Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZAŠTO NAŠI SPORTISTI BJEŽE OD DRESA CRNE GORE: Pare, ambicije i patriotizam

Objavljeno prije

na

boskovic

U sred kvalifikacija za Evropsko prvenstvo za rukometaše, čak tri ključna igrača napustili su selekciju Crne Gore. Vuko Borozan i Nebojša Simić su, prošle nedjelje, obavijestili Rukometni savez Crne Gore da više ne žele da igraju za svoju zemlju. Nezvanično – zato jer imaju (finansijski) mnogo zanimljivije ponude drugih reprezentacija. Navodno je za njihove usluge zainteresovan Katar, gdje igrači sa Balkana već čine okosnicu njihovog nacionalnog tima. Potom se, ove nedjelje, i Vladan Lipovina zahvalio selektoru Draganu Đukiću na pozivu i poručio da više neće igrati za reprezentaciju. Kao razlog naveo je lošu atmosferu i haotičan odnos koji vlada u nacionalnoj selekciji.

I teško da bi se bilo ko usudio da što god zamjeri na takvoj ocjeni.

Iz Rukometnog saveza Crne Gore reagovali su ekspresno – saopštenjem: ,,Boje Crne Gore braniće oni kojima je Crna Gora u srcu, a RSCG nastavlja sa započetim projektima”. Priča o srcu i patriotizmu očigledno ne pomaže, jer se rukometna reprezentacija konstantno osipa. Darko Stanić, Ivan Nikčević i Mijajlo Marsenić, izabrali su Srbiju, dok Goran Stojanović, Žarko Marković i Jovo Damjanović igraju za Katar.

Umjesto da se pokuša prevazići kriza i zaustaviti dalje kopnjenje reprezentacije, iz Rukometnog saveza su nedavno, na Univerzitetu Donja Gorica predstavili Strategiju razvoja rukometa u Crnoj Gori od 2016. do 2024. godine.

Da budućnost ovdašnjeg rukometa nije blistava vidjelo se još u decembru, kada je crnogorski rukomet napustio 18-godišnji Branko Vujović, koji slovi za jednog od najvećih talenata svjetskog rukometa. On se odlučio da nastupa za Poljsku, a tamošnji mediji su pisali da je Vujović odluku donio razočaran odnosom Rukometnog saveza Crne Gore prema njemu, budući da je u avgustu na B prvenstvu Evrope za kadete u Gruziji slomio prst na lijevoj šuterskoj ruci, a niko se nakon toga nije udostojio da ga pozove i pita za zdravlje. Veoma slična priča pratila je i odluku Darka Stanića da stane na go srpske preprezentacije. Ni njega se niko od ovdašnjih rukometnih zvaničnika nije sjetio kada mu je, zbog povrede, karijera bila u pitanju. Iz Beograda su pokazali pažnju i izvukli premiju.

Čelni čovjek crnogorskog rukometa, doskorašni predjednik Rukometnog saveza CG, a sadašnji potpredsjednik Evropske federacije, inače ministar odbrane Predrag Bošković ne oglašava se o stanju u rukometu. Ili je zadovoljan, ili nije informisan. Nije, doduše, isključeno da ga muški dio sportskog saveza kojim upravlja i ne interesuje baš mnogo.

Oglasio se zato njegov kolega iz Vlade Nikola Janović. Ministar sporta kaže da se ne može trgovati grbom svoje zemlje. Kao da ne zna kako se u ovoj zemlji može trgovati svačim (neki su i zemlju prodavali kao da im je đedovina). Ono što je zanimljivo jeste da je Janović podsjetio na slučaj od prije dvije godine kada je rukometna reprezentacija zbog neplaćenih računa u hotelu, bila prinuđena da traži drugi smještaj.

Potom je ministar počeo da nabraja goruće infrastrukturne probleme crnogorskog sporta: bazen u Kotoru, fudbalska reprezentacija igra na najneuslovnijem nacionalnom stadionu u Evropi, dvorana Morača je odavno zrela za rekonstrukciju, jedina atletska staza u Baru je na granici pristojnosti…

Budući da se zna u kakvim uslovima crnogorski sportisti rade i kakav je odnos većine sportskih saveza prema njima, čudi medijska hajka kojom su izloženi rukometaši. Od izdaja, koja se pominje u naslovima, u nekoliko koraka se, kroz komentare anonimnih patriota i junaka, stiže i do veleizdaje. Lokalni i državni pljačkaši iz vladajućeg establišmenta nijesu trpjeli ni približno oštre kritike.

Analiziraju se dosadašnji ugovori rukometaša, koji igraju u vodećim evropskim i svjetskim klubovima, te se kao jasan razlog napuštanja reprezentacije ističu pare. Kao da se sport odavno nije pretvorio u biznis. Ulje na vatru dolivaju i regionalni mediji naslovima: ,,Čast i bruka žive dovijeka: Borozan i Simić se rastali od Crne Gore”; „Pljačka sa maskom izdaje – Crna Gora ostala bez još dva rukometna dragulja”.

S druge strane previđa se doprinos Fatosa Bećiraja fudbalskoj reprezentaciji, ili činjenica da su do mnogih medalja rukometašice Crne Gore došle zahvaljujući igračicama iz Srbije, na primjer Ana Đokić, Bojana Popović i Katarina Bulatović. Ili se možda podrazumijeva da je priča o patriotizmu muška rabota. Da ipak nije tako, svjedoči prošlogodišnja svađa u ženskoj rukometnoj reprezentaciji na otvaranju Olimpijskih igara oko toga ko će nositi barjak na otvaranju – ko je Crnogorka, a ko nije.

U savremenom sportu ipak su rijetki primjeri kao srpskih plivača Velimira Stjepanovića (rođen u Abu Dabiju) i Milorada Čavića (rođen u SAD) ili hrvatskog Duje Dragonja (studirao u SAD), koji su i pored ponuda moćnijih sportskih reprezentacija, odlučili da brane boje malih balkanskih država. Mnogo su češći oni poput svjetski poznatih sportista – švedskog fudbalera Zlatana Ibrahimovića ili francuskih rukometaša Nikole i Luke Karabatića.

Od otadžbinskih priča, kojima su čelnici naših sportskih saveza skloni kada nekome treba održati lekciju iz patriotizma, mnogo je veći problem što sportisti, koji su još kao mladi primorani da napuste Crnu Goru, u sve većem broju igraju za reprezentacije drugih država.

Najviše ih je u Srbiji, u kojima u skoro svakoj reprezentaciji igra po neki sportista ponikao u Crnoj Gori. Pomenimo košarkašice Anu i Milicu Dabović, rođene na Cetinju a odrasle u Herceg Novim, iz Boke su i proslavljeni vaterpolisti Andrija Prlainović i Dušan Mandić ali i nekoliko članova mlade reprezentacije Srbije koja je prije dvije godine postala prvak svijeta u fudbalu.

Zbog navodnog otimanja naših reprezentativaca od strane Srbije Vaterpolo i plivački savez Crne Gore je prije par godina tražio zaštitu od Evropske vaterpolo i plivačke federacije. ,,Nemamo šta da razgovaramo sa Vaterpolo savezom Srbije, pokušavali smo nekoliko puta ranije da se dogovorimo, prije svega Jadran kome su na taj način oteli dva igrača. Nisu platili obeštećenje za Andriju Prlainovića i Dušana Mandića”, pisao je evropskoj federaciji potpredsjednik crnogorskog saveza Aleksandar Tičić, koji je u međuvremenu napiustio tu funkciju zbog umiješanosti u budvansku kriminalnu aferu.

Pored Srbije, sve češće sportske zvijezde iz Crne Gore brane boje i drugih reprezentacija. Poznat je slučaj košarkaša Nikole Mirotića koji je kao 15-godišnjak otišao u Španiju iz podgoričke škole košarke Džoker. Odluka da ne igra za crnogorsku reprezentaciju desila se nakon što je po pisanju Vijesti ,,jedan ne previše bitan lik iz crnogorske košarke, koji uzgred nema ni direktne veze sa Košarkaškim savezom, rekao Mirotićevom ocu: Sudbina Vašeg sina je u mojim rukama”. To je bila kap koja je prelila čašu. Mirotić je prihvatio poziv selektora mlade reprezentacije Španije.

Slična priča i sa australijskim plivačem Mat(ijom) Jaukovićem, koji je 2008. oborio svjetski rekord na 50 metara leptir stilom u malim bazenima. Iako je rođeni Novljanin imao želju da nastupa za Crnu Goru, niko iz Saveza i države nije našao za shodno da mu plati stipendiju od 30 hiljada eura godišnje u Australiji (tamo država ne stipendira tuđe reprezentativce).

Jedini sportski savez koji je uspio da sačuva igrače je Fudbalski. Poznato je da je su igrači kao Stevan Jovetić i Mirko Vučinić bili na meni selektora Srbije. Predsjednik FSCG Dejan Savićević je svojim nesumljivim sportskim autoritetom uspio da preduprijedi te namjere.

Fudbalski savez nije mimo ostalih, i u njemu većinu rukovodstva čine DPS kadrovi, od potpredsjednika Bora Lazovića, prvog čovjeka budvanskog DPS-a i Vladana Vučelić, šefa DPS-a Podgorice, pa sve do člana Izvršnog odbora DPS i ministra unutrašnjih poslova Melvudina Nuhodžića. Razlika je što je na njegovom čelu sportista Savićević, a ne partijski kadar. Ostalim sportskim savezima redom, ukjlučujući i Košarkaški kojim rukovodi predsjednik DPS-a Milo Đukanović, u više, uglavnom neuspješnih, mandata upravljaju partijski vojnici. A oni su, znamo, svoju priču o patriotizmu debelo naplatili. Pa nije red da zbog manjka takvog domoljublja sada ispaštaju samo sportisti.

Naša djeca tuđi šampioni

Teniski asovi, koji su sportski promovisali Srbiju širom svijeta, Novak Đoković, Ana Ivanović i Jelena Janković vuku korijene iz Crne Gore. Dok su bili još samo talenti, najveći državni funkcioneri su, navodno, vodili razgovore da ,,trio snova” zaigra pod crnogorskom zastavom. Očigledno je da nijesu uspjeli. Prije toga, i pored velikih novčanih problema njegove porodice, Novak Đoković je kao tinejdžer odbio ponudu da, skupa sa Endi Marejom, zaigra za Veliku Britaniju. Miloš Raonić je rođen u Podgorici ali uspjehe na teniskim terenima ostvaruje pod kanadskom zastavom. Vijesti su nedavno pisale o Branku Đuriću, 11-godišnjem Budvaninu, koji je po ocjenama stručnjaka i na osnovu do sada osvojenih turnira, jedan od najboljih igrača Evrope u svom godištu. Kako je u Crnoj Gori tenis na apsolutnoj margini, pa ne postoji ozbiljna organizacija niti planovi, Đurić je od kraja prošle godine reprezentativac i nova teniska nada Srbije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo