Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ŽENE I POLITIKA: Napredak po sili zakona

Objavljeno prije

na

Nakon izbora 16. oktobra prošle godine u crnogorskom parlamentu i vladi ima nešto više žena nego ranije. Nešto više znači – i dalje malo.

Kad su se mandati podijelili i kad je određen broj izabranih podnio ostavke na poslanička mjesta jer su dobili funkcije u izvršnoj vlasti, mjesta u parlamentu zauzela su 62 muškarca i 19 žena. Zastupljenost žena u crnogorskom parlamentu sada iznosi 23,45 odsto. Još malo pa će polovinu stanovništva Crne Gore zastupati četvrtina predstavnica u parlamentu.

Demokratska partija socijalista među 36 poslanika ima deset žena. Demoktarski front ima 18 poslaničkih mjesta, četiri pripadaju ženama. Dva poslanička mandata pripala su ženama sa izborne liste „Velike koalicije Ključ” koja ukupno ima devet poslanika. Demokrate Crne Gore imaju osam poslanika, među kojima su dvije žene, dok je od četiri mandata Socijaldemokratske partije jedno pripalo ženi. Manjinske partije i Socijaldemokrate nemaju žena među predstavnicima naroda.

Predsjednik parlamenta je muškarac, dvojica potrpredsjednika takođe. I predsjednik vlade je muškarac. I trojica potpredsjednika. Od 19 ministarstava, četiri vode žene. Prethodna vlada je imala 17 ministarstava i tri ministarke tokom većine svog mandata.

U Skupštini Crne Gore, na kraju mandata prethodnog saziva, od 81 poslanika bilo je 15, odnosno 18.5 odsto žena. Tokom četvorogodišnjeg mandata tog saziva zastupljenost žena uglavnom je iznosila 17 procenata. Napredak u broju žena ostvaren je po sili zakona.

Obaveza da političke partije na izbornim listama imaju 30 odsto žena uvedena je 2011. godine. Tada je u crnogorskom parlamentu bilo svega 13,6 odsto žena. Za svaki korak kojim je ta brojka povećavana bilo je neophodno propisivati sve preciznije zakonske obaveze. Zakon je izigravan najprije tako što su ženama pripadala dna izbornih lista. Dobijale su mjesta sa kojih, svima je bilo jasno, ne postoji šansa da budu izabrane. Kad je precizirano da žene moraju zauzeti svako četvrto mjesto na izbornoj listi, pokazalo se da je neophodno spriječiti još jedan mehanizam za manipulaciju – onaj u kojem su žene podnosile ostavke na svoja mjesta koja su potom zauzimali muškarci.

Zakon o izboru odbornika i poslanika sada obavezuje partije da, u

cilju ostvarivanja principa rodne ravnopravnosti, na izbornoj listi imaju najmanje 30 odsto kandidata manje zastupljenog pola. Ali, precizirano je i da „na izbornoj listi među svaka četiri kandidata prema redosljedu na listi mora biti najmanje po jedan kandidat pripadnik manje zastupljenog pola”. Podnosilac izborne liste koji ne bude poštovao ovo pravilo biće pozvan da nedostatak ispravi, ako to ne uradi, piše u Zakonu, izborna komisija odbiće proglašenje izborne liste. Precizirano je i da upražnjeno mjesto poslanika manje zastupljenog pola popunjava ,,prvi sljedeći kandidat na izbornoj listi iz reda manje zastupljenog pola”.

Ostaje, naravno, pitanje – zašto isti zakon koji govori o 30 odsto zastupljenosti žena propisuje da će one dobiti svako četvrto mjesto na listi kad to jasno vodi zastupljenosti od jedne četvrtine koja je na kraju i skoro dostignuta. Jednostavno je: u parlamentu žene nijesu imale snage da se izbore za svako treće mjesto na listi. Takav predlog je dobio većinu u Odboru za rodnu ravnopravnost, ali ne i u plenumu.

Iako su Izmjene zakona, ipak, očigledno dovele do porasta zastupljenosti žena, Crna Gora i dalje zaostaje za zemljama u regionu. U Hrvatskom Saboru ima 25 odsto žena, u Narodnoj skupštini republike Srbije čine 33,6 procenata.

Sagovornice Monitora iz crnogorskog parlamenta smatraju da je broj žena u crnogorskom parlamentu i dalje premali.

,,Primjećuje se neznatan napredak u učešću žena u parlamentu, ali to je isključivo rezultat djelovanja propisanih kvota, a ne političke volje. Bilo je više nego očigledno da sve partije, prinuđene Zaknom, pribjegavaju pukom ispunjavaju kvotau. Malo partija se odlučilo da prvu ženu stave na poziciju prije Zakonom propisanog četvrtog mjesta na izbornoj listi”, kaže za Monitor Branka Bošnjak, poslanica Demokratskog fronta. Ona naglašava da je na listi pokreta za promjene, u okviru Fronta, bilo skoro pola žena i da je u okviri kvote PZP-a žena zauzimala treću poziciju.

Bošnjak primjećuje da su trenutno tri poslanice, odnosno 15,1 odsto na mjestima predsjednica skupštinskih odbora i ocjenjuije da se i po tome vidi nedostatak političke volje za ravnopravnim odnosom muškaraca i žena. ,,Takođe nemamo niti jednu ženu na potpredsjedničkom mjestu Parlamenta ili, ne daj bože, da je predsjednica parlamenta, što ponovo pokazuje nedostatak političke volje. Vidjećemo da li će novo rukovodstvo i dalje tretirati Odbor za rodnu ravnopravnost kao ‘siroče’ i hoće li , makar, njegovoj predsjednici dodijeliti kancelariju. I to govori o položaju žena. Sve se svodi na ispunjavanje norme, suštinski smo daleko od ravnopravnosti”, konstatuje Branka Bošnjak. Ona objašnjava da je standard u Savjetu Evrope sa 30 porastao na 40 odsto, a da smo mi još uvijek ispod 25 odsto žena u Skupštini.

Zdenka Popović, poslanica Demokrata Crne Gore, podsjeća da je od izmjena Izbornog zakona 2011. i uvođenja kvota od 30 odsto za žene na kandidacionim listama za lokalne i parlamentarne izbore, broj žena u Skupštini porastao sa 13,6 na 23,45 procenata. ,,Dakle, nema i dalje ništa od ravnopravne zastupljenosti muškaraca i žena, iako je to jedan od uslova demokratije u koju se svi zaklinjemo. Smatram da se sadašnja garnitura dugogodišnjih političara teško odlučuje da svoju fotelju prepusti ženi, pravdajući se stereotipima da smo mi i dalje tradicionalno društvo i da žena prevashodno mora biti stub porodice, a da je politika prljava i isključivo namijenjena muškarcima”, ocjenjuje Zdenka Popović.

Prema njenim riječima više žena na mjestima odlučivanja biće tek kada dođe do smjene generacija na političkoj sceni Crne Gore, jer je, kako kaže, nova generacija političara itekako svjesna uloge i značaja žena u crnogorskom društvu. ,,Žene moraju biti ravnopravne u svim oblastima života pa i u politici, naročito zbog sve većeg interesovanja žena da se aktivno uključe u politički zivot Crne Gore. Vrlo je važno da žene budu solidarne i pomažu jedna drugoj jer je to najlakši i najljepši put da se na valjan način pozicioniraju, prije svega u svojoj partiji, a onda i na kandidacionoj listi za odbornice i poslanice”, smatra Zdenka Popović.

Draginja Vuksanović iz Socijaldemokratske partije kaže kako ne odobrava kada se o učešću zena u političkom životu govori u brojkama i procentima – na primjer da ih mora biti 30 odsto na izbornim listama. „Žena ima sada više u parlamentu, nego u prošlim sazivima, što je dobar znak da polako izlazimo iz ‘procentualnih’ okvira. Ne smatram da ih je i dovoljno, posebno na pozicijama gdje se odlučuje. Neprihvatljivo je da u rukovodstvu Skupštine, ni u ovom, ni u prošlom sazivu nemamo nijednu ženu, barem na poziciji potpredsjednice, isto je i sa Vladom. Ne sjećam se da smo u istoriji Crne Gore imali ženu da se kandidovala za predśjednicu države”, kaže Draginja Vuksanović.

Vuksanović tvrdi da žena sa moralnim i profesionalnim kvalitetom ima sposobnost da se izbori sa svim izazovima. ,,Žena nije broj, žena nije procenat. Ovdje je riječ o ženi u Crnoj Gori. A, žena u Crnoj Gori umije, zna i može i hrabrija je od bilo kog muškarca, kada treba iznijeti na svojim plećima teret odgovornosti zbog važnih odluka. Bilo da je riječ o ženi domaćici, političarki ili onoj koja se bavi nekim drugim poslom ili pozivom”.

Nezaobilazna činjenica u priči o ženama u politici je i to da opozicija ne učestvuje u radu skupštine.

Zdenka Popović kaže da bojkot Parlamenta u kojem učestvuje i devet žena iz opozicionih partija baca novo svjetlo na dubinu političke krize u kojoj se nalazi Crna Gora. ,,Na taj način su pokazale zrelost, odgovornost, solidarnost i puno razumijevanje političkog kolapsa u koji smo kao društvo upali zbog tvrdoglavog stava vladajuće koalicije da sujetno vodi našu državu bez traženja kompromisa i dobrih rješenja”.

,,Moramo imati u vidu da skoro pola izabranih poslanika pa tako i poslanica bojkotuje Skupštinu. Opravdani bojkot zbog neregularnosti izbora i insceniranog državnog udara dovodi do toga da nemamo pravu sliku parlamenta niti se može govoriti o pravom predstavljanju građana, pa tako i žena”, kaže Branka Bošnjak. Ona smatra da je

teško iz ,,ove kompleksne i nezdrave političke situacije” izvući problem zastupljenosti žena i rodne ravnopravnosti i govoriti o njemu kad su bila suspendovana osnovna ljudska prava na slobodan izbor i fer izbore. ,,Žene su aktivne učesnice tih dešavanja, bilo da su na jednoj ili drugoj strani”, kaže Bošnjak.

Skupština Crne Gore trenutno funkcioniše uglavnom kao skup dizača ruku. Vlada predloži, parlament bespogovorno prihvati. U sjeni takve slike zasad ostaje broj ženskih ruku koje glasaju i ženskih glava koje nijesu tu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo