na Cetinju, kada je u teškom zločinu stradalo 12 ljudi (i trinaesti počinilac), a četvoro njih ranjeno, na internetu vidjeli izlive mržnje sa svih strana.

Iako će srbijanski tabloidi biti upamćeni po  žutilu i neprofesionalizmu koje je izbijalo iz gotovo svakog naslova i rečenice o cetinjskoj tragediji, biće upamćeni i po govoru mržnje koji su sipali po svojim čitaocima. Prednjačio je Srpski telegraf, koji je na svom portalu objavio tekst pod naslovom: „Njegoš prokleo Cetinje: Ubijaće se sve dok ne vrate kapelu na Lovćen!“ ilustrovanu slikom Njegoša i srušene kapele na Lovćenu, kao i slikom masovnog ubice Aca Martinovića.

Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge Crne Gore (SAMU) saopštio je da je jedan broj regionalnih medija iskoristio tragediju na Cetinju za ponavljanje starih narativa koji narušavaju koheziju građanskog društva u Crnoj Gori, insistirajući na etničkim podjelama i produbljivanju društvenih tenzija. Zbog toga će, kako kažu, zakonskim ovlašćenjima i odgovornošću za zaštitu javnog interesa, preduzeti dodatne mjere nadzora nad sadržajima koje emituju elektronski mediji registrovani u Crnoj Gori, kao i nad programima koji se reemituju putem kablovskih operatora.

Međutim, glavno leglo govora mržnje događalo se na društvenim mrežama, gdje su su se izdvojile dvije grupe. Jedna  koja smatra da su Cetinjani zbog svojih nacionalnih i vjerskih stavova to zaslužili, i druga koja je za zločin krivila „svetosavce“ i Srpsku pravoslavnu crkvu, čijoj konfesiji je masovni ubica navodno pripadao. Bilo je poziva da se Cetinjani vrate vjeri i skinu prokletstvo sa jedne strane, a sa druge da se „puca po svetosavcima“ i da se u manastirima traži oružje.

Određene narative podgrijao je i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić. „Ovi predbožićni dani svima nama ukazuju da samo suštinski povratak hrišćanskim vrijednostima i načinu života, koje na Cetinju oličava drevna lavra Svetog Petra, može donijeti duhovni mir i pouzdano rasuđivanje u trenucima ličnih i opštih kriza i iskušenja”, kazao je on.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BEZ DOGOVORA U BUDVI: Vlada zakazala konstitutivnu skupštinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije suprostavljene grupacije nekada jedinstvenog DF-a, ne uspijevaju da nađu zajednički interes za formiranje vlasti sa osvojenih 18 mandata. Sve ostale kombinacije sa drugim političkim partijama za pravljenje  većine, kako se čini, osuđene su na propast. Politička stabilnost u Budvi na početku 2025. izgleda sve udaljenija

 

 

Gotovo dva mjeseca od poslednjih lokalnih izbora u Budvi, nema dogovora stranaka za formiranje vlasti.  Nema ni usaglašenog predloga za funkciju predsjednika lokalnog parlamenta, dok zakonski rokovi za uspostavljanje funkcionalne uprave polako ističu.

Na sjednici održanoj 28. decembra Vlada je donijela odluku da se prva sjednica Skupštine opštine Budva održi u petak, 10. januara. Za sazivanje prve sjednice nakon izbora od 17. novembra, nadležna je Vlada, u skladu sa članom 39 Zakona o lokalnoj samoupravi, jer su u pitanju ponovljeni lokalni izbori. Majsko izjašnjavanje građana Budve propalo je, političke partije, grupe građana i koalicije, nisu uspjele da postignu dogovor oko formiranja vlasti, nije održana sjednica parlamenta i nije izabran njen predsjednik.

Politička scena u Budvi više je nego zanimljiva. Od 25. marta ove godine kada je odlukom Vlade skraćen mandat lokalnom parlamentu, opština Budva radi bez zakonodavne  i izvršne vlasti. Sa predsjednikom opštine Milom Božovićem  koji se godinu i devet mjesec nalazi u zatvoru u Spužu, jedinim autoritetom za donošenje svih važnih odluka oko imenovanja i razrješenja kadrova kao i odluka o načinu trošenja novca iz bogate budvanske kase.

U fotelji potpredsjednika opštine smjenjuju se Božovićevi najbliži kadrovi, zavisno od nivoa poslušnosti i bespogovornog izvršavanja odluka koje stižu iz Spuža. Opštinom trenutno rukovodi potpredsjednik Nikola Jovanović, lider grupe građana Budva naš grad, koja je na novembarskim izborima osvojila 9 odborničkih mandata. Isto koliko i lista Za budućnost Budve, koalicije DF-a, koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro.

Ove dvije suprostavljene grupacije nekada jedinstvenog DF-a, ne uspijevaju da nađu zajednički interes za formiranje vlasti sa osvojenih 18 mandata. Sve ostale kombinacije sa drugim političkim partijama za pravljenje većine, kako se čini, osuđene su na propast. Politička stabilnost u Budvi na početku 2025. izgleda sve udaljenija.

Dnevni red prve sjedince SO poslije devet mjeseci ima samo dvije tačke.  Potvrđivanje mandata odbornicima i izbor predsjednika Skupštine opštine Budva.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo