Povežite se sa nama

DRUŠTVO

(NE)SPORTSKE PRIČE: Boks u nokdaunu

Objavljeno prije

na

Nije bilo davno kada je olimpijski boks bio ponos crnogorskog sporta. Od nacionalnih takmičenja iz vremena Jugoslavije, preko evropskih i svjetskih prvenstava, do Olimpijade, boks je bio naš najtrofejniji sport. Bio.

Vremena su se promijenila. I ljudi. Posljednju medalju sa značajnijeg seniorskog takmičenja crnogorski bokseri donijeli su 2009. godine, kada je Boško Drašković osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama.

Sada se o crnogorskom boksu, uglavnom, ne govori. Ili se govori kao o primjeru sporta, i sportskog saveza, u kome su loša organizacija, favorizovanje pojedinačnih interesa i moguće zloupotrebe uslovile da sav potencijal koji bez sumnje postoji, ostane neiskorišćen. Talenti propadaju ili se sele u profesionalne vode, van granica naše zemlje.

Po izlasku ovog broja Monitora, u subotu 28. januara, Dejan Zlatičanin će u Las Vegasu braniti tutulu svjetskog profesionalnog bokserskog prvaka u lakoj kategoriji, verzija WBC. Ozbiljniji trag u amaterskom boksu i reprezentaciji Crne Gore Zlatičanin nije ostavio zbog problema sa državljanstvom. Ovaj Crnogorac iz Vrake i njegova porodica godinama, ili ispravnije – decenijama, iz nepoznatih razloga nijesu mogli dobiti crnogorski pasoš.

,,Moj brat Dejan, sjajni kontraš Dejan Matanović i ja bili smo prinuđeni da napustimo amatersku reprezentaciju zbog neispunjenog obećanja od strane predsjednika Bokserskog saveza Božidara Vuksanovića”, objašnjavao je prije nekolike godine Dejanov brat Momčilo Zlatičanin, zašto je crnogorski boks ostao bez ovog bisera. ,,Dogovor sa prvim čovjekom crnogorskog boksa je bio da treniramo pola godine i da ćemo onda dobiti papire. Treninzi, sparinzi, odricanja i gladovanje, sve uzalud… Vuksanoviću smo kazali smo da nećemo više boksovati dok nam se ne završe papiri, jer smo znali da to može za dva dana. Poput pasoša Fatosu Bećiraju, Omaru Kuku… ili mojem bratu Dejanu kada je ušao u profesionalnu asocijaciju E, on je to shvatio kao uvredu. Uvreda je ono što se radilo i radi sa nama”.

Organizacioni problemi u bokserskom savezu traju godinama, potvrđuje u razgovoru za Monitor Radovan Rašo Radusinović, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, trener reprezentacije Crne Gore, osnivač kluba R Montenegro i – jedan od najglasnijih kada treba ukazati na probleme u crnogorskom boksu. Radusinović je, tako, u nekoliko navrata u posljednjih četiri – pet godina upozoravao Savez i ovdašnju javnost na postojeće nepravilnosti. I na posljedice koje zbog toga trpe pojedinci, klubovi i, uopšte, boks.

Da li su se stvari promijenile, pitamo ga, pošto je na Skupštini BSCG krajem prošle godine izabrano novo rukovodstvo i usvojen novi Statut. „Naprotiv, stvari su postale još gore”, odgovara on naglašavajući da odluke donijete na „tajnoj Skupštini BSCG”, zatvorenoj za javnost, samo potrvrđuju loše stanje u kome se nalazi crnogorski boks. „Bokserske legende ove zemlje i oni koji znaju kako boks treba da funkcioniše ostale su van priče o crnogorskom boksu kojim i dalje rukovode ljudi koji nijesu iz svijeta boksa”. I smjenjuju se u krug. Po poznatom sistemu „serdara i vojvoda”.

Na decembarskoj Skupštini, napravljena su zanimljiva kadrovska rješenja.Dotadašnji Generalni sekretar Blažo Šaranović postaje predsjednik Saveza. Na tom mjestu naslijedio je Vuksanovića koji će ubuduće biti predsjednik Skupštine BSCG. Dotadašnji predsjednik nadzornog odbora Zdravko Matović biran je za novog Generalnog sekretara. „Ne smetaju nam izabrani, koliko način izbora i mešetarenja koja su pratila pripremu i rad ove Skupštine”, kaže Radusinović, pominjući kako su spriječeni da predlože kandidate za stručne funkcije.

„Na Skupštini nije bilo ni pomena o izboru selektora i drugih stručnih tijela (trenerska komisija, ljekarska komisija, komisija za propise). Taj izbor je prepušten predsjedniku Saveza”, kaže Radusinović naglašavajući da je i ova Skupština održana na krajnje problematičan i nezakonit način – „kao i do sada”.

„Od 2012. do 2014. održana je samo jedna Skupština, iako je Statutom bilo propisano da se održavaju makar dvije godišnje. Krajem 2014. saziva se i održava Skupština, nakon što je Ministarstvo sporta, odnosno Uprava za mlade i sport, registrovala niz nepravilnosti u radu Saveza” prisjeća se Radusinović. „Onda nova pauza – do decembra prošle godine”.

Zaista, na sajtu Saveza nalazi se neautorizovan zapisnik sa Skupštine održane 2014. U njemu uz ostalo stoji: „Na prijedlog Vučića Dobrašinovića i advokata Predraga Vukanovića, postignut je dogovor da se za narednu sjednicu pripreme određene izmjene Statuta”.

„Dvije godine i tri mjeseca nije bilo Skupštine, tražio sam je u želji da poboljšamo stanje u boksu. Dobio sam odgovor da neodržavanje Skupštine ne utiče na stanje i rad klubova, što apsolutno nije tačno”, govori Radusinović, navodeći kako se to odrazilo na obuku i proces licenciranje trenera (na dvosatnim seminarima), sudijsku organizaciju, stanje u klubovima.

„Doskorašnji Generalni sekretar saveza (Šaranović) istovremeno je bio i predsjednik BK Podgorica, što je klasični sukob interesa. I zato su bokseri iz drugih klubova ucjenjivani reprezentativnim nastupima da pređu u BK Podgorica. Ko nije htio napustio je boks. Ili otišao trbuhom za kruhom – u profesionalce”. Karakterističan je primjer Dilana Prašovića, nekadašnjeg boksera BK Herceg Novi koji je, kao i Nikola Milačić, napustio olimpijski boks i otišao u profesionalce, iako je 2011. proglašen za najboljeg mladog boksera u Crnoj Gori.

Kao vrhunac nestručnog rada i neodgovornosti Radusinović pominje braću Pešić, posebno Bojana, koji je kao stipendista Olimpijskog komiteta bio učesnik nekoliko velikih takmičenja. Povrijedio se na pripremama pred prvenstvo Evrope u Turskoj – i ostao bez stipendije. „Smatrao sam da je obaveza Saveza da mu omogući adekvatno liječenje i sačuva stipendiju, jer se momak nije povrijedio na ulici, nego na treningu. Uzalud. Nijesam dobio čak ni informaciju o tome kako mu je i zašto ukinuta stipendija”.

Slično je, prije šest godina, govorio i proslavljeni crnogorski bokser Miodrag Perunović – od tada se izgleda i nije oglašavao o ovdašnjem boksu: „Na žalost situacija u Bokserskom savezu i boksu je katastrofalna”.

Perunović, pretpostavljate, nije bio na decembarskoj Skupštini. Koja je počela bez usvajanja zapisnika sa prethodne (one iz ‘14.) nastavljena usvajanjem novog Statuta, pa onda održana po nekom miksu starih, novih i nepisanih pravila.

I šta je rezultat? Ako želite da se zabavite, jedan od članova novog Statuta predviđa da „sportski Direktor Saveza ima mjesto prebivališta u mjestu sjedišta Saveza”!? Zašto bi sportski direktor bilo kog sportskog saveza morao biti iz Podgorice?

Bokserskim radnicima nije do šale. Posebno ne kada im u Statutu krovne organizacije stoji i odredba po kojoj „organi i tijela Saveza mogu isključiti ili ograničiti javnost sa sjednice ili skupa kada se razmatraju dokumenta i podaci povjerljive prirode”. Šta to može biti toliko tajno u radu jedne sportske organizacije? Statut? Biografija novih (starih) funkcionera? Ili, ne bilo rečeno, finansijski izvještaj?

Kako god, prva odluka nove uprave Saveza, objavljena na sajtu, je ona o uvođenju godišnje kotizacije za klubove (100 eura) i takmičare (pet eura) za upis u registar i dobijanje takmičarske knjižice. Toliko o očekivanoj, i obećavanoj, pomoći ovdašnjim klubovim. Opet, možda će te dvije–tri hiljade eura u kasi BSCG omogućiti da se više ne otkazuju mečevi na manifestacijama poput budvanskog Jadranskog bisera, gdje je jedna od „borbi večeri” otkazana zato što organizator nije imao adekvatne rukavice.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo