DRUŠTVO
ZAŠTO NAŠI SPORTISTI BJEŽE OD DRESA CRNE GORE: Pare, ambicije i patriotizam

U sred kvalifikacija za Evropsko prvenstvo za rukometaše, čak tri ključna igrača napustili su selekciju Crne Gore. Vuko Borozan i Nebojša Simić su, prošle nedjelje, obavijestili Rukometni savez Crne Gore da više ne žele da igraju za svoju zemlju. Nezvanično – zato jer imaju (finansijski) mnogo zanimljivije ponude drugih reprezentacija. Navodno je za njihove usluge zainteresovan Katar, gdje igrači sa Balkana već čine okosnicu njihovog nacionalnog tima. Potom se, ove nedjelje, i Vladan Lipovina zahvalio selektoru Draganu Đukiću na pozivu i poručio da više neće igrati za reprezentaciju. Kao razlog naveo je lošu atmosferu i haotičan odnos koji vlada u nacionalnoj selekciji.
I teško da bi se bilo ko usudio da što god zamjeri na takvoj ocjeni.
Iz Rukometnog saveza Crne Gore reagovali su ekspresno – saopštenjem: ,,Boje Crne Gore braniće oni kojima je Crna Gora u srcu, a RSCG nastavlja sa započetim projektima”. Priča o srcu i patriotizmu očigledno ne pomaže, jer se rukometna reprezentacija konstantno osipa. Darko Stanić, Ivan Nikčević i Mijajlo Marsenić, izabrali su Srbiju, dok Goran Stojanović, Žarko Marković i Jovo Damjanović igraju za Katar.
Umjesto da se pokuša prevazići kriza i zaustaviti dalje kopnjenje reprezentacije, iz Rukometnog saveza su nedavno, na Univerzitetu Donja Gorica predstavili Strategiju razvoja rukometa u Crnoj Gori od 2016. do 2024. godine.
Da budućnost ovdašnjeg rukometa nije blistava vidjelo se još u decembru, kada je crnogorski rukomet napustio 18-godišnji Branko Vujović, koji slovi za jednog od najvećih talenata svjetskog rukometa. On se odlučio da nastupa za Poljsku, a tamošnji mediji su pisali da je Vujović odluku donio razočaran odnosom Rukometnog saveza Crne Gore prema njemu, budući da je u avgustu na B prvenstvu Evrope za kadete u Gruziji slomio prst na lijevoj šuterskoj ruci, a niko se nakon toga nije udostojio da ga pozove i pita za zdravlje. Veoma slična priča pratila je i odluku Darka Stanića da stane na go srpske preprezentacije. Ni njega se niko od ovdašnjih rukometnih zvaničnika nije sjetio kada mu je, zbog povrede, karijera bila u pitanju. Iz Beograda su pokazali pažnju i izvukli premiju.
Čelni čovjek crnogorskog rukometa, doskorašni predjednik Rukometnog saveza CG, a sadašnji potpredsjednik Evropske federacije, inače ministar odbrane Predrag Bošković ne oglašava se o stanju u rukometu. Ili je zadovoljan, ili nije informisan. Nije, doduše, isključeno da ga muški dio sportskog saveza kojim upravlja i ne interesuje baš mnogo.
Oglasio se zato njegov kolega iz Vlade Nikola Janović. Ministar sporta kaže da se ne može trgovati grbom svoje zemlje. Kao da ne zna kako se u ovoj zemlji može trgovati svačim (neki su i zemlju prodavali kao da im je đedovina). Ono što je zanimljivo jeste da je Janović podsjetio na slučaj od prije dvije godine kada je rukometna reprezentacija zbog neplaćenih računa u hotelu, bila prinuđena da traži drugi smještaj.
Potom je ministar počeo da nabraja goruće infrastrukturne probleme crnogorskog sporta: bazen u Kotoru, fudbalska reprezentacija igra na najneuslovnijem nacionalnom stadionu u Evropi, dvorana Morača je odavno zrela za rekonstrukciju, jedina atletska staza u Baru je na granici pristojnosti…
Budući da se zna u kakvim uslovima crnogorski sportisti rade i kakav je odnos većine sportskih saveza prema njima, čudi medijska hajka kojom su izloženi rukometaši. Od izdaja, koja se pominje u naslovima, u nekoliko koraka se, kroz komentare anonimnih patriota i junaka, stiže i do veleizdaje. Lokalni i državni pljačkaši iz vladajućeg establišmenta nijesu trpjeli ni približno oštre kritike.
Analiziraju se dosadašnji ugovori rukometaša, koji igraju u vodećim evropskim i svjetskim klubovima, te se kao jasan razlog napuštanja reprezentacije ističu pare. Kao da se sport odavno nije pretvorio u biznis. Ulje na vatru dolivaju i regionalni mediji naslovima: ,,Čast i bruka žive dovijeka: Borozan i Simić se rastali od Crne Gore”; „Pljačka sa maskom izdaje – Crna Gora ostala bez još dva rukometna dragulja”.
S druge strane previđa se doprinos Fatosa Bećiraja fudbalskoj reprezentaciji, ili činjenica da su do mnogih medalja rukometašice Crne Gore došle zahvaljujući igračicama iz Srbije, na primjer Ana Đokić, Bojana Popović i Katarina Bulatović. Ili se možda podrazumijeva da je priča o patriotizmu muška rabota. Da ipak nije tako, svjedoči prošlogodišnja svađa u ženskoj rukometnoj reprezentaciji na otvaranju Olimpijskih igara oko toga ko će nositi barjak na otvaranju – ko je Crnogorka, a ko nije.
U savremenom sportu ipak su rijetki primjeri kao srpskih plivača Velimira Stjepanovića (rođen u Abu Dabiju) i Milorada Čavića (rođen u SAD) ili hrvatskog Duje Dragonja (studirao u SAD), koji su i pored ponuda moćnijih sportskih reprezentacija, odlučili da brane boje malih balkanskih država. Mnogo su češći oni poput svjetski poznatih sportista – švedskog fudbalera Zlatana Ibrahimovića ili francuskih rukometaša Nikole i Luke Karabatića.
Od otadžbinskih priča, kojima su čelnici naših sportskih saveza skloni kada nekome treba održati lekciju iz patriotizma, mnogo je veći problem što sportisti, koji su još kao mladi primorani da napuste Crnu Goru, u sve većem broju igraju za reprezentacije drugih država.
Najviše ih je u Srbiji, u kojima u skoro svakoj reprezentaciji igra po neki sportista ponikao u Crnoj Gori. Pomenimo košarkašice Anu i Milicu Dabović, rođene na Cetinju a odrasle u Herceg Novim, iz Boke su i proslavljeni vaterpolisti Andrija Prlainović i Dušan Mandić ali i nekoliko članova mlade reprezentacije Srbije koja je prije dvije godine postala prvak svijeta u fudbalu.
Zbog navodnog otimanja naših reprezentativaca od strane Srbije Vaterpolo i plivački savez Crne Gore je prije par godina tražio zaštitu od Evropske vaterpolo i plivačke federacije. ,,Nemamo šta da razgovaramo sa Vaterpolo savezom Srbije, pokušavali smo nekoliko puta ranije da se dogovorimo, prije svega Jadran kome su na taj način oteli dva igrača. Nisu platili obeštećenje za Andriju Prlainovića i Dušana Mandića”, pisao je evropskoj federaciji potpredsjednik crnogorskog saveza Aleksandar Tičić, koji je u međuvremenu napiustio tu funkciju zbog umiješanosti u budvansku kriminalnu aferu.
Pored Srbije, sve češće sportske zvijezde iz Crne Gore brane boje i drugih reprezentacija. Poznat je slučaj košarkaša Nikole Mirotića koji je kao 15-godišnjak otišao u Španiju iz podgoričke škole košarke Džoker. Odluka da ne igra za crnogorsku reprezentaciju desila se nakon što je po pisanju Vijesti ,,jedan ne previše bitan lik iz crnogorske košarke, koji uzgred nema ni direktne veze sa Košarkaškim savezom, rekao Mirotićevom ocu: Sudbina Vašeg sina je u mojim rukama”. To je bila kap koja je prelila čašu. Mirotić je prihvatio poziv selektora mlade reprezentacije Španije.
Slična priča i sa australijskim plivačem Mat(ijom) Jaukovićem, koji je 2008. oborio svjetski rekord na 50 metara leptir stilom u malim bazenima. Iako je rođeni Novljanin imao želju da nastupa za Crnu Goru, niko iz Saveza i države nije našao za shodno da mu plati stipendiju od 30 hiljada eura godišnje u Australiji (tamo država ne stipendira tuđe reprezentativce).
Jedini sportski savez koji je uspio da sačuva igrače je Fudbalski. Poznato je da je su igrači kao Stevan Jovetić i Mirko Vučinić bili na meni selektora Srbije. Predsjednik FSCG Dejan Savićević je svojim nesumljivim sportskim autoritetom uspio da preduprijedi te namjere.
Fudbalski savez nije mimo ostalih, i u njemu većinu rukovodstva čine DPS kadrovi, od potpredsjednika Bora Lazovića, prvog čovjeka budvanskog DPS-a i Vladana Vučelić, šefa DPS-a Podgorice, pa sve do člana Izvršnog odbora DPS i ministra unutrašnjih poslova Melvudina Nuhodžića. Razlika je što je na njegovom čelu sportista Savićević, a ne partijski kadar. Ostalim sportskim savezima redom, ukjlučujući i Košarkaški kojim rukovodi predsjednik DPS-a Milo Đukanović, u više, uglavnom neuspješnih, mandata upravljaju partijski vojnici. A oni su, znamo, svoju priču o patriotizmu debelo naplatili. Pa nije red da zbog manjka takvog domoljublja sada ispaštaju samo sportisti.
Naša djeca tuđi šampioni
Teniski asovi, koji su sportski promovisali Srbiju širom svijeta, Novak Đoković, Ana Ivanović i Jelena Janković vuku korijene iz Crne Gore. Dok su bili još samo talenti, najveći državni funkcioneri su, navodno, vodili razgovore da ,,trio snova” zaigra pod crnogorskom zastavom. Očigledno je da nijesu uspjeli. Prije toga, i pored velikih novčanih problema njegove porodice, Novak Đoković je kao tinejdžer odbio ponudu da, skupa sa Endi Marejom, zaigra za Veliku Britaniju. Miloš Raonić je rođen u Podgorici ali uspjehe na teniskim terenima ostvaruje pod kanadskom zastavom. Vijesti su nedavno pisale o Branku Đuriću, 11-godišnjem Budvaninu, koji je po ocjenama stručnjaka i na osnovu do sada osvojenih turnira, jedan od najboljih igrača Evrope u svom godištu. Kako je u Crnoj Gori tenis na apsolutnoj margini, pa ne postoji ozbiljna organizacija niti planovi, Đurić je od kraja prošle godine reprezentativac i nova teniska nada Srbije.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana
Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.
Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.
Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.
Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.
„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.
On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.
„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.
On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.
Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
SUTKINJA IVANA BECIĆ PRIHVATILA JEMSTVO KOREANSKOG „KRIPTO MOGULA“: Preko kripto love do slobode

Osnovni sud u Podgorici treba da odluči o žalbi tužioca Harisa Šabotića, kako bi sudsko rješenje o prihvatanju kaucije za korejske biznismene Do Kvona i Chand Juna postalo pravosnažno. Sudovi SAD, Južne Koreje i Singapura, gdje je bilo sjedište TerraLabsa, optužili su korejskog kripto magnata za multimilionsku prevaru sa hartijama od vrijednosti. Interpol je u septembru prošle godine raspisao crvenu potjernicu za Do Kvonom
Južnokoreanac Do Hjeong Kvon jedan je od osnivača i izvršni direktor firme TerraLabs, iz koje su potekle dvije nekada popularne kriptovalute Terra i Luna. Firma je funkcionisala i rasla sve do maja prošle godine, kada su njihove cijene pale skoro na nulu. Do Kvon je toliko bio popularan u svijetu kripto biznisa da je u svjetskim medijima dobio status „kripto mogula“, a magazin Forbes ga je 2019. godine istakao kao vodećeg mladog lidera u kategoriji finansije i rizični kapital.
Pad vrijednosti njegovih kriptovaluta pogodio je šire kripto tržište i većina sličnih internet novčanica doživjela je pad. Procjenjuje se da je kripto industrija izgubila 42 milijarde dolara, dok su mnogi investitori kompanije TerraLabs ostali bez životne ušteđevine. Sudovi Sjedinjenih Američkih Država, Južne Koreje i Singapura, gdje je bilo sjedište TerraLabsa, optužili su korejskog kripto magnata za multimilionsku prevaru sa hartijama od vrijednosti. Zbog optužbi za kriminalno udruživanje Interpol je u septembru prošle godine raspisao crvenu potjernicu za Do Kvonom.
Iako je tvrdio da ne postoji nadležnost država za „imovinu na internetu“, Do Kvon se dugo krio po svijetu. Nakon gotovo godinu, u martu, isplivao je u Crnoj Gori, i na podgoričkom aerodromu uhapšen sa lažnim pasošima i pod drugim imenom.
Američki sudski organi su nedugo nakon hapšenja podigli optužnicu protiv korejskog biznismena, dok su interesovanje za njega izrazili i Singapur i Južna Koreja, čije optužnice odavno čekaju Do Kwona. Međutim, ministar pravde Marko Kovač kazao je da će se korejski državljani Do Kvon i njegov dugogodišnji poslovni suradnik Hon Čand Jun, takođe uhapšen na aerodromu sa lažnim ispravama, izručiti tek nakon što se protiv njih okončaju sudski postupci u Crnoj Gori.
Pred Osnovnim sudom u Podgorici je prošle sedmice počelo suđenje Koreancima zbog falsifikovanja službene isprave. Osnovni tužilac Haris Šabotić podigao je optužni predlog, u kojem se sumnjiče da su falsifikovali pasoš Kostarike, kao i pasoš i ličnu kartu Belgije. Koreanci su se izjasnili kao nevini i ponudili po 400.000 eura jemstva, kako bi ih sud pustio da izađu iz zatvora.
Njihov pravni zastupnik – advokat Branko Anđelić tražio je da se ublaži mjera nadzora, tako što bi im se odredio kućni pritvor. Do Kwon i Chand Jun garantovali su da neće napuštati stan, da će se javljati nadležnom organu i da će se odazivati na svaki poziv suda. Tokom suđenja bi boravili u aprtmanu, koji je registrovan na podgoričku firmu Dalla Nonna čiji je vlasnik Anđelićeva supruga.
„Jednostavna odluka za sudiju. Moji klijenti nemaju namjeru da nigdje bježe, prosto njihov život nije kriminalan i u svjetlu ovakvih dokaza njima nije u interesu ništa sem istine i potvrde njihove odbrane da pasoši nisu falsifikovani“, rekao je Anđelić Vijestima.
Sutkinja Ivana Becić prihvatila je jemstvo Južnokorejaca dan nakon sudskog ročišta. Tužilac se žalio na ovu odluku, pa će Do Kvon i njegov saradnik u zatvoru ostati dok rješenje suda ne postane pravosnažno.
Šabotić se jemstvu protivio i na ročištu. Tada je rekao da je ponuda neuvjerljiva i da ponuđeni iznos neće garantovati njihovo prisustvo u Crnoj Gori, kada se zna o o kakvom profilu biznismena je riječ. Obojica su tvrdili da će njihove žene uplatiti jemstvo i da su srednjeg imovnog stanja. Chand Jun je, međutim, sudu rekao da je „težak“ otprilike pet miliona eura, dok Do Kvon o svom imovnom stanju nije želio da govori u prisustvu medija.
„Za ovim licima su raspisane dvije Interpolove crvene potjernice i uhvaćeni su na aerodormu prilikom pokušaja da napuste zemlju. Protiv njih se vode krivični postupci u drugim državama, pa ne vidim ništa što ih veže da ostanu u državi. Garancije koje pominju me nijesu uvjerile“, kazao je Šabotić.
Tužilaštvo nije odgovorilo na pitanja Monitora. Prema nezvaničnim podacima našeg lista, tužilac je sve šta je rekao pred sudom detaljnije obrazložio u žalbi na sudsko rješenje o prihvatanju jemstva. U rješenju navodno nije precizirano kako će jemstvo biti uplaćeno, niti je precizirano da kripto biznismeni ne smiju napuštati stan. Takođe, nije pojašnjeno kojim će se mjerama nadzora obezbijediti prisustvo korejskog dua – da li će biti praćeni posredstvom nanogice ili će prostorije obezbjeđivati policija.
Osnovni sud u Podgorici tvrdi da je uz prihvaćeno jemstvo korejskim državljanima određena i mjera nadzora – zabrana napuštanja stana. Napominju da se na navedeno rješenje žalilo Osnovno državno tužilaštvo.
„S tim u vezi, sud je cijenio da jemstvo uz izrečenu mjeru nadzora, kao mjeru prisustva okrivljenih i za nesmetano vođenje postupka, u znatnoj mjeri supstituiše pritvor“, navodi se u odgovoru suda na pitanja Monitora.
Oni su, međutim, kazali da nijesu nadležni za sprovođenje mjere nadzora, već je to u nadležnosti Uprave policije. Odgovorili su i da još nijesu odlučili o vraćanju predmeta korejskim državljanima koje je tražila odbrana.
Do Kvon i Chang Jun traže da im se vrate svi predmeti koji su „privremeno oduzeti“ prilikom hapšenja, a koji se ne nalaze u spisima krivičnog predmeta koji se vodi pred podgoričkim Osnovnim sudom. U spisima ovog predmeta nalaze se samo lična dokumenta i putne isprave, dok su dodatno oduzeti drugi dokumenti, lap-topovi, mobilni telefoni i druga oprema. Svjetski mediji pišu da bi na tim uređajima mogla da se nalazi vrijedna imovina korejskih biznismena u kriptovalutama. Sud je prihvatio predlog odbrane da se zvanično, posredstvom međunarodne pravne pomoći, Kostarika i Belgija pitaju da li su pasoši falsifikovani. Tužilac je na ročištu kazao da bi to bespotrebno odužilo proces, s obzirom da su svi dokazi sadržani u prepiskama podgoričkog Interpola, Europola i policije San Hozea (Kostarika). Sud je prihvatio predlog advokata Anđelića. Anđelić nije odgovarao na pozive i poruke novinara Monitora.
Za ovaj slučaj do sada su se interesovali mediji od Južne Koreje do Sjedinjenih Američkih Država. Gotovo svi biznis portali, novine i magazini pišu o uhapšenom kripto mogulu. Crna Gora je dospjela na naslovnice svjetskih finansijskih magazina i portala. Na žalost, ne zbog državne ekonomije.
Nikola Jovanović: Kako Koreancima sloboda, a Božoviću zatvor?
Predsjednik Skupštine opštine Budva Nikola Jovanović (DF) pitao je kako je moguće da je državljanima Južne Koreje omogućeno da se brane sa slobode, a da se predsjedniku Opštine Milu Božoviću određuje pritvor do dva mjeseca. Predsjednik budvanskog DF-a uhapšen je 13. aprila, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, zbog optužbi da je stvorio kriminalnu organizaciju, a sumnjiče ga i da je učestvovao u najmanje tri transporta kokaina.
„Istovremeno se odlukom Višeg suda predsjedniku Opštine Budva određuje pritvor do dva mjeseca i ne prihvata se odluka SO Budva i peticija preko 4.000 građana da mu se odredi blaža mjera obezbjeđenja. Lica koja su puštena da se brane sa slobode su uhapšena prilikom pokušaja napuštanja Crne Gore sa lažnim dokumentima, dok se Milo Božović nalazio u svom porodičnom domu. Izgleda da je najveći problem što je za pet godina napuštao Crnu Goru uglavnom službeno, 55 puta, i svaki put se vraćao u Budvu, gdje živi i obavlja funkciju predsjednika“, naglasio je Jovanović.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
NADLEŽNI OPET GLUVI NA PORODIČNO NASILJE: Ničija briga

Policija prošle sedmice nije reagovala na prijavu porodičnog nasilja, a sudeći prema navodima nevladinih i međunarodnih organizacija – to nije izolovan slučaj
Porodični ručak prekinula je neobična buka i galama. Oko zgrade je gradilište pa je nekada teško prepoznati da li se čuju zvuci od vani ili iz hodnika. U jednom trenutku čulo se kako muškarac viče na žensku osobu koja je plakala i molila da se smiri. Muškarac je djelovao prijeteći i bezumno, jedva su se mogle razaznati riječi koje je izgovarao, ali se čuo plač i preklinjanje žene. Izašao sam sa suprugom u hodnik, ali nisam mogao jasno identifikovati odakle dolazi buka. Sada sam već jasno čuo zvuk koji nastaje pri udaru dlana po koži.
Osjetio sam se bespomoćno i odmah pozvao 122, dežurni broj Uprave policije za prijave kršenja zakona. Javio se muškarac – po glasu bih rekao u zrelijim godinama. Objasnio sam da čujem udarce i vrisku, i da je po srijedi najvjerovatnije porodično nasilje zbog čega treba da pošalju patrolu i provjere. Nijesam se predstavljao kao novinar, smatrajući da će poziv zabrinutog građanina biti dovoljan.
„Odakle znate da je riječ o porodičnom nasilju?“, upitao je sumnjičavo službenik s druge strane slušalice.
Ponovio sam da čujem viku i plač, koji su se pojačavali u tom trenutku, čuo sam zvuk padanja predmeta na pod, čuo sam udarce i čuo sam prijetnje. Uhvatio sam sebe kako se ponavljam i pokušavam da naglasim koliko je strašno, ne bih li dobio patrolu. Ali mi nije djelovalo kao da me službenik shvata ozbiljno.
„Ajde vidjećemo da pošaljemo nekog“, odgovorio mi je i pozdravio me.
Nakon toga se već čuje lomljava, a još ne možemo sa hodnika da utvrdimo odakle. Znali smo samo da dolazi iz našeg hodnika. U trenutku nemoći viknuli smo da smo pozvali policiju i da će brzo doći patrola.
Čim smo to izgovorili, zvuci su se utišali. Niko nije izlazio na hodnik. Ništa se više nije čulo. Sati su prolazili, policije nije bilo. Niko me nije zvao iako sam ostavio svoje podatke. Do danas ne znam zašto policija nije izašla.
Kao novinar, još u petak sam im poslao nekoliko pitanja – zašto niko nije reagovao na prijavu porodičnog nasilja, kome da prijavimo slučajeve nasilja i kako da reagujemo kada ih primijetimo u svom okruženju i koliko puta im je od početka godine prijavljeno porodično nasilje i koliko je puta policija izašla na lice mjesta. Ni na jedno od ovih pitanja do zaključenja broja nije odgovoreno.
Organizacija SOS linija za prijavu nasilja nad ženama i djecom više puta je kao problem navodila neadekvatnu reakciju policije. U tom udruženju tvrde da su i oni imali iskustva da nakon prijave u svojstvu građana policija ne izađe na teren, što se nije dešavalo kada organizacija prijavljuje nasilje.
„Često dobijamo pritužbe od strane građana iz mnogih crnogorskih gradova, koji svjedoče o nasilju, a koji navode da policija na poziv nije izašla na teren ili da od njih uporno zahtijevaju lične podatke, na šta nemaju pravo jer su dužni intervenisati i na anonimne prijave. Smatramo da nije dovoljno da budu edukovani samo postupajući inspektori već i službenici koji zaprimaju prijave na broju 122”, kazala je Martina Vučelić iz SOS linije Podgorica.
Na neadekvatno postupanje policije u slučajevima nasilja nad ženama u Crnoj Gori upozorio je i Amnesty International u posljednjem izvještaju. Naglašavaju da su dvije žene prošle godine ubili njihovi partneri ili bivši partneri. Komitet UN protiv torture već je dovodio u pitanje nizak nivo krivičnog gonjenja i blage kazne u slučajevima nasilja u porodici.
Prema Startegiji zaštite od nasilja u porodici najznačajnija ovlašćenja u dijelu zaštite od nasilja u porodici pripadaju policiji i Centru za socijalni rad. Policijski službenici mogu i bez naredbe suda ući u tuđi stan ili druge prostorije i po potrebi izvršiti pretresanje. Zakonske razloge za upad na privatni posjed policajac može imati ako je to neophodno radi sprečavanja krivičnog djela ili neposrednog hvatanja učinioca krivičnog djela ili radi spašavanja ljudi i imovine. Takođe, policijski službenici mogu i bez naredbe i bez prisustva svjedoka pretresti osobu ako postoji sumnja da posjeduje oružje ili oruđe za napad ili ako postoji sumnja da će odbaciti, sakriti ili uništiti predmete koje treba oduzeti kao dokaz u krivičnom postupku.
U posljednjem izvještaju Evropske komisije konstatovano je da Crna Gora nema dovoljno servisa za podršku za žene i djecu žrtve nasilja. Istraživanje OEBS-a o percepciji psihičkog nasilja prema ženama i djevojkama u porodici i partnerskim vezama pokazuje da skoro dvije trećine građana smatra da je taj problem važan ali da nije među prioritetima. Istraživanje pokazuje da 85 posto ispitanica prepoznaje da je psihičko nasilje nad ženama i djevojkama veoma učestalo, trećina je doživjela bar jedan oblik psihičkog nasilja. Isti podaci pokazuju da 41 odsto građana smatra da je nasilje u porodici interna stvar u koju se ne treba miješati.
Prije dvije godine crnogorsku javnost potreslo je ubistvo devetnaestogodišnje Šejle Bakije. Nju je ispred porodične kuće ubio njen bivši partner Ilir Đokaj, teško ranivši njenog oca. Porodica Bakija je više puta prijavljivala nasilje i prijetnje Đokaja. Uzalud.
Dok god policija „gleda“ da pošalje nekog da reaguje na prijavu porodičnog nasilja, dok god građanin nema moć da prizove policiju ako nije novinar i aktivista, uvijek će se prijave nasilja završavati kao što se završila moja s početka priče. Rezultat vidimo po brojevima femicida u Crnoj Gori i brojki od 3000 prijava porodičnog nasilja godišnje.
Nasilje uvijek treba prijaviti
Da biste prijavili porodično nasilje u Crnoj Gori, po zakonu o nadležnostima najadekvatnija adresa za to je policija i dežurna linija – 122. Međutim, pored policije postoje i drugi linije za prijavu nasilja. U Crnoj Gori djeluje nacionalna SOS linija za žrtve nasilja u porodici 080 111 111 koja je besplatna, anonimna i dostupna 24 sata dnevno.
Postoji i veliki broj organizacija koje se bave porodičnim nasiljem i nasiljem nad ženama. U Podgorici djeluje nevladina organizacija Sigurna ženska kuća koja ima za cilj sveobuhvatnu podršku ženama i djeci žrtvama nasilja u porodici u Crnoj Gori kroz usluge skloništa, savjetovanja, psihološke i pravne pomoć. Broj Sigurne kuće je 069 013 321.
SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica 067 805 297.
Organizacija SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja iz Nikšića ima i SOS sklonište za žene i djecu žrtve.
Centar za ženska prava također pruža besplatnu pravnu pomoć, a dostupni su na broj telefona 020 664 193. Ženska alijansa za razvoj sa sjedištem u Nikšiću i djeluju na teritoriji Crne Gore, te pruža besplatnu pravnu pomoć i dostupni su na email: inicijativa-bfs@t-com.me.
Nevladina organizacija Bonfide Pljevlja takođe pruža sklonište za žene i djecu žrtve nasilja, a njihov broj telefona je 068 450 140.
U Crnoj Gori u svim osnovnim sudovima postoje nadležni za besplatnu pravnu pomoć za žene žrtve nasilja.
U Crnoj Gori je 2013. godine stupila na snagu Istanbulska konvencija, međunarodni sporazum Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Cilj Konvencije jeste nulta tolerancija na nasilje.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
SUSRETI4 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI4 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS4 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO4 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom