Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Državljanstvo Keljmendijima izdato u Podgorici

Objavljeno prije

na

keljmendi

Bivši rukovodilac kotorske Filijale za upravne poslove Svetozar Popović, koji je zajedno sa službenicom ove filijale Ksenijom Mitrović, osuđen na godinu, odnosno deset mjeseci zatvora, zbog navodnog pokušaja da se na osnovu falsifikovanog rješenja o upisu u crnogorsko državljanstvo braći Keljmendi, Elvisu i Liridonu, izdaju crnogorske lične isprave, tvrdi da je „žrtveni jarac” države bez čijeg znanja tako nešto nije moglo da se učini.

On kaže da su i on i Mitrovićeva kolateralna šteta da bi se pokrio neko mnogo moćniji u državnim službama koje su izdale rješenje o upisu Keljmendijevih u crnogorsko državljanstvo.

„Da budem potpuno jasan. To rješenje je imalo suvi žig i djelovodni broj Ministarstva unutrašnjih poslova. Neko je to izdao u Podgorici. Ako je falsifikovan suvi žig, nijesam ga ja mogao falsifikovati”, tvrdi Popović.

Ovaj čovjek, koji je već izdržao pet mjeseci zatvora i čeka da bude pozvan na izdržavanje ostatka kazne, priča da je golgota za njega i njegovu koleginicu Kseniju Mitrović počela nenadano krajem septembra 2010. godine.

„Tih dana mene je pozvala jedna osoba iz Podgorice, iz vrha MUP-a, da provjerim da li Elvis Keljmendi ima oružani list izdat u Kotoru. Bio sam van svog radnog mjesta. Vratio sam se na posao, odmah provjerio i rekao da nema. On me je onda pitao ima li ličnu kartu. Provjerio sam i to i rekao da ima državljanstvo i biometrijsku ličnu kartu, izdatu u maju te godine u Kotoru”, priča Popović.

On napominje da nije nikakva tajna da je Elvis Keljmendi deset godina, ili preciznije, od dvijehiljadite, imao sva lična dokumenta izdata u Rožajama – i staru ličnu kartu, i pasoš i vozačku dozvolu, i da je u maju 2010. u Kotoru samo zamijenio ta stara dokumenta za nova, biometrijska.

„Ja sam u septembru, kada sam dobio onaj poziv iz vrha MUP-a, prvi put čuo za Elvisa Keljmendija. Bio sam rukovodilac i nije bio moj posao da sjedim za šalterom i gledam ko ulazi i izlazi iz filijale. Kasnije su mi neke kolege ispričale da je on bio u Kotoru u pratnji nepoznate osobe i da je izvadio ta dokumenta potpuno regularno”, kaže Popović.

Još jedan telefonski poziv iz Podgorice je bio značajan i dogodio se samo dva dana nakon prvog.

„Taj poziv je bio od koleginice iz Podgorice, koja mi je kazala da storniram zahtjev za izdavanje dokumenata Liridonu Keljmendiju i da nikome ne pričam o tome. Zanimljivo je da me u maju, kada je Elvis izvadio sva dokumenta, niko nije zvao”, kaže Popović.

On se prisjeća da je poslije tog poziva uzeo zahtjev Liridona Keljmendija i sklonio ga kod sebe u radni sto, a zatim ušao u kompjuter da vidi šta je sporno.

„Ušao sam u program na takozvani inicijalni unos. To je poseban ulaz iz kojeg može da se vidi ko je izdao državljanstvo, koji je broj, kada je izdato i slično. Pozvao sam koleginicu Kseniju Mitrović i pitao je da li je ona unosila podatke, ona mi je odgovorila da nema pojma o čemu se radi jer je na godišnjem odmoru. Ja sam izašao iz programa i ništa se nije dešavalo”, kaže Popović.

Ništa se nije dešavalo samo naizgled. U Kotor je, prema riječima Popovića, vrlo brzo i nenajavljeno došla kontrola iz Podgorice.

„U kontroli je bila jedna koleginica koje mene jednostavno nije podnosila. Krenula je, što bi se reklo, ‘đonom’ sa nesuvislim pitanjima. Pošto ništa nijesu našli, uzimaju originalna rješenja, za koja je ova koleginica tvrdila da su falsifikovana, i ako su bila sa suvim žigom na sredini. A zna se vrlo dobro da Sveto Popović ne udara suvi žig, niti ima djelovodnik MUP-a. Na oba rješenja za upis u državljanstvo, i za Elvisa i za Liridona, bio je djelovodni broj Ministarstva unutrašnjih poslova u Podgorici. Mene jako boli zašto onda niko nije ispitao otkuda ‘original falsifikata’ sa suvim žigom, koji ja sigurno nijesam mogao napraviti. Kao da je nekome odgovaralo da budem žrtveni jarac, što će se kasnije i desiti”, priča Popović.

Kontrola iz Podgorice je otišla, ali je nešto bilo presudno da se vrate poslije samo pola sata.

„Mislim da nijesu bili stigli ni do Budve, kada mi je zazvonio telefon i koleginica koja je bila u kontroli me obavijestila da će se vratiti i da ih sačekam. Došli su, dakle, poslije samo pola sata, i saopštili mi da sam na godišnjem odmoru i da predam ključeve od filijale i kancelarije jednoj od koleginica koja je i danas na tom mjestu. Nijesam bio dovoljno pribran da tražim rješenje za godišnji odmor, i to se tako završilo”, kaže Popović.

Već poslije dva-tri dana umjesto rješenja o godišnjem odmoru, stigla je suspenzija i za Popovića i za Mitrovićevu. Zatim je uslijedio mjesec zatišja, da bi jednog jutra u oktobru policija zakucala na njihova vrata.

„Mene su uhapsili u sedam ujutru, pred djecom. Trojica inspektora, bivših kolega, hapsila su me kao posljednjeg kriminalca. Kseniju su uhapsili na isti način sat ranije u Risnu gdje je stanovala. Odmah nas pritvaraju, ali i ne sprovode u sud. Sudija za nas ima vremena tek sjutra u četiri popodne. Određuje nam trideset dana pritvora, i pravo za Spuž” – prisjeća se Popović.

On i Mitrovićeva u zatvoru u Spužu proveli su po pet mjeseci, a policija u međuvremenu prikuplja razne podatke. „Provjeravali su i moje privatne telefone i nijesu našli bilo kakav kontakt sa Keljmendijevima”, kaže Popović.

U Spužu su bili i kada je raspisana potjernica za braćom Keljmendi, kao i kada je u decembru te godine Liridon uhapšen u Hrvatskoj.

„Čekali smo početak suđenja, koje je zakazano tek za mart mjesec 2011. godine. Na tom suđenju mene niko ni u jednoj radnji nije pomenuo. Liridon je izjavio da mene i Kseniju nikada nije vidio. Da nikada čak nije ni bio u Kotoru i da ne zna gdje su prostorije naše filijale. Izjavio je da mu je jedna osoba iz Podgorice obećala da će mu ubrzati dobijanje dokumenata. Na pitanje sudije preko koga, on je odgovario – preko načelnika policije. Ja sam tu u sudnici, mene i ne pominje”, kaže Popović.

Poslije desetak dana, u nastavku suđenja, pojavljuju se svjedoci, između ostalih i osoba iz Podgorice koja je navodno trebalo da posreduje Liridonu u dobijanju dokumenata.

„Ta osoba izjavljuje da ništa nikome nije obećala, i da mene ne poznaje. Tada smo pušteni da se dalje branimo sa slobode. Prva presuda, kojom sam ja osuđen na godinu, a Ksenija na deset mjeseci, donesena je u Osnovnom sudu u Kotoru u julu 2011. Meni se stavlja na teret pokušaj brisanja podataka i prikrivanje, a Kseniji, koja nije ni radila, na teret se stavlja da je svoju šifru dala NN izvršiocu da to uradi umjesto nje, odnosno da izvrši upis. Da bi presuda opstala, oni uporno tvrde da su rješenja o upisu Keljmednijevih u crnogorsko državljanstvo falsifikovana i da nemaju suvi žig. Naravno da je takva presuda najprije pala u Višem sudu” – priča Popović.

Osnovni sud u Kotoru, međutim, samo prepisuje tu prvu presudu, a predmetna sutkinja ubrzo biva izabrana za sudiju Višeg suda.

„U februaru ove godine, Viši sud potvrđuje prvostepenu presudu, iako je ona popuno ista kao ona koju su prethodno oborili”, kaže Popović.

Ksenija Mitrović se nedavno vratila na izdržavanje kazne, dok Svetozar Popović pokušava da ispriča svoju priču.

Njih dvoje osuđeni su da su navodno podstreknuti na izdavanje ličnih dokumenata braći Elvisu i Liridonu Keljmendiju. Monitor nema ambiciju da presuđuje, ali ima obavezu da, imajući na umu javni interes, omogući da se i iz ovog ugla čuje priča o izdavanju dokumenata sinovima Nasera Keljmendija.

Podsjećamo, niko nikada nije potegao pitanje odgovornosti osoba koje su Elvisu i Liridonu omogućile da crnogorska lična dokumenta prethodno dobiju u Rožajama, odnosno Bijelom Polju i da ih godinama nesmetano koriste. O tome je Monitor već pisao. Biće da država ni to nije znala.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo