Nije bilo davno kada je olimpijski boks bio ponos crnogorskog sporta. Od nacionalnih takmičenja iz vremena Jugoslavije, preko evropskih i svjetskih prvenstava, do Olimpijade, boks je bio naš najtrofejniji sport. Bio.
Vremena su se promijenila. I ljudi. Posljednju medalju sa značajnijeg seniorskog takmičenja crnogorski bokseri donijeli su 2009. godine, kada je Boško Drašković osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama.
Sada se o crnogorskom boksu, uglavnom, ne govori. Ili se govori kao o primjeru sporta, i sportskog saveza, u kome su loša organizacija, favorizovanje pojedinačnih interesa i moguće zloupotrebe uslovile da sav potencijal koji bez sumnje postoji, ostane neiskorišćen. Talenti propadaju ili se sele u profesionalne vode, van granica naše zemlje.
Po izlasku ovog broja Monitora, u subotu 28. januara, Dejan Zlatičanin će u Las Vegasu braniti tutulu svjetskog profesionalnog bokserskog prvaka u lakoj kategoriji, verzija WBC. Ozbiljniji trag u amaterskom boksu i reprezentaciji Crne Gore Zlatičanin nije ostavio zbog problema sa državljanstvom. Ovaj Crnogorac iz Vrake i njegova porodica godinama, ili ispravnije – decenijama, iz nepoznatih razloga nijesu mogli dobiti crnogorski pasoš.
,,Moj brat Dejan, sjajni kontraš Dejan Matanović i ja bili smo prinuđeni da napustimo amatersku reprezentaciju zbog neispunjenog obećanja od strane predsjednika Bokserskog saveza Božidara Vuksanovića”, objašnjavao je prije nekolike godine Dejanov brat Momčilo Zlatičanin, zašto je crnogorski boks ostao bez ovog bisera. ,,Dogovor sa prvim čovjekom crnogorskog boksa je bio da treniramo pola godine i da ćemo onda dobiti papire. Treninzi, sparinzi, odricanja i gladovanje, sve uzalud… Vuksanoviću smo kazali smo da nećemo više boksovati dok nam se ne završe papiri, jer smo znali da to može za dva dana. Poput pasoša Fatosu Bećiraju, Omaru Kuku… ili mojem bratu Dejanu kada je ušao u profesionalnu asocijaciju E, on je to shvatio kao uvredu. Uvreda je ono što se radilo i radi sa nama”.
Organizacioni problemi u bokserskom savezu traju godinama, potvrđuje u razgovoru za Monitor Radovan Rašo Radusinović, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, trener reprezentacije Crne Gore, osnivač kluba R Montenegro i – jedan od najglasnijih kada treba ukazati na probleme u crnogorskom boksu. Radusinović je, tako, u nekoliko navrata u posljednjih četiri – pet godina upozoravao Savez i ovdašnju javnost na postojeće nepravilnosti. I na posljedice koje zbog toga trpe pojedinci, klubovi i, uopšte, boks.
Da li su se stvari promijenile, pitamo ga, pošto je na Skupštini BSCG krajem prošle godine izabrano novo rukovodstvo i usvojen novi Statut. „Naprotiv, stvari su postale još gore”, odgovara on naglašavajući da odluke donijete na „tajnoj Skupštini BSCG”, zatvorenoj za javnost, samo potrvrđuju loše stanje u kome se nalazi crnogorski boks. „Bokserske legende ove zemlje i oni koji znaju kako boks treba da funkcioniše ostale su van priče o crnogorskom boksu kojim i dalje rukovode ljudi koji nijesu iz svijeta boksa”. I smjenjuju se u krug. Po poznatom sistemu „serdara i vojvoda”.
Na decembarskoj Skupštini, napravljena su zanimljiva kadrovska rješenja.Dotadašnji Generalni sekretar Blažo Šaranović postaje predsjednik Saveza. Na tom mjestu naslijedio je Vuksanovića koji će ubuduće biti predsjednik Skupštine BSCG. Dotadašnji predsjednik nadzornog odbora Zdravko Matović biran je za novog Generalnog sekretara. „Ne smetaju nam izabrani, koliko način izbora i mešetarenja koja su pratila pripremu i rad ove Skupštine”, kaže Radusinović, pominjući kako su spriječeni da predlože kandidate za stručne funkcije.
„Na Skupštini nije bilo ni pomena o izboru selektora i drugih stručnih tijela (trenerska komisija, ljekarska komisija, komisija za propise). Taj izbor je prepušten predsjedniku Saveza”, kaže Radusinović naglašavajući da je i ova Skupština održana na krajnje problematičan i nezakonit način – „kao i do sada”.
„Od 2012. do 2014. održana je samo jedna Skupština, iako je Statutom bilo propisano da se održavaju makar dvije godišnje. Krajem 2014. saziva se i održava Skupština, nakon što je Ministarstvo sporta, odnosno Uprava za mlade i sport, registrovala niz nepravilnosti u radu Saveza” prisjeća se Radusinović. „Onda nova pauza – do decembra prošle godine”.
Zaista, na sajtu Saveza nalazi se neautorizovan zapisnik sa Skupštine održane 2014. U njemu uz ostalo stoji: „Na prijedlog Vučića Dobrašinovića i advokata Predraga Vukanovića, postignut je dogovor da se za narednu sjednicu pripreme određene izmjene Statuta”.
„Dvije godine i tri mjeseca nije bilo Skupštine, tražio sam je u želji da poboljšamo stanje u boksu. Dobio sam odgovor da neodržavanje Skupštine ne utiče na stanje i rad klubova, što apsolutno nije tačno”, govori Radusinović, navodeći kako se to odrazilo na obuku i proces licenciranje trenera (na dvosatnim seminarima), sudijsku organizaciju, stanje u klubovima.
„Doskorašnji Generalni sekretar saveza (Šaranović) istovremeno je bio i predsjednik BK Podgorica, što je klasični sukob interesa. I zato su bokseri iz drugih klubova ucjenjivani reprezentativnim nastupima da pređu u BK Podgorica. Ko nije htio napustio je boks. Ili otišao trbuhom za kruhom – u profesionalce”. Karakterističan je primjer Dilana Prašovića, nekadašnjeg boksera BK Herceg Novi koji je, kao i Nikola Milačić, napustio olimpijski boks i otišao u profesionalce, iako je 2011. proglašen za najboljeg mladog boksera u Crnoj Gori.
Kao vrhunac nestručnog rada i neodgovornosti Radusinović pominje braću Pešić, posebno Bojana, koji je kao stipendista Olimpijskog komiteta bio učesnik nekoliko velikih takmičenja. Povrijedio se na pripremama pred prvenstvo Evrope u Turskoj – i ostao bez stipendije. „Smatrao sam da je obaveza Saveza da mu omogući adekvatno liječenje i sačuva stipendiju, jer se momak nije povrijedio na ulici, nego na treningu. Uzalud. Nijesam dobio čak ni informaciju o tome kako mu je i zašto ukinuta stipendija”.
Slično je, prije šest godina, govorio i proslavljeni crnogorski bokser Miodrag Perunović – od tada se izgleda i nije oglašavao o ovdašnjem boksu: „Na žalost situacija u Bokserskom savezu i boksu je katastrofalna”.
Perunović, pretpostavljate, nije bio na decembarskoj Skupštini. Koja je počela bez usvajanja zapisnika sa prethodne (one iz ’14.) nastavljena usvajanjem novog Statuta, pa onda održana po nekom miksu starih, novih i nepisanih pravila.
I šta je rezultat? Ako želite da se zabavite, jedan od članova novog Statuta predviđa da „sportski Direktor Saveza ima mjesto prebivališta u mjestu sjedišta Saveza”!? Zašto bi sportski direktor bilo kog sportskog saveza morao biti iz Podgorice?
Bokserskim radnicima nije do šale. Posebno ne kada im u Statutu krovne organizacije stoji i odredba po kojoj „organi i tijela Saveza mogu isključiti ili ograničiti javnost sa sjednice ili skupa kada se razmatraju dokumenta i podaci povjerljive prirode”. Šta to može biti toliko tajno u radu jedne sportske organizacije? Statut? Biografija novih (starih) funkcionera? Ili, ne bilo rečeno, finansijski izvještaj?
Kako god, prva odluka nove uprave Saveza, objavljena na sajtu, je ona o uvođenju godišnje kotizacije za klubove (100 eura) i takmičare (pet eura) za upis u registar i dobijanje takmičarske knjižice. Toliko o očekivanoj, i obećavanoj, pomoći ovdašnjim klubovim. Opet, možda će te dvije–tri hiljade eura u kasi BSCG omogućiti da se više ne otkazuju mečevi na manifestacijama poput budvanskog Jadranskog bisera, gdje je jedna od „borbi večeri” otkazana zato što organizator nije imao adekvatne rukavice.
Zoran RADULOVIĆ
Stav3 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice