Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DRŽAVLJANSTVOM PROTIV NEPODOBNIH: ANB na braniku

Objavljeno prije

na

Iva Bajković, članica Glavnog odbora Pokreta za promjene, još čeka na crnogorsko državljanstvo. ,,Od 2012. godine pokušavam da izvadim sva potrebna dokumenta, da bih na kraju uspjela tek 2015. da kompletiram svoju dokumentaciju i predam na šalter MUP-a u Limenci. Rečeno mi je da 13.06.2016. dođem i raspitam se o odluci vezanoj za moja dokumenta. No, kako tada, tako ni do dana današnjeg nikakav odgovor nisam dobila”, kaže ona za Monitor.

Bajkovićeva je rođena u Beogradu, a nakon par godina porodica se seli u Budvu. Nakon školovanja u Crnoj Gori, par godina živi u Beogradu i u Crnu Goru se vraća 1995, kada se i udala. Od tada je u kontinuitetu stanovnica Crne Gore. Prvu ličnu kartu dobija 1997. Dvije godine ranije otvorila je i radnu knjižicu i imala uredno pravo glasa sve do referenduma 2006, kada je izbrisana iz biračkog spiska.

Ističe da joj ne pada na pamet da uzima ličnu kartu za strance iz prostog razloga – jer nije stranac u svojoj zemlji. Napominje da joj je pokojni otac bio crnogorski državljanin, kao i rođena sestra koja je rođena na Cetinju, a živi u Beogradu. Da apsurd bude veći, ona je unuka narodnog heroja Filipa Bajkovića, koji je 50-ih i 60-ih godina bio na čelu crnogorske Skupštine i bio predsjednik Republičkog izvršnog vijeća.

Ističe da njena familija na tlu Crne Gore obitava od 1560. godine, kada su se pojavili prvi pisani zapisi – a od 1600. su stalno nastanjeni u selu Građani, MZ Ljubotinj, opština Cetinje.

Bajkovićevoj je objašnjeno samo da su njena dokumenta u proceduri u ANB-u: ,,Kada sam se raspitivala dokle će trajati ta procedura – dobila sam odgovor da oko 11 000 neriješenih slučajeva čeka u fiokama ANB, i da oni nemaju kapaciteta sve da obrade”.

Zid ćutanja i traljave administracije je nešto sa čime se suočava Bajkovićeva ali i hiljade građana sa istim problemom. Važećim zakonom je predviđeno da crnogorsko državljanstvo prijemom stiče lice koje je u braku sa crnogorskim državljaninom najmanje tri godine i zakonito i neprekidno boravi u Crnoj Gori najmanje pet godina.

Desetine hiljada građana Crne Gore zbog restriktivnih pravila ne mogu da regulišu boravak. Mnogim građanima su džabe decenije provedene u Crnoj Gori, do neophodnih dokumenata ne mogu doći.

,,Ne tražim ništa mimo zakona – već samo da ANB u eri digitalnih komunikacija zaposli bar još jednu osobu koja bi radila na ovoj papirologiji i time olakšala život brojnim građanima koji još uvijek čekaju na svoje papire ali i građanska prava”, kaže Bajkovićeva i naglašava da ima sve zakonske uslove da dobije državljanstvo.

,,Ne tražim nikakve privilegije u odnosu na moj porodični background, ali zaboli kada vidite da su Taksin Šinavatra i Mohamed Dahlan podobniji Crnogorci od vas. Posebno mi je zasmetalo kada sam vidjela da je i supruga hotelijera Žarka Radulovića dobila državljanstvo na osnovu preporuke Ministarstva turizma kao osoba od posebnog značaja za državu Crnu Goru”.

Praksa počasnog državljanstva kojima vlast čašćava uglavnom izabrane a manje zaslužne građane uvedena je odavno. Vlada je u maju prošle godine usvojila i program ekonomskog državljanstva kojim je predviđeno da se pasoš ponudi svima koji investiraju najmanje pola miliona eura. Ovaj program je imao pretpremijeru 2010, ali se tada odustalo od njega na zahtjev Evropske unije. Nedavno su iz Delegacije EU ponovo upozorili Vladu zbog ovog programa. Pomenuti Šinavatra, Nataniel Rotšild, Mohamed Dahlan, Petros Statis, Samih Saviris su neki od počasnih građana koji su dobili počasno, ekonomsko državljanstvo.

Zbog nemanja dokumenta građani koji su u ANB proceduri ne mogu da ostvare neka od osnovnih prava, kao što je na primjer dobijanje vozačke dozvole i ostalih neophodnih dokumenata. Mnogima su tragikomične sitacije kada nakon decenija života u Crnoj Gori moraju da izvade potvrdu o poznavanju crnogorskog jezika u kojoj je navedeno da imaju osnovno poznavanje jezika i da mogu da se sporazumijevam sa ljudima. Mnogi imaju problem i sa dobijanjem državljanstva za djecu u slučaju da jedan od roditelja nije državljanin, a djeca nijesu rođena u Crnoj Gori, ona godinama čekaju na dobijanje državljanstva, uz obavezu da se odreknu državljanstva druge države.

Neki od stručnjaka ističu da je neophodno da Crna Gora kao mala država zaštiti svoje interese ovakvom restriktivnom politikom dobijanja državljanstva. Kritičari tvrde da su restrikcije uvedene uglavnom zbog izbora, te da se zakon i ovdje primjenjuje selektivno. ,, Kada sam posljednji put išla do zgrade MUP-a srela sam dvije žene koje poznajem, a koje su iste godine kada i ja došle u Crnu Goru iz Banjaluke. Na pitanje otkud one tu i kojim dobrom, odgovorile su mi da su došle da pokupe svoje državljanstvo i da su napokon postale građanke Crne Gore. Što me dodatno tjera na razmišljanje – gdje ja to pobogu živim?”, svjedoči Bajkovićeva.

I dok se za jedne striktno primjenjuje zakon, za druge se ne poštuje ni rezidencijalni uslov koji je propisan izbornim zakonom. Pa su tako na posljednjim i svim prethodnim izborima glasali mnogi iz dijaspore koji u Crnoj Gori ne žive decenijama. Očigledno je da je od zakona sprešnije za koga glasaju.

DALIBOR TOMOVIĆ, ADVOKAT
Dugogodišnji sporovi, bez rješenja

Advokat Dalibor Tomović u okviru pravne pomoći Akcije za ljudska prava, angažovan je na zastupanju klijenata koji su dobili negativno mišljenje ANB-a u vezi sa sticanjem crnogorskog državljanstva. On za Monitor objašnjava da u praksi takvi slučajevi traju godinama i nalaze se na relaciji Ministarstvo unutrašnjih poslova – Upravni sud Crne Gore. ,,Sa jedne strane, MUP, kada odlučuje o državljanstvu obavezno je da traži mišljenje ANB-a u vezi sa postojanjem smetnji sa aspekta nacionalne bezbjednosti. Međutim, ANB u svojim mišljenjima ne navodi i ne obrazlaže smetnje na zahtjev MUP-a. Zakon o strancima je izričito propisivao da ANB nije dužna da mišljenje u vezi postojanja smetnji po nacionalnu bezbjednost obrazlaže, pa je ovaj model primijenjen i kada je u pitanju davanje mišljenja o postojanju smetnji za sticanje državljanstva”, navodi Tomović. Akcija za ljudska prava se u više navrata zalagala za izmjenu ovog zakonskog rješenja da MUP odbija zahtjeve stranaka samo na osnovu neobrazloženog negativnog izvještaja ANB-a, ali odredba da se razlozi u obrazloženju rešenja ne navode postoji i danas u Zakonu o strancima. ,,Zbog neobrazloženih mišljenja, rješenja MUP-a kojim se odbija prijem u crnogorsko državljanstvo, ne sadrže razloge u pogledu postojanja smetnji sa aspekta bezbjednosti i odbrane Crne Gore, u odnosu na tražioce državljanstva. Stranka u tim slučajevima je lišena mogućnosti da u postupku pred MUP-om suprotstavi argumente ako ne zna razlog zbog kojih je opasna po bezbjednost, zbog čega joj ostaje zaštita pred Upravnim sudom”, navodi Tomović. Posljedica ovakvog postupanja MUP-a i ANB-a je da je Upravni sud u više slučajeva poništavao ovakva rješenja MUP-a zato što stranci nije data mogućnost da učestvuje u postupku, jer nijesu dati valjani i jasni razlozi odluke o postojanju smetnji iz razloga nacionalne bezbjednosti i javnog poretka. Kao i zato što sud nije cijenio pravo na porodičan život utvrđen Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Tomović objašnjava da u praksi MUP, tek nakon podnešenih urgencija Upravnom sudu, što traje nekoliko mjeseci, donosi novo rješenje u kojem se najčešće ne prihvataju obavezujući stavovi suda, u pogledu obaveze obrazlaganja smetnji po nacionalnu bezbjednost. Zbog navedenog Upravni sud poništava takva rješenja MUP-a i postupak vraća na početak, zbog čega imamo da postupci dobijanja državljanstva, kada ANB da negativno mišljenje o tražiocu državljanstva, traju godinama bez naznake kada mogu biti rješeni.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo