Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DRŽAVLJANSTVOM PROTIV NEPODOBNIH: ANB na braniku

Objavljeno prije

na

Iva Bajković, članica Glavnog odbora Pokreta za promjene, još čeka na crnogorsko državljanstvo. ,,Od 2012. godine pokušavam da izvadim sva potrebna dokumenta, da bih na kraju uspjela tek 2015. da kompletiram svoju dokumentaciju i predam na šalter MUP-a u Limenci. Rečeno mi je da 13.06.2016. dođem i raspitam se o odluci vezanoj za moja dokumenta. No, kako tada, tako ni do dana današnjeg nikakav odgovor nisam dobila”, kaže ona za Monitor.

Bajkovićeva je rođena u Beogradu, a nakon par godina porodica se seli u Budvu. Nakon školovanja u Crnoj Gori, par godina živi u Beogradu i u Crnu Goru se vraća 1995, kada se i udala. Od tada je u kontinuitetu stanovnica Crne Gore. Prvu ličnu kartu dobija 1997. Dvije godine ranije otvorila je i radnu knjižicu i imala uredno pravo glasa sve do referenduma 2006, kada je izbrisana iz biračkog spiska.

Ističe da joj ne pada na pamet da uzima ličnu kartu za strance iz prostog razloga – jer nije stranac u svojoj zemlji. Napominje da joj je pokojni otac bio crnogorski državljanin, kao i rođena sestra koja je rođena na Cetinju, a živi u Beogradu. Da apsurd bude veći, ona je unuka narodnog heroja Filipa Bajkovića, koji je 50-ih i 60-ih godina bio na čelu crnogorske Skupštine i bio predsjednik Republičkog izvršnog vijeća.

Ističe da njena familija na tlu Crne Gore obitava od 1560. godine, kada su se pojavili prvi pisani zapisi – a od 1600. su stalno nastanjeni u selu Građani, MZ Ljubotinj, opština Cetinje.

Bajkovićevoj je objašnjeno samo da su njena dokumenta u proceduri u ANB-u: ,,Kada sam se raspitivala dokle će trajati ta procedura – dobila sam odgovor da oko 11 000 neriješenih slučajeva čeka u fiokama ANB, i da oni nemaju kapaciteta sve da obrade”.

Zid ćutanja i traljave administracije je nešto sa čime se suočava Bajkovićeva ali i hiljade građana sa istim problemom. Važećim zakonom je predviđeno da crnogorsko državljanstvo prijemom stiče lice koje je u braku sa crnogorskim državljaninom najmanje tri godine i zakonito i neprekidno boravi u Crnoj Gori najmanje pet godina.

Desetine hiljada građana Crne Gore zbog restriktivnih pravila ne mogu da regulišu boravak. Mnogim građanima su džabe decenije provedene u Crnoj Gori, do neophodnih dokumenata ne mogu doći.

,,Ne tražim ništa mimo zakona – već samo da ANB u eri digitalnih komunikacija zaposli bar još jednu osobu koja bi radila na ovoj papirologiji i time olakšala život brojnim građanima koji još uvijek čekaju na svoje papire ali i građanska prava”, kaže Bajkovićeva i naglašava da ima sve zakonske uslove da dobije državljanstvo.

,,Ne tražim nikakve privilegije u odnosu na moj porodični background, ali zaboli kada vidite da su Taksin Šinavatra i Mohamed Dahlan podobniji Crnogorci od vas. Posebno mi je zasmetalo kada sam vidjela da je i supruga hotelijera Žarka Radulovića dobila državljanstvo na osnovu preporuke Ministarstva turizma kao osoba od posebnog značaja za državu Crnu Goru”.

Praksa počasnog državljanstva kojima vlast čašćava uglavnom izabrane a manje zaslužne građane uvedena je odavno. Vlada je u maju prošle godine usvojila i program ekonomskog državljanstva kojim je predviđeno da se pasoš ponudi svima koji investiraju najmanje pola miliona eura. Ovaj program je imao pretpremijeru 2010, ali se tada odustalo od njega na zahtjev Evropske unije. Nedavno su iz Delegacije EU ponovo upozorili Vladu zbog ovog programa. Pomenuti Šinavatra, Nataniel Rotšild, Mohamed Dahlan, Petros Statis, Samih Saviris su neki od počasnih građana koji su dobili počasno, ekonomsko državljanstvo.

Zbog nemanja dokumenta građani koji su u ANB proceduri ne mogu da ostvare neka od osnovnih prava, kao što je na primjer dobijanje vozačke dozvole i ostalih neophodnih dokumenata. Mnogima su tragikomične sitacije kada nakon decenija života u Crnoj Gori moraju da izvade potvrdu o poznavanju crnogorskog jezika u kojoj je navedeno da imaju osnovno poznavanje jezika i da mogu da se sporazumijevam sa ljudima. Mnogi imaju problem i sa dobijanjem državljanstva za djecu u slučaju da jedan od roditelja nije državljanin, a djeca nijesu rođena u Crnoj Gori, ona godinama čekaju na dobijanje državljanstva, uz obavezu da se odreknu državljanstva druge države.

Neki od stručnjaka ističu da je neophodno da Crna Gora kao mala država zaštiti svoje interese ovakvom restriktivnom politikom dobijanja državljanstva. Kritičari tvrde da su restrikcije uvedene uglavnom zbog izbora, te da se zakon i ovdje primjenjuje selektivno. ,, Kada sam posljednji put išla do zgrade MUP-a srela sam dvije žene koje poznajem, a koje su iste godine kada i ja došle u Crnu Goru iz Banjaluke. Na pitanje otkud one tu i kojim dobrom, odgovorile su mi da su došle da pokupe svoje državljanstvo i da su napokon postale građanke Crne Gore. Što me dodatno tjera na razmišljanje – gdje ja to pobogu živim?”, svjedoči Bajkovićeva.

I dok se za jedne striktno primjenjuje zakon, za druge se ne poštuje ni rezidencijalni uslov koji je propisan izbornim zakonom. Pa su tako na posljednjim i svim prethodnim izborima glasali mnogi iz dijaspore koji u Crnoj Gori ne žive decenijama. Očigledno je da je od zakona sprešnije za koga glasaju.

DALIBOR TOMOVIĆ, ADVOKAT
Dugogodišnji sporovi, bez rješenja

Advokat Dalibor Tomović u okviru pravne pomoći Akcije za ljudska prava, angažovan je na zastupanju klijenata koji su dobili negativno mišljenje ANB-a u vezi sa sticanjem crnogorskog državljanstva. On za Monitor objašnjava da u praksi takvi slučajevi traju godinama i nalaze se na relaciji Ministarstvo unutrašnjih poslova – Upravni sud Crne Gore. ,,Sa jedne strane, MUP, kada odlučuje o državljanstvu obavezno je da traži mišljenje ANB-a u vezi sa postojanjem smetnji sa aspekta nacionalne bezbjednosti. Međutim, ANB u svojim mišljenjima ne navodi i ne obrazlaže smetnje na zahtjev MUP-a. Zakon o strancima je izričito propisivao da ANB nije dužna da mišljenje u vezi postojanja smetnji po nacionalnu bezbjednost obrazlaže, pa je ovaj model primijenjen i kada je u pitanju davanje mišljenja o postojanju smetnji za sticanje državljanstva”, navodi Tomović. Akcija za ljudska prava se u više navrata zalagala za izmjenu ovog zakonskog rješenja da MUP odbija zahtjeve stranaka samo na osnovu neobrazloženog negativnog izvještaja ANB-a, ali odredba da se razlozi u obrazloženju rešenja ne navode postoji i danas u Zakonu o strancima. ,,Zbog neobrazloženih mišljenja, rješenja MUP-a kojim se odbija prijem u crnogorsko državljanstvo, ne sadrže razloge u pogledu postojanja smetnji sa aspekta bezbjednosti i odbrane Crne Gore, u odnosu na tražioce državljanstva. Stranka u tim slučajevima je lišena mogućnosti da u postupku pred MUP-om suprotstavi argumente ako ne zna razlog zbog kojih je opasna po bezbjednost, zbog čega joj ostaje zaštita pred Upravnim sudom”, navodi Tomović. Posljedica ovakvog postupanja MUP-a i ANB-a je da je Upravni sud u više slučajeva poništavao ovakva rješenja MUP-a zato što stranci nije data mogućnost da učestvuje u postupku, jer nijesu dati valjani i jasni razlozi odluke o postojanju smetnji iz razloga nacionalne bezbjednosti i javnog poretka. Kao i zato što sud nije cijenio pravo na porodičan život utvrđen Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Tomović objašnjava da u praksi MUP, tek nakon podnešenih urgencija Upravnom sudu, što traje nekoliko mjeseci, donosi novo rješenje u kojem se najčešće ne prihvataju obavezujući stavovi suda, u pogledu obaveze obrazlaganja smetnji po nacionalnu bezbjednost. Zbog navedenog Upravni sud poništava takva rješenja MUP-a i postupak vraća na početak, zbog čega imamo da postupci dobijanja državljanstva, kada ANB da negativno mišljenje o tražiocu državljanstva, traju godinama bez naznake kada mogu biti rješeni.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo