Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zoran prizemljen, Daliborka uzletjela

Objavljeno prije

na

Nakon skoro dvije decenije na čelu nacionalne avio kompanije, Zorana Đurišića stigla je partijska kazna – Vlada ga je razriješila te funkcije na sjednici kojoj nije prisustvovala njegova supruga, ministarka odbrane Milica Pejanović-Đurišić.

Istovremeno, nagrađeni su najvjerniji vojnici partije. Daliborka Pejović, jedna od glavnih akterki afere Snimak i vlasnica osam funkcija, od kojih je jedan broj dobila nakon afere, preuzela je Đurišićevu fotelju. Ugrijanu. Montenegro erlajns sada ima oko 30 miliona duga.

Premijer je novoizabranu predsjednicu Borda Montenegro erlajnsa, u svom maniru šefa privatne države, istovremeno oslobodio i pred zakonom. ,,Daliborka Pejović nije napravila ništa nezakonito” kazao je. A pošto on ne podržava ,,verbalni delikt”, ona može preuzeti nacionalnu kompaniju, pojasnio je. Ono što Đukanović naziva verbalnim deliktom domaća i međunarodna javnost koja nije u Đukanovićevoj službi prepoznaje kao državni udar i teško kršenje Ustava od strane organizovane kriminalne grupe u Evropi.

O Đurišićevom odlasku govori se još od sredine 2006. godine kada je tužilaštvo pokrenulo postupak protiv njega i njegovog saradnika Vladimira Đelevića. Teretilo ih je da su od 2002. do 2006. na više nezakonitih načina oštetili nacionalnu aviokompaniju. Prvobitna procjena, da su pronevjerili 44 miliona, vremenom se topila i spala na svega 450.000 dolara. Istom brzinom topile su se i priče da je Đurišić u nemilosti partijskog šefa svoje supruge.

Sredinom 2010. slučaj je zaključen. Tužilaštvo je odustalo od krivičnog gonjena Đurišića i Đelevića, jer „nema dokaza da su imenovani izvršili krivična djela zbog kojih je vođen postupak”.

Da će biti sklonjen sa te funkcije, opet se počelo govoriti prije sedam mjeseci, objašnjavaju upućeni . U to vrijeme Državna revizorska institucija (DRI) završila je revizorski izvještaj o poslovanju Montenegro erlajnsa, u kom su konstatovane brojne nezakonitosti – od toga da je Đurišić avione kupovao mimo zakona, do toga da je bio istovremeno na čelu Borda i izvršni direktor kompanije, što je nezakonito. Upućeni primjećuju da su smjene napravljene ne samo u Montenegro erlajnsu nego i u drugim preduzećima u kojima je državna revizija u punom sjaju pokazala kako vladini kadrovi nemaju mjere kad na štetu budžeta rukovode državnim preduzećima.

,,Prvi put se dogodilo da bivši direktor Đurišić, nakon revizije, a u ime

kompanije, prijeti podnošenjem krivičnih prijava članovima Senata DRI i

revizorima”, kaže za Monitor predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović. ,,Kompanija na čijem je čelu Đurišić 20 godina je jedan od najvećih gubitaša u cjelokupnoj crnogorskoj ekonomiji, što nije lako biti, sa neefikasnim poslovanjem, nerentabilnim linijama, ogromnim troškovima poslovanja i zarada menadžmenta, partijskim zapošljavanjem i kompromisnim rukovođenjem, gdje su poslanici SDP dugo godina bili u bordu direktora dok je ‘izvršna vlast’ pripadala DPS-u”. Damjanović smatra da novi partijski kadrovi neće napraviti ništa novo, nego samo nastaviti dosadašnju politiku i produbiti probleme.

Teško je povjerovati da su u DPS-u tek u novembru prošle godine primijetili da u tako značajnoj nacionalnoj kompaniji nije sve u najboljem redu. Da se u pozadini radi i o mogućem sukobu u partiji, mediji su već spekulisali nakon što je ministarka odbrane javno kritikovala tu odluku Vlade, tvrdeći da se ona tako odriče od ,,profesionalaca”. Đukanović je demantovao da postoji sukob u partiji. Ubrzo je međutim javno kritikovao Đurišić-Pejanović jer nije preuzela odgovornost za to što je Crna Gora daleko od ulaska u NATO.

Dobro upućeni sagovornici Monitora primjećuju da Đurišić u stvari nije kažnjen. Oni podsjećaju da su u toj kompaniji prepolovljene zarade i naknade. Đurišić će vjeruju, naći novo uhljebljenje. Poput mnogih ,,kažnjenih” DPS kadrova, uostalom.

Naši sagovornici smatraju da Daliborka Pejović nije prošla kako se očekivalo. S obzirom na zasluge posvjedočene Snimkom spekulisalo se da će dobiti ministarsku stolicu. Monitorovi izvori vjeruju da je moguće da je ona postavljena na čelo Montenegro erlajnsa kako bi Đukanoviću bila desna ruka u budućoj privatizaciji nacionalne kompanije, te da nju nagrada tek čeka. Nagrada je, vjeruju, u stvari dio tog budućeg aranžmana. S obzirom na to da Vlada više ne može rješavati dugove Montenegro erlajnsa preuzimanjem duga u zamjenu za akcijski kapital, privatizacija je jedan od mogućih scenarija za izlaznu strategiju. Đukanoviću će svakako dobro doći na čelo te kompanije neko vjeran poput Daliborke Pejović.

Da mu je važno ko će se tamo naći vidi se i po tome što je u Bord direktora Montengro erlajnsa na predlog Vlade postavljen i njegov savjetnik za nacionalnu politiku, istoričar Živko Andrijašević. Kojim će stručnim znanjima Andrijašević pomoći Montenegro erlajns nije objašnjeno. Može biti da Đukanović zna za neku duboku, oku smrtnika nevidljivu vezu između istorije i rukovođenja avio kompanijama. Andrijašević je i u Savjetu Radio Bara, a bio je savjetnik i u nacionalnom javnom servisu. Tamo je procvjetalo.

Zanimljivo je da su svi Đukanovićevi savjetnici inače u nekom upravnom odboru nacionalnih i javnih preduzeća. Izuzev Milana Roćena. Njemu valjda ne fali biznisa.

Najlojalniji partijski kadrovi u menadžmentima državnih kompanija stari je recept. A rezultat je gotovo uvijek isti: kadrovi zadovoljni, firme u stečaju. Ili bar finansijskoj agoniji. A Đukanović i partneri spremni da ih ,,spasu”.

Primjera je sijaset. Od Željezare do Duvanskog kombinata. U Željezari je tako, prije nego što je uvedena u stečaj, u bordu sjedio savjetnik Mila Đukanovića Ranko Milović. Milović je prethodno usrećio Obod, koji je u stečaj pošao godinu ranije. U upravi je Instituta za crnu metalurgiju. Poznato je da je u upravi Željezare bila i Đukanovićeva sestra, advokatica Ana Kolarević.

U stečaj, odnosno u ruke Đukanovićevih prijatelja iz duvanskih dana, partijski kadrovi uspješno su uveli i Duvanski kombinat. Jedan od zaslužnih je i oprobani DPS kadar Miodrag Miško Vuković. Tom firmom rukovodio je i Nikola Kovačević, član IO DPS koji je u stečaj ispratio i Obod i AD ŠIP Berane koji je u stečaju od 2007. To su valjda bile Kovačevićeve preporuke za imenovanje u Prekookeansku plovidbu i Montekargo gdje je sada u upravi.

Zoran Jelić, još jedan važan akter afere Snimak, usrećio je Ulcinjsku rivijeru. Dok je bila u stečaju, jedna po jedna rasprodavane su njene nekretnine. Jelić je bio i u Upravnom odboru AD Cetinjeturista, koji je obrisan iz registra. Jelićeve preduzetničke sposobnosti zasijale su i u ličnom biznisu. On i još jedan od Đukanovićevih okaljenih kadrova Rade Vojvodić, koji je ,,uspješno” u dugove uveo TV IN, a sad vodi javni servis, skupa su osnovali kompaniju Montepano. I ona je obrisana iz registra.

U Budvanskoj rivijeri još su Svetozar Marović, Dušanka Jeknić, Vule Tomašević, Ratko Vukotić i ostali drugovi.

Tu je i državna Pobjeda, koja je pod rukovodstvom DPS kadrova, od Miodraga Ivanovića do Predraga Sekulića pojela desetine miliona iz državne kase. Ivanović je takođe jedan od zaslužnih za više desetina miliona duga Montenegro erlajnsa. Osim njega u Bordu nacionalne aviokompanije bio je i bivši ministar turizma Predrag Nenezić. I naravno esdepeovci – Ivan Brajović, Jusuf Kalamperović, Rifat Rastoder. Doprinos nije samo aktivni. I ćutanje je zlato. Esdepeovci inače kontrolišu saobraćaj, od Aerodroma Crne Gore pa nadalje.

Model koji primjenjuje u državi, Đukanović je prenio i na privatni biznis. Njegovi najlojalniji kadrovi svojevremeno su u finansijsku krizu uveli zemlju, rukovodeći Prvom bankom. Profesionalizam i stručno znanje u odabiru kadrova u tom su slučaju posebno došli do izražaja. Tada je rukovođenje bankom između ostalih prepušteno režiserki Radmili Vojvodić. Osim nje u Bordu je bio Đukanovićev kum Goran Sito Rakočević, pošto je državnu televiziju uveo u dubiozu. Te još jedan uspješan kum Vuk Rajković, koji je zatvorio brojne medije koje je vodio.

Kuda će Montenegro erlajns odvesti Daliborka Pejović, vidjećemo. Samo je Đukanović granica.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo