Povežite se sa nama

DRUŠTVO

(NE)SPORTSKE PRIČE: Boks u nokdaunu

Objavljeno prije

na

Nije bilo davno kada je olimpijski boks bio ponos crnogorskog sporta. Od nacionalnih takmičenja iz vremena Jugoslavije, preko evropskih i svjetskih prvenstava, do Olimpijade, boks je bio naš najtrofejniji sport. Bio.

Vremena su se promijenila. I ljudi. Posljednju medalju sa značajnijeg seniorskog takmičenja crnogorski bokseri donijeli su 2009. godine, kada je Boško Drašković osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama.

Sada se o crnogorskom boksu, uglavnom, ne govori. Ili se govori kao o primjeru sporta, i sportskog saveza, u kome su loša organizacija, favorizovanje pojedinačnih interesa i moguće zloupotrebe uslovile da sav potencijal koji bez sumnje postoji, ostane neiskorišćen. Talenti propadaju ili se sele u profesionalne vode, van granica naše zemlje.

Po izlasku ovog broja Monitora, u subotu 28. januara, Dejan Zlatičanin će u Las Vegasu braniti tutulu svjetskog profesionalnog bokserskog prvaka u lakoj kategoriji, verzija WBC. Ozbiljniji trag u amaterskom boksu i reprezentaciji Crne Gore Zlatičanin nije ostavio zbog problema sa državljanstvom. Ovaj Crnogorac iz Vrake i njegova porodica godinama, ili ispravnije – decenijama, iz nepoznatih razloga nijesu mogli dobiti crnogorski pasoš.

,,Moj brat Dejan, sjajni kontraš Dejan Matanović i ja bili smo prinuđeni da napustimo amatersku reprezentaciju zbog neispunjenog obećanja od strane predsjednika Bokserskog saveza Božidara Vuksanovića”, objašnjavao je prije nekolike godine Dejanov brat Momčilo Zlatičanin, zašto je crnogorski boks ostao bez ovog bisera. ,,Dogovor sa prvim čovjekom crnogorskog boksa je bio da treniramo pola godine i da ćemo onda dobiti papire. Treninzi, sparinzi, odricanja i gladovanje, sve uzalud… Vuksanoviću smo kazali smo da nećemo više boksovati dok nam se ne završe papiri, jer smo znali da to može za dva dana. Poput pasoša Fatosu Bećiraju, Omaru Kuku… ili mojem bratu Dejanu kada je ušao u profesionalnu asocijaciju E, on je to shvatio kao uvredu. Uvreda je ono što se radilo i radi sa nama”.

Organizacioni problemi u bokserskom savezu traju godinama, potvrđuje u razgovoru za Monitor Radovan Rašo Radusinović, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, trener reprezentacije Crne Gore, osnivač kluba R Montenegro i – jedan od najglasnijih kada treba ukazati na probleme u crnogorskom boksu. Radusinović je, tako, u nekoliko navrata u posljednjih četiri – pet godina upozoravao Savez i ovdašnju javnost na postojeće nepravilnosti. I na posljedice koje zbog toga trpe pojedinci, klubovi i, uopšte, boks.

Da li su se stvari promijenile, pitamo ga, pošto je na Skupštini BSCG krajem prošle godine izabrano novo rukovodstvo i usvojen novi Statut. „Naprotiv, stvari su postale još gore”, odgovara on naglašavajući da odluke donijete na „tajnoj Skupštini BSCG”, zatvorenoj za javnost, samo potrvrđuju loše stanje u kome se nalazi crnogorski boks. „Bokserske legende ove zemlje i oni koji znaju kako boks treba da funkcioniše ostale su van priče o crnogorskom boksu kojim i dalje rukovode ljudi koji nijesu iz svijeta boksa”. I smjenjuju se u krug. Po poznatom sistemu „serdara i vojvoda”.

Na decembarskoj Skupštini, napravljena su zanimljiva kadrovska rješenja.Dotadašnji Generalni sekretar Blažo Šaranović postaje predsjednik Saveza. Na tom mjestu naslijedio je Vuksanovića koji će ubuduće biti predsjednik Skupštine BSCG. Dotadašnji predsjednik nadzornog odbora Zdravko Matović biran je za novog Generalnog sekretara. „Ne smetaju nam izabrani, koliko način izbora i mešetarenja koja su pratila pripremu i rad ove Skupštine”, kaže Radusinović, pominjući kako su spriječeni da predlože kandidate za stručne funkcije.

„Na Skupštini nije bilo ni pomena o izboru selektora i drugih stručnih tijela (trenerska komisija, ljekarska komisija, komisija za propise). Taj izbor je prepušten predsjedniku Saveza”, kaže Radusinović naglašavajući da je i ova Skupština održana na krajnje problematičan i nezakonit način – „kao i do sada”.

„Od 2012. do 2014. održana je samo jedna Skupština, iako je Statutom bilo propisano da se održavaju makar dvije godišnje. Krajem 2014. saziva se i održava Skupština, nakon što je Ministarstvo sporta, odnosno Uprava za mlade i sport, registrovala niz nepravilnosti u radu Saveza” prisjeća se Radusinović. „Onda nova pauza – do decembra prošle godine”.

Zaista, na sajtu Saveza nalazi se neautorizovan zapisnik sa Skupštine održane 2014. U njemu uz ostalo stoji: „Na prijedlog Vučića Dobrašinovića i advokata Predraga Vukanovića, postignut je dogovor da se za narednu sjednicu pripreme određene izmjene Statuta”.

„Dvije godine i tri mjeseca nije bilo Skupštine, tražio sam je u želji da poboljšamo stanje u boksu. Dobio sam odgovor da neodržavanje Skupštine ne utiče na stanje i rad klubova, što apsolutno nije tačno”, govori Radusinović, navodeći kako se to odrazilo na obuku i proces licenciranje trenera (na dvosatnim seminarima), sudijsku organizaciju, stanje u klubovima.

„Doskorašnji Generalni sekretar saveza (Šaranović) istovremeno je bio i predsjednik BK Podgorica, što je klasični sukob interesa. I zato su bokseri iz drugih klubova ucjenjivani reprezentativnim nastupima da pređu u BK Podgorica. Ko nije htio napustio je boks. Ili otišao trbuhom za kruhom – u profesionalce”. Karakterističan je primjer Dilana Prašovića, nekadašnjeg boksera BK Herceg Novi koji je, kao i Nikola Milačić, napustio olimpijski boks i otišao u profesionalce, iako je 2011. proglašen za najboljeg mladog boksera u Crnoj Gori.

Kao vrhunac nestručnog rada i neodgovornosti Radusinović pominje braću Pešić, posebno Bojana, koji je kao stipendista Olimpijskog komiteta bio učesnik nekoliko velikih takmičenja. Povrijedio se na pripremama pred prvenstvo Evrope u Turskoj – i ostao bez stipendije. „Smatrao sam da je obaveza Saveza da mu omogući adekvatno liječenje i sačuva stipendiju, jer se momak nije povrijedio na ulici, nego na treningu. Uzalud. Nijesam dobio čak ni informaciju o tome kako mu je i zašto ukinuta stipendija”.

Slično je, prije šest godina, govorio i proslavljeni crnogorski bokser Miodrag Perunović – od tada se izgleda i nije oglašavao o ovdašnjem boksu: „Na žalost situacija u Bokserskom savezu i boksu je katastrofalna”.

Perunović, pretpostavljate, nije bio na decembarskoj Skupštini. Koja je počela bez usvajanja zapisnika sa prethodne (one iz ‘14.) nastavljena usvajanjem novog Statuta, pa onda održana po nekom miksu starih, novih i nepisanih pravila.

I šta je rezultat? Ako želite da se zabavite, jedan od članova novog Statuta predviđa da „sportski Direktor Saveza ima mjesto prebivališta u mjestu sjedišta Saveza”!? Zašto bi sportski direktor bilo kog sportskog saveza morao biti iz Podgorice?

Bokserskim radnicima nije do šale. Posebno ne kada im u Statutu krovne organizacije stoji i odredba po kojoj „organi i tijela Saveza mogu isključiti ili ograničiti javnost sa sjednice ili skupa kada se razmatraju dokumenta i podaci povjerljive prirode”. Šta to može biti toliko tajno u radu jedne sportske organizacije? Statut? Biografija novih (starih) funkcionera? Ili, ne bilo rečeno, finansijski izvještaj?

Kako god, prva odluka nove uprave Saveza, objavljena na sajtu, je ona o uvođenju godišnje kotizacije za klubove (100 eura) i takmičare (pet eura) za upis u registar i dobijanje takmičarske knjižice. Toliko o očekivanoj, i obećavanoj, pomoći ovdašnjim klubovim. Opet, možda će te dvije–tri hiljade eura u kasi BSCG omogućiti da se više ne otkazuju mečevi na manifestacijama poput budvanskog Jadranskog bisera, gdje je jedna od „borbi večeri” otkazana zato što organizator nije imao adekvatne rukavice.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo