Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Državljanstvo Keljmendijima izdato u Podgorici

Objavljeno prije

na

Bivši rukovodilac kotorske Filijale za upravne poslove Svetozar Popović, koji je zajedno sa službenicom ove filijale Ksenijom Mitrović, osuđen na godinu, odnosno deset mjeseci zatvora, zbog navodnog pokušaja da se na osnovu falsifikovanog rješenja o upisu u crnogorsko državljanstvo braći Keljmendi, Elvisu i Liridonu, izdaju crnogorske lične isprave, tvrdi da je „žrtveni jarac” države bez čijeg znanja tako nešto nije moglo da se učini.

On kaže da su i on i Mitrovićeva kolateralna šteta da bi se pokrio neko mnogo moćniji u državnim službama koje su izdale rješenje o upisu Keljmendijevih u crnogorsko državljanstvo.

„Da budem potpuno jasan. To rješenje je imalo suvi žig i djelovodni broj Ministarstva unutrašnjih poslova. Neko je to izdao u Podgorici. Ako je falsifikovan suvi žig, nijesam ga ja mogao falsifikovati”, tvrdi Popović.

Ovaj čovjek, koji je već izdržao pet mjeseci zatvora i čeka da bude pozvan na izdržavanje ostatka kazne, priča da je golgota za njega i njegovu koleginicu Kseniju Mitrović počela nenadano krajem septembra 2010. godine.

„Tih dana mene je pozvala jedna osoba iz Podgorice, iz vrha MUP-a, da provjerim da li Elvis Keljmendi ima oružani list izdat u Kotoru. Bio sam van svog radnog mjesta. Vratio sam se na posao, odmah provjerio i rekao da nema. On me je onda pitao ima li ličnu kartu. Provjerio sam i to i rekao da ima državljanstvo i biometrijsku ličnu kartu, izdatu u maju te godine u Kotoru”, priča Popović.

On napominje da nije nikakva tajna da je Elvis Keljmendi deset godina, ili preciznije, od dvijehiljadite, imao sva lična dokumenta izdata u Rožajama – i staru ličnu kartu, i pasoš i vozačku dozvolu, i da je u maju 2010. u Kotoru samo zamijenio ta stara dokumenta za nova, biometrijska.

„Ja sam u septembru, kada sam dobio onaj poziv iz vrha MUP-a, prvi put čuo za Elvisa Keljmendija. Bio sam rukovodilac i nije bio moj posao da sjedim za šalterom i gledam ko ulazi i izlazi iz filijale. Kasnije su mi neke kolege ispričale da je on bio u Kotoru u pratnji nepoznate osobe i da je izvadio ta dokumenta potpuno regularno”, kaže Popović.

Još jedan telefonski poziv iz Podgorice je bio značajan i dogodio se samo dva dana nakon prvog.

„Taj poziv je bio od koleginice iz Podgorice, koja mi je kazala da storniram zahtjev za izdavanje dokumenata Liridonu Keljmendiju i da nikome ne pričam o tome. Zanimljivo je da me u maju, kada je Elvis izvadio sva dokumenta, niko nije zvao”, kaže Popović.

On se prisjeća da je poslije tog poziva uzeo zahtjev Liridona Keljmendija i sklonio ga kod sebe u radni sto, a zatim ušao u kompjuter da vidi šta je sporno.

„Ušao sam u program na takozvani inicijalni unos. To je poseban ulaz iz kojeg može da se vidi ko je izdao državljanstvo, koji je broj, kada je izdato i slično. Pozvao sam koleginicu Kseniju Mitrović i pitao je da li je ona unosila podatke, ona mi je odgovorila da nema pojma o čemu se radi jer je na godišnjem odmoru. Ja sam izašao iz programa i ništa se nije dešavalo”, kaže Popović.

Ništa se nije dešavalo samo naizgled. U Kotor je, prema riječima Popovića, vrlo brzo i nenajavljeno došla kontrola iz Podgorice.

„U kontroli je bila jedna koleginica koje mene jednostavno nije podnosila. Krenula je, što bi se reklo, ‘đonom’ sa nesuvislim pitanjima. Pošto ništa nijesu našli, uzimaju originalna rješenja, za koja je ova koleginica tvrdila da su falsifikovana, i ako su bila sa suvim žigom na sredini. A zna se vrlo dobro da Sveto Popović ne udara suvi žig, niti ima djelovodnik MUP-a. Na oba rješenja za upis u državljanstvo, i za Elvisa i za Liridona, bio je djelovodni broj Ministarstva unutrašnjih poslova u Podgorici. Mene jako boli zašto onda niko nije ispitao otkuda ‘original falsifikata’ sa suvim žigom, koji ja sigurno nijesam mogao napraviti. Kao da je nekome odgovaralo da budem žrtveni jarac, što će se kasnije i desiti”, priča Popović.

Kontrola iz Podgorice je otišla, ali je nešto bilo presudno da se vrate poslije samo pola sata.

„Mislim da nijesu bili stigli ni do Budve, kada mi je zazvonio telefon i koleginica koja je bila u kontroli me obavijestila da će se vratiti i da ih sačekam. Došli su, dakle, poslije samo pola sata, i saopštili mi da sam na godišnjem odmoru i da predam ključeve od filijale i kancelarije jednoj od koleginica koja je i danas na tom mjestu. Nijesam bio dovoljno pribran da tražim rješenje za godišnji odmor, i to se tako završilo”, kaže Popović.

Već poslije dva-tri dana umjesto rješenja o godišnjem odmoru, stigla je suspenzija i za Popovića i za Mitrovićevu. Zatim je uslijedio mjesec zatišja, da bi jednog jutra u oktobru policija zakucala na njihova vrata.

„Mene su uhapsili u sedam ujutru, pred djecom. Trojica inspektora, bivših kolega, hapsila su me kao posljednjeg kriminalca. Kseniju su uhapsili na isti način sat ranije u Risnu gdje je stanovala. Odmah nas pritvaraju, ali i ne sprovode u sud. Sudija za nas ima vremena tek sjutra u četiri popodne. Određuje nam trideset dana pritvora, i pravo za Spuž” – prisjeća se Popović.

On i Mitrovićeva u zatvoru u Spužu proveli su po pet mjeseci, a policija u međuvremenu prikuplja razne podatke. „Provjeravali su i moje privatne telefone i nijesu našli bilo kakav kontakt sa Keljmendijevima”, kaže Popović.

U Spužu su bili i kada je raspisana potjernica za braćom Keljmendi, kao i kada je u decembru te godine Liridon uhapšen u Hrvatskoj.

„Čekali smo početak suđenja, koje je zakazano tek za mart mjesec 2011. godine. Na tom suđenju mene niko ni u jednoj radnji nije pomenuo. Liridon je izjavio da mene i Kseniju nikada nije vidio. Da nikada čak nije ni bio u Kotoru i da ne zna gdje su prostorije naše filijale. Izjavio je da mu je jedna osoba iz Podgorice obećala da će mu ubrzati dobijanje dokumenata. Na pitanje sudije preko koga, on je odgovario – preko načelnika policije. Ja sam tu u sudnici, mene i ne pominje”, kaže Popović.

Poslije desetak dana, u nastavku suđenja, pojavljuju se svjedoci, između ostalih i osoba iz Podgorice koja je navodno trebalo da posreduje Liridonu u dobijanju dokumenata.

„Ta osoba izjavljuje da ništa nikome nije obećala, i da mene ne poznaje. Tada smo pušteni da se dalje branimo sa slobode. Prva presuda, kojom sam ja osuđen na godinu, a Ksenija na deset mjeseci, donesena je u Osnovnom sudu u Kotoru u julu 2011. Meni se stavlja na teret pokušaj brisanja podataka i prikrivanje, a Kseniji, koja nije ni radila, na teret se stavlja da je svoju šifru dala NN izvršiocu da to uradi umjesto nje, odnosno da izvrši upis. Da bi presuda opstala, oni uporno tvrde da su rješenja o upisu Keljmednijevih u crnogorsko državljanstvo falsifikovana i da nemaju suvi žig. Naravno da je takva presuda najprije pala u Višem sudu” – priča Popović.

Osnovni sud u Kotoru, međutim, samo prepisuje tu prvu presudu, a predmetna sutkinja ubrzo biva izabrana za sudiju Višeg suda.

„U februaru ove godine, Viši sud potvrđuje prvostepenu presudu, iako je ona popuno ista kao ona koju su prethodno oborili”, kaže Popović.

Ksenija Mitrović se nedavno vratila na izdržavanje kazne, dok Svetozar Popović pokušava da ispriča svoju priču.

Njih dvoje osuđeni su da su navodno podstreknuti na izdavanje ličnih dokumenata braći Elvisu i Liridonu Keljmendiju. Monitor nema ambiciju da presuđuje, ali ima obavezu da, imajući na umu javni interes, omogući da se i iz ovog ugla čuje priča o izdavanju dokumenata sinovima Nasera Keljmendija.

Podsjećamo, niko nikada nije potegao pitanje odgovornosti osoba koje su Elvisu i Liridonu omogućile da crnogorska lična dokumenta prethodno dobiju u Rožajama, odnosno Bijelom Polju i da ih godinama nesmetano koriste. O tome je Monitor već pisao. Biće da država ni to nije znala.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljivo je da su Krstoviću lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci,  u novembru prošle godine, bezuspješno tražen

 

Još jedan, kako to stoji u zvaničnom saopštenju Uprave policije, visokorangirani pripadnik organizovane kriminalne grupe našao se iza brave. Riječ je o 38.godišnjem Igoru Krstoviću. Zanimljivo je da su mu lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci, tačnije u novembru, bezuspješno tražen.

Više sreće su tada službenici policije imali u pronalasku i hapšenju njegovih sugrađana Saše Anđušića i Borisa Dobrovića. Akcija je tada izvedena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ali o njenim detaljima nije bilo zvaničnog saopštenja. Kratko je tada iz SDT-a saopšteno da “radi zaštite interesa postupka neće obavještavati javnost u ovom trenutku o mjerama i radnjama koje se preduzimaju, ali ćemo blagovremeno dati saopštenje čim se za to stvore uslovi”.

Više podataka se  nije moglo dobiti ni nakon hapšenja Krstovića. Dan nakon hapšenja Krstović je na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu negirao  krivicu. Da nije kriv ponovio je i u podgoričkom Višem sudu pred sudijom za istragu koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

“Iznio je odbranu i negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret”, kazao je Krstovićev advokat Danilo Mićović, koji nije želio da iznosi detalje sa saslušanja jer je, rekao je on, postupak tajan.

„I.K. se potraživao po potjernici NCB Interpola Podgorica zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i više krivičnih djela iz oblasti pranja novca, kao i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Radi se o visokorangiranom pripadniku jedne kriminalne grupe koja je sprovodila kriminalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz policije u kasnim večernjim satima.

Iste večeri, poslije 22.30 stigla je pohvala od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.

„Uspješno lociranje i hapšenje međunarodno traženog visokorangiranog člana kriminalnog klana, rezultat je izuzetne saradnje i profesionalnosti službenika Sektora za borbu protiv kriminala i Odjeljenja bezbjednosti Budva, uz podršku Specijalnog policijskog odjeljenja. Ovo hapšenje pokazuje visoku posvećenost i efikasnost naših službi u borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u saopštenju dostavljenom iz Šaranovićevog kabineta.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove godine nije bilo ni jednog skijaškog dana, pa su i prihodi  daleko od planiranih. Zbog toga će biti neophodna državna pomoć. Makar dok se ne postave sistemi za  vještačko osnježavanje koji, za sada, nijesu instalirani ni na jednom skijalištu

 

 

Državno  preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) je, tokom januara i februara, od prodaje usluga ostvarilo jedva preko pet odsto prihoda planiranih za taj period Finansijskim planom za 2024. godinu. Precizno: prihodovano je svega 45 od planiranih 880 hiljada eura. I od ugostiteljskih usluga prihodovali su tek nešto više od 50.000 eura, dok je planom bilo projektovano devet puta više. Prihoda od naplate parkinga nijesu imali, a minimalni su i prihodi od zakupa poslovnog inventara i opreme (iznajmljivanje skijaške opreme i sanki).

Izvršni direktor Đuro Milošević objašnjava kako na Ski centru Kolašin 1600, jedinom koji funkcionište u okviru tog preduzeća, nije  bilo ni jednog skijaškog dana. Sve to će imati, kaže, ozbiljne posljedice po poslovanje preduzeća, ali i „nametnuti kao prioritet ubrzanje procesa izgradnje sistema vještačkog osnježavanja“. Jedino tako, tvrdi Milošević,  izbjeći će se opasnost da se slična situacija ponovi narednih godina.

„Skijaška sezona, ako je možemo nazvati skijaška, primiče se kraju a Ski centar Kolašin 1600 nije imao ni jedan dan skijanja. Vremenski uslovi su bili takvi da nije bilo dovoljno padavina da se skijaške staze pripreme za skijanje, a na skijalištu  nema izgrađenog sistema za vještačko osnježavanje. Skijališta u regionu, koja su imala iste atmosferske uslove, a imaju izgrađene sisteme za vještačko osnježavanje, otvorili su sezonu skijanja sredinom decembra prošle godine i ona još traje“, navodi izvršni direktor SCG.

Prema njegovim riječima, posljedice ovakve sezone uveliko se osjećaju u SCG i cijeloj kolašinskoj turističkoj privredi. O tome je nedavno obavijestio i kolašinski lokalni parlament  koji je, na incijativu preko 200 Kolašinca, raspravljao  o mogućnosti da se planirani projekat zahvatanja vode sa rijeke Ljevaje odloži dok se ne ispitaju mogućnosti „jednostavnijeg i jeftinijeg“  snabdijevanja vodom dva planinska centra na Bjelasici.

„Posljedice će se osjetiti posebno početkom sledeće zimske sezone, koju će biti jako teško pripremiti i privući goste, nakon ovako loše reklame. Jedino izgradnjom sistema za vještačko osnježavanje, u svemu poštujući važeću plansku dokumentaciju, Skijališta CG mogu biti konkurentna sa skijalištima u regionu i imati garantovanu skijašku sezonu“, zaključuje Milošević.

On, za sada,  ne pominje neophodnost  državne pomoći na koju su u tom preduzeću navikli, kad god podbaci sezona ili kad se finansijski plan pokaže kao preambiciozan. Međutim,  njegovi saradnici su, nedavno, na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, kazali da će pomoć države biti neophodna. Navodno, već su se obratili i resornom Ministarstvu, jer kako je rekla Tanja Vukić iz SCG, bez te pomoći neće dalje moći da funkcionišu. “Sada radimo na pripremi ljetnje turističke sezone i činimo sve što je do nas, ali nam je neophodna finansijska pomoć za ogromne gubitke koje smo pretrpjeli. Nadamo se da će Ministarstvo imati sluha i izaći nam u susret”, istakla je Vukić.

SCG su, gotovo od  osnivanja, dobijali pomoć države. Ona je u 2017. godini bila oko 120.000 eura, a naredne duplo više.  Blizu 660.000  bila je podrška SCG iz državne kase 2019. godne, a 2020. je premašila milion eura, koliko je bila i godinu kasnije.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK)  prošle godine, nakon ispitnog postupka, donijela je odluku da je taj vid podrške države preduzeću u skladu sa zakonom. Početkom 2021.  godine, AZK je resoru Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma naložila da ne daje pomoć SCG dok se ne okonča ispitni postupak. U okviru SCG su skijališta Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinski centar Komovi i Eco Adventure park Komovi.  Za sada radi samo kolašinsko skijalište u koje su uložene desetine miliona.

Prema podacima Uprave za kapitalne projekte, više od 66 miliona eura uloženo je u projekte na Bjelasici u cilju unapređenja turističke infrastrukture i ponude, a koji se finansiraju kroz kapitalni budžet. Riječ je o razvoju skijaških centara  Bjelasica i Komovi (Ski-centar Kolašin 1600, Ski-centar Žarski i Skijaški centar Cmiljača). Nedavno su iz Ministarstva turizma saopštili da je  u planu nastavak aktivnosti i radova na pomenutim ski centrima kako bi se oni konačno priveli namjeni. Dalji planovi za Ski centar Kolašin 1600 su završetak započetih ski-liftova, izgradnja osvjetljenja za dvije skijaške staze uz ski-liftove, čime će, tvrde u resornom Ministarstvu, Ski centar dobiti na kvalitetu dodatnom ponudom.

Ni jednog skijaškog dana nije bilo ni na ski centrima Vučje i Durmitor. Iz tih skijališta objašnjavaju  da su pretrpjeli ogromnu štetu tokom dosadašnjeg toka zimske turističke sezone. Marinko Purić, izvršni direktor Ski centra Durmitor kaže da je svima  jasno da je zimska turistička sezna propala i da od planiranih 90 skijaških dana nije bilo nijednog. “Nalazimo se jako teškoj finansijskoj situaciji, uložili smo sve napore i sva moguća sredstva, ali nam nedostatak sniježnog pokrivača nije išao na ruku. Naši gubici su nenadoknadivi”, kazao je on na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG.

Na tom skijalištu je napravljena akumulacija za vodu neophodnu za vještačko osnježavanje. Nezvanično se  pominje instaliranje sniježnih topova do sljedeće zime, ali se za sada ne zna ko će to da radi i da finansira.

Prema dokumentima koje je država, očigledno, zanemarila kad je odlučivala o ulaganjima u skijališta, vještački snijeg će biti neophodan na mnogim crnogorskim planinama. Prema zaključcima iz 2007. godine, samo četiri oblasti u sjevernom dijelu Crne Gore (Durmitor, Bjelasica, Sinjajevina i Maganik) imaju u sezoni više od 60 dana snijeg visine iznad 50 centimetara. Najveći broj dana (više od 90) sa visinom snijega iznad 30 centimetara ima Durmitor (na visini od 1.750 do 1.950 mnm), a 80 dana Maganik, Sinjajevina i Bjelasica (nadmorske visine od 1.650 do 1.850 metara).

Za potrebe izrade Master plana za razvoj zimskog turizma u Crnoj Gori urađena je modelska reanaliza zimskih sezona (2002.-2004.) koja je ukazala na rizike od velikih ulaganja u skijaški turizam. To modeliranje je urađeno pod pokroviteljstvom Hidrometeorološkog zavoda.

U Nacionalnoj strategiji za klimatske promjene iz 2015. godine  piše da su klimatske promjene najveća prepreka razvoju zimskog turizma u Crnoj Gori.U tom dokumetu piše da će se sniježne padavine do 2030. godine smanjiti za 25 odsto, a zatim i za 50 procenata. Strategija predlaže pomjeranje skijaških staza na visine iznad 1.800 metara i više ulaganja u sisteme za vještački snijeg.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo